
Emocionalni umor – Tihi sindrom koji remeti vašu svakodnevicu
Emocionalni umor postaje sve češća pojava u savremenom društvu. Opisuje se kao stanje u kojem osoba oseća da više nema dovoljno unutrašnjih resursa da se nosi sa svakodnevnim izazovima. Zbog toga je u većini slučajeva simptom burnout-a.
Za razliku od fizičke iscrpljenosti, koja se javlja nakon zahtevnih zadataka, emocionalna iscrpljenost ne nastaje odjednom. To je proces koji se polako gradi, često neprimetno.
Ljudi najčešće shvate da su emocionalno iscrpljeni tek kada se pojave posledice po mentalno zdravlje. Odnosno, kada počnu da se suočavaju sa osećajem bezvoljnosti, oslabljenom motivacijom i gubitkom interesovanja za stvari koje su ih nekada ispunjavale.
S obzirom da emocionalni umor narušava kvalitet života, psihološko savetovanje Sana vam otkriva kako na vreme da ga prepoznate.
Zašto se javlja emocionalni umor?
Različiti faktori mogu doprineti emocionalnoj iscrpljenosti, u zavisnosti od tolerancije osobe na stres i drugih uticaje u njihovom životu.
Stalna izloženost stresnim situacijama, konflikti u radnom okruženju, porodični problemi iscrpljuju emocionalne resurse, te dovode do umora.
Preopterećenost obavezama
Svakodnevno žongliranje nekoliko obaveza odjednom, bez adekvatne podrške i vremena za odmor takođe, može stvoriti uslove za razvoj emocionalnog umora.
Zahtevni poslovi ili situacije
Analiza iz 2020. godine ističe da ljudi na poslovima koji su u riziku od sekundarne traume mogu biti skloniji emocionalnoj iscrpljenosti. Tu, pre svega, spadaju socijalni radnici, zdravstveni radnici, vatrogasci, policajci.
Potiskivanje emocija
Osobe koje ne dozvoljavaju sebi da se izraze, već potiskuju strah, tugu, ljutnju ili frustraciju, češće razvijaju emocionalni umor.
Perfekcionizam
Osobe koje teže savršenstvu pod stalnim su stresom da to postignu. Na taj način povećavaju rizik od pojave emocionalne iscrpljenosti.
Simptomi emocionalnog umora
Emocionalni umor izaziva fizičke i emocionalne simptome. Oni, pak, mogu uticati na ponašanje osobe.
Osobe koje doživljavaju emocionalnu iscrpljenost mogu se susresti sa sledećim simptomima:
- ljutnja i razdražljivost, čak i kada su sitnice u pitanju,
- pojačana napetost i nervoza,
- osećaj preplavljenosti i manjak motivacije,
- pojačani cinizam i pesimizam,
- osećaj beznađa i nemoći,
- anksioznost i depresija,
- problemi sa koncentracijom i fokusom.
poremećaji spavanja, uključuju nesanicu, ali i prekomerno spavanje,
povlačenje iz društvenih situacija.
Emocionalni umor se može manifestovati i na fizičke načine, kao što su:
- promene u apetitu,
- problemi sa varenjem,
- glavobolje,
- palpitacije srca,
- nenamerne promene težine.
Kako se osloboditi emocionalne iscrpljenosti?
Da bi se smanjila emocionalna iscrpljenost morate da promenite način života.
Smanjenje stresa: Ovo može uključivati preuzimanje manjeg broja zadataka, delegiranje drugima i traženje pomoći. Strategije upravljanja stresom, kao što je meditacija, takođe mogu pomoći.
Donošenje pozitivnijih izbora načina života: Optimalni izbori načina života, kao što su uravnotežena ishrana, redovno vežbanje i redovna rutina spavanja, pozitivno utiču na mentalno zdravlje. Samim tim smanjuju rizik od pojave emocionalnog umora.
Održavanje ravnoteže između posla i privatnog života: Planiranje redovnih odmora, dana za odmor i zakazanih pauza tokom dana sprečava pojavu burnout-a. Ključnu ulogu ima i nedozvoljavanje obavezama na poslu da preuzmu privatni život.
Povezivanje sa drugima: Izlazak sa prijateljem, poseta porodice, odlazak u pozorište, šetnja sa psom – neki su od načina društvenog povezivanja.
Promena stava: Neophodno je i da zamenite negativne misli pozitivnijim i realnijim. Istovremeno, ne smete dozvoliti poređenja sa drugima.
Ako osećate da se emocionalni umor pojačava tako da ne možete samostalno da se sa njim nosite potražite stručnu podršku u psihološkom savetovalištu Sana.
Povezani Postovi
Kako razviti radne navike kod deteta?
Kako razviti radne navike kod deteta? Pitanje koje je postavio svaki roditelj bar...
Razlika između psihijatra, psihologa i psihoterapeuta
Razlika između psihijatra, psihologa i psihoterapeuta je značajna. Život svakog...




