Šta je afektivna vezanost?
Afektivna vezanost predstavlja duboku i trajnu emocionalnu vezu koja povezuje jednu osobu sa drugom kroz vreme i prostor. Razvio ju je britanski psiholog John Bowlby na osnovu 30-godišnjeg proučavanja porodičnih odnosa.
Bowlby je zaključio da nečiji odnos sa roditeljima tokom detinjstva ima sveobuhvatan uticaj na njihove društvene, intimne odnose, pa čak i odnose na poslu u budućnosti. Prema njegovom mišljenju to je biološki proces, jer se deca rađaju sa „genom vezanosti“. Ovaj gen ih navodi da traže kontakt sa osobom koja najviše brine o njemu, naročito u situacijama koje smatraju ugrožavajućim. Isti „gen privrženosti“ sa kojim se deca rađaju prisutan je i kod roditelja, i to je ono što ih „tera“ da štite i brinu o detetu.
S obzirom da u većini slučajeva majka najviše vremena provodi sa bebom afektivna vezanost polazi od njenog odnosa sa mališanom. U zavisnosti od povratne reakcije majke i njenog senzibiliteta da odgovori na potrebe deteta ono formira sliku o sebi, ali i o majci, a kasnije i drugim osobama. Upravo na osnovu ovog odnosa razvijaju se tipovi afektivne vezanosti koji nas prate kroz život.
Sigurna afektivna vezanost
Sigurna vezanost označava toplu vezu između roditelja i deteta sa puno ljubavi. Dete se oseća voljeno i brižno i razvija sposobnost da formira zdrave odnose sa onima oko sebe. Takođe, veoma je društveno aktivno i pokazuje poverenje u interakciji sa drugima, kao i separacionu anksioznost, koja je normalna posledica odrastanja. Ovaj zdrav način vezivanja najverovatnije će se preneti i u odraslo doba.
Osobe sa sigurnom afektivnom vezanošću nemaju problema da izgrade dugoročne odnose bez straha od napuštanja. Otvoreno izražavaju emocije, a odnosi se zasnivaju na iskrenosti, toleranciji i emocionalnoj bliskosti. Mogu da zavise od svojih partnera i zauzvrat mogu se njihovi partneri osloniti na njih, ali se ne plaše i da budu sami.
Anksiozno-ambivalentna afektivna vezanost
Anksiozno-ambivalentna deca nemaju poverenja u staratelje, a ta nesigurnost često znači da svoje okruženje istražuje sa strepnjom, a ne uzbuđenjem. Stalno traže odobrenje od svojih staratelja i neprestano posmatraju okolinu iz straha da će biti napušteni. Upravo takav odnos razvijaju i u emotivnim vezama.
Ljudi koji su razvili privrženost pod ovim stilom obično su emocionalno zavisni u odraslom dobu, jer imaju negativnu sliku o sebi, a pozitivan pogled na druge. Vrlo često se osećaju nevoljeno od strane svojih partnera, dok im je samima teško da izraze ljubav i povezanost. Pokazuju strah od samoće, te pomisao da žive bez partnera (ili biti sam uopšte) izaziva visok nivo anksioznosti. Zbog toga su pažnja, briga i reagovanje partnera „lek“ za anksioznost. S druge strane, odsustvo podrške i intimnosti može dovesti do toga da postanu privrženiji i zahtevniji, preokupirani vezom i očajnički da traže ljubav.
Izbegavajuća afektivna vezanost
Deca koja su odrasla u stilu izbegavajuće afektivne vezanosti naučila su da prihvate da će njihove emocionalne potrebe verovatno ostati nezadovoljene, te se osećaju nevoljeno i beznačajno.
U odraslom dobu imaju visoko samopoštovanje i pozitivan pogled na sebe, ali negativan stav prema drugima. Ne žele da zavise od drugih, niti da drugi zavise od njih. U izvesnoj meri ispoljavaju strah od bliskosti tako da veruju da ne moraju da budu u vezi da bi se osećali potpunim. Takođe, imaju tendenciju da sakriju ili potisnu svoja osećanja kada se suoče sa situacijom koja je potencijalno bogata emocijama.
Dezorganizovana afektivna vezanost
Dezorganizovana vezanost je kombinacija izbegavajuće i anksiozne vezanosti. Deca iz ove grupe ponašaju se promenljivo u sličnim situacijama. Dok u odraslom dobu imaju tendenciju da pokazuju nestabilno i dvosmisleno ponašanje u svojim društvenim vezama.
Za odrasle sa ovim stilom privrženosti, partner i sama veza često su izvor i želje i straha. Oni žele intimnost i bliskost, ali u isto vreme imaju problema u poverenju i zavisnosti od drugih. Ne regulišu dobro svoje emocije i izbegavaju jaku emocionalnu vezanost, zbog straha da će biti povređeni. S obzirom da teško kontrolišu svoje emocije nije redak slučaj da lako eksplodiraju i ispolje bes.
Ukoliko ste primetili da imate poteškoća u uspostavljanju i održavanju veze sa drugima potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Strah od promene – Zašto nastaje?
Strah od promene je česta pojava među ljudima širom sveta.
Moderno doba karakterišu stalne promene, razvijaju se nove tehnologije, novi uređaji, pa i nove obaveze kojima moramo da se prilagodimo. Iako se svet oko nas menja i shvatamo da je to jedina konstanta u našim životima mnogi ne žele da je prihvate. Tada promene umesto da budu predmet žudnje postaju izvor straha protiv kog se borimo.
Strah od promene javlja se jer ne možemo predvideti njihov ishod, te smo usmereni na izbegavanje neizvesnosti. Naš mozak više voli predviljive, čak i negativne ishode, pre nego neizvesne koji mogu da predstavljaju pozitivnu promenu.
S obzirom da strah od promene može biti kočeći element u napretku, pa i normalnom funkcionisanju, psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da ga prepoznate i prevaziđete.
Šta je strah od promene?
Metateziofobija predstavlja iracionalan strah koji se javlja pri suočavanju sa novim situacijama ili iskustvima. Ljudi su svesni da je on nerealan, ali ne mogu da ga kontrolišu. Zbog toga se trude da na sve moguće načine izbegnu promene, bez obzira što to dovodi do ometanja ličnog i profesionalnog života.
Kao i kod drugih strahova, prisutna je izražena anksioznost sa približavanjem promene. Prate je napadi panike koji se manifestuju fizičkim simptomima kao što su ubrzani rad srca, prekomerno znojenje i otežano disanje. Osobe koje pate od ovog problema često osećaju i hronični umor, bolove, a razvijaju i depresivne misli.
Kako promena može da donese nepredvidive situacije ljudi radije biraju da ostanu na sigurnom, ma koliko zona komfora bila loša za njih. Upravo to dokazuje činjenica da pojedini ostaju u toksičnoj vezi, jer se plaše da budu sami ili da moraju da idu na sastanke kako bi pronašli novog partnera. Drugi, pak, ostaju na poslu kojim nisu zadovoljni, jer se plaše da započnu novi. Imajući ovo u vidu možemo da kažemo da je strah od promene povezan sa strah od neuspeha.
Zašto nastaje?
Strah od promene može proizaći iz lošeg iskustva iz detinjstva koje je izazvano nekom promenom. Mada je češći slučaj da je rezultat roditeljskog vaspitanja. Naime, odrastati u okruženju u kome se promena vidi kao pretnja dovodi do formiranja stava da je bolje izbeći nego izmeniti nešto u svom životu.
Genetski faktori, takođe, igraju važnu ulogu, kao i sklop ličnosti. Ljudi su predodređeni da vole da imaju kontrolu. Samim tim pojedine promene mogu da stvore osećaj nesigurnosti i gubitka kontrole nad životom, posebno kod onih koji imaju manjak samopouzdanja.
Kako prevazići strah od promene?
Da biste izbegli strah od promene, odnosno nepoznatog trudite se da prikupite što više infomacija. Na taj način u velikoj meri možete predvideti ishod promene, pa i pripremiti se na negativne posledice.
Obično strah nije prisutan od detinjstva, već se javio u nekom trenutku. Zato stručnjaci savetuju da razmislite o prošlim iskustvima i prisetite se kako ste se ranije suočavali sa promenama. Pozitivan stav je osnova za prihvatanje svih neizvesnosti, pa i nesavršenosti. U tome vam mogu pomoći mindfulness tehnike koje će razviti sposobnost prevazilaženja izazova u životu.
Ukoliko, i pored uloženog truda, ne možete sami da prevaziđete strah od promene potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Separaciona anksioznost
Separaciona anksioznost predstavlja strah od razdvajanja. U pitanju je iracionalan, preteran strah koji se javlja usled odvajanja od bliske osobe. Ovaj poremećaj, obično, se vezuje za decu, pri čemu se smatra normalnim procesom odrastanja. Zapravo, pomaže mališanima da spoznaju različite međuljudske odnose i da razumeju njihovu prirodu.
Deca vrlo rano ispoljavaju strah od razvajanja. Već sa 6 meseci pojedine bebe pokazuju jasne simptome, dok kod većine se razvija između 10. i 16. meseci. Kulminira oko 2. godine, kada se, zbog povratka majke na posao, odvija adaptacija na vrtić.
Nije redak slučaj da se separaciona anksioznost javi i kod tinejdžera i odraslih, uzrokujući značajne probleme pri napuštanju kuće ili odlasku na posao i u školu.
Koji su simptomi separacione anksioznosti?
Preterana uznemirenost zbog napuštanja doma i drage osobe karakteristični je znak ovog poremećaja anksioznosti. Prisutna je i konstantna briga da će se roditelj ili draga osoba razboleti ili povrediti tokom odsustvovanja. Još jedan simptom jeste strah da će se dogoditi nešto loše što će uzrokovati trajno razdvajanje, poput kidnapovanja ili gubitka.
Osobe koje pate od separacione anksioznosti odbijaju da odsustvuju od kuće zbog straha od razdvajanja. Takođe, odbijaju da borave same u kući, bez roditelja ili druge voljene osobe. Problemi sa snom su verni pratioci, naročito su izražene noćne more o napuštanju osobe za koju su vezani.
Osim psihičkih, javljaju se i fizičke tegobe poput glavobolje, bolova u stomaku, nagona za povraćenjem, lupanja srca, ubrzanog disanja…
Ukoliko su ovi simptomi prisutni duže od 4 nedelje kod dece, odnosno više od 6 meseci kod tinejdžera i odraslih tek onda se može reći da postoji separaciona anksioznost.
Zašto nastaje separaciona anksioznost?
Iako se smatra delom odrastanja, postoji faktori koji mogu da izazovu strah od odvajanja.
Promena okoline, poput preseljenja u novi dom ili upisivanja u novu školu čine pogodne uslove za razvoj problema. Mada je češće posledica stresa koji je izazvala neka životna tragedija. Gubitak bliske osobe, voljenog ljubimca, razvod roditelja samo su neke od situacija koje utiču na nastanak.
Separaciona anksioznost ima i naslednu karakteristiku. Naime, veća je verovatnoća da će pogoditi osobe koje već u svojoj porodičnoj istoriji imaju registrovan slučaj neke vrste anksioznog poremećaja.
Da li separaciona anksioznost dovodi do komplikacija?
Strah od radvajanja otežava normalno funkcionsanje. Samim tim, narušava kvalitet života, posebno odraslih ljudi.
Međutim, dugotrajna separaciona anksioznost može da izazove ozbiljne psihičke probleme kao što su poremećaj sna, strah od mraka ili usamljenosti, agorafobija, opsesivno kompulzivni poremećaj, depresija, napadi panike. Iz se nje razvijaju i drugi anksiozni poremećaji, pre svega, generalizovana anksioznost i socijalna anksioznost.
Imajući ovo u vidu veoma je važno da potražite pomoć psihologa čim uočite neki od simptoma. Primenom psihoedukativne intervencije pojedinac i njegova porodica se upoznaju sa poremećajem i uče kako da pomognu svom članu. Zatim se primenjuje strukturirana psihoterapija koja uključuje kognitivno-bihejvioralnu, nepredviđenu, psihodinamičku, ali i porodičnu terapiju.
Nemojte da čekate da strah od razdvajanja naruši vaše mentalno i fizičko zdravlje, konktatirajte psihološko savetovalište Sana.
Pročitaj Više
Steps to Overcoming Teenage Anger
- You’ve been feeling low or irritable for most of the day, every day for two weeks or more. You might have found yourself worrying about past or future events for long periods of time, or simply feeling sad, cross or tearful. Sometimes it’s hard to recognize a gradual change – have others noticed that you don’t seem your usual self?
- You’ve lost interest in activities that you used to enjoy. Perhaps you have been seeing less of your friends or family recently, have stopped going to the gym, or cooking balanced meals. This is really about recognizing changes in what’s normal for you – no one is saying you have to exercise five times a week or eat your greens, but changes in your routine can offer concrete indications that your mood is changing.
- You are struggling to concentrate. You might notice that you struggle to focus when reading or watching television, for example, or to follow the thread of a spoken conversation. This could be affecting your performance at work, or limiting your ability to perform routine tasks such as food shopping. Again, we are looking for a change in what’s normal for you, so if concentration has always been something you find tricky there is little cause for concern.
In three words I can sum up everything I’ve learned about life: it goes on.
– Robert Frost
Am I Depressed? 6 Signs You Should Know About
- You’ve been feeling low or irritable for most of the day, every day for two weeks or more. You might have found yourself worrying about past or future events for long periods of time, or simply feeling sad, cross or tearful. Sometimes it’s hard to recognize a gradual change – have others noticed that you don’t seem your usual self?
- You’ve lost interest in activities that you used to enjoy. Perhaps you have been seeing less of your friends or family recently, have stopped going to the gym, or cooking balanced meals. This is really about recognizing changes in what’s normal for you – no one is saying you have to exercise five times a week or eat your greens, but changes in your routine can offer concrete indications that your mood is changing.
- You are struggling to concentrate. You might notice that you struggle to focus when reading or watching television, for example, or to follow the thread of a spoken conversation. This could be affecting your performance at work, or limiting your ability to perform routine tasks such as food shopping. Again, we are looking for a change in what’s normal for you, so if concentration has always been something you find tricky there is little cause for concern.
In three words I can sum up everything I’ve learned about life: it goes on.
– Robert Frost
How to Talk About Your Mental Health
- You’ve been feeling low or irritable for most of the day, every day for two weeks or more. You might have found yourself worrying about past or future events for long periods of time, or simply feeling sad, cross or tearful. Sometimes it’s hard to recognize a gradual change – have others noticed that you don’t seem your usual self?
- You’ve lost interest in activities that you used to enjoy. Perhaps you have been seeing less of your friends or family recently, have stopped going to the gym, or cooking balanced meals. This is really about recognizing changes in what’s normal for you – no one is saying you have to exercise five times a week or eat your greens, but changes in your routine can offer concrete indications that your mood is changing.
- You are struggling to concentrate. You might notice that you struggle to focus when reading or watching television, for example, or to follow the thread of a spoken conversation. This could be affecting your performance at work, or limiting your ability to perform routine tasks such as food shopping. Again, we are looking for a change in what’s normal for you, so if concentration has always been something you find tricky there is little cause for concern.
In three words I can sum up everything I’ve learned about life: it goes on.
– Robert Frost
Which is better, dogs or cats?
- You’ve been feeling low or irritable for most of the day, every day for two weeks or more. You might have found yourself worrying about past or future events for long periods of time, or simply feeling sad, cross or tearful. Sometimes it’s hard to recognize a gradual change – have others noticed that you don’t seem your usual self?
- You’ve lost interest in activities that you used to enjoy. Perhaps you have been seeing less of your friends or family recently, have stopped going to the gym, or cooking balanced meals. This is really about recognizing changes in what’s normal for you – no one is saying you have to exercise five times a week or eat your greens, but changes in your routine can offer concrete indications that your mood is changing.
- You are struggling to concentrate. You might notice that you struggle to focus when reading or watching television, for example, or to follow the thread of a spoken conversation. This could be affecting your performance at work, or limiting your ability to perform routine tasks such as food shopping. Again, we are looking for a change in what’s normal for you, so if concentration has always been something you find tricky there is little cause for concern.
In three words I can sum up everything I’ve learned about life: it goes on.
– Robert Frost
Depression: Not Just for Girls?
- You’ve been feeling low or irritable for most of the day, every day for two weeks or more. You might have found yourself worrying about past or future events for long periods of time, or simply feeling sad, cross or tearful. Sometimes it’s hard to recognize a gradual change – have others noticed that you don’t seem your usual self?
- You’ve lost interest in activities that you used to enjoy. Perhaps you have been seeing less of your friends or family recently, have stopped going to the gym, or cooking balanced meals. This is really about recognizing changes in what’s normal for you – no one is saying you have to exercise five times a week or eat your greens, but changes in your routine can offer concrete indications that your mood is changing.
- You are struggling to concentrate. You might notice that you struggle to focus when reading or watching television, for example, or to follow the thread of a spoken conversation. This could be affecting your performance at work, or limiting your ability to perform routine tasks such as food shopping. Again, we are looking for a change in what’s normal for you, so if concentration has always been something you find tricky there is little cause for concern.
In three words I can sum up everything I’ve learned about life: it goes on.
– Robert Frost