
Psihološki obrasci u ljubavi – Zašto ih je važno prepoznati?
Psihološki obrasci u ljubavi predstavljaju ponavljajuće načine mišljenja, osećanja i ponašanja koje osoba doživljava u vezi. Ti obrasci se najčešće formiraju u ranom detinjstvu kroz odnose s roditeljima. Kasnije se prenose u romantične odnose, često nesvesno.
Ljubav je emocija snažne naklonosti, nežnosti i odanosti prema partneru. Kada volite, doživljavate prijatna osećanja u prisustvu voljene osobe. Istovremeno ste osetljivi na njene reakcije na vas. Upravo zbog toga ljubavni odnosi mogu biti složeni, što može voditi ka konfliktu.
Problemi u partnerskim odnosima nisu retkost. Možda ste svesni ovih kritičnih tačaka, iako niste formalno pokušali da ih kategorišete. Bez obzira da li proizilaze iz životnih navika ili karaktera, jedno je sigurno – odražavaju se na vaš međusobni odnos. Upravo te ponavljajuće interakcije između vas i vašeg partnera u vezi nazivaju se psihološki obrasci u ljubavi.
Zašto je važno prepoznati psihološke obrasce u ljubavi?
Prepoznavanje psiholoških obrazaca u ljubavi izuzetno je važno, jer ti obrasci imaju direktan uticaj na kvalitet odnosa koje gradimo.
Mnogi ljudi ponavljaju iste pogreške i biraju slične partnere. Samim tim doživljavaju iste emotivne boli, ne shvaćajući zašto se to događa. Ovo je posebno izraženo kod ponavljajućih toksičnih veza. S obzirom da kroz njih prolazite na sličan način, verovatno nesvesno ponavljate isti obrazac. Srećom, prepoznavanje tog obrasca može promeniti smer. Odnosno, postaćete otporniji na manipulacije i emocionalno zlostavljanje, te ćete birati zdravije odnose.
Prepoznavanjem psiholoških obrazaca u ljubavi ne doprinosi samo boljem odnosu sa partnerom, već i većoj samosvesti. Razumevanje vlastitih emocionalnih reakcija omogućava da ne reagujete impulsivno, već da svesno birate kako ćete se ponašati. Takođe, pomaže vam da naučite da preuzmete odgovornost. Umesto da krivite partnere ili „sudbinu“, preuzećete odgovornost za svoje izbore i ponašanja. To je ključno za lični rast i razvoj.
Koji su karakteristični psihološki obrasci u ljubavi?
Postoji više tipova psiholoških obrazaca u ljubavi. Jedan od najčešćih jeste „spasitelj/spašenik“. Osoba sa ovim obrascem stalno bira partnere koje mora „popravljati“ emocionalno, psihički, pa i materijalno. Pri čemu, sopstvenu vrednost vezuje kroz pomaganje drugima. Vremenom, to može dovesti do isrcpljivanja, zanemarivanja vlastitih potreba, pa i gubitka identiteta. Naročito ako partner ne želi da bude „promenjen“.
„Izbegavajući“ psihološki obrasci u ljubavi, baš kao što naziv kaže, karakteriše emocionalno distanciranje, kada veza postane dublja. Ove osobe teško izražavaju osećaja. To može uticati da se partner oseća zapostavljenim, a u krajnjoj meri dolazi do odsustva intime.
„Anksiozno – zavisni“ obrazac se manifestuje stalnom potvrdom ljubavi, a u pojedinim situacijama i izraženom ljubomorom. Uzrok ovakvog ponašanje je strah od napuštanja koji obično potiče iz detinjstva.
„Ogledalo/idealizacija“ obrazac se javlja kod osoba koje ulaze u vezu sa očekivanjem da će partner ispuniti njihove neostvarene snove i potrebe. Kada se nerealna očekivanja ne budu ispunjena dolazi do razočaranja.
Psihološki obrazac u ljubavi koji je poznat pod nazivom „uloga žrtve“ se razvija kod osobe koja se stalno oseća da je nepravdeno tretirana. Dodatni problem u tome jeste da često bira dominante partnere koji je kontrolišu. Čak i kada postane svesna da je veza toksična ostaje u njoj zbog osećaja nemoći.
Za razliku od „uloge žrtve“, „kontrolor“ ima potreba da se sve drži pod kontrolom, uključujući i tok same veze. To može izazvati stalnu napetost u odnosima i osećaj ograničenja i sputanosti kod partnera. Ovaj obrazac najčešće je izazvan strahom od gubitka.
„Simbiotski“ obrazac se prepoznaje potpunim gubitkom granica. Naime, partneri sve rade zajedno. Razlog za to leži u strahu od odvojenosti, koji potiče od nezrele emocionalne autonomije.
Ukoliko ne možete da se izborite sa određenim obrascem ponašanja u vezi, te ga iznova ponavljate potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Kako obnoviti poverenje u vezi?
Poverenje u vezi je nevidljiva nit koja povezuje ljude. Nažalost, pojedine situacije mogu dovesti do njegovog narušavanja. Tada se obe strane osećaju ranjivo, nesigurno i preispituju sve što su zajedno izgradile. Ipak, poverenje u vezi je moguće obnoviti. Verovali ili ne, taj proces može dovesti do jače, autentičnije veze nego što ste je imali ranije.
Bilo da je u pitanju romantična veza koja je opterećena ljubavnim problemima ili prijateljstvo koje je zašlo u težak period, obnova poverenja je dug put. Reč je o suočavanju sa izazovima, prihvatanju ranjivosti i posvećenosti rastu. Ovaj proces započinje razumevanjem konflikta koji je doveo do narušavanja poverenja, kao i donošenjem svesne odluke o oporavku.
Šta uzrokuje narušeno poverenje u vezi?
Pre nego što možete ponovo izgraditi poverenje u svojoj vezi, morate razumeti šta ga je uopšte oštetilo. Narušeno poverenje može se desiti u malim trenucima ili odjednom kroz velike probleme.
Neispunjena obećanja su najčešći uzročnik. Iako obećanje ne možemo uvek održati, kada takvo ponašenje postane obrazac dovodi do narušavanja emocionalnue sigurnosti. Samim tim, šalje jasnu poruku: ne možete se osloniti na dragu osobu. Vremenom, ta nedoslednost može dovesti do bola, razočaranja i rastućeg osećaja nepovezanosti.
U srži svake zdrave veze jeste sposobnost otvorene i iskrene komunikacije. Međutim, kada se stilovi komunikacije sukobljavaju ili kada jedna osoba izbegava teške razgovore dolazi do frustracije, nesporazuma, pa i distance.
Nerazumevanje u komunikaciji nije uvek namerno. Ponekad je ono rezultat prošlih trauma, razlika u ličnosti ili neizrečenih očekivanja. Ali čak i bez loše namere, posledice bole. Kada vaši pokušaji da se izrazite naiđu na odbacivanje ili zbunjenost, smanjuje se osećaj poverenja da će vaše potrebe biti saslušane.
Malo stvari potresa temelje romantične veze kao neverstvo. Kada se poverenje u vezi naruši prevarom, to ne izaziva samo bol. Dovodi i do sumnje, ogorčenosti, ali i straha da traumu nikada nećete moći da pobedite.
Kako ponovo izgraditi poverenje u vezi?
Obnova poverenja se ne dešava u jednom razgovoru. Potrebno je vreme, namera i dosledan trud obe osobe.
Osnovu obnove poverenja čini otvorena komunikacija. To znači jasno tražiti šta zaista želimo i trebamo, umesto da se nadamo da će druga osoba to pogoditi. Ipak, imajte u vidu da iskrena komunikacija ne sme biti kritična.
Otvorena komunikacija ne napada drugu osobu ili njen karakter, već se fokusira na postupke ili ponašanja. Samim tim treba izbegavati korišćenje kritičkih rečenica, kao što su: Ti uvek… Ti nikada… Zašto ti… Zašto ne…
Započinjanje razgovora jednom od ovih fraza stavlja drugu osobu u defanzivu. Na taj način se produbljuje konflikt.
Izgradnja poverenja zahteva priznavanje svojih grešaka i iskreno izvinjenje. Čak i ako postignemo zajednički jezik sa drugom osobom, prihvatanje odgovornosti i izvinjenje su obevezni za zdrav odnos.
Baš poput izvinjenja, ključno je i opraštanje. Kada odbijemo ili jednostavno ne možemo da oprostimo, nastavljamo da doživljavamo ogorčenost, bes, očaj, tugu i zbunjenost. Ove emocije mogu negativno uticati na naše zdravlje, a da ne pominjemo naše odnose.
Oproštaj vam omogućava da resetujete vezu i počnete iznova. Time ćete se fokusirati na budućnost, a ne na prošlost.
Postavljanje granica je važno za kvalitet odnosa. Bez njih, dozvoljavate drugima da iskoriste vaše vreme, prostor i emocije. Posledica toga jeste iscrpljivanje vašeg mentalnog blagostanja, bilo namerno ili slučajno.
Vaše granice mogu izgledati drugačije za svaki odnos, i to je u redu. Zapravo, nema razloga da osećate potrebu da održavate iste granice sa svojim prijateljima kao što održavate sa partnerom.
Ukoliko sami ne možete da povratite narušeno poverenje u vezi potražite stručnu pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Algofobija – Strah od fizičkog bola
Algofobija je intenzivan i iracionalan strah od fizičkog bola. Sam naziv ukazuje na specifičnost ove fobije. Naime, ime je dobila od grčke reči „algos“, što znači „bol“ i „phobos“, tj. „strah“.
Sasvim je normalno da ne volimo bol, niti želimo da ga iskusimo. Obično o njemu razmišljamo kada osećamo bol ili se pripremo za situacije u kojima ćemo verovatno osetiti bol. Na primer, pre stomatološkog tretmana ili operacije. Ova razmišljanja nemaju značajan uticaj na naš svakodnevni život.
Međutim, osobe sa algofobijom će imati intenzivna osećanja straha, anksioznosti ili panike već pri samoj pomisli bez obzira da li je bolna situacija u najavi ili ne. Ova osećanja su toliko snažna da utiču na svakodnevni život i ponašanje. Mogu čak učiniti da osoba bude osetljivija na bol.
Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva sve što treba da znate o algofobiji.
Zašto se javlja algofobija?
Algofobija se smatra kombinacijom genetskih i faktora sredine. Najčešći uzrok su traumatična iskustva iz prošlosti. Zbog toga je ova fobija pratilac ljudi sa hroničnim bolom. Istraživanja pokazuju da hronični bol pogađa između 20 i 50 odsto ljudi širom sveta. Pri čemu oko 67 odsto njih se suočava sa simptomima iracionalnog straha od bola. Nažalost, preuveličavanje pretnje od bola zapravo može pogoršati bol.
Indirektna traumatična iskustva, takođe, mogu biti pokretač problema. Odnosno, gledanje ili slušanje o bolnim događajima drugih ljudi može da se pretvori u fobiju.
Ne treba zanemariti ni genetiku. To znači da osobe u čijoj porodici su registrovani psihički problemi imaju veću verovatnoću da razviju algofobiju. Naročito ako su u pitanju anksiozni poremećaji ili neke druge specifične fobije.
Iste hemikalije u mozgu čoveka koje regulišu strah i anksioznost regulišu i način na koji doživljavamo bol. Dakle, njihov hemijski disbalans može pokrenuti oba problema.
Koji su simptomi algofobije?
Algofobija dovodi do određenih ciklusa anksioznosti. Samim tim se ovaj iracionalan strah može ispoljiti na različite načine.
Neki ljudi katastrofiziraju najgori mogući ishod u bilo kojoj situaciji. Oni doživljaju bol kao pretnju. Na primer, za njih jednostavna aktivnost poput primanja pošte može izgledati opasno. Razlog za to leži u razmatranju da ako padnu i slome nogu na putu do poštanskog sandučeta, to će ih sprečiti da rade i zarađuju za život.
Pojedini reaguju na pretnju bolom tako što se intenzivno fokusiraju na njega. Algofobija dolazi od očekivanja bola, a ne od doživljavanja bola. Zato osobe sa ovom fobijom mogu videti potencijal za bol u bilo kojoj situaciji. Čak i bezopasne aktivnosti povezuju sa mogućnošću nastanka bola.
Izbegavanje aktivnosti ili pokreta za koje veruju da bi mogli prouzrokovati bol još jedno je karakteristično ponašanje.
Pored intenzivne brige i napada panike pri pomisli na bol, algofobija dovodi i do fizičkih simptoma. Prekomerno znojenje, lupanje srca, otežano disanje, drtanje, vrtoglavica i nesvestica – uobičajene su fizičke tegobe. Mogu se javiti i mučnina, problemi sa varenjem, utrnulost ili peckanje, posebno u rukama, stopalima, rukama ili nogama.
Kako pobediti iracioanalan strah od bola?
Algofobija, kao i većina drugih fobija, može se otkloniti adekvatnom terapijom.
Kognitivno-bihejvioralna terapija (KBT) se fokusira na to da vam pomogne da promenite način na koji razmišljate o bolu.
Terapija izlaganja vas postepeno izlaže aktivnostima ili pokretima koje ste ranije izbegavali, jer ste verovali da će izazvati bol. Na primer, lagano podizanje nogu može vam pomoći da prevaziđete strah od bola u nogama.
Postepeno povećanje nivoa aktivnosti i vežbanje imaju blagotvorni efekat u smanjenju straha od bola. Prilikom vežbanja mozak luči hormone sreće, endorfin i serotonin. Ovi hormoni poboljšavaju raspoloženje i pomažu vam da efikasnije upravljate bolom.
Ukoliko imate iracionalni strah od bola potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Kako se nositi sa burnout-om?
Kako se nositi sa burnout-om? Pitanje koje sve češće čujemo ne samo u medijima, već i u svakodnevnom životu.
Savremeno doba donelo je brz životni tempo. Velika radna opterećenja, kratki rokovi na poslu i jaka konkurencija postali su svakodnevnica mnogih. Zato ne čudi što se zaposleni ljudi ponekad osećaju preopterećeno ili iscrpljeno.
Međutim, kada je stres na poslu konstantan javlja se sindrom sagorevanja, tj. burnout. Istraživanja pokazuju da se oko 10 odsto zaposlenih suočava sa viskim nivoom stresa, osećajem gubitka kontrole i ekstremnim umorom.
Iako Svetska zdravstvena organizacija burnout definiše kao profesionalni fenomen, a ne medicinsku dijagnozu, ne treba ga zanemariti. Sagorevanje na poslu može da dovede do posledica po mentalno i fizičko zdravlje. Srčane bolesti, hipertenzija, poremećaji spavanja, pa i depresija i anksioznost – samo su neke od njih.
Štaviše, pokazalo se da burnout stvara osećaj uzaludnosti i otuđenja, narušavajući kvalitet odnosa sa drugim ljudima. Dugoročno gledano smanjuje mogućnosti za napredovanje u karijeri.
S obzirom na ozbiljnost problema psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da se izborite sa burnoutom.
Prepoznajte znake burnout sindroma
Pre nego što krenete da razmatrate kako se nositi sa burnout-om morate znati koji su simptomi. Karakteristični znaci su malaksalost, česte glavobolje, problemi sa spavanjem. Javljaju se i fizičke tegobe, kao što su bol u leđima, problemi sa varenjem i pad imuniteta.
Burnout dovodi i do promene ponašanja, uključujući nervozu, razdražljivost, bes. Osobe koje pate od sagorevanja na poslu neretko se osećaju bespomoćno i bez motivacije. To vodi ka problemima sa koncentracijom i efikasnošću obavljanja radnih zadataka.
Pojedini, u pokušaju da se izbore sa sve većim stresom, počnu da uzimaju tablete ili alkohol. Samim tim postoji rizik i od razvoja bolesti zavisnosti.
Kako se nositi sa burnout-om? Preuzmite kontrolu
Nažalost, rešavanje problema sagorevanja nije uvek jednostavno. Razlog za to leži u činjenici da vas burnout čini nemoćnim. Možda ćete se osećati kao da vam život juri i da ne možete da ga pratite. Ipak, to ne znači da ne možete preuzeti kontrolu na njim.
Da biste to postigli odredite, najpre, prioritete na poslu. Neke stvari jednostavno moraju da se urade. Druge, pak, mogu da sačekaju dok ne budete imali više vremena i energije. Odlučite koji su zadaci manje važni i ostavite ih po strani.
Ma koliko želeli nekada je nemoguće uraditi sav posao samostalno. Zbog toga naučite da delegirate. Ukoliko više zadataka nego što možete da obavite zahteva hitnu pažnju, prepustite ih nekome kome verujete.
Deo oporavka od sindroma sagorevanja na poslu jeste ostvarivanje ravnoteže između posla i privatnog života. Nakon što napustite posao, fokusirajte se na opuštanje i punjenje energije za sledeći dan. Nikako nemojte slobodne vreme ispunjavati poslovnim obavezama, pa ni mislima o poslu.
Vežbajte samosaosećanje
Dostizanje burnout tačke može dovesti do osećaja neuspeha i gubitka svrhe ili životnog pravca. Mnogi sa ovim problemom se osećaju kao da ne mogu ništa da urade kako treba ili da nikada neće postići svoje ciljeve.
Šta biste rekli prijatelju u vašoj situaciji? Verovatno biste ponudili empatiju i ljubaznost umesto da mu kažete koliko je podbacio. Upravo takvu podršku trebate pružiti sebi. Podsetite se da ne morate biti savršeni i da je u redu da vam je potrebna pauza.
Kako se nositi sa burnout-om? Obratite pažnju na svoje potrebe
Preuzimanje odgovornosti za svoje fizičko i mentalno zdravlje je ključno za oporavak od burnout-a.
U idealnom svetu, dostizanje burnout tačke bi značilo da odmah uzmete slobodne dane i posvetite se odmoru i opuštanju. Kako za mnoge to nije izvodljivo, potrudite se da pronađete vreme samo za sebe. Radite stvari koje vas čine srećnim. Obavezno uvedite zdravu ishranu i fizičku aktivnost u dnevnu rutinu. Isprobajte meditaciju, jogu ili druge vežbe za opuštanje. Naravno, miran san se podrazumeva.
Ukoliko ne možete sami da se izborite sa burnout-om potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Preterana stidljivost – Uzroci, posledice i načini prevazilaženja
Preterana stidljivost predstavlja čest osećaj nelagodnosti ili nervoze u društvenim situacijama, posebno u blizini nepoznatih ljudi ili u novim okruženjima. Obično uključuje samosvest i strah od osude ili odbacivanja, što stidljivim ljudima otežava započinjanje ili održavanje razgovora.
Svako je od nas doživeo makar jednom u svom životu stid u određenim situacijama. Međutim, kada je osećaj nelagode toliko intenzivan da narušava kvalitet života reč je o preteranoj stidljivosti.
Zašto se javlja preterana stidljivost?
Preterana stidljivost ima više uzroka. Naime, ono što može izazvati stidljivost kod nekih ljudi, ne mora biti uzročnik za druge. Ipak, postoje 3 karakteristična pokretača.
Traumatska iskustva iz detinjstva su jedan od najčešćih uzročnika. Naročito ona koja potiču iz detinjstva. Na primer, zadirkivanje druge dece zbog izgleda ili hobija može dovesti do razvoja intenzivne stidljivosti.
Proživljavanje promene u vašoj porodičnoj dinamici, koje su izazvane razvodom roditelja ili gubitkom bliske osobe, takođe može dovesti do stidljivosti u odraslom dobu.
Ne treba zanemariti ni genetiku. To znači da postoje određeni nasleđeni faktori koji mogu povećati verovatnoću pojave preterane stidljivosti.
U većini slučajeva, preterana stidljivost je posledica uticaja sredine. Imati stroge roditelje koji su vam određivali sve što smete – i ne smete – da uradite kao dete, može vam otežati da izađete iz zone komfora kao odrasloj osobi. Ili, ako ste odrasli u nebezbednom okruženju, mogli biste se plašiti da se izložite u društvenim okruženjima.
Koje su ključne karakteristike preterane stidljivosti?
Preterana stidljivost donosi veliku svesnosti o sebi. Posebno o izgledu, postupcima i rečima. Osobe sa ovim problemom pažljivo prate svoje ponašanje, što može dovesti do povećane anksioznosti.
Karakteriše je i doživljavanje straha ili nervoze u društvenim okruženjima, kao što je upoznavanje novih ljudi, govor pred grupom ili učešće u razgovorima. U težim slučajevima ovaj strah se može preklapati sa simptomima socijalne anksioznosti.
Preterano stidljive osobe svode interakciju sa ljudima na minimum kako bi smanjili nelagodnost. Pojedini čak izbegavaju društvene situacije. Zbog toga ovim osobama može biti teško da steknu prijatelje, održe kontakt očima ili da se osećaju dovoljno samouvereno da razgovaraju u grupnim okruženjima.
Preterana stidljivost se ispoljava i fizičkim simptomima. To su, pre svega, crvenilo u licu, prekomerno znojenja, pa i drhtanje ili ubrzani rad srca kada se suoče sa društvenom interakcijom. Upravo ove fizičke reakcije čine da se u društvu ljudi stidljive osobe osećaju neprijatno.
Razlikovanje stidljivosti i anksioznosti
Ljudi često poistovećuju preteranu stidljivost i socijalnu anksioznost. Iako ovi pojmovi dele sličnosti i mogu se preklapati, prilično su različiti, te ih ne treba mešati.
Poremećaj socijalne anksioznosti je problem mentalnog zdravlja, dok preterana stidljivost nije. Socijalna anksioznost proizilazi iz straha od odbacivanja, kritike drugih i samokritike. Sa druge strane, stidljivi ljudi se mogu povući iz društevnog okruženja samo zbog nelagode koju osećaju.
Socijalna anksioznost dovodi do toga da ljudi imaju negativno viđenje sebe samih. Zato ne mogu da uživaju u društvenom životu. Nasuprot tome, stidljivost može učiniti ljude zabrinutim, ali ih ne ispunjava istim stresom kao anksioznost.
Ukoliko se suočavate sa preteranom stidljivošću potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Bipolarna depresija – Kada tuga i euforija menjaju mesta
Bipolarni poremećaj, ranije poznat kao manično-depresivna psihoza, predstavlja ozbiljan mentalni poremećaj koji karakterišu ekstremne promene raspoloženja – od duboke depresije do izrazite euforije (manije ili hipomanije). U okviru ovog poremećaja posebno je važno prepoznati bipolarnu depresiju, jer ona nosi sa sobom visok rizik od funkcionalnog oštećenja i samopovređivanja ako se ne leči na vreme.
Simptomi bipolarne depresije
Bipolarna depresija se javlja u okviru bipolarnog poremećaja tipa I ili tipa II, ali se njeni simptomi često mogu zameniti sa klasičnom (unipolarnom) depresijom.
Neki od najčešćih simptoma uključuju:
1.Dugotrajno osećanje tuge, beznađa i praznine
2.Gubitak interesovanja za aktivnosti koje su ranije pričinjavale zadovoljstvo
3.Umor, manjak energije, otežana koncentracija
4. Poremećaji spavanja – nesanica ili preterana potreba za snom
5. Promene u apetitu – gubitak ili povećanje težine
6. Fizička usporenost ili nemir
7. Osećaj bezvrednosti, krivice, suicidalne misli
Ono što razlikuje bipolarnu depresiju od drugih oblika jeste što je ona deo šireg obrasca – osoba može imati depresivne epizode, ali i periode povišenog raspoloženja, pojačane aktivnosti, grandioznih ideja, impulsivnog ponašanja, rizičnog trošenja novca, pa čak i psihoze tokom manije.
Uzroci nastanka
Bipolarni poremećaj i bipolarna depresija nastaju kombinacijom genetskih, bioloških i psiholoških faktora. Neki od ključnih uzroka su:
1. Genetska predispozicija – osobe koje imaju bliske rođake sa bipolarnim poremećajem imaju veći rizik od razvoja ovog stanja.
2. Neurohemijska neravnoteža – posebno u regulaciji neurotransmitera kao što su serotonin, dopamin i noradrenalin.
3. Stresni životni događaji – gubitak bliske osobe, traumatična iskustva, zloupotreba supstanci.
4. Hormonski disbalans – kod nekih osoba hormonalne promene mogu doprineti razvoju simptoma.
Kako se bipolarna depresija razlikuje od drugih oblika depresije?
Najvažnija razlika između bipolarne i unipolarne (klasične) depresije leži u prisutnosti maničnih epizoda u okviru bipolarnog spektra. Dok osoba sa unipolarnom depresijom isključivo prolazi kroz depresivne epizode, osoba sa bipolarnim poremećajem može doživeti periodične promene raspoloženja – iz dubokog pada u stanje povišene energije.
Još jedna važna razlika je u reakciji na terapiju. Na primer, kod bipolarnog poremećaja, korišćenje antidepresiva bez stabilizatora raspoloženja može izazvati pogoršanje stanja i „prebacivanje“ u maničnu fazu. Zato je pravilna dijagnoza ključna za uspešno lečenje.
U okviru drugih oblika depresije, kao što su:
Sezonska depresija (SAD) – povezana je sa promenama godišnjih doba, najčešće se javlja zimi zbog manjka svetlosti.
Postporođajna depresija – javlja se kod žena nakon porođaja.
Distimija (perzistentna depresija) – blaža, ali dugotrajnija forma depresije.
Bipolarna depresija ima brže i intenzivnije promene i često je udružena sa većim rizikom od samopovređivanja i hospitalizacije.
Zašto je važno potražiti pomoć
Depresija, bez obzira na oblik, nije samo prolazna tuga ili loše raspoloženje. To je ozbiljno zdravstveno stanje koje može značajno narušiti kvalitet života, odnose sa ljudima, sposobnost za rad i svakodnevno funkcionisanje. Bipolarna depresija, u svom najtežem obliku, može dovesti do samoubilačkih misli i ponašanja ako se ne leči.
Zbog toga je izuzetno važno ne ignorisati simptome i potražiti stručnu pomoć na vreme. Pravilna dijagnoza i terapija – bilo da se radi o lekovima, psihoterapiji, promeni životnih navika ili kombinaciji ovih pristupa – mogu dovesti do značajnog poboljšanja i stabilizacije raspoloženja.
Gde potražiti pomoć?
Ukoliko prepoznajete kod sebe ili nekoga koga volite simptome depresije i osećate da ne možete sami da se izborite sa tim stanjem, obratite se stručnjacima. Psihološko savetovalište Sana nudi stručnu podršku, individualne konsultacije i terapiju uz poverljiv i profesionalan pristup.
Ne čekajte da stanje postane ozbiljnije – depresija je izlečiva i uz odgovarajuću pomoć moguće je ponovo voditi kvalitetan i ispunjen život.
Pročitaj Više
Kako prevazići nesigurnost?
Nesigurnost je osećaj sumnje, straha ili nepoverenja u sebe, situaciju ili budućnost. To je stanje kada niste sigurni da li ćete nešto uspeti, da li ste dovoljno dobri ili šta će se desiti.
Ovaj osećaj svako od nas je makar jednom iskusio u životu. Može se javiti u bilo kom aspektu života, bilo da je to fizički izgled, međuljudski odnosi, finansijska stabilnost ili profesionalne veštine.
Umerena doza nesigurnosti, koja se povremeno javlja, je potpuno normalna pojava. Međutim, ako je ona stalna i previše intenzivna predstavlja problem. Takva nesigurnost ne samo da narušava svakodnevno funkcionisanje i donošenje odluka, već može da dovede i do niskog samopouzdanja i anksioznosti.
Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da prevaziđete intenzivnu nesigurnost.
Vrste nesigurnosti
Nesigurnost je jedinstvena i povezana je sa individualnim problemima. Ipak svaka se može svrstati u jednu od tri kategorije. To su lična, profesionalna ili nesigurnost u vezi.
Lična nesigurnost opisuje negativne načine na koje sebe doživljavate. Osoba najčešće smatra da takvo negativno viđenje imaju i drugi ljudi o njoj. U većini slučajeva vezana je za fizički izgled ili način života. Mada može doći i do krize identiteta, te se stalno preispitujete i poredite sa drugima.
Ova vrsta nesigurnosti može pojačati vašu samosvest i naterati vas da mislite da su ljudi oko vas inteligentniji, finansijski stabilniji ili uspešniji od vas.
Profesionalna nesigurnost odražava vaše strahove od nemogućnosti obavljanja posla. Posledica ove nesigurnosti može biti zanemarivanje mogućnosti za napredovanjem, pa čak i potpuna profesionalna samosabotaza.
Nesigurnost u vezi je jedna od najrasprostranjenijih. Proizilazi iz stilova u vezi. Naime, sigurni ljudi ulaze u veze sa odličnom emocionalnom inteligencijom i spremnošću za komunikaciju. Veruju da njihov partner ima na umu njihov najbolji interes i da će ih voleti i podržavati.
Sa druge strane, nesigurni ljudi imaju stalni strah od napuštanja. Često ne veruju da su dostojni ljubavi i stalno traže potvrdu. Zauzvrat, mogu postati iracionalno ljubomorni ili pokušati da kontrolišu drugu osobu kako bi izbegli da je izgube.
Zašto se javlja intenzivna nesigurnost?
Iako nesigurnost mogu izazvati različiti faktori, najčešće su to prošla iskustva. Odnosno, negativni događaji ili traume koji su ostavili trajne posledice.
U pokretače se svrstavaju i društvene norme. Stalno izlaganje idealizovanim standardima može dovesti do nepovoljnih poređenja.
Nesigurnost može da potiče i iz detinjstva. Stalna kritika roditelja vremenom dovodi do osećaja sumnje u sebe. Neretko su odnosi sa manipulativnim partnerom, pa i prijateljima uzrok ovog problema.
Saveti za prevazilaženje nesigurnosti
Prvi korak u prevazilaženju nesigurnosti jeste da prihvatite sebe takvim kakvi jeste. Morate shvatiti da niko nije dobar u svemu. Svako ima snage i slabosti. Zato prestanite da se poredite sa drugima.
Možda ćete videti prijatelje kako postižu finansijske ciljeve ili pronalaze prave partnere dok vi osećate da zaostajete. Zapamtite: svako radi svojim tempom i nalazi se na jedinstvenom putu ka uspehu.
Umesto da se držite negativnih osećanja o sebi ili da dozvolite da vam iskustvo, poput kritike, naruši samopouzdanje, prihvatite svoja osećanja. Na taj način moći ćete da spoznate svoje prave vrednosti.
Kada postavljate ciljeve, vodite računa da oni budu realni i ostvariti. U suprotnom, nećete moći da ih postignete te ćete se osećati frustrirano. Obavezno se pripremite i za neuspeh.
Neuspesi su deo života. Naizgled idealna ljubav može se pretvoriti u toksičnu vezu. Čak i ako ste veoma kvalifikovan kandidat, možda nećete dobiti posao. Ove situacije se dešavaju svima, ali ne smete dozvoliti da pokreću negativnu percepciju o sebi.
Pustite ljude koje podstiču vaše nesigurnosti, već se okružite onima koji vas ohrabraju i podržavaju. Bliski prijatelji i članovi porodice vide vaše vrednosti. Samim tim, kada se osećate nesigurno oni će vas podsetiti na vaše kvalitete.
Ukoliko ne možete sami da prevaziđete nesigurnost potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Kriza identiteta – Šta je i zbog čega se javlja?
Kriza identiteta je pojava sa kojom se svaki čovek suočio u životu.
Prema definiciji, identitet je skup karakteristika, verovanja, vrednosti i iskustava koji definišu čoveka kao jedinstveno biće. Pozitivan osećaj identiteta je važan za društvenu povezanost i opšte blagostanje. Pomaže nam da razumemo sebe, formiramo smislene veze i osećamo pripadnost. Takođe, pomaže nam da upravljamo stresom, izbegnemo konflikte i nosimo se sa svim izazovima svakodnevnog života.
Identitet oblikuju ne samo unutrašnji, već i spoljašnji faktori. Naime, koliko god sami sebe definišemo, ne treba zaboraviti da nas definiše i okruženje i proživljena iskustva. Upravo taj spoljašnji uticaj dovodi do promena koje mogu da podstaknu krizu identiteta.
S obzirom da kriza identiteta može da izazove anksioznost, tugu i sumnju u sebe psihološko savetovalište Sana vam otkriva sve što treba da znate o njemu.
Šta je kriza identiteta?
Američko psihološko udruženje (APA) je definisalo krizu identiteta kao period neizvesnosti i konfuzije. Tokom tog perioda čovekov osećaj identiteta postaje nesiguran i nestabilan. Zbog toga dolazi do preispitivanja sopstvenih vrednosti, dugotrajnih uverenja i svrhe u životu.
Kriza identiteta se često javlja kada osoba doživi značajan životni događaj. Bolest koja menja život, gubitak posla i smrt bliske osobe – najčešći su razlozi koji vode ka ovoj krizi.
Međutim, kriza identiteta može biti izazvana i pozitivnim životnim promenama, kao što su brak, rođenje deteta ili unapređenje.
Na primer, ljudi se često previše identifikuju sa poslom koji rade. Posle imena, posao je često druga polovina vašeg predstavljanja. Ako iznenada dođe do promene u tom polju može dovesti do preispitivanja ne samo karijere, već i ko ste u svojoj srži.
Kako prepoznati krizu identiteta?
Postoje brojni znakovi koji ukazuju na krizu identiteta. Dovođenje u pitanje osnovnog razumevanja o tome ko ste je ključni znak.
Na primer, možete dovesti u pitanje svoj osnovni karakter. Da li sam ljubazna osoba? Jesam li inteligentna osoba? Jesam li poštena osoba? Neka su od pitanja koja postavljaju osobe sa krizom identiteta.
Kriza identiteta može se pojaviti i kao pitanje šta vam je najvažnije. Možete se zapitati da li ste strastveni prema stvarima za koje ste mislili da su vaša pokretačka snaga u životu. Možda se pitate koja je vaša svrha u životu i da li se razlikuje od onoga što ste mislili da jeste.
Ova pitanja prati osećaj anksioznosti, uznemirenosti i nezadovoljstva životom. Taj osećaj dovodi do čestih menjanja vrednosti. Umesto da održavate stabilan identitet u bilo kojoj situaciji, prelazite na različite vrednosti ili tendencije na osnovu toga gde se nalazite, sa kim ste u odnosima i situacije u kojoj se nalazite u tom trenutku.
S obzirom da se vaše vrednosti i uverenja stalno menjaju možda osećate da ne možete da donesete razumnu odluku. Neodlučnost se ispoljava u različitim opcijama. Čak i kada donesete odluku, sigurno ćete je preispitivati. To može dovesti do toga da se više puta predomislite ili da osećate kao neuspeh. Stoga, nisko samopouzdanje je još jedan simptom krize identiteta.
Kako prevazići krizu identiteta?
Kriza identiteta nije poremećaj. Ona je način na koji se razvijamo. Svaka životna faza nudi priliku da istražimo nove delove sebe i produbimo svoje razumevanje toga ko smo. Nažalost, kod mnogih ljudi negativno utiče na mentalno zdravlje, te je neophodno naučiti kako da se nosite sa njom.
Prva i najvažnija stvar jeste da pazite na sebe. Odnosno, naučite da prihvatite sebe onakvima kakvi jeste u ovoj fazi vašeg ličnog razvoja. Nemojte zanemarivati emocije, već obratite pažnju na svaku koja se javi. One će vam pomoći da se krećete kroz krizu identiteta i suočite sa složenim situacijama.
Stručnjaci savetuju da date sebi vremena za objektivnost. Umesto da skačete sa jedne odluke na drugu odvojite malo vremena da objektivno razmislite o svojim opcijama.
Ukoliko sami ne možete da se izborite sa krizom identiteta potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više