
Šizotipni poremećaj ličnosti
Šizotipni poremećaj ličnosti prema definiciji je „sveobuhvatan obrazac socijalnih i međuljudskih deficita, obeležen akutnom nelagodnošću i smanjenim kapacitetom za bliske odnose, kao i kognitivnim ili perceptivnim izobličenjima i ekscentričnim ponašanjem“. To znači da su prisutne značajne devijacije u sferi mišljenja, opažanja, afekta i komunikacije sa drugima.
Termin je uveo Sandor Rado 1956. godine. Da bi 3 decenije kasnije postavljen kao prava dijagnoza, te se našao u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje. Njegovo dijagnostifikovanje je poslužilo da se popuni jaz između graničnog poremećaja ličnosti (BPD) i umerenih simptoma sličnih shizofreniji.
Zašto se javlja šizotipni poremećaj ličnosti?
Glavni uzrok nije otkriven, te se šizotipni poremećaj ličnosti smatra kompleksnim problemom koji je izazvan kombinacijom faktora biopsihosocijalne prirode.
Genetika igra važnu ulogu. Što znači da je veća verovatnoća da će javiti ukoliko u porodici već postoji ili je kod nekog člana dijagnostifikovana shizofrenija. Iskustva u detinjstvu takođe se svrstavaju u pokretače. Naime, zanemarivanje roditelja, omalovažavanje i kažnjavanje utiču na psihički razvoj koji u kasnijem dobu može da dovede do poremećaja ličnosti.
Ne treba zanemariti ni psihološke karakteristike pojedinca koje su oblikovane sredinom u kojoj je odrastao, kao i naučeni koping mehanizmi.
Kako prepoznati šizotipni poremećaj ličnosti?
Šizotipni poremećaj ličnosti karakteriše izražena socijalna anksioznost. Ove osobe imaju velikih poteškoća u uspostavljanju i održavanju bliskih odnosa sa drugima, delimično zbog iskrivljene interpretacije društvenih interakcija, a delimično usled čudnog društvenog ponašanja. Zbog toga nemaju bliske prijatelje, već kontakte održavaju samo sa najbližim rođacima.
Neobično ponašanje i maniri su još jedna odlika. Pojedini su čak sujeverni ili mišljenja da imaju posebne paranormalne moći, te ne čudi što ih drugi ljudi smatraju „čudnim ili ekscentričnim“.
Osobe koje pate od šizotipnog poremećaja ličnosti obične situacije i događaje tumače kao da imaju posebno značenje za njih, dok prema namerama drugih mogu biti paranoični i sumnjičavi.
Ove simptome prate čudne misli i govor, koje se manifestuju upotrebom preterano apstraktnih ili konkretnih fraza, kao i upotrebom fraza ili reči na neobičan način. Primetne su i poteškoće u održavanju kontakta očima.
Koja je razlika između šizotipnog poremećaja ličnosti i shizofrenije?
Iako mnogi stručnjaci šizotipni poremećaj ličnosti svrstavaju u jedan od poremećaja spektra shizofrenije, ali sa blažim oblikom, ne treba ih poistovećivati.
Shizofrenija je teška mentalna bolest u kojoj ljudi gube kontakt sa stvarnošću. Dok ljudi sa šizotipnim poremećajem ličnosti mogu doživeti kratke psihotične epizode sa deluzijama ili halucinacijama. Te epizode nisu tako česte, produžene ili intenzivne kao kod shizofrenije.
Druga ključna razlika je da ljudi sa šizotipskim poremećajem ličnosti obično mogu biti svesni razlike između svojih iskrivljenih ideja i stvarnosti. Oni sa shizofrenijom se generalno ne mogu odvratiti od svojih zabluda.
Kako se leči šizotipni poremećaj ličnosti?
Kognitivno bihejvioralna terapija ima za cilj da pomogne osobi da sagleda svoje misli i emocije kako bi shvatila kako one utiču na postupke. Na taj način može da prepozna iskrivljene obrasce razmišljanja, kao što su referentno, paranoično ili magično razmišljanje. Ova terapija omogućava i testiranje stvarnosti i međuljudskih granica.
Grupna terapija se često primenjuje pri lečenju šizotipnog poremećaja ličnosti. Zahvaljujući njoj otklanjaju se poteškoće socijalne anksioznost i razvijaju socijalne veštine kod pojedinca.
Šizotipni poremećaj ličnosti može da dovede do razvoja depresije, anksioznosti, drugih poremećaja ličnosti, pa i do bolesti zavisnosti. Zato na vreme potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Mentalna iscrpljenost
Mentalna iscrpljenost je, prema definiciji, stanje značajnog mentalnog umora koji negativno utiče na kognitivne procese kao rezultat dugotrajnih stresora. Često je praćena negativnim promenama u našem razmišljanju, koncentraciji i pamćenju, kao i različitim oblicima ponašanja.
Stresori koji dovode do mentalne iscrpljenosti mogu biti dvostruki. Unutrašnji se, obično, vezuju za konstantni perfekcionizam i prevelika očekivanja od sebe samog, dok spoljašnji najčešće dolaze od žongliranja odgovornosti, ali i velikih promena u životu i preživljenih trauma.
Iako je mentalna iscrpljenost simptom dugotrajnog stresa postoji određena razlika. Naime, u stresnim situacijama adrenalin i hormon stresa – kortizol pomažu da brzo reagujemo na uočene pretnje. Nakon toga telo se vraća u normalu. Međutim, kod mentalne iscrpljenosti nivo kortizola i adrenalina ostaje visok tako da vremenom dolazi do narušavanja funkcionisanja, pa čak i do fizičkih tegoba.
S obzirom da je mentalna iscrpljenost čest problem savremenog doba psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako na vreme da je prepoznate.
Mentalna iscrpljenost pogađa i fizičko i mentalno zdravlje čoveka
Simptomi mentalne iscrpljenosti obuhvataju širok spektar kako emocionalnih, tako i fizičkih tegoba.
Nedostatak interesovanja za svakodnevne aktivnosti, kao i nedostatak motivacije na poslu i u privatnom životu karakteristični su emocionalni znaci. Prate ih osećaj malaksalosti, stalna neraspoloženost, a ponekad i razdražljivost, cinizam, sumnja. Osobe koje pate od mentalne iscrpljenosti se brzo iznerviraju i imaju uporni osećaj da će se nešto loše dogoditi. Mogu se javiti i depresija, anksioznost ili samoubilačke misli.
Hronični umor, čak i nakon više sati spavanja u toku noći je karakteristični fizički simptom. Javljaju se i poremećaji spavanja, stalne glavobolje, bolovi u telu i napetost mišića. Zatim, promene u apetitu koje često vode ka poremećajima ishrane, stomačne tegobe, probavni problemi, ali i neobjašnjive ili česte prehlade. Takođe, primetan je visok krvni pritisak ili nepravilnosti u otkucaju srca.
Mentalna iscrpljenost dovodi i do promena u ponašanju. Osobe često ne mogu da se opuste, imaju problema sa koncentracijom i teže da se izoluju od drugih. Pojedini se okreću netipičnim, pa čak i rizičnim aktivnostima, dok drugi rešenje za svoj problem traže u alkoholu i psihoaktivnim supstancama.
Kako pobediti mentalnu iscrpljenost?
Prvi i glavni korak jeste da eliminišete osnovni uzrok vaše mentalne iscrpljenosti. Često možemo smanjiti stres tako što ćemo opustiti sopstvena očekivanja. Ne mora sve biti urađeno savršeno – ili uopšte.
Ukoliko, ipak, nije moguće da u potpunosti otklonite ono što vas opterećuje, pokušajte da smanjite vreme koje trošite na to. Odnosno, napravite balans između poslovnih i privatnih obaveza. Nemojte da zaboravite da slušate svoje telo, te da napravite pauzu ili usporite tempo svaki put kada osetite da vam je to potrebno.
Redovna fizička aktivnost pospešuje lučenje hormona sreće tako da podstiče i dobro raspoloženje. Istovremeno, daje vam dodatnu energiju i reguliše san. Zato obavezno pronađite vremena za vežbanje ili, makar, redovnu šetnju. Preporučljivo je da praktikujete i mindfulness tehnike kako biste se ne samo opustili, već i naučili da se izborite sa svim stresnim situacijama.
Isprobavanje novih stvari je još jedan način da pobedimo mentalnu iscrpljenost. Naime, odrasli ljudi retko imaju vremena da započnu neki novi hobi ili otkriju novu veštinu. Upravo izlazak iz zone komfora i smanjenje svakodnevnice uz telefon i TV, pruža vam šansu da naučite nešto novo, ali i da osetite priliv zadovoljstva i mentalne snage.
Nažalost, mentalna iscrpljenost je kompleksni problem, sa kojim se često ne možemo sami izboriti. Zato na vreme potražite i stručnu pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Kako preboleti raskid?
Kako preboleti raskid? Pitanje koje je svako makar jednom u životu postavio.
Ljubav je najdivnija stvar na svetu. Nažalost, neke od njih nemaju srećan kraj, te se parovi moraju suočiti sa raskidom. Bez obzira da li već duže vreme u vašoj vezi vladaju ljubavni problemi ili je kraj došao iznenada, ovaj događaj nimalo nije prijatan ni za koga.
Rastanak nije samo prekid odnosa sa voljenom osobom, već i gubitak planova, snova i nada koje ste delili sa njom. Kraj veze označava i velike promene u životu. Pored vaše dnevne rutine, druženja, obaveza i mnoge aktivnosti su izmenjene. Imajući u ovo vidu ne čudi što ljudi osećaju razočaranje, tugu, gorčinu neuspeha, pa i strah od samoće, dok se kod pojedinih, pak, javlja strah od bliskosti.
Ovakva osećanja su sasvim normalna reakcija na gubitak voljene osobe. Ma koliko delovalo bolno, neće potrajati zauvek, ali je potrebno vreme. Zato vam psihološko savetovalište Sana daje odgovor na pitanje: „kako preboleti raskid“.
Dozvolite sebi da budete tužni
Ako pokušavate da zaboravite na raskid i pretvarate se kao da se to nikada nije dogodilo, samo odlažete proces preboljevanja. Izbegavanje problema ne vodi rešenju, pa ni odlaganje suočavanja sa raskidom neće vam pomoći. Naprotiv! Samo ćete produžiti period tuge i patnje.
Da biste krenuli dalje morate osetiti sve emocije koje dolaze sa završetkom veze. Zahvaljujući njima otkrićete šta vam je, zaista, potrebno u ljubavi. Šta ste se nadali da ćete dobiti iz te veze? Da li je to bila želja da se osećate vrednim, voljenim ili da imate nečiju sigurnost? Kada pronađete odgovore na ova pitanja znaćete i kako da se postavite u narednoj vezi, tj. da ne ponavljate iste greške.
Kako preboleti raskid? Ograničite društvene mreže
Svi smo svesni da je u modernom dobu uticaj društvenih mreža ogroman. Zato stručnjaci savetuju da u periodu privikavanja na gubitak svedete upotrebu Facebooka i Instagrama na minumum.
Proveravanje profila bivšeg partnera je jedna od najčešćih grešaka koju mnogi čine. Ne samo da će produžiti vašu patnju, već će izazvati nedostajanje, te ćete doći u iskušenje da se ponovo javite.
Čak i ako ne pratite društvene aktivnosti voljene osobe, društveni mediji i dalje mogu doprineti negativnim emocijama. Gledanje slika srećnih parova, veridbi i venčanja je okidač za njih, koji će vas odvesti u poređenje vaše veze sa ljudima sa fotografija.
Kako preboleti raskid? Posvetite se sebi
Raskidi neretko ostavljaju traga na mentalno zdravlje. Problemi sa spavanjem, pad koncentracije, promene raspoloženja, apatija – samo su neke od posledica.
Da biste sprečili njihovu pojavu veoma je važno da brinete o sebi. Emocionalna briga uključuje postavljanje emocionalnih granica, meditiranje, jačanje samopouzdanja, bavljenje stvarima koje vas čine srećnim, druženje sa dragim ljudima, kao i otkrivanje novih iskustava.
Upravo ova nova iskustva uveravaju vas da postoje i druge mogućnosti u životu, a ne samo one koje ste gradili sa bivšim. Bilo da se radi o putovanju na koje ste oduvek želeli da odete, učenju nove veštine ili jednostavno, čitanju romana koji dugo čeka na polici – svaka nova aktivnost stvara pozitivno iskustvo koje je put ka sreći.
Svakako, nemojte zaboraviti na praktičnu brigu o sebi. Zato ne preskačite obroke, spavajte dovoljno i ne odlažite svoje radne obaveze.
Ukoliko sa tugom nakon raskida ne možete sami da se nosite potražite stručnu pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Gaslajting
Gaslajting predstavlja proces u kome neko pokušava da manipuliše bliskom osobom, ubeđujući je u sve suprotno od onoga što oseća ili govori. Obično se sreće među partnerima, mada nije redak slučaj da se javi i u prijateljskim odnosima.
Naziv potiče od istoimene predstave britanskog dramskog pisca Patrika Hamiltona iz 1938. godine u kojoj suprug pokušava da izludi svoju ženu zatamnjujući svetla u njihovom domu. Kada ona pomene da se osvetljenje promenilo suprug to poriče navodeći ženu da pomisli da je izgubila razum. Šest godina od pojave predstave snimljen je i film u kom je glumila čuvena Ingrid Bergman. Upravo je on podstakao naučnike da u narednim decenijama istraže gaslajting pojavu.
Kako gaslajting funkcioniše?
Gaslajting je oblik manipulacije koji se često javlja u nasilnim vezama. Zapravo, to je prikrivena vrsta emocionalnog zlostavljanja gde manipulatori (nasilnici) obmanjuje mete, stvarajući lažnu priču. Na taj način ih teraju da dovode u pitanje svoje procene, mišljenja, samopoštovanje. Da bi na kraju, žrtve gaslajtinga počele da se osećaju nesigurno u vezi svoje percepcije sveta.
Stručnjaci smatraju da u osnovi ovakvog ponašanja leži želja za kontrolom i stavljanjem bliske osobe u potčinjeni položaj kako bi se osetili moćnim. Zbog toga se ova pojava vezuje za ljude koji pate od određenih psihičkih poremećaja. To su pre svega narcisoidni poremećaj ličnosti i granični poremećaj ličnosti.
Kako prepoznati gaslajting?
Osoba koja koristi gaslajting često je patološki lažov. Što znači da otvoreno laže i nikada ne odustaje od svoje priče. Čak i kada joj iznesete dokaz da nije u pravu reći će da izmišljate stvari ili da se to nikada nije dogodilo.
Druga česta tehnika kojom se služi jeste širenje glasina o vama i ogovaranja pred drugima. Naime, pretvaraće se da je zabrinut za vas, a zapravo će drugima pričati kako izgledate emocionalno nestabilno. Sa druge strane vama će govoriti da ljudi, iz vašeg bliskog okruženja, govore loše o vama, a pojedini i da misle da ste “ludi”.
Diverzija je svojstvena gaslajtingu. Umesto da daju odgovor na vaše pitanje kojim ste ih suočili sa nečim što su rekli ili uradili, ovi ljudi skreću temu postavljenjem pitanja. Ne samo da vam time skreću misli, već vas dovode u stanje da preispitate da li ste trebali uopšte da pokrećete temu.
Prebacivanje krivice je još jedna uobičajena taktika. Iz svake diskusija proizilazi da ste vi krivac za nešto što se dogodilo. Čak i kada pokušate da razgovarate o tome kako se osećate zbog ponašanja nasilnika, oni su u stanju da izokrenu razgovor tako da se na kraju i pitate da li ste vi, zaista, uzrok njihovog lošeg ponašanja.
“Smiri se”, “Preteruješ”, “Zašto si tako osetljiv” – ove i slične izjave često koriste gaslajteri kako bi minimizirali vaša osećanja. Što kao rezultat ima da i sami umanjujete vrednost svojih misli, osećanja ili uverenja.
Ponekad, kada je prozvana osoba koja primenjuje ovu manipulativnu tehniku koristi saosećajne reči kao oružje. Odnosno, kako bi pokušala da izgladi situaciju. Bez obzira što ste se i ranije suočili sa istim ponašenjem reči poput “Znaš koliko te volim. Nikada te namerno ne bih povredio” mogu vas navesti da je ponovo pustite u svoj život.
Ukoliko ste pali pod uticajem gaslajtera psihološko savetovalište Sana vam može pomoći da naučite kako da se nosite sa njim.
Pročitaj Više

Konflikti u vezi
Konflikti u vezi su sastavni deo svakog ljubavnog odnosa.
Ma koliko se dvoje vole i imaju iste poglede na najvažnije životne stvari, nemoguće je da se slaažu u svemu. Svi smo mi različiti, te se međusobno razlikuju i naša mišljenja, očekivanja, potrebe, pa i želje i navike.
U zavisnosti od toga koliko se partneri razlikuju, konflikti u vezi su neminovnost kao proces prilagođavanja jedno drugom. Čak i kasnije, nakon godina zajedničkog života, svađe i nesuglasice su sasvim normalna pojava. Apsolutno odsustvo konflikata ukazuje da veza ne funkcioniše, tj. da partneri ili nešto kriju ili nisu dovoljno zainteresovani jedno za drugo.
Međutim, način na koji se odnosite prema konfliktima govori da li je vaš odnos zdrav ili ne. Samim tim i da li će veza opstati ili je osuđena na propast.
Konstruktivni konflikti u vezi
Konflikti nisu isključivo pokazatelj nepoštovanja, nedostatka ljubavi i loših međusobnih odnosa. Ukoliko se radi na njima i zajedničkim snagama se rešavaju mogu, zapravo, da prodube vezu. Istovremeno, da učine da bolje razumete svog partnera, njegova osećanja i potrebe. Što je osnova za dalju dobru komunicaciju i stabilan odnos.
Svi znamo kolika je važnost komunikacije u partnerskim odnosima. Jasan, iskren i potpun dijalog je ključan za uspešan odnos i smanjenje sukoba. Deljenje i razumevanje se najbolje postiže kada ne projektujemo sopstvena uverenja o partneru ili onome što će oni reći, već iskreno obraćamo pažnju na verbalno i neverbalno ponašanje. Što znači da se o problemu koji je doveo do razdora treba pričati otvoreno, uz uvažavanje mišljenje partnera, a bez vike, prozivanja i omalovažavanja. Nazivanje partnera uvredljivim imenima, pretnje i korišćenje podrugljivog ili sarkastičnog tona ne samo da je odraz nepoštovanja, već sprečava efikasnu komunikaciju.
U zdravim odnosima nema povlačenja pri problemima, čak i ako su teme “teške i bolne”. Umesto izbegavanja, par zajedničkim snagama radi na njegovom rešavanju. Pri čemu bilo kakve ucenjivačke i manipulativne psihološke igre nisu dozvoljene.
Nemojte da zaboravite da je kompromis u većini slučajeva najbolje rešenje. Odnosno, prihvatanje da postoje razlike u mišljenjima, ali da one nisu prepreka za normalno funkcionisanje.
Kako destruktivni konflikti u vezi utiču na fizičko i mentalno zdravlje?
Konflikti u vezi ne dovode samo do loših međusobnih odnosa, već utiču na kvalitet života. Brojna istraživanja su pokazala da postoji veza između ponavljajućih ili produženih sukoba i zdravlja. Oni, pre svega, izazivaju konstantni stres koji, dugoročno gledano, narušava celupno zdravlje.
S obzirom da je imuni sistem oslabljen prehlada, grip, virusi i razne infekcije postaju verni pratioci jednog od partnera. Kod nekih je prisutan hronični bol povezan sa stresom. Obično je to glavobolja, bol u leđima ili vratu.
Verovali ili ne, konflikti direktno utiču na probleme sa varenjem, uključujući mučninu, dijareju, zatvor. Mada se mogu javiti i ozbiljnije tegobe kao što je gastritis i čir na želucu. Takođe, izazivaju pojavu bubuljica, opadanje kose, bolesti zuba i desni. Vremenom, mogu da budu uzrok srčanih oboljenja i hipertireoze.
Poremećaji ishrane, anksiozni poremećaji, depresija, problemi sa spavanjem, kao i seksualna disfunkcija ili promene libido – samo su neke od komplikacija mentalnog zdravlja usled stalne izloženosti konfliktnim situacijama.
Imajući ovo u vidu, ali i u želji da sačuvate svoju ljubavnu vezu, ukoliko vi i vaš partner ne možete sami da rešite nesuglasite, potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Separaciona anksioznost
Separaciona anksioznost predstavlja strah od razdvajanja. U pitanju je iracionalan, preteran strah koji se javlja usled odvajanja od bliske osobe. Ovaj poremećaj, obično, se vezuje za decu, pri čemu se smatra normalnim procesom odrastanja. Zapravo, pomaže mališanima da spoznaju različite međuljudske odnose i da razumeju njihovu prirodu.
Deca vrlo rano ispoljavaju strah od razvajanja. Već sa 6 meseci pojedine bebe pokazuju jasne simptome, dok kod većine se razvija između 10. i 16. meseci. Kulminira oko 2. godine, kada se, zbog povratka majke na posao, odvija adaptacija na vrtić.
Nije redak slučaj da se separaciona anksioznost javi i kod tinejdžera i odraslih, uzrokujući značajne probleme pri napuštanju kuće ili odlasku na posao i u školu.
Koji su simptomi separacione anksioznosti?
Preterana uznemirenost zbog napuštanja doma i drage osobe karakteristični je znak ovog poremećaja anksioznosti. Prisutna je i konstantna briga da će se roditelj ili draga osoba razboleti ili povrediti tokom odsustvovanja. Još jedan simptom jeste strah da će se dogoditi nešto loše što će uzrokovati trajno razdvajanje, poput kidnapovanja ili gubitka.
Osobe koje pate od separacione anksioznosti odbijaju da odsustvuju od kuće zbog straha od razdvajanja. Takođe, odbijaju da borave same u kući, bez roditelja ili druge voljene osobe. Problemi sa snom su verni pratioci, naročito su izražene noćne more o napuštanju osobe za koju su vezani.
Osim psihičkih, javljaju se i fizičke tegobe poput glavobolje, bolova u stomaku, nagona za povraćenjem, lupanja srca, ubrzanog disanja…
Ukoliko su ovi simptomi prisutni duže od 4 nedelje kod dece, odnosno više od 6 meseci kod tinejdžera i odraslih tek onda se može reći da postoji separaciona anksioznost.
Zašto nastaje separaciona anksioznost?
Iako se smatra delom odrastanja, postoji faktori koji mogu da izazovu strah od odvajanja.
Promena okoline, poput preseljenja u novi dom ili upisivanja u novu školu čine pogodne uslove za razvoj problema. Mada je češće posledica stresa koji je izazvala neka životna tragedija. Gubitak bliske osobe, voljenog ljubimca, razvod roditelja samo su neke od situacija koje utiču na nastanak.
Separaciona anksioznost ima i naslednu karakteristiku. Naime, veća je verovatnoća da će pogoditi osobe koje već u svojoj porodičnoj istoriji imaju registrovan slučaj neke vrste anksioznog poremećaja.
Da li separaciona anksioznost dovodi do komplikacija?
Strah od radvajanja otežava normalno funkcionsanje. Samim tim, narušava kvalitet života, posebno odraslih ljudi.
Međutim, dugotrajna separaciona anksioznost može da izazove ozbiljne psihičke probleme kao što su poremećaj sna, strah od mraka ili usamljenosti, agorafobija, opsesivno kompulzivni poremećaj, depresija, napadi panike. Iz se nje razvijaju i drugi anksiozni poremećaji, pre svega, generalizovana anksioznost i socijalna anksioznost.
Imajući ovo u vidu veoma je važno da potražite pomoć psihologa čim uočite neki od simptoma. Primenom psihoedukativne intervencije pojedinac i njegova porodica se upoznaju sa poremećajem i uče kako da pomognu svom članu. Zatim se primenjuje strukturirana psihoterapija koja uključuje kognitivno-bihejvioralnu, nepredviđenu, psihodinamičku, ali i porodičnu terapiju.
Nemojte da čekate da strah od razdvajanja naruši vaše mentalno i fizičko zdravlje, konktatirajte psihološko savetovalište Sana.
Pročitaj Više

6 razloga zašto je smeh najbolja terapija
Smeh je najbolji način da sebi popravimo dan, ali pored toga on ima i velike benefite na naše kako fizičko, tako i mentalno zdravlje.
Svako od nas je osetio nekada anksioznost i napetost, posebno u vremenu u kojem živimo, oni su na žalost, deo naše svakodnevnice.
Ispostavilo se da iza narodne izreke “Smeh je najbolji lek” zaista stoji istina.
Smeh opušta celo telo, on je nešto poput unutrašnjeg džoginga i blagotvoran je za sve organe.
Najzdraviji odgovor na život, stres i sve ono što nas okružuje je smeh.
Nedavne studije su pokazale da smeh bukvalno ima lekovita svojstva.
Psihološko savetovalište Sana vam otkriva kojih je to 6 razloga zbog kojih bi trebalo da počnete da se smejete.
Smeh je zarazan
Kada se osećate mentalno loše najbolji način je da podelite zajedničke trenutke sa bliskom osobom i smejete se!
Smeh poboljšava odnos sa partnerom i samim tim problemi u partnerskim odnosima se lakše prevazilaze. Sa druge strane pomaže mozgu da pokrene proizvodnju endorfina koji je još poznat kao hormon sreće.
Poboljšava odgovor organizma na stres
Kada se smejete dolazi do kontrakcije mišića, što poboljšava protok krvi kroz organizam i oksigenaciju.
Na taj način stimuliše srce i pluća da bolje rade i pokreće osobađanja endorfina koji pomaže da se osećate opuštenije i fizički i emocijalno.
Smeh jača imunitet
Smehom se pokreću T – ćelije ili takozvane prirodne ćelije ubice koje kada se aktiviraju stvaraju jak odbrambeni mehanizam tela na različite vrste bolesti uključujući i ćelije raka.
Smeh povećava otpornost organizma
Mentalna otpornost organizma je sposobnost da neuspeh doživljavamo kao prirodni napredak ka uspehu, a ne kao negativan ishod.
Ljudi koji su izdržljiviji su srećniji i uspešniji. Sposobnost prepoznavanja grešaka bez ljutnje ili frustracije igra važnu ulogu u razvoju otpornosti i mentalne jačine.
Smeh nam omogućava da greške prepoznamo i shvatimo da su one kao takve deo ljudskog bića.
Jak saveznik u borbi protiv depresije
Studije pokazuju da je smeh odličan način da se prevaziđe depresija.
Nezadovoljstvo veoma lako može postati obrazac ponašanja i razmišljanja ako povremeno ne damo oduška sebi i ne poradimo na njegovom prevazilaženju.
Budući da sami svoj život uređujemo, ne treba da dopustimo da budemo žrtva, već da na život gledamo sa vedrije strane. Čak i prisilan smeh dovodi do oslobađanja neuropeptida i dopamina, hormona koji poboljšavaju naše raspoloženje.
Smeh ublažava bol
Smehom se ublažava bol. Ljudi koji se smeju i pozitivno su raspoloženi imaju veći prag tolerancije na bol.
Naravno da on nije čudotvorni lek i rešenje za sve probleme, ali može pomoći da se nelagoda lakše prevaziđe.
Uvedite u svoje rutine više šetnji, druženja, vežbajte jogu i ukoliko mislite da ne možete samostalno da prevaziđete problem, obratite se psihologu.
Tu smo da vam pomognemo da na život i probleme koje on nosi sa sobom, gledate sa vedrije strane.
Pored savetovanja uživo, postoji mogućnost skype psihološkog savetovanja, što je veoma značajno zbog pandemije virusa Covid 19.
Pročitaj Više

9 ponašanja koja uništavaju vezu
Predstavljamo vam 9 ponašanja koja uništavaju vezu i dovode vas do toga da svaki put krećete iz početka. Na taj način stvarate začarani krug iz koga neki nikada ne izađu i na kraju ponovo ostaju sami.
Veoma je lepo , po nekada i cool kada smo slobodni i nezavisni, ali je takođe lepo i zaljubiti se po nekad.
Zašto se onda često dešava da sabotiramo dobre veze, nakon što smo ih pronašli?
9 ponašanja koje uništavaju vezu – Ponašate se kao da niste u vezi
Ukoliko u vezi odluke donosim “ja”, umesto “mi”, verovatno će se posle izvesnog vremena javiti problemi. Uobičajeni problem koji se javlja kod ovakvih parova jeste da se jedno od njih ne oseća kao da je u vezi.
Problemi u partnerskim odnosima ovakve vrste nastaju zato što se oni u principu nisu pomerili od početne faze zabavljanja gde su obe osobe delale najviše u svom ličnom interesu, a kako vreme prolazi trebalo bi preći na sledeću fazu – raditi u interesu oboje, kao tima.
Vremenom, kako svako gleda svoja interesovanja i ne obraća paćnju na osećanja, želje i potrebe ovog drugog, veza dolazi do raskola, koji se završava njenim okončanjem.
Neprekidni kriticizam
Od 9 ponašanja koja uništavaju vezu jedna je svakako preterani kriticizam.
Jedno je sigurno, a to je da dugogodišnje partnerstvo u nekoj fazi može doći do tačke zasićenja. Međutim ukoliko svog partnera kritikujete stalno i zbog svega postoje samo dva scenarija razrešenja situacije.
Prvi je da vaš partner ostane sa vama uprkos svemu, što stvara jedan apsolutno toksičan odnos.
Drugi, koji je izvesniji, jeste da se zasiti preterane kritike i krene dalje u životu, bez vas.
Ukoliko neprekidno pridikujete svom partneru i izazivate ga na svađu, možda je vreme da promenite model ponašanja, ukoliko želite da ga zadržite.
9 ponašanja koja uništavaju vezu – Izbegavanje problema
Niko ne želi da se stalno “bori” ali to ne znači da se treba predavati. Nema ničeg goreg neko neiznošenje i nesukobljavanje sa problemom u vezi ili braku.
Ukoliko kod partnera postoji nešto što vam smeta, najbolje je da to otvoreno iznesete. Kao rezultat toga možda ćete doživeti kratak period nelagodnosti, ali ćete izbeći period duge ogorčenosti, držanjem problema u sebi.
Osim toga, sam način pristupanju problemu može napraviti veliku razliku. Umesto ishitrenih reči recite “Kada si to učinio, ja sam se loše osećala…”, videćete da je daleko produktivnije za vezu od pukog iskaljivanja besa.
Izgubiti se u drugoj osobi
U 9 ponašanja koja uništavaju vezu svakako spada i ternutak kada u vezi izgubite sva svoja interesovanja, a prihvatite partnerova. To je definitivno znak za “crvenu zastavicu” i činjenicu da nešto ipak ne štima.
Dok ste ranije svakodnevno trčali, sada mislite da je trčanje dosadno ili ste jeli meso, a sada ste odjednom postali vegan, više vremena provodite sa partnerovim, nego svojim prijateljima i još niz drugih situacija.
Kako bi ste izbegli ovakav scenario morate sačuvati sebe u toj vezi. Viđajte se češće sa svojim društvom, bavite se aktivnostima koje volite i koje vas ispunjavaju.
Ponekada je dobro imati vreme samo za sebe, bez partnera. Samo tako ćete istinski zadržati ono što vas je i pre njega ili nje zaokupljalo i činilo srećnim.
9 ponašanja koja uništavaju vezu – Stalno opominjanje na obaveze
Niko ne želi da oseća kao da se zabavlja sa mamom, a sa druge strane, niko ne želi ni da bude roditelj svom partneru.
Recimo, ukoliko zamolite svog partnera da iznese smeće i on pristane, a potom to ne uradi vi ćete svakako biti iznervirani i možda ući i u raspravu sa njim.
Najbolje je pronalažanje kompromisnog rešenja. Pretpostavimo da vaš partner ne voli da iznosi smeće, ali zato će vam rado pomoći u obavljanju nekih drugih kućnih poslova. Otvoreni razgovor je najbolji način prevazilaženja problema. Jednostavno recite da vam je obavljanje svih kućnih poslova previše opterećujuće i rasporedite ko će šta raditi. Iznenadićete se koliko će ovo poboljšati vaš odnos.
Nesigurnost
Nesigurnost u vezi ili braku je najveći “ubica” intimnosti i prisnosti.
Ukoliko je vaša nesigurnost izražena i sputava vas, razgovor sa psihologom je odličan način da vratite svoje samopouzdanje.
Najazad, nesigurnost dovodi do ljubomore i drugih problema koje mogu značajno poljuljati temelje vaše veze.
Nepoštovanje partnera
9 ponašanja koja uništavaju vezu – jedna od njih je svakako nepoštovanje.
Poštovanje se može manifestovati na mnogo načina, to pre svega znači poštovanje granica vašeg partnera, umesto da ih igorišete u potrazi za zadovoljenjem samo svojih potreba.
Poštovanje koje iskazujete treba da oseti kako partner tako i ljudi koji vas okružuju. Recimo ukoliko muškarac u vezi ne poštuje svoju partnerku, ne može se očekivati da će to činiti prijatelji ili rodbina.
Poštovanje je krug koji se gradi i na kome se zasniva svaka stabilna veza ili brak.
Obratite pažnju na fizičke potrebe partnera
Svaka veza ima faze seksualnog prezasićenja ali ni tada ne treba odustajati jer postoji niz drugih načina za iskazivanje emocija.
Ljubljenje, grljenje i maženje presudni su za zdravlje svake veze. Seks je takođe važan ali ne treba insistirati na njemu. Umesto toga negujte one male trenutke intimnosti koje mogu (ali i ne moraju) dovesti do intimnog odnosa.
Prezir
Prezir je najtoksičniji od svih 9 ponašanja koja uništavaju vezu. Ispoljavanje prezira kod partnera izaziva osećaj bezvrednosti, on predstavlja atak na ličnost, kroz potpuno obezvređivanje njega samog.
Prezir se hrani negativnim mislima o partneru i najčešći je razlog za prekid veze ili razvod braka.
Sa druge strane zahvalnost, poštovanje, komplimenti, privrženost, formiraju pozitivnu perspektivu partnerstva.
Ukoliko ste se prepoznali u nekim od 9 ponašanja koja uništavaju vezu, a želite da je spasete, potražite pomoć psihologa.
Pored savetovanja uživo, postoji mogućnost i skype psihološkog savetovanja.
Ljubav je glavni pokretač svega na svetu, zato je čuvajte, negujte i budite zahvalni što je imate!
Pročitaj Više