
Zašto se javlja strah od intimnosti?
Strah od intimnosti se definiše kao anksioznost ili nelagodnost koju možete osećati zbog približavanja drugima, kako fizički tako i emocionalno.
Intimnost je složena. Ona ne podrazumeva samo fizički kontakt, već i deljenje osećanja sa drugima. Može biti i intelektulne prirode. Odnosno, deljenje ideja i misli, kao i deljenje zajedničkih aktivnosti.
Strah od intimnosti je često podsvestan i utiče na sposobnost osobe da formira ili održava bliske odnose. Ovaj strah može da navede da se osoba povuče kada veza počne da se produbljuje ili da promeni temu kada započnu lična pitanja. Takođe, može da se distancira ako se sa nekim previše zbliži, čak i kada žudi za bliskošću.
S obzirom da strah od intimnosti može da utiče na svakodnevni život, psihološko savetovalište Sana vam otkriva sve što treba da znate o njemu.
Zašto se javlja strah od intimnosti?
U većini slučajeva, strah od napuštanja i strah od gubitka su u osnovi straha od intimnosti. Mada ovi strahovi mogu i koegzistirati.
Osobe koje se plaše napuštanja brinu da će ih partner ostaviti. Zbog toga radije biraju izbegavanje intimnosti bilo koje vrste nego da budu kasnije povređeni.
Kod pojedinih strah od intimnosti proizilazi iz straha od kontrole. To znači da se ove osobe boje da će u vezi biti podređeni ili da će „izgubiti sebe“.
Gubitak bliske osobe, pre svega roditelja, je jedan od vodećih pokretača. Bez obzira da li je gubitak izazvan smrću ili razvodom, deca se osećaju napušteno. Ovaj osećaj stvara pogodno tlo za razvoj straha od intimnosti u odraslom dobu.
Emocionalno zanemarivanje je još jedan od uzročnika. Roditelji koji su fizički, ali ne i emocionalno dostupni „uče“ svoju decu da se ne mogu ni na koga osloniti. Zbog toga u kasnijim godinama mnogi od njih teško veruju drugima.
U faktore se svrstava i fizičko ili psihičko zlostavljanje u detinjstvu. Zlostavljanje može otežati formiranje veze sa ljudima.
Strah od intimnosti ponekad se javlja kao deo socijalne fobije ili socijalnog anksioznog poremećaja. Zapravo, neki stručnjaci klasifikuju strah od intimnosti kao podskup ovih stanja. Pored toga, neke specifične fobije, kao što je strah od dodira, mogu se pojaviti kao deo straha od intimnosti.
Kako prepoznati strah od intimnosti?
Strah od intimnosti se manifestuje na različite načine. Karakteristični znak jeste održavanje kratkoročnih veza.
Osoba koja ima ovaj strah u stanju je da komunicira sa drugima. Međutim, kako veza postaje veća, odnos se ne produbljuje. Dolazi do prekida, iz bilo kog razloga, i osoba se okreće novoj, površnoj vezi.
Sabotiranje odnosa može biti znak straha od intimnosti. Čin samobotaže može biti u stalnom kritikovanju i optuživanju. Može imati i neki drugi oblik ponašanja koji vodi ka svađi i razilaženju.
U pojedinim slučajevima, osoba sa strahom od intimnosti ima poteškoća u izražavanju potreba i želja. Pošto partneri nisu u stanju da „čitaju misli“, te potrebe ostaju neispunjene. Na taj način dolazi do potvrde da ne može nikome verovati, te dolazi do udaljavanja.
Kao simptom navodi se i perfekcionizam. Naime, perfekcionistima je teško da uspostave intimne odnose, jer brinu kako ih drugi vide. Neretko, imaju i nerealna očekivanja od partnera i same veze.
Aktivno izbegavanje fizičkog kontakta je još jedan znak straha od intimnosti. Može se javiti i manjak samopouzdanja, a ponekad i izlivi besa.
Strah od intimnosti ne treba olako shvatiti. Zato na vreme potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Depresija kod muškaraca – Kako je prepoznati?
Depresija kod muškaraca je ozbiljno zdravstveno stanje. Gotovo svaki muškarac se makar jednom u svom životu suočio sa osećajem tuge, beznađa i bezvolje. Nažalost, kod mnogih od njih ovo stanje ima dugoročni karakter.
Istraživanja pokazuju da se depresija javlja kod 1 od 8 muškaraca. Pri čemu je 4 puta veća verovatnoća da će sebi oduzeti život nego žene. Imajući ovo u vidu veoma je važno na vreme otkriti problem.
Nažalost, depresija kod muškaraca se ređe dijagnostifikuje. Razlog za to leži u činjenici da muškarci smatraju da moraju biti jaki u svakoj situaciji. Pokazivanje emocija i bilo kakve slabije strane nije normalno, kao ni priča o tome. Zbog toga mnogi muškarci zanemaraju problem, već se fokusiraju na fizičke simptome koje depresija donosi.
S obzirom da depresija utiče na to kako mislite o sebi, kao i na to kako gledate na svet, psihološko savetovalište Sana vam otkriva sve što treba da znate o njoj.
Šta izaziva depresiju kod muškaraca?
Tačan uzrok depresije je nepoznat. Stručnjaci ističu da je ona najčešće kombinacija životnih događaja, ličnih faktora i promena u mozgu.
Prolazak kroz teške životne događaje, kao što su razvod, gubitak posla ili smrt člana porodice, je uobičajen okidač za depresiju. Nakon što doživite događaj poput gore navedenog, loše raspoloženje može preći u hronično stanje.
U česte uzročnike spadaju i fizičko ili emocionalno zlostavljanje. Zatim, zanemarivanje i druga negativna iskustva u detinjstvu. Ovi događaji tokom odrastanja mogu vas sprečiti da razvijete neophodne strategije suočavanja sa negativnim emocijama. Posledica toga jeste veća sklonost ka depresiji u odraslom životu.
Ne treba zanemariti ni genetiku. To znači da je veća verovatnoća da ćete razviti depresiju ako imate bliskog člana porodice sa depresijom ili drugim mentalnim problemom.
Pojedine osobine ličnosti, takođe, mogu biti pokretači. Depresija se češće javlja kod muškaraca koji su skloniji perfekcionizmu, kao i kod onih sa niskim samopouzdanjem.
Depresija kod muškaraca se često povezuje i sa alkoholizmom. Naime, prekomerno konzumiranje alkohola dovodi do problema u privatnom i poslovnom životu. Na taj način se stvaraju pogodni uslovi za razvoj depresije.
Kako prepoznati depresiju kod muškaraca?
Iako depresija pogađa oba pola, simptomi kod muškaraca često mogu izgledati drugačije zbog društvenih normi i očekivanja.
Stalni osećaj tuge, praznine ili bezvrednosti koji traje duži period karakteristični je znak depresije. Prati ih osećaj krivice, ali i razdražljivost i bes.
Muškarac koji pati od depresije pokazuje smanjeno interesovanje za hobije i društvene aktivnosti koje su mu bile omiljene. Primetna je i socijalna izolacije, tj. izbegavanje društvenih interakcija, dok je na poslu smanjena produktivnost.
Nije redak slučaj da depresija dovede do pojačane konzumacije alkohola i cigareta. Mada se mogu javi i rizična ponašanja, uključujući i upotrebu nedozvoljenih supstanci.
Depresija kod muškaraca izaziva i fizičke simptome. Umor i nedostatak energije, problemi sa spavanjem – najčešći su znaci. Mogu se javiti i glavobolje, probavni problemi, hronični bol bez jasnog medicinskog uzroka, kao i poremećaji ishrane.
Depresija je kompleksan problem koji ne treba zanemariti. Ona neće sama od sebe proći. Naprotiv, stanje se može pogoršati. Ma koliko imali stid da priznate šta doživljavate neophodna vam je stručna pomoć. Zato na vreme kontaktirajte psihološko savetovalište Sana.
Pročitaj Više

Šta je emocionalna ucena i kako se nositi sa njom?
Emocionalna ucena predstavlja oblik manipulacije u kojem jedna osoba koristi strah, krivicu, obavezu ili druge emocionalne faktore kako bi kontrolisala ponašanje druge osobe. Cilj ovakvog ponašanja jeste postizanje onog što želi od druge osobe. Pri čemu postoji direktna ili indirektna pretnja ukoliko se to ne obavi.
Prema definiciji, emocionalna ucena je moćan oblik manipulacije, jer dolazi od strane bliskih ljudi. Obično se javlja u nezdravim vezama, uključujući i međuljudske odnose među prijateljima. Međutim, poslednjih godina sve je izraženija i u poslovnom okruženju. U tom slučaju jedan kolega manipuliše drugim da bi postigao neku svrhu ili ispunio svoje zahteve, koji su vezani za posao. Dok se žrtva oseća frustrirano, pa i uplašeno.
S obzirom da emocionalna ucena negativno utiče na dobrobit žrtve psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da se izborite sa njom.
Glavne karakteristike emocionalne ucene
Emocionalna ucena je zasnovana strahu, krivici i obavezi. Naime, emocionalni ucenjivač koristi strah od gubitka, osećaj krivice ili osećaj obaveze kod žrtve kako bi manipulisao njenim ponašanjem. Klasičan primer jeste rečenica: „Ako me zaista voliš, nećeš mi reći ne.“
Pretnje i obećanja su karakteristični za emocionalnu ucenu. Kako je vešt manipulator, osoba koja ucenjuje se služi pretnjama kao sredstvom pritiska. Sa druge strane, pruža obećanja koja predstavljaju mamac da žrtva postupi po njegovoj želji. Na primer: „Ako to ne uradiš, naš odnos će se promeniti.“
Još jedna važna karakteristika jeste eksploatacija emocija. Ucenjivači često pokazuju lažni osećaj brige i saosećanja. Time teže da preuveličaju sopstvenu patnju kako bi izazvali željenu reakciju kod žrtve.
Neretko se služe i iskrivljenom stvarnošću. Odnosno, predstavljaju situacije kako bi izgledalo da je žrtva odgovorna za njihove emocije ili probleme. Na primer: „Ti si kriv/a što sam ja ovakav/ovakva.“
Kako funkcioniše emocionalna ucena?
Da biste mogli da prepoznate emocionalnu ucenu, morate znati njene faze.
Prva faza jeste zahtev. U njoj ucenjivač postavlja ono što želi da druga osoba uradi. Ponekad je to jasno izraženo, a ponekad samo navodi očekivanje. Ono što je važno jeste osećaj pritiska ili hitnosti, koji zahtev nosi.
Kako zahtev prevazilazi želje, a možda i mogućnosti žrtve, ona izražava neslaganje ili nelagodnost u vezi sa zahtevom. U ovoj fazi, tzv. otpora, žrtva pokušava da potvrdi svoje granice. Međutim, ucenjivač ih ignoriše i ne želi da pravi kompromise.
Sledi pritisak. Ucenjivač koristi emocionalnu manipulaciju i srodne taktike kako bi naterao žrtvu da mu se povinuje. Kao posledica toga dolazi predaja.
Da bi izbegla sukob ili bilo kakve druge negativne komplikacije, žrtva popušta. Tima smanjuje svoje samopouzdanje i nesvesno daje ucenjivaču dodatnu kontrolu i moć.
Poslednja faza vezana je za ponavljanje. Emocionalna ucena ima ciklični karakter. Ucenjivač shvata da taktika funkcioniše i nastavlja da je koristi.
Kako se izboriti sa emocionalnom ucenom?
Prvi i najvažniji korak jeste da prepoznate emocionalnu ucenu. Tek onda možete krenuti u borbu sa njom.
Imajte u vidu da žrtve često reaguju na zahteve ucenjivača automatski, tj. bez razmišljanja. Zato je od vitalnog značaja da ranije prekinete transakciju ucene. Rečenice tipa: „Ovo je previše važno da bismo brzo doneli odluku“ mogu vam u tome pomoći.
Kada se odvojite od trenutne situacije koju je ucenjivač stvorio, možete jasno da sagledate informacije. One ća vam pokazati kako treba da reagujete. Bez obzira da li rešite da udovoljite zahtevu ili ne, znajte da svaku odluku treba da donesete isključivo na osnovu sopstvenih potreba i želja. To znači da morate da se pridržavate svojih granica.
Emocionalnu ucenu ne treba olako shvatiti. Osim smanjenog osećaja lične vrednosti, ona može da dovede do hroničnog stresa, anksioznosti i osećaja emocionalnog iscrpljivanja.
Ukoliko ne možete sami da se izborite sa njom potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Kako se izboriti sa osećajem krivice?
Kako se izboriti sa osećajem krivice? Pitanje koje postavljaju mnogi ljudi širom sveta.
Svako je makar jednom u životu imao osećaj krivice. U pitanju je samosvesna emocija koja se javlja kada se osećamo odgovornim za negativna iskustva ili ishode. Iako se obično povezuje sa lošim osećanjem, može biti zdrava emocija. Ona nam pomaže da sagledamo svoje greške i učimo iz njih.
Međutim, osećaj krivice ponekad može imati nezdrav karakter. U pitanju je veoma intenzivan osećaj koji okupira svest, ometajući svakodnevni život. Na primer, ako nastavite da se osećate krivim što ste razbili šolju dugo nakon što ste se izvinili i zamenili je.
Ova vrsta krivice ne samo da izaziva nisko samopouzdanje, već može da dovede i do anksioznosti i depresije. Imajući to u vidu psihološko savetovalište Sana vam daje odgovor na pitanje kako se izboriti sa osećajem krivice.
Otkrijte izvor krivice
Pre nego što budete uspeli da prevaziđete krivicu, morate da prepoznate odakle ona dolazi. Prirodno je da se osećate krivim kada znate da ste uradili nešto pogrešno.
Osećaj krivice se, takođe, može ukoreniti kao odgovor na događaje sa kojima niste imali mnogo ili ništa. Naime, ljudi često doživljavaju krivicu zbog stvari za koje se ne mogu kriviti. Na primer, osećate se krivim zato što imate dobar posao, a vaš najbolji prijatelj je trenutno nezaposlen.
Ovi i slični slučajevi stvaraju nepotrebni osećaj krivice. Razlog za to leži u činjenici da te situacije ne zavise od vas direktno. Samim tim ih ne možete kontrolisati. Zbog toga je veoma važno identifikovati uzročnike koji utiču da se osećate loše.
Preživljen sukob između ličnih vrednosti i izbora koje ste napravili je najčešći uzročnik. U pokretače se svrstavaju i zabrinutost za mentalno ili fizičko zdravlje. Zatim, misli ili želje za koje verujete da ne bi trebalo da imate, kao i briga o sebi i sopstvenim potrebama kada verujete da treba da se fokusirate na druge.
Kako se izboriti sa osećajem krivice? Učite iz prošlosti
Ne možete popraviti svaku situaciju. Samim tim osvrtanje unazad i razmišljanje o vašim sećanjima neće doneti promenu. Ne možete naučiti iz svoje greške ukoliko u glavi ponavljate događaj. Umesto toga zapitajte se šta biste sada uradili drugačije. Šta vam ponašanje u toj situaciji govori o vama samima?
Ova i slična pitanja pomoći će vam da jasno sagledate svoje greške. Ujedno, sprečiće vas da iste ponovite u budućnosti. Na taj način vaše greške imaće konstruktivni karakter tako da će postati osnova za dalje učenje i razvoj.
Prestanite sa negativnim samogovorima
Greška vas ne čini lošom osobom. Međutim, osećaj krivice koji ona izaziva može stvoriti prilično oštru samokritiku.
Prema istraživanju, vaš unutrašnji kritičar može ne samo pogoršati osećanja krivice, već štetiti i vašem fizičkom i mentalnom blagostanju. Da biste ovo sprečili pokušajte da postanete svesniji svog negativnog govora o sebi i izazovite svoja uverenja. Kada se bavite samokritikom, pokušajte da pređete na pozitivan samogovor.
Kako se izboriti sa osećajem krivice? Naučite da se izvinite
Iskreno izvinjenje može vam pomoći da počnete da popravljate štetu nakon greške.
Izvinjavanjem pokazujete kajanje i žaljenje osobi koja je povređena. Takođe, dajete joj do znanja kako planirate da izbegnete istu grešku u budućnosti. Možda nećete dobiti oproštaj odmah, jer izvinjenje ne popravlja uvek narušeno poverenje. Ipak, od velikog je značaja vama samima, jer vam nudi priliku da izrazite svoja osećanja i smatrate se odgovornim nakon što ste zabrljali.
Ukoliko sami ne možete da se izborite sa intenzivnim osećajem krivice potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Menopauza – Simptomi, izazovi i kako je prevazići
Menopauza je prirodan proces u životu svake žene, koji označava kraj menstruacije i plodnosti. Iako je to faza kroz koju svaka žena mora proći, mnoge se suočavaju sa brojnim izazovima kako fizičkim, tako i psihičkim.
Menopauza ne utiče samo na telo, već se u velikoj meri odražava i na emocionalno stanje žene, zbog čega je važno biti informisan, podržan i spreman da se nosite sa svim promenama koje ona nosi.
Fizički simptomi menopauze
Simptomi menopauze mogu varirati od žene do žene, ali neki od najčešćih su:
- Neredovne menstruacije – Jedan od prvih znakova ulaska u menopauzu su neredovni ciklusi. Menstruacija može postati neredovna, sa promenama u trajanju i intenzitetu. Ove promene mogu biti zbunjujuće i izazvati zabrinutost kod mnogih žena.
- Valunzi – Valunzi su iznenadni talasi toplote koji zahvataju telo i mogu izazvati crvenilo i znojenje. Obično se javljaju zbog smanjenja nivoa estrogena u organizmu. Ovi talasi mogu biti prilično neprijatni, a neki se javljaju i noću, što dovodi do poremećaja spavanja.
- Znojenje i noćne temperature – Noćno znojenje može dovesti do problema sa spavanjem, što zauzvrat utiče na raspoloženje i energiju tokom dana.
- Smanjena gustoća kostiju – Estrogen ima važnu ulogu u održavanju zdravlja kostiju, a njegova sniženja mogu uzrokovati smanjenje gustine kostiju i povećati rizik od osteoporoze.
- Suvoća vagine – Zbog smanjenja nivoa estrogena, žene mogu primetiti suvoću vagine, što može uzrokovati nelagodnost tokom seksualnog odnosa i povećati rizik od infekcija.
- Promene u težini – Menopauza može uzrokovati nakupljanje težine, posebno u predelu stomaka.Metabolizam se usporava, a hormonske promene mogu uticati na apetit.
- Problemi sa koncentracijom – Smanjena koncentracija, zaboravnost i „magla u glavi“ postaju česti simptomi tokom menopauze, što može uticati na svakodnevne aktivnosti.
Psihički izazovi menopauze
Menopauza nije samo fizički izazov – ona može značajno uticati na emocionalno zdravlje žene.
Hormonske promene, zajedno sa stresom zbog fizičkih simptoma, mogu izazvati psihičke tegobe poput:
- Depresija i anksioznost – Mnoge žene tokom menopauze doživljavaju periode tuge, anksioznosti ili depresije. To je često rezultat hormonskih promena, kao i stresa koji prate promene u telu i životu.
- Smanjena seksualna želja – Zbog fizičkih simptoma menopauze, poput vaginalne suvoće, žene mogu doživeti smanjenje seksualne želje, što može izazvati nesigurnost i osećaj gubitka identiteta.
- Poremećaji spavanja – Noćni valunzi i znojenje mogu dovesti do problema sa spavanjem, što može izazvati umor, nervozu i razdražljivost.
- Izolacija i gubitak samopouzdanja – Mnoge žene osećaju da postepeno gube svoju mladost i atraktivnost. To može izazvati osećaj nesigurnosti i smanjenje samopouzdanja. To može dovesti do socijalne izolacije, povlačenja u sebe i smanjenja socijalnih interakcija.
- Panik i strah od starenja – Menopauza često pokreće pitanja o starenju, telesnoj promeni i budućnosti. Sve to može izazvati strah i paniku kod mnogih žena.
Kako prevazići simptome menopauze?
Iako su simptomi menopauze neizbežni, postoje načini da se olakšaju i upravljaju. Evo nekoliko saveta kako da se nosite sa promenama koje donosi ovaj period:
- Zdrav način života – Zdrava ishrana i redovno vežbanje mogu pomoći u smanjenju mnogih simptoma menopauze. Uključivanje voća, povrća, integralnih žitarica i nemasnih proteina može poboljšati ravnotežu hormona i smanjiti rizik od dobijanja na težini. Vežbanje, naročito aerobne aktivnosti poput brze šetnje ili plivanja, pomaže u smanjenju stresa, poboljšava san i jača kosti.
- Održavanje mentalnog zdravlja – Praktikovanje tehnika opuštanja, kao što su meditacija, duboko disanje i joga, može smanjiti nivo stresa i poboljšati emocionalnu ravnotežu. Takođe, socijalna podrška prijatelja i porodice igra ključnu ulogu u procesu prilagođavanja na menopauzu.
- Hormonska terapija – U nekim slučajevima, lekar može preporučiti hormonsku terapiju kako bi se regulisali simptomi, kao što su valunzi i suvoća vagine. Međutim, ova terapija dolazi s određenim rizicima, pa je važno da se konsultujete sa stručnjakom pre nego što odlučite o tom koraku.
- Psihološka podrška – Ako menopauza izaziva značajne emocionalne poteškoće, potražite pomoć psihologa ili terapeuta. Psihološka podrška može vam pomoći da se nosite sa stresom, anksioznošću i depresijom koji prate ovaj period života.
Kada potražiti pomoć?
Ukoliko osećate da ne možete da se nosite sa psihičkim tegobama izazvanim menopauzom, kao što su dugotrajna depresija, anksioznost, panika, nemojte oklevati da potražite stručnu pomoć.
Ukoliko smatrate da vam je potrebna pomoć, savetujemo vam da se obratite psihološkom savetovalištu Sana, koje nudi stručnu podršku u prevazilaženju psihičkih tegoba vezanih za menopauzu.
Menopauza nije kraj, već prirodan proces kroz koji se svaka žena mora prolaziti. Sa pravom podrškom i savetima, možete prevazići ovaj period sa većim samopouzdanjem i unutrašnjom ravnotežom.
Pročitaj Više
Zimska depresija – Razumevanje, uzroci i kako se nositi sa njom
Zimska depresija, poznata i kao sezonski afektivni poremećaj (SAD), predstavlja oblik depresije koji se javlja u određenim delovima godine. Najčešće tokom zimskih meseci, kada dani postaju kraći, a svetlost oskudnija.
Ovaj poremećaj pogađa mnoge ljude širom sveta, a njegovi simptomi mogu biti ozbiljni i ometati svakodnevni život. Zimska depresija je često povezana sa smanjenjem izloženosti sunčevoj svetlosti, ali na njen razvoj utiču i biološki, psihološki i socijalni faktori.
Razlozi za pojavu zimske depresije
Jedan od glavnih razloga za pojavu zimske depresije je smanjenje količine prirodnog svetla tokom zimskih meseci.
S obzirom na to da je sunčeva svetlost ključna za regulaciju unutrašnjih bioloških ritmova, manjak svetla može poremetiti proizvodnju serotonina, hormona sreće, koji ima značajnu ulogu u regulaciji raspoloženja. Takođe, manjak svetlosti može smanjiti nivo vitamina D, koji je važan za mentalno zdravlje. Ovaj deficit može dovesti do simptoma depresije, kao što su tuga, umor i gubitak interesa za aktivnosti koje inače izazivaju zadovoljstvo.
Biološki faktori, poput poremećaja u ravnoteži neurotransmitera, mogu doprineti razvoju zimske depresije. Pored toga, genetska predispozicija takođe igra ulogu. To znači ako je neko iz porodice imao problema sa depresijom, postoji veća verovatnoća da će i oni razviti ovaj poremećaj. U nekim slučajevima, zimska depresija može biti povezana sa poremećajem u cirkadijalnim ritmovima, koji kontrolišu ciklus spavanja i budnosti.
Takođe, stres i negativni životni događaji, poput gubitka voljene osobe ili ozbiljnih promena u životu, mogu pogoršati simptome zimske depresije.
Osobe koje su već pod stresom ili imaju drugih mentalnih zdravstvenih problema mogu biti podložnije ovoj vrsti depresije. Zima često donosi i društvenu izolaciju, jer ljudi provode više vremena u zatvorenom prostoru, što dodatno može negativno uticati na mentalno zdravlje.
Simptomi zimske depresije
Simptomi zimske depresije obuhvataju fizičke, emocionalne i kognitivne promene. Među najčešćim simptomima su:
- Tuga i melanholija – Osobe koje pate od zimske depresije često osećaju duboku tugu i gubitak interesa za aktivnosti koje su im ranije bile prijatne.
- Nedostatak energije i umor – Osobe sa zimskom depresijom često se osećaju umorno, iscrpljeno i bez energije, što može otežati obavljanje svakodnevnih zadataka.
- Previše sna – Povećana potreba za spavanje je čest simptom, jer zimski dani i niže temperature često dovode do smanjenog nivoa aktivnosti.
- Povećan apetit i težina – Neke osobe doživljavaju porast apetita, posebno za visokokaloričnom hranom, kao što su ugljeni hidrati, što može dovesti do povećanja telesne mase.
- Osećaj beznadežnosti – Osobe koje pate od zimske depresije mogu osećati da nisu u mogućnosti da poboljšaju svoje stanje i da su suočene sa neprekidnom tugom i pesimizmom.
- Problemi sa koncentracijom – Depresivna stanja mogu otežati koncentraciju, što utiče na sposobnost obavljanja svakodnevnih zadataka i donošenja odluka.
Ovi simptomi mogu biti blagih do ozbiljnih razmera i traju nekoliko nedelja, pa čak i meseci. Sveukupno ovo čini ovaj poremećaj ozbiljnim izazovom za mentalno zdravlje.
Ukoliko se ne prepozna na vreme i ne leči, zimska depresija može imati dugoročne negativne posledice na kvalitet života, međuljudske odnose i opšte zdravlje osobe.
Kako zimska depresija utiče na ljude?
Zimska depresija može ozbiljno uticati na svakodnevni život ljudi. Osećaj iscrpljenosti, gubitak interesa za posao, škole i socijalne aktivnosti često dovodi do povlačenja i socijalne izolacije. Ovo može pogoršati simptome depresije, jer smanjena socijalna interakcija može povećati osećaj usamljenosti i beznadežnosti. Osim toga, fizički simptomi kao što su umor i smanjenje fizičke aktivnosti mogu dovesti do dodatnih problema sa zdravljem, uključujući povećanje telesne mase i slabiji imunitet.
Zimska depresija može takođe uticati na profesionalni život. Opšte je poznato da smanjena produktivnost i koncentracija mogu otežati obavljanje radnih zadataka. To može stvoriti dodatni stres i frustraciju, čineći osobu još podložnijom daljim depresivnim epizodama. U nekim slučajevima, osobe sa zimske depresije mogu razviti ozbiljnije oblike depresije, koji zahtevaju specijalizovanu terapiju i lečenje.
Kako se nositi sa zimskom depresijom?
Postoji nekoliko strategija koje mogu pomoći u ublažavanju simptoma zimske depresije. Jedna od najefikasnijih metoda je terapija svetlom. Ova terapija podrazumeva izlaganje posebnoj svetlosti koja imitira prirodnu sunčevu svetlost, čime se stimuliše proizvodnja serotonina i pomaže u vraćanju ravnoteže u biološke ritmove. Takođe, bavljenje fizičkom aktivnošću i boravak na svežem vazduhu, kada god je to moguće, mogu poboljšati raspoloženje i energiju.
Drugi važan aspekt je održavanje socijalnih kontakata i podrške. Čak i kada se osećate iscrpljeno, važno je truditi se da se povežete sa prijateljima, porodicom ili zajednicom. U nekim slučajevima, psihoterapija može biti ključna za uspešno lečenje zimske depresije.
Potražite pomoć!
Ako osećate da patite od zimske depresije ili bilo kog drugog oblika depresije, anksioznosti ili sličnih mentalnih problema, važno je da ne ostanete sami sa svojim osećanjima.
Potražite stručnu pomoć! Psihološko savetovalište Sana nudi profesionalnu podršku i terapiju koja može značajno pomoći u prevazilaženju ovih problema.
U psihološkom savetovalištu možete dobiti individualnu ili grupnu terapiju koja je prilagođena vašim potrebama, kao i savete koji vam mogu pomoći da se nosite sa negativnim emocijama i izazovima svakodnevnog života.
Pročitaj Više
Šta su poremećaji ličnosti?
Poremećaji ličnosti se definišu kao dugotrajni i neadekvatni obrasci mišljenja, osećanja i ponašanja koji odstupaju od očekivanja. Ovi obrasci su rigidni, teško se menjaju i obično se javljaju tokom adolescencije ili rane odrasle dobi.
S obzirom da dovode do značajnih poteškoće u međuljudskim odnosima, radu, ali i svim drugim aspektima života, psihološko savetovalište Sana vam otkriva koji su najčešći poremećaji ličnosti.
Klaster A
Poremećaji ličnosti se, prema DSM-5, dele u tri klastera na osnovu sličnih karakteristika. Prvu grupu, tj. klaster A čine 3 tipa, koja su opisana kao čudni ili ekscentrični.
Paranoidni poremećaj ličnosti karakteriše hronično, sveprisutno nepoverenje prema drugim ljudima. Prisutna je i stalna sumnja da su prevareni ili iskorišćavani od strane drugih, uključujući prijatelje, porodicu i partnere.
Šizoidni poremećaj ličnosti se manifestuje društvenom izolacijom i ravnodušnošću prema drugim ljudima. Zato se ljudi sa ovim problemom često opisuju kao hladni ili povučeni. Retko imaju bliske odnose sa drugim ljudima, te su više zaokupljeni introspekcijom i fantazijom.
Šizotipni poremećaj ličnosti se prepoznaje po neobičnom govoru, ponašanju i izgledu, kao i čudnim uverenjima. Rezultat toga jesu poteškoće u formiranju odnosa.
Klaster B
U ovu grupu spadaju dramatični, emocionalni ili nepredvidivi poremećaji ličnosti.
Za razliku od drugih, antisocijalni poremećaj ličnosti ima tendenciju da se pojavi u detinjstvu. Uključuje nepoštovanje pravila i društvenih normi i nedostatak kajanja za druge ljude.
Granični poremećaj ličnosti karakterišu intenzivni emocionalni ispadi, nestabilni odnosi, strah od napuštanja, pa i impulsivno ponašanje.
Za histrionični poremećaj ličnosti je svojstvena preterana emocionalnost i traženje pažnje. To često dovodi do društveno neprikladnog ponašanja kako bi se privukla pažnja.
Sa druge strane, narcisoidni poremećaj ličnosti je povezan sa egocentričnošću, preuveličanom slikom o sebi, potrebom za divljenjem drugih i nedostatkom empatije za druge.
Klaster C
Poremećaje ličnosti u klasteru C karakteriše sveprisutna anksioznost i/ili strah. Tu spadaju 3 tipa poremećaja.
Izbegavajući poremećaj ličnosti je obrazac društvene inhibicije i izbegavanja podstaknut strahom od neadekvatnosti i kritikom od strane drugih.
Nasuprot njemu, zavisni poremećaj ličnosti predstavlja ekstremnu potrebu za brigom od strane drugih i teško donošenje odluka bez tuđe podrške.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti karakteriše perfekcionizam, preokupacija savršenstvom i kontrolom odnosa. Stalna težnja za pravilima često utiče na efikasnost u izvršenju obaveza.
Uzroci i simptomi poremećaja ličnosti
Tačan uzrok nije otkriven, te se smatra da su poremećaji ličnosti rezultat genetike i faktora životne sredine.
Oko 50 odsto registrovanih slučajeva se pripisuje naslednim faktorima i porodičnoj istoriji. To znači da je veća verovatnoća da će se javiti ukoliko već u porodici postoji neki poremećaj ličnosti.
Preživljena trauma, takođe, može biti okidač za razvoj poremećaja ličnosti. Naime, preživljeno fizičko, emocionalno ili seksualno zlostavljanje u detinjstvu povećava opasnost od ovog problema čak 3 puta.
Ne treba zanemariti ni biološke faktore, tj. neurološke ili hormonalne neravnoteže. U pokretače se svrstava i disfunkcionalna porodica.
Iako se međusobno razlikuju, poremećaji ličnosti imaju određene zajedničke simptome. Oni se mogu svrstati u 2 kategorije: samoidentitet i interpersonalno funkcionisanje.
Problemi sa samoidentitetom uključuju nestabilnu sliku o sebi i nedoslednosti u vrednostima, ciljevima i izgledu. Dok su međuljudski problemi vezani za poteškoće u poznavanju granica između sebe i drugih, kao i preterano naglašene emocije ili nedostatak istih.
Ljudi sa poremećajima ličnosti često ne prepoznaju da imaju probleme. Zato ako ste kod nekog bližnjeg primetili znake poremećaja ličnosti potražite na vreme pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Upravljanje anksioznošću – Saveti za život bez anksioznosti
Upravljanje anksioznošću pomoći će vam da živite bez konstantnog osećaja brige, straha i strepnje.
U prirodi čoveka je sklonost da doživi ove emocije. Nervoza zbog razgovara za posao, briga oko ispita ili stah pri velikim životnim promenama – sasvim su normalne reakcije. Međutim, kada one postanu obrazac svakodnevnog ponašanja reč o anksioznosti.
Prema definiciji, anksioznost je poremećaj koji karakteriše stalni osećaj strepnje i iščekivanja da će se nešto loše dogoditi. Javlja se čak i kada za to ne postoji realni razlog. Zapravo, u tome se krije pogrešno uverenje.
Mnogi ljudi misle da situacije ili događaji izazivaju anksioznost. Često su naše misli ili tumačenja stvarnosti te koje dovode do anksioznosti.
Srećom, možemo naučiti da imamo kontrolu nad sopstvenim mislima. Samim tim i da se oslobodimo anksioznih nametljivih misli.
Ključne savete za upravljanje anksioznošću otkriva vam u ovom blogu psihološko savetovalište Sana.
Zastanite i duboko udahnite!
Kada osećamo anksioznost, naš simpatički nervni sistem se aktivira. On je odgovoran za fizičke simptome anksioznosti. Ubrzan rad srca, nemir, prekomerno znojenje – neki su od njih.
Da bi došlo do smirenosti, važno je pokrenuti parasimpatički nervni sistem koji deaktivira anksioznost. To ćete najlakše postići ako jednostavno zastanete i duboko udahnete. Pri čemu možete primenjivati tehniku od 5 sekundi udaha i 5 sekundi izdisaja.
Morate znati da sposobnost da ostanete smireni u stresnim situacijama zahteva vežbanje. Zato započnite sa praktikovanjem meditacije ili joge. Ove tehnike opuštanja mogu ublažiti anksioznost.
Identifikujte okidače svoje anksioznosti
Za uspešno upravljanje anksioznošću neophodno je da otkrijete šta je izaziva i kako reagujete na njih.
Razmislite o stvarima koje vas uznemiruju. Zatim razmislite šta radite da biste smanjili svoju anksioznost. Da li se suočavate sa stvarima zbog kojih ste zabrinuti? Ili, možda, bežite od njih i povlačite se?
Ukoliko ste odgovorili potvrdno na drugo pitanje, onda se upuštate u ponašanje izbegavanja. To znači da vaše telo i um znaju samo jedan način da se oslobode anksioznosti – da se sakrijete.
Ovakvo ponašanje posledica je navikavanja. Ipak, možete ga se osloboditi.
Umesto da hodate ruku pod ruku sa svojim uznemirenim mislima, odmaknite se od njih. Prikupite dokaze, tj. podatke i činjenice, koji podržavaju vašu uznemirujuću misao. Takođe, prikupite dokaze protiv te misli. Na taj način uvidećete da vaša uznemirujuća misao često nema realnog osnova.
U tome vam može pomoći i prelazak sa stava „šta ako“ na razmišljanje „šta jeste“. Konstantno razmišljanje o onome što se može desiti ne samo da je zamorno, već može biti uznemiravajuće. Zbog toga razmišljajte samo o onome što jeste, što se zaista dešava.
Brinite o sebi
Upravljanje anksioznošću podrazumeva i zdrave životne navike. Pre svega, balansiranu ishranu koja se sastoji od povrća, voća, integralneih žitarica i ribe.
Stručnjaci savetuju da razvijete rutinu redovne fizičke aktivnosti. Vežbanje je moćan reduktor stresa koji može poboljšati vaše raspoloženje i pomoći vam da ostanete zdravi.
Neka vam spavanje bude prioritet. Učinite sve što možete da osigurate da spavate dovoljno da biste se osećali odmorno. Samim tim bili spremni da se nosite sa svim obavezama i izazovima u toku dana.
Ukoliko se suočavate sa simptomima anksioznosti potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više