
Panični poremećaj – Razumevanje simptoma, uzroka i lečenje
Panični poremećaj je vrsta anksioznog poremećaja koji se karakteriše intenzivnim, ponavljajućim i neočekivanim napadima panike.
Strah i anksioznost mogu biti normalne reakcije na specifične situacije i stresne događaje. Međutim, kada se oni javljaju učestalo i ekstremnog su intenziteta onda je reč o paničnom poremećaju.
Ljudi sa paničnim poremećajem mogu doživeti ove napade neočekivano i bez očiglednog razloga. Mada im može prethoditi neka vrsta pokretačkog događaja ili situacije.
Istraživanja Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje pokazuju da se sa paničnim poremećajem suočava oko 2,7 odsto ljudi u svetu. Pri čemu oko 45 odsto njih doživljava simptome koji su klasifikovani kao „teški“.
Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva sve što treba da znate o paničnom poremećaju.
Zašto se javlja panični poremećaj?
Panični poremećaj nema jedan specifičan uzrok. Zbog toga stručnjaci smatraju da je rezultat kombinacije različitih ekoloških, bioloških i psiholoških faktora.
Genetika ima važnu ulogu, te se skup tendencija za anksioznost može naslediti. To znači da je veća verovatnoća da se javi ukoliko je već u porodici registrovan neki anksiozni poremećaj.
Starost i pol, takođe, mogu biti faktori rizika. Panični poremećaj se obično razvija između 18. i 35. godine života. Dva puta više je zastupljeniji kod žena nego kod muškaraca.
Ipak, glavni uzročnik jeste doživljena trauma. Stresni događaji, poput gubitka bliske osobe, gubitka posla, fizičkog ili psihičkog zlostavljanja, stvaraju pogodne uslove za razvoj ovog problema.
U pokretače se svrstavaju i sam način razmišljanja. Paničnom poremećaju su skloniji ljudi koji su preosetljivi na fizičke simptome ili imaju tendenciju ka negativnom tumačenju telesnih signala. Mada ne treba zameriti ni biološke promene. Odnosno, disbalans hemijskih supstanci u mozgu. Naročito, serotonina i norepinefrina.
Koji su simptomi paničnog poremećaja?
Iako panični poremećaj može da se pojavi u bilo kom trenutku života, simptomi najčešće počinju tokom kasne adolescencije ili ranog odraslog doba. Karakteriše ih intenzivan osećaj straha ili preplavljujuće nelagodnosti.
Ispoljava se nizom simptoma. Najčešće su to lupanje srca ili ubrzan rad srca, kratak dah, bol u grudima i osećaj gušenja. Prate ih znojenje, drhtanje, vrtoglavice, nesvestice, mučnine.
Ono što je specifično jeste da simptomi brzo dostižu vrhunac. Obično za 10 minuta. Zato mnoge osobe sa paničnim poremećajem razvijaju anticipatornu anksioznost, stalno se brinući o mogućnosti ponovnog napada. Samim tim nastoje da izbegnu određene situacije i događaje koji mogu biti okidači za simptome.
Kod nekih je čak prisutna depersonalizacija ili derealizacija, tj. osećaj odvojenosti od sopstvenog tela ili osećaj nestvarnosti.
Kako se osloboditi paničnog poremećaja?
Panični poremećaj, kao i drugi anksiozni poremećaji, leči se adekvatnom psihoterapijom.
Kognitivna bihejvioralna terapija može pomoći ljudima sa paničnim poremećajem da nauče nove načine razmišljanja i reagovanja na situacije koje izazivaju anksioznost. Istovremeno im pomaže da identifikuju negativne obrasce razmišljanja i zamene ih realističnijim mislima.
Psihodinamička psihoterapija fokusirana na paniku ima za cilj da otkrije osnovne konflikte i iskustva koja su možda uticala na razvoj panike i anksioznosti kod osobe, dok terapija izloženosti obuhvata progresivno izlaganje objektu i situacijama koje izazivaju napad panike, uz praktikovanje tehnika opuštanja.
Panični poremećaj može dovesti do ozbiljnih poremećaja u svakodnevnom funkcionisanju i otežati suočavanje sa normalnim situacijama. Zato na vreme potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Zašto se javlja strah od napuštanja i kako ga prevazići?
Strah od napuštanja predstavlja iracionalan, neopravdan strah da će vas ljudi koje volite ostaviti fizički i/ili emocionalno.
Svi se ponekad brinemo da ćemo izgubiti voljenu osobu ili da će nas partner ostaviti. To je sasvim normalna pojava koja je sastavni deo života.
Međutim, kod nekih ljudi briga je prisutna stalno i javlja se bez ikakvog razloga ili povoda. Oni nikada ne prestaju da se plaše da bi mogli biti izostavljeni, ostavljeni ili odbačeni. Ne samo od strane partnera ili člana porodice, već i od prijatelja, poznanika ili kolega. U tom slučaju reč je o strahu od napuštanja.
Iako nije zvanična fobija, strah od napuštanja je jedan od najčešćih. Ujedno, jedan od veoma štetnih. Ne samo da utiče na normalno funkcionisanje, već i na odnose sa drugim ljudima. Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da ga prepoznate.
Zašto se javlja strah od napuštanja?
Uzroci straha od napuštanja su složeni. I dok je kod nekih pokretač određeni događaj, kod drugih nastaje kombinacijom više faktora.
U većini slučajeva strah od napuštanja se razvija nakon preživljene traume. Smrt roditelja ili bliskih prijatelja je najtragičniji događaj koji vas može zadesiti. Ovaj neočekivani gubitak stvara emocionalnu prazninu koju može popuniti strah.
Napuštanje od strane bližnjih u detinjstvu predstavlja okidač za razvoj straha u kasnijim godinama. Život u disfunkcionalnoj porodici, takođe, može biti pokretač problema. Naime, loše ophođenje i zanemarivanje od strane roditelja ili negovatelja, kao i ponašanje koje dete smatra zastrašujućim može izazvati anksioznost. Ona otežava formiranje zdravih odnosa, te neretko vodi ka nezdravim vezama u odraslom dobu.
Zvuči neverovatno, ali i fizičko i psihičko zlostavljanje stvara dugotrajne probleme mentalnog zdravlja, uključujući i strah od napuštanja.
Kako se manifestuje strah od napuštanja?
Hronična briga zbog napuštanja je karakteristični znak. Prate ga niz drugih.
Osobe sa ovim problemom se osećaju nesigurno i nedostojno ljubavi. Teško veruju ljudima i preosetljivi su na kritike.
Umeju brzo da se vežu za ljude, ali zbog stalno prisutnog straha ne uspevaju da se potpuno posvete. Posledica toga jeste nemogućnost ostvarivanja dugoročnih veza, te brzo nastavljaju sami.
Ove osobe teže da ugode ljudima, radeći stvari koje nisu u skladu sa njihovim stavovima. Najbolji primer jeste upuštanje u neželjeni seks, što je uobičajeno kod žena. Skloni su i overthinking-u, tj. preteranom razmišljanju o stvarima u želji da otkriju skriveno značenje.
Mnogi od njih imaju manjak samopouzdanja, te krivicu za svaku grešku svaljuju na sebe, dok se drugi bore sa prikrivenim besom.
Kako se osloboditi straha od napuštanja?
Cilj oslobađanja straha od napuštanja jeste uspostavljanje zdravih emocionalnih granica. U tome važnu ulogu ima psihoterapeut. On će vam pomoći da preispitate svoja iskustva kako biste razumeli odakle potiče strah. Naučiće vas kako da negativne obrasce ponašanja zamenite zdravim, realnijim.
Bitan deo terapije jeste i oslobađanje tuge koju su izazvali prethodni gubici. Jedino na taj način možete ne samo da prevaziđete trenutni strah, već i da sprečite pojavu ponovnog straha u slučaju novih gubitaka koji će se desiti u budućnosti.
Ukoliko ste prepoznali kod sebe znake straha od napuštanja potražite stručnu pomoć u psihološkom savetovalištu Sanu.
Pročitaj Više
Šta je i zašto se javlja mandela efekat?
Mandela efekat predstavlja efekat iskrivljenog sećanja. U pitanju je fenomen do kojeg dolazi kad se velika grupa ljudi kolektivno pogrešno seća nekog događaja. Pri čemu se ti ljudi međusobno ne znaju, a opet dele isto, pogrešno sećanje.
Naziv potiče od bivšeg predsednika Južnoafričke republike, Nelsona Mandele. Naime, zabležen je podatak da su mnogi ljudi verovali da je Mandela umro u zatvoru 1980. godine. Koliko je uticaj imalo ovo lažno sećanje najbolje potvrđuje činjenica da je u jednoj knjizi o južnoafričkoj istoriji navedena upravo 1980. kao godina Mandeline smrti.
Iako je Mandela efekat bio decenijama poznat, prvi put je opisan tek 2010. godine. Blogerka Fiona Brum primetila je na jednoj konvenciji da mnogi prisutni imaju isto sećanje na Mandelinu smrt. Pojedini su se čak sećali vesti i novinskih naslova koji su govorili o predsednikovj smrti, dok je jedna učesnica tvrdila da je pratila prenos njegove sahrane.
Sama Fiona je, takođe, delila ovo pogrešno mišljenje. To ju je podstaklo da detaljnije istraži ovaj fenomen.
Primeri Mandela efekta
Verovali ili ne, Mandela efekat je široko rasprostranjen. Sigurni smo da ste sa njim i vi susreli makar jednom u životu.
Pokušajte da se setite kako izgleda gospodin Monopol na pakovanju čuvene igre. Ova maskota je odevena u crni frak, a na glavi nosi cilindar i monokol. Sasvim pogrešno sećanje! Gospodin Monopol ni u jednom izdanju nije imao monokol, niti naočare.
Pogrešna vizija vezana je i za naziv popularnog crtanog filma o porodici Kremenko. Pretpostavljamo da niste premetili da u naslovu stoje 2 slova „T“. Umesto „Flintstones“ mnogi pamte naziv kao „Flinstones“.
Sličan efekat ima i logo patika. Mnogi ljudi su zbunjeni kada vide da u Skechers-u nema slova „T“, kao što oni pamte.
Mandela efekat prisutan je i u mnogim filmovima. Najčešće je pogrešno ponavljana replika „Hello, Klarice“. Ova rečenica Hanibala Lektora se pamti kao prva kojom se obratio detektivki. Zapravo, Hanibal u celom filmu nikada nije izgovorio ništa slično.
Zašto se javlja Mandela efekat?
Ne postoji jasan uzrok. Zbog toga stručnjaci naglašavaju da je kombinacija sklopa ličnosti, odnosno sopstvene memorije i uticaja društva.
Ma koliko se trudili da zapamtimo neku infomaciju ili događaj, naše sećanje nije nepogrešivo. Istraživanja pokazuju da su lažna sećanja rezultat pogrešnih predstavljanja u kratkoročnoj i dugoročnoj memoriji. To znači da pamćenje čoveka nikada nije u potpunosti pouzdano, jer se vremenom može izobličiti.
Odnosno, svaki put kada se prisetimo nekog događaja, naš mozak menja način na koji ga pamtimo. Drugim rečima, sledeći put kada se setite nekog događaja iz prošlosti, možda ćete se setiti određenih detalja iz poslednjeg puta kada ste se prisetili sećanja, a ne originalnog događaja.
Još jedan faktor koji doprinosi stvaranja lažnih sećanja jeste društvo. Ljudsko pamćenje je često podložno sugestijama. Tome naročito doprinosi uticaj društvenih mreža. Na njima se šire različite informacije. Većina nije proverena, ali ipak imaju moć da uvere mnoge u istinost.
Pojedini stručnjaci kao pokretač navode neuropsihijatrijski poremećaj poznat kao konfabulacija. Nastaje kada mozak dopunjava praznine u sećanju izmišljenim detaljima. Pri čemu se može manifestovati kao preuveličavanje stvarnog događaja, nepodudaranje uspomena iz jednog događaja u drugi ili, pak, prizivanje novog sećanja.
Ove osobe nemaju nameru nikog da prevare. One iskreno veruje da je lažno pamćenje tačno i u skladu sa tim se i ponašaju.
Mandela efekat se vezuje i za pojedine psihičke probleme. U većem riziku su oni koji boluju od bipolarnog afektivnog poremećaja, posttraumatskog stresnog poremećaja, bolesti zavisnosti.
Lažna sećanja sama po sebi nisu štetna. Međutim, ako su posledica drugog psihološkog stanja mogu dodatno da naruše mentalno zdravlje. U tom slučaju neophodno je potražiti pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Zašto mnogi dožive razvod nakon 7 godina braka?
Razvod nakon 7 godina braka je česta pojava među parovima širom sveta.
Svako od nas stupa u brak sa idejom da će trajati do kraja života. Nažalost, realnost je nekad sasvim drugačija od bajke koju smo zamišljali na dan venčanja. Preljuba, udaljavanje, različiti stavovi, pa i egzistencijalna pitanja – samo su neki od problema koji stvaraju konflikte u vezi.
Iako se mnogi od njih mogu rešiti dobrom komunikacijom među partnerima, u pojedinim slučajevima razvod je neminovnost.
Zašto je 7. godina braka kritična za razvod otkriva vam u ovom blogu psihološko savetovalište Sana.
Psihološki fenomen ili mit?
„Sedmogodišnji svrab“ je termin koji se koristi za razvod nakon 7 godina braka. Prvi put je upotrebljen sredinom 20. veka. Naime, film pod istoimenim nazivom („The Seven Year Itch“) sa Marilyn Monroe u glavnoj ulozi pojavio se 1955. godine. Ključna tačka radnje je muškarac koji žudi za ženama sa kojima nije oženjen. Obrazloženje za njegovo ponašanje daje psihijatar koji navodi da svi muškarci varaju svoje žene u sedmoj godini braka.
Popularnosti termina doprineli su i statistički podaci. Prema američkom Nacionalnom centru za zdravstvenu statistiku postoji prosečna medijana trajanja braka tokom vremena. Godine 1922. srednje trajanje braka koji je okončan razvodom iznosio je 6,6 godina. Pet decenija kasnije iznosilo je 7,5 godina. 1990. godine srednje trajanje je bilo 7,2 godine. Iako podaci mogu da variraju iz godine u godinu, prosečne vrednosti ostaju relativno blizu granice od 7 godina.
Na osnovu toga donet je zaključak da postoji obrazac niske stope razvoda na početku veze, koja vremenom raste sve dok ne dostigne vrhunac, a zatim ponovo pada.
Od „medenog meseca“ do rutine suživota
Partnerski odnosi prolaze kroz različite faze. U početku, svi se suočavamo sa fazom zaljubljivanja. S obzirom da u ovom periodu svet posmatramo kroz „ružičaste naočare“ dolazi do idealizovanja partnera. Da je ljubav slepa najbolje potvrđuje zaljubljenost kada ne primećujemo mane druge polovine.
Međutim, vrlo brzo dolazi do realnosti izazvane dogovaranjem o svakodnevnom životu. Tada par mora da uspostavi pravila i rutine koje će obezbediti izvesnu stabilnost, red i sigurnost. Na ovaj način neće morati stalno da pregovara o svim detaljima. Samim tim svešće nesuglasice i svađe na minimum.
Treba napomenuti da neki parovi nikada ne prevaziđu ovu fazu, te se javljaju problemi u partnerskim odnosima. Posledica toga jesu stalne svađe, jer ne mogu da ispune međusobna očekivanja ili se ne mogu uklopiti u zajednički životni stil.
Upravo brojne studije sugerišu da se zadovoljstvo u braku značajno smanjuje nakon prve godine, što je uglavnom zbog sukoba izazvanih zajedničkim životom. Da bi u krajnjoj meri nastupio razvod nakon 7 godina braka.
Znaci da se bliži razvod nakon 7 godina braka
Svaki par i svaka osoba je drugačiji, ali obično dođe vreme kada neko počne da dovodi u pitanje pravila, navike i rutine koje su uspostavljene u vezi. Dođe vreme kada se čini da stvari koje su funkcionisale ne odgovaraju. Ono što je bilo efikasno postaje dosadno.
Kriza sedme godine se odnosi upravo na taj osećaj da smo zarobljeni u životu koji smo stvorili. Počinjemo da shvatamo da nas ono što nam se ranije dopadalo kod partnera sada izluđuje.
Osoba koju smo ranije smatrali pouzdanom, posvećenom i čvrstom sada može izgledati kruto i nefleksibilno. S druge strane, osoba koju smo smatrali spontanom i zabavnom može početi da izgleda nepromišljeno ili čak dramatično. Počinjemo da vidimo partnera, vezu i način života drugačijim očima, tj. kritičnijim pogledom.
Nezadovoljstva i frustracije počinju da se izražavaju kroz sve žešće rasprave, emocionalno, pa i socijalno distanciranje. Neki ljudi mogu doživeti potpuno otuđenje, jer se ne prepoznaju u toj vezi niti se identifikuju sa svojim životnim stilom. Zbog toga često sebi postavljaju pitanje: „Šta ja radim ovde“.
Ovaj period može da karakteriše i prevara jednog od partnera. Vanbračna veza predstavlja, zapravo, beg iz situacije koja može biti psihički zagušljiva.
Razvod nakon 7 godina braka možete izbeći porodičnom psihoterapijom. Zato na vreme potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Intrapersonalna inteligencija – Zašto je važna i koje su njene karakteristike?
Intrapersonalna inteligencija je jedna od 8 vrsta inteligencija koje je razvio Howard Gardner. Ovaj američki psiholog je u svom delu „Teorija višestrukih inteligencija“ definisao inteligenciju kao „sposobnost rešavanja problema ili razvoja proizvoda, koji su važni u kulturnom kontekstu ili u datoj zajednici“.
Na osnovu te definicije identifikovao je 8 tipova inteligencija koje ljudsko biće ima sa kapacitetom za razvoj. One imaju međusobno dejstvo, ali deluju i samostalno.
Prema Gardneru, intrapersonalna inteligencija je sposobnost istraživanja sopstvenog unutrašnjeg sveta i osećanja. Odnosno, sposobnost samorefleksije, spoznaje svojih snaga i slabosti, kao i osećanja i misaonih procesa koji čine samospoznaju.
S obzirom da intrapersonalna inteligencija može pomoći da se osoba fokusira na planiranje i upravljanje svojim životom psihološko savetovalište Sana vam otkriva njene osnovne karakteristike.
Koje su karakteristike intrapersonalne inteligencije?
Iako će, možda, nekima definicija intrapersonalne inteligencije delovati kao opis za narcisoidni poremećaj ličnosti, postoji velika razlika. Pre svega, osobe sa ovom inteligencijom su zabrinute za okruženje oko sebe, a ne samo za sebe. Zapravo, one počinju da upoznaju druge ljude upoznavajući sebe. Takođe, svesni su svojih prednosti, ali se ne hvale.
Intrapersonalna inteligencija donosi jaku intuiciju i razumevanje sopstvenih osećanja. Samim tim i razumevanje osećanja i misli drugih. Ovi ljudi su spremni da primene ono što nauče u svakodnevnom životu. Često su veoma odlučni da postignu svoje ciljeve bez obzira koliko godina imaju.
Kako vole da provode vreme sami, nije redak slučaj da pokazuju znake introvertnosti. Posebno mlađi u odnosu na svoje vršnjake.
Još jedna značajna karakteristika jeste razumevanje sopstvenih grešaka. Na taj način uče da izbegnu slične situacije u budućnosti. Ujedno poseduju visoku kontrolu besa.
Osobe sa ovom vrstom inteligencije često teže da svoja osećanja i misli izraze na kreativne načine, na primer kroz pisanje ili muziku.
Zašto je intrapersonalna inteligencija važna?
Intrapersonalna inteligencija ide korak dalje od emocionalne inteligencije. Mogućnost razumevanja šta se dešava u vašem umu i svest o svojim emocijama obezbeđuje vam jasno postavljanje ciljeva.
Povezivanje sa drugima, bilo da se radi o kolegama, prijateljima ili porodici, deo je stvaranja smislenog života. Ljudi koji su razvili svoju intrapersonalnu inteligenciju dobri su u međuljudskim odnosima i komunikaciji. Svesni su svojih misli i razumeju da ono što misle direktno utiče na njihov stav prema životu i kako se osećaju o sebi. Sa tim dolazi i razumevanje šta treba da urade da bi promenili svoje okolnosti ili postigli određene ciljeve.
Drugim rečima, sinhronizovani su sa sobom i sposobni da se razvijaju kako se njihov život i okolnosti menjaju.
Intrapersonalna inteligencija omogućava i napredovanje u karijeri. Kada poznajete sebe, ne dozvoljavate da vam spoljni uticaji poljuljaju samopouzdanje. U skladu sa tim kritiku prihvatate kao priliku za poboljšanje, dok vas toksični komentari ne dotiču.
Kako razviti intrapersonalnu inteligenciju?
Howard Gardner smatra da se ljudi ne rađaju sa pojedinim vrstama inteligencije.To znači da možemo da poboljšamo svoje kognitivne veštine kako bismo postigli intrapersonalnu inteligenciju.
Jedan od najlakših načina jeste vođenje dnevnika. Rutinsko beleženje događaja, ali i misli i osećanja pomaže u stvaranju svesti.
Obavezno odvojite vreme za razmišljanje. Nije bitno o čemu mislite. Bićete šokirani uticajem misaonih putovanja tokom kratkih pauza tokom jednog dana.
Važno je da znate da ljudi sa visokom intrapersonalnom inteligencijom mogu razumeti osećanja i misli drugih ljudi. Zbog toga je ključno negovanje društvenih hobija kako biste bili u interakciji sa drugima.
Intrapersonalna inteligencija se razvija kroz učenje i praksu. Ukoliko ne možete sami da pronađete najbolje načine za njen razvoj potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Navike koje štete mentalnom zdravlju
Navike koje štete mentalnom zdravlju svakodnevnica su mnogih ljudi.
Verovatno već znate loše navike mogu da dovedu do brojnih bolesti. Tako, na primer, preterano konzumiranje prerađenih mesnih proizvoda i jaja, utiče ne samo na kilograme, već i na holesterol. Povišene masti u krvi, pak, stvaraju pogodne uslove za razvoj srčanih oboljenja.
Kao što loše navike mogu biti štetne po vaše fizičko zdravlje, postoje i one koje su pokretači psihičkih tegoba. Ove navike mogu povećati rizik od depresije ili uzrokovati da se osećate više anksiozno ili pod stresom.
Imajući u vidu ozbiljnost komplikacija, psihološko savetovalište Sana vam otkriva najčešće navike koje štete mentalnom zdravlju.
Perfekcionizam
Težnja za izvrsnošću je zdrava navika. U želji da postignete važan cilj neophodno je da date sve od sebe. Raditi nešto savršeno može povećati vaše šanse za uspeh. Međutim, potreba da budete savršeni u svakom trenutku može zapravo potkopati vaše napore i ugroziti zdravlje.
Psiholozi opisuju perfekcionizam kao pozitivan ili negativan. Pozitivni vam pomaže da date svoj maksimum. Naime, kao perfekcionista, nikada ne postižete ništa manje od svog apsolutno najboljeg posla. Navike pozitivnog perfekcionizma uključuju postavljanje realnih ciljeva, suočavanje sa neuspehom, viđenje grešaka kao mogućnosti za rast. Takođe, podrazumeva zadržavanje anksioznosti i stresa u zdravim granicama i uživanje u procesu kao i u ishodu.
Za razliku od njega, negativan perfekcionizam karakteriše postavljanje nedostažnih ciljeva, preokupacija neuspehom ili neodobravanjem i gledanje na greške kao na dokaz nedostojnosti. Ovakvi stavovi, vremenom, mogu da dovedu do depresije i poremećaja ishrane.
Prekomerna upotreba mobilnih telefona
Gotovo je nezamislivo da dan provedemo bez mobilnog telefona. Ovaj pametni uređaj u mnogome nam olakšava obavljenje poslova. Ujedno, predstavlja izvor zabave i druženja. Međutim, upotreba mobilnog telefona u pojedinim slučajevima može da preraste u problem.
U nastojanju da ne propuste zanimljivu objavu, notifikaciju ili ažuriranje neke osobe često proveravaju svoj telefon. Ova navika može da dovede do zavisnosti od mobilnog telefona.
Istraživanja pokazuju da kompulzivna ili prekomerna upotreba pametnog telefona pogoršava simptome depresije, anksioznosti, hroničnog stresa i/ili niskog samopoštovanja.
Krivica
Osećaj krivice zbog nepravde obično sprečava osobu da ponovo počini to delo.
Navika osećanja krivice često počinje u detinjstvu. Obično deca nauče da se ponašaju na određeni način iz straha da porodica neće biti ponosna na njih. Odrastajući, kod pojedinih sazreva i emocionalni stisak krivice. Posledica toga jeste preuzimanje odgovornosti za rešavanje problema koji nisu imali veze sa njima. Zatim, doživljavanje sebe kao loše osobe za činjenje manjih prekršaja i odbijanje da sebi oproste.
Manjak sna
San je izvor fizičke i emocionalne otpornosti. On pruža vašem mozgu i telu priliku da se oporave od teškoća prethodnog dana. Istovremeno, pomaže da se suočite sa izazovima sutrašnjice. Gubitak sna tokom jedne ili dve noći učiniće da se osećate umorno, mrzovoljno i van fokusa. Dok konstantno loš san dovodi do ozbiljnih tegoba, te opravdano spada u navike koje štete mentalnom zdravlju.
Loše navike spavanja ne podrazumevaju samo manjak sna. Često buđenje noću, ispijanje kafe neposredno pred odlazak u krevet, korišćenje elektronskih uređaja pre spavanja – samo su neke od njih koje utiču na kvalitet sna.
Studije su potvrdile da su osobe sa lošim navikama vezanim za spavanjem u većem riziku od depresije, anksioznosti i psihološkog stresa.
Ukoliko imate navike koje štete mentalnom zdravlju, a ne možete ih sami pobediti, potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Kriza u braku zbog ljubomore
Kriza u braku zbog ljubomore je problem velikog broja parova.
Ljubomora je vrsta straha, koji se javlja kada jedan od partnera proceni da postoji opasnost da osoba koju on/ona voli zavoli nekog trećeg.
To je veoma složeno osećanje koje odaje nesigurnost i najčešća je pretnja opstanku veze ili braka, a neretko prerasta i u patološko stanje sa po nekada tragičnim posledicama. Postoje razne vrste ljubomore: patološka, seksualna, racionalna, iracionalna, romantična ljubomora….
Kriza u braku zbog ljubomore – Šta je ljubomora?
Ljubomora je složena emocija koja obuhvata spektar osećanja kao što su: sumnja, bes, neprijateljsko ponašanje, strah i osećaj poniženja.
Ona pogađa većinu ljudi, bez obzira na njihov uzrast, pol i seksualnu orijentaciju. Ljubomora se rađa u onom trenutku kada partner uoči pretnju od strane treće osobe. Najčešće se javlja kada je jedan od partnera više otvoreniji ili sklon uspostavljanju kontakata sa drugim osobama, što kod drugog partnera može da se tumači drugačije i da izazove strah od gubitka partnera ili veze.
Ko više iskazuje ljubomoru, muškarci ili žene?
I muškarci i žene podjednako osećaju ljubomoru. Neki dokazi ukazuju na to da u kontekstu romantičnih veza muškarci osećaju veću ljubomoru na seksualno neverstvo, dok žene imaju tendenciju da budu ljubomornije na emocionalno neverstvo.
Ljubomoran muškarac može da pokazuje jasne, ali i prikrivene znakove ljubomore. Mala doza ljubomore kod muškarca može se učiniti simpatičnom, ali ozbiljno ljubomoran muškarac vema lako može da se pretvori u nasilnika.
Ljubomora u braku je toksična emocija koja, ako se zanemari, može da uništi brak. Njeni uzroci mogu se potražiti još u ranom detinjstvu ili kao posledica negativnih iskustava iz prethodnih veza.
Kako prepoznati patološku ljubomoru?
Patološka ljubomora nije sakrivena, ne drži se za sebe i vrlo je jasna. Osobe koje su patološki ljubomorne su preopterećene i preokupirane mislima o tome da ih njihov partner vara. Najčešće za tako nešto uopšte nemaju dokaze, a ni opravdane razloge, već se njihova ljubomora zasniva na pogrešnim uverenjima. Svoju brigu pravdaju preteranom ljubavlju prema partneru.
Ova vrsta ljubomore je zapravo psihološki poremećaj i pored opsesivnih misli koje se javljaju, uključuje i neke neprihvatljive i prenaglašene radnje koje narušavaju stabilnost jedne veze.
Kriza u braku zbog ljubomore – Kako održati vezu ili brak?
U vezi je neophodna optimalna distanca između partnera, kako bi svako imao prostor za svoja lična interesovanja. Ukoliko ovaj prostor ne postoji, većina veza i brakova veoma teško opstaje.
Za uspostavljanje dobrih partnerskih odnosa potrebno je da oba partnera rade na njemu.
Prvi korak u rešavanju ovog problema je razgovor sa partnerom, jer se svaki uspešan odnos bazira na poverenju.
Osluškujte ga i pokušajte da saznate šta je podstaklo takvo osećanje kod nje/njega. Potrudite se da ga uverite da je vaša ljubav iznad svega i da ne postoji treća osoba koja bi mogla da je pokvari.
Ako ne možete sami da prevaziđete ljubomoru – potražite pomoć!
Ukoliko vam je potrebna pomoć, jer imate poteškoća da se sami nosite sa ljubomornim mislima, razgovor sa psihoterapeutom može biti od velike pomoći.
Zanemarivanje problema i njegovo „stavljanje pod tepih“ može dovesti do ozbiljnih stanja kao što su: opsesivne misli, kompulzivna ponašanja, problematična ponašanja u smislu proganjanja partnera… Ljubomora takođe utiče i na svakodnevni život i sprečava normalno funkcionisanje.
Toksične veze koje su zasnovane na nepoverenju vode u propast celu porodicu, a neretko i deca ispaštaju. Ne dozvolite da vaša ljubomora uništi brak, već na vreme kontaktirajte psihološko savetovalište Sana.
Pročitaj Više

Meditacija – Blagotvorni efekti na mentalno zdravlje
Meditacija predstavlja skup tehnika koje imaju za cilj treniranje pažnje i svesnosti kako bi se postiglo mentalno jasno i emocionalno mirno i stabilno stanje. Mnogi je opisuju kao udaljavanje od sopstvenih misli i posmatranje sebe sa distance.
Ova drevna veština je sastavni deo hinduizma i budizma, te i najraniji zapisi o njoj dolaze iz hinduističkih tekstova koji su poznati kao Vede. U 19. veku meditacija se iz istočničnih religija proširila širom sveta, tako da se danas primenjuje u psihologiji i medicini, ali i u svakodnevnom životu.
Koji su blagotvorni efekti meditacije na mentalno zdravlje otkriva vam psihološko savetovalište Sana.
Oslobađanje stresa
Smanjenje stresa je jedan od najčešćih razloga zbog kojih ljudi meditiraju. Brz životni tempo, previše privatnih i poslovnih obaveza, kao i brojni problemi pratioci su mnogih. Stresne situacije dovode do povećanja nivoa hormona stresa, kortizola koji oslobađa inflamatorne hemikalije zvane citokini. Upravo su one zaslužne za štetne efekte kao što su poremećaji spavanja, smanjene kognitivne funkcije, hronični umor. Takođe, mogu podstaći depresiju i anksioznost.
Za upravljenje stresom ključnu ulogu ima meditacija. Istraživanja su pokazala da tehnike treniranja pažnje i svesnosti snižavaju nivoe kortizola, dovodeći da se osoba oseća opuštenije. Samim tim, indirektno smanjuju rizik od pojave depresije i anksioznost, dok poboljšavaju simptome stanja povezanih sa stresom, uključujući sindrom iritabilnog creva, posttraumatski stresni poremećaj i fibromialgiju.
Bolja koncentracija
Meditacija pomaže da se fokusirate na sadašnjost, što može poboljšati koncentraciju na druge zadatke u svakodnevnom životu. Ujedno, poboljšati donošenje odluka.
Studija iz 2011. godine koju je sprovela Medicinska škola na Harvardu otkrila je vezu između svesnosti i obrade novih informacija. Naime, kod ljudi koji su praktikovali meditaciju došlo je do povećanja sive materije u delovima mozga odgovornim za učenje, pamćenje i emocionalnu regulaciju.
Verovali ili ne, meditacija može da uspori prirodni proces starenja mozga, te ima pozitivan efekat i kod pacijenata sa demencijom.
Meditacija utiče blagotvorno i na samopouzdanje
S obzirom da omogućava posmatranje sebe samih sa distance, tj. dublju samorefleksiju meditacija vam može pomoći da otkrijete pozitivne atribute o sebi. Zapravo, ona ima za cilj da vam pomogne da bolje razumete sebe i kako da se odnosite prema onima oko vas. Istovremeno vas uči da prepoznate misli koje mogu biti štetne ili samoporažavajuće.
Krajnji efekat jeste veće samopouzdanje, zbog čega se tehnike meditacije primenjuju u terapiji ljudi sa socijalnom anksioznošću.
Meditacija vas čini ljubaznijim
Meta, vrsta meditacije poznata i kao meditacija ljubaznosti, doprinosi razvoju pozitivnih misli i emocija.
Počinje, najpre, razvijanjem ljubaznih misli i osećanja prema sebi. Kroz praksu, ljudi nauče da šire ovu ljubaznost i opraštanje, prvo na najbliže, zatim na poznanike, a na kraju i na ljude koji se prema njima ne ponašaju pristojno ili su im naneli neko zlo.
Poboljšava san
Skoro polovina stanovništva u svetu se u nekom trenutku svog života suočila sa nesanicom. Meditacija može pomoći u borbi sa ovim problemom, jer primenom njenih tehnika moguće je kontrolisati nalet mislim koje često dovode do nesanice. Pored toga, pomaže telu da se opusti, oslobađajući ga napetosti te je veća verovatnoća da će nastupiti brže san.
Ukoliko želite da osetite blagotvorni efekat meditacije na mentalno zdravlje kontaktirajte psihološko savetovalište Sana.
Pročitaj Više