
Kako razviti radne navike kod deteta?
Kako razviti radne navike kod deteta? Pitanje koje je postavio svaki roditelj bar jednom u životu.
Radne navike su temelj ličnog i profesionalnog uspeha. One nam donose odgovornost i samodisciplinu. Ujedno, pomažu da se na pravi način nosimo sa obavezama.
S obzirom da podrazumevaju planiranje, raspoređivanje vremena i izvršavanje zadataka, radne navike nas uče kako da isplaniramo svoje vreme da bismo bili efikasni. Samim tim doprinose i napretku u školovanju, a kasnije i u karijeri.
Pozitivno utiču i na samopouzdanje. Naime, kada vidimo da možemo da postignemo ciljeve uz trud, raste vera u sopstvene sposobnosti. Imajući u vidu značaj koji imaju veoma je važno da dete u ranim godinama razvije radne navike.
Razvijanje radnih navika kod deteta je proces koji zahteva strpljenje, doslednost i dobru komunikaciju. Radne navike se ne stiču preko noći, ali kada se jednom uspostave, deca postaju organizovanija, odgovornija i samostalnija.
Da bi vam pomoglo u tome psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da razvijete radne navike kod svog mališana.
Kako razviti radne navike kod deteta? Podstičite ih da budu uporni
Čuveni američki pisac Dale Carnegie je početkom 20. veka izjavio: „Većinu važnih stvari na svetu postigli su ljudi koji su nastavili da pokušavaju kada se činilo da uopšte nema nade“. Ova njegova rečenica na najjednostavniji način opisuje suštinu radnih navika.
Upornost je osnovna karakteristika uspešnih ljudi. Međutim, deca često odustaju nakon prvog neuspelog pokušaja. Možda ćete ih čuti kako kažu: „Ne mogu ovo da uradim“, „Preteško je“ ili samo žele da završe zadatak što je pre moguće. Nedostaju im veštine da na drugi način pristupe zadatku, te ih vi morate podstaći da istraju u njegovom rešavanju.
Obavezno podsetite svoje dete na prethodne uspehe sa sličnim zadacima. Time ćete ga motivisati da pronađe drugi način kako da obavi svoj zadatak. Korisnije je naučiti tri načina za rešavanje jednog problema nego naučiti jedan način rešavanja tri problema!
Uvedite radne navike u dnevnu rutinu
Kao odgovor na pitanje kako razviti radne navike kod deteta stručnjaci ističu dobru rutinu. Ona treba da obuhvati, pre svega, dosledno vreme za domaće zadatke.
U tome vam može pomoći pomodoro tehnika učenja. Ova tehnika obuhvata učenje u intervalima, tj. učenje 25 minuta, a zatim pauzu 5 minuta.
Osim učenja, u rutinu uvedite i kućne zadatke. Pospremanje igračaka, pomoć u kuhinji, sređivanju – samo su neki od poslova koji će pomoći da razvije radne navike. Ujedno, učiniće da se oseća važnim.
Obratite pažnju da dete ne pretrpavate obavezama. Postavite realna očekivanja. Na osnovu njih postepeno povećavajte zadatke u skladu sa uzrastom.
Kako razviti radne navike kod deteta? Usadite odgovornost i obrazujte ih o poslu
Sigurni smo da je svako od nas kada je bio mali čuo svoje roditelja kako kažu: „Moraš da uradiš domaći pre nego što možeš da se igraš“.
Verovali ili ne, ovo je odličan način da svojoj deci usadite pozitivnu radnu etiku. To znači da je ključna komponenta lekcije da dete naučite da mora da se potrudi pre nego što dobije luksuz. Odnosno, pre nego što uživa u stvarima koje voli.
Da bi postao odgovoran, mališan mora da shvati da njegovi postupci imaju posledice. Na primer, ako vaše dete odluči da ne uči za test, morate mu objasniti da neobavljanje posla može značiti da neće uspeti. Zatim, razgovarajte s njim o tome šta može učiniti neuspeh.
Iako je igranje zabavnije od učenja, loši rezultati u školi mogu izazvati probleme. Oni se odnose ne samo na napredovanju u školovanju, već i kasnije tokom karijere, uključujući i brojne konflikte u radnom okruženju.
Ukoliko niste sigurni kako da razvijete radne navike kod svog deteta kontaktirajte psihološko savetovalište Sana.
Pročitaj Više

Potpuna svesnost – Kako je postići?
Potpuna svesnost, tj. mindfulness predstavlja sposobnost da razumete svoje misli, emocije i ponašanja i kako su one u skladu sa vašim vrednostima i kako vas drugi doživljavaju.
Prema definiciji koju su dali psiholozi Shelley Duval i Robert Wicklund to je „sposobnost da se fokusirate na sebe i na to kako se vaši postupci, misli ili emocije usklađuju ili ne usklađuju sa unutrašnjim standardima“.
Ako ste veoma samosvesni, možete objektivno da procenite sebe, upravljate svojim emocijama, uskladite svoje ponašanje sa svojim vrednostima. Ujedno, pravilno da razumete kako vas drugi doživljavaju.
Potpuna svesnost je moćan alat za poboljšanje mentalnog i fizičkog zdravlja. Nažalost retka je veština, jer mnogi od nas upadaju u emocionalne interpretacije svojih okolnosti. Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da je razvijete.
Ključni principi potpune svesnosti
Potpuna svesnost se deli u dve grupe.
Privatna uključuje svest o unutrašnjim aspektima sebe, kao što su misli, osećanja i stavovi. Na primer, osećaj nervoze pre održavanja govora i interno prepoznavanje te anksioznosti.
Javna samosvest se odnosi na to kako sebe doživljavamo iz perspektive drugih. To je svest o tome kako izgledamo i kako nas drugi procenjuju. Na primer, shvatanje da bi nam drugi mogli suditi na osnovu našeg izgleda ili ponašanja u društvenim okruženjima.
Bez obzira o kojoj je reč, potpuna svesnost se zasniva na 4 principa.
- Prisustvo u sadašnjem trenutku. Odnosno, fokusiranje na ono što se sada događa, umesto da razmišljamo o prošlosti ili budućnosti.
- Prihvatanje bez osude. Pri čemu svoje misli i osećanja sagledavamo realno, bez etiketiranja kao „dobre“ ili „loše“.
- Svesno disanje pomaže u smirivanju uma i smanjenju stresa.
- Povezanost sa telom podrazumeva osluškivanje signala tela. Na taj način postajemo svesniji svojih fizičkih senzacija.
Prednosti praktikovanja mindfulnessa
Potpuna svesnost donosi brojne prednosti. Biti svestan sebe pomaže da donesemo odluke koje su u skladu sa našim vrednostima i uverenjima. Sa druge strane, razumevanje nečijih emocija i ponašanja povećava empatiju. Samim tim doprinosi boljoj komunikaciji i boljim međuljudskim odnosima.
Praktikovanje mindfulnessa omogućava prepoznavanje emocionalnih pokretača. Time je obezbeđeno bolje upravljanje stresom. Takođe, poboljšava fokus i koncentraciju i pomaže u boljem razumevanju i kontroli emocija. Zahvaljujući mindfulnessu impulsivnost zamenjujemo svesnijem reagovanju, te je omogućeno bolje donošenje odluka.
Kako praktikovati potpunu svesnost?
Da biste izgradili smislen i svrsishodan život, ključno je odvojiti vreme da pažljivo identifikujete svoje prave vrednosti. Jasan osećaj šta vam je najvažnije omogućava vam da se krećete kroz život na svestan način.
Vrednosti deluju kao putokazi koji usmeravaju vaše ponašanje i oblikuju vaše ciljeve na korisne načine. Bez jasnog osećaja za svoje vrednosti, možda ćete imati osećaj da prolazite kroz život bez svrhe ili pravca.
Otkrivanje vrednosti postavlja osnovu za određivanje posla koji želite. Upravo taj posao koji vas ispunjava povećava vaš nivo sreće i blagostanja.
Potrudite se da sagledate svoje misli i uverenja. Naročito ona koja izgledaju tako duboko ukorenjena u vama da ih uzimate zdravo za gotovo. Znajte da mnoga od njih ne dele drugi ljudi. To će vam omogućiti da gledate na ljude i događaje iz svesnije neutralnije perspektive. Odnosno, moći ćete da se odmaknete od svog uobičajenog pristupa ljudima i aktivnostima i izaberite da posmatrate na što nepristrasniji način.
Nemojte zanemariti brigu o sebi. Kada odlučite da više vodite računa o svom zdravlju, birate da postanete svesniji toga kako vaše ponašanje pozitivno i negativno utiče na vaše zdravlje. Zato razmotrite kako vaši postupci utiču na vaše fizičko, mentalno i emocionalno zdravlje. Povećanje svesnosti negativnih uticaja na zdravlje je put ka oslobođenju od njih.
Potpuna svesnost podrazumeva i negovanje svesnih odnosa. Naučite da obratite pažnju na to koji ljudi u vašem životu crpe vašu energiju i emocije više nego što pruažaju bogatstvo, smisao i vitalnost vašem životu.
Umesto vremena sa takvim osobama, okrenite se onima zbog kojih se osećate bolje. To su ljudi koji vas aktivno podstiču da sledite svoje snove, poštujete svoje vrednosti i brinu o onome što je u vašem najboljem interesu, a ne u njihovom.
Ukoliko ne umete sami da razvijete potpuno svesnost psihološko savetovalište Sana vam može u tome pomoći.
Pročitaj Više

Visoko funkcionalna depresija – Koji su njeni potencijalni uzroci?
Visoko funkcionalna depresija je sve češći problem savremenog doba.
Kada su u pitanju naše emocije, svi imamo uspone i padove. Ipak, kod nekih teži periodi mogu biti uporniji i dugotrajniji, čak i kada se čini da im sve u životu ide dobro. Mnogi od njih, zapravo, se suočavaju sa visoko funkcionalnom depresijom.
Ovaj oblik depresije nije zvanična medicinska dijagnoza. Koristi se za opisivanje depresije kod osoba koje spolja deluju uspešno i produktivno, ali se unutra bore sa ozbiljnim emotivnim teškoćama. To znači da osoba obavlja sve neophodne zadatke. Počev od odlaska na posao i brige o porodici, pa do viđanja sa prijateljima – dan je potpuno ispunjen. Međutim duboko u sebi nosi se sa tugom ili brigom.
Ukoliko potraje visoko funkcionalna depresija može postati hronična, te je ne treba zanemariti. Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva sve što treba da znate o njoj.
Koji su potencijalni uzroci visoko funkcionalne depresije?
Visoko funkcionalna depresija može biti izazvana raznim faktorima. Razumevanje uzroka vaše depresije je ključno za upravljanje simptomima.
Stresni događaji su vodeći pokretači problema. Gubitak posla, rastanak, suočavanje sa finansijskim problemama – neki su od najčešćih.
Ne treba zanemariti ni faktore okoline. Naime, vaše okruženje igra veliku ulogu u mentalnom zdravlju. Samim tim, može biti i uzročnik za probleme sa njim. Na primer, konstantni stres na poslu ili život u bučnom, prepunom gradu mogu izazvati osećaj depresije.
U uzročnike se svrstavaju i konflikti u odnosima. Stalne nesuglasice ili svađe sa voljenim osobama, prijateljima ili saradnicima mogu vremenom dovesti do visoko funkcionalne depresije.
Suočavanje sa hroničnom bolešću ili privremenim zdravstvenim stanjem, takođe, može biti pokretač ovog problema. Tome može doprineti i genetika. Odnosno, veća je verovatnoća da se javi ukoliko je u porodici već registrovan neki oblik depresije.
Kako prepoznati visoko funkcionalnu depresiju?
Visoko funkcionalna depresija obično nije jasno uočljiva. Razlog za to leži u činjenici da se osoba bori sa hroničnim osećajem tuge, beznađa ili iscrpljenosti, ali to ne pokazuje spolja. Ipak, postoje određeni emocionalni, kognitivni i bihevioralni znaci koji mogu ukazivati.
Osećati se tužno češće nego što osećate radost i sreću, uz normalno obavljanje svih poslova, karakteristični je znak. Obično je praćen umorom, čak i nakon dovoljno sati sna. Mada se neretko javljaju i problemi sa spavanjem. Naročito poteškoće pri uspavljivaju.
Osobe koje pate od visoko funkcionalne depresije su perfekcionisti, te su sklone samokritici. Pojedini, pak, pokazuju nisko samopouzdanje, dok drugi ispoljavaju razdražljivo ponašanje.
Zbog nedostatka interesovanja i osećaja umora može se javiti i nedostatak motivacije. Ovaj simptom se teže uočava, jer ljudi sa visoko funkcionalnom depresijom često izgledaju motivisani.
Socijalna distanca je još jedan simptom. Posebno kada je reč o udaljavanju od bliskih prijatelja i porodice.
Kako se nositi sa visoko funkcionalnom depresijom?
Upravljanje visoko funkcionalnom depresijom može biti izazovno, ali sa pravim strategijama osećate ćete se bolje.
Prvi i najvažniji korak jeste da priznate i prihvatite da je doživljavate. Razgovarajte o svojim osećanjima sa nekim kome verujete. To može biti prijatelj, član porodice ili psiholog. Ako vam je razgovor sa nekim u početku previše težak, pokušajte najpre da zapišete svoja osećanja.
Da biste ublažili simptome unesite određene promene u životu, koje mogu pozitivno da utiču. Možda je to više sna, zdravija ishrana, redovno vežbanje ili neka aktivnost u kojoj ćete uživati.
Ove i slične strategije čine važan deo borbe sa visoko funkcionalnom depresijom. Za oslobađanje od nje neophodna je i stručna pomoć. Zato kontaktirajte još danas psihološko savetovalište Sana.
Pročitaj Više
Koji su najčešči mitovi o stresu?
Mitovi o stresu su prisutni iako živimo u modernom dobu.
Skoro svako je bar jednom u životu doživeo stres. Ovaj evolutivni odbrambeni mehanizam je dizajniran da nam pomogne da se nosimo sa brojnim izazovima. Stres na poslu postao je sastavni deo radne nedelje zaposlenih. Mada su i mnoge porodične obaveze i problemi česti stresori.
Nažalost, stres je nekad nemoguće izbeći. Bez obzira da li dolaziti iznutra (intrinzično) ili izvan osobe (spoljašnje), ključno je znati kako upravljati stresom. Da bi vam u tome pomoglo, psihološko savetovalište Sana vam otkriva koji su najčešći mitovi o stresu.
Stres je uvek loš za vas
Činjenica: Ponekad stres može biti dobra stvar.
Prema ekspertima sa Univerziteta California Berkley, nije svaki stres negativan. Akutni ili kratkoročni stres je koristan. Određeni nivo stresa koji ne traje dugo može učiniti osobu budnijom, poboljšavajući njeno ponašanje i spoznaju.
Sa druge strane, dugotrajni ili hronični stres je iscrpljujući. Kako je osoba konstantno izložena stresorima, dolazi do problema sa pamćenjem, kao i naglih promena u raspoloženju. Takođe, postaje ranjivija na psihičke probleme, uključujući i depresiju.
Stres je isti za sve
Činjenica: Stres je subjektivan.
Stres je lično i subjektivno iskustvo koje potiče iz različitih izvora i dovodi do različitih ishoda. Stresor za jednu osobu možda uopšte ne smeta drugoj.
U osnovi, stres se deli u 3 grupe. Tipičan stres proizilazi iz posla, škole, porodičnih problema i svakodnevnih obaveza. Iznenadni stres je izazvan životnom promenom poput razvoda, gubitka posla ili dijagnoze opake bolesti. Dok je traumatski stres uzrokovan događajima kao što su masovna pucnjava, prirodne katastrofe i mnogi drugi.
Ljudi se mogu nositi sa određenim vrstama stresa bolje od drugih ili se mogu brže oporavljati. Ipak, generalno govoreći, sa svakodnevnim stresom se mnogi lakše suočavaju nego sa iznenadnim stresom ili stesom izazvanim traumatičnim događajem.
Nega o sebi je lek za svaki stres
Činjenica: Briga o sebi ne funkcioniše uvek na isti način.
„Briga o sebi“ je trenutno toliko popularna reč u svetu. Pojedini, čak, redovni manikir i kupanje penušavom kupkom smatraju blagotvornim. Iako ovo mogu biti odlične strategije za opuštanje, malo je verovatno da će doći do korena stresora.
Najzdraviji oblik brige o sebi vezan je za vaše vrednosti. Šta vas pokreće? Šta vam najviše znači? Šta vas čini srećnim? Odgovori na ova i slična pitanja mogu vam pomoći da se osećate bolje. Samim tim i da se lakše izborite sa stresnim situacijama.
Uvek možete videti da je neko pod stresom
Činjenica: Simptomi stresa su različiti.
Stres može imati širok uticaj na emocije, raspoloženje i ponašanje. Odnosno, može se manifestovati na mnogo različitih načina. To znači da nije uvek lako reći kada ili da li je neko pod stresom. Upravo zato se kao česti mitovi o stresu navodi pogrešno uverenje da ćete osobu pod stresom uvek prepoznati.
Uobičajeni znaci stresa uključuju promene raspoloženja, brz govor ili povlačenje iz društva. Oni su i lako uočljivi drugima. Međutim, simptomi kao što su preterana zabrinutost, anksioznost ili depresija možda neće biti tako očigledni.
Stres je najbolji motivator
Činjenica: Motivacija i stres nisu iste stvari.
Ovo je definitivno jedno od najzanimljivijih pogrešnih mišljenja kada su u pitanju mitovi o stresu.
Ljudi često smatraju da najbolje rade kada su na stresnoj granici. Na primer, efikasniji su kako se rok za završetak posla bliži. Nažalost, često mešamo stres sa motivacijom, te dozvoljavamo da on preovlada.
Postoje zdraviji i efikasniji načini da se motivišete umesto oslanjanja na stresne alternative. Razmislite koliko biste bili mirniji i opušteniji da ste zadatak počeli na vreme. Ne samo da se ne biste suočili sa strahom i panikom zbog mogućeg neispunjenja roka, već i sa rizikom od grešaka. Ne treba zanemariti ni slobodno vreme koji biste dobili redovnim obavljanjem posla.
Ukoliko ne znate kako da upravljete stresnim situacijama psihološko savetovalište Sana može vam u tome pomoći.
Pročitaj Više

Impulsivno ponašanje – Zašto se javlja i kako ga kontrolisati?
Impulsivno ponašanje se opisuje kao delovanje bez razmišljanja o posledicama. U tim sitacijama ne postoji ništa na umu, te ovo ponašanje karakteriše naglost, nedostatak samokontrole i reagovanje u trenutku.
Obično je vođeno emocijama ili trenutnim porivima. Samim tim je čest obrazac ponašanja kod dece ili tinejdžera. Za njih je tipično da deluju impulsivno, jer im se mozak još uvek razvija. Mada se i odrasli ljudi povremeno upuštaju u impulsivno ponašanje, bez obzira što tokom odrastanja uče kako da kontrolišu svoje impulse.
Kupovina stvari koja vam nije potrebna ili izgovorene reči koje su povredile vaše voljene – najčešći su primeri impulsivnog ponašanja. Međutim kada se javljaju učestalo mogu da dovedu do problema u međuljudskim odnosima.
Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako na vreme da prepoznate impulsivno ponašanje.
Zašto se javlja impulsivno ponašanje?
Tačni uzroci impulsivnosti nisu u potpunosti otkriveni. Zato stručnjaci smatraju da su izazvani kombinacijom psiholoških, genetskih i faktora životne sredine.
Impulsivno ponašanje može biti posledica traumatičnih iskustava u detinjstvu. Naime, odrastanje u disfunkcionalnoj porodici dovodi do drugačijih shvatanja deteta tokom razvoja. To stvara pogodne uslove za pokazivanje impulsivnosti.
Stilovi roditeljstva, takođe, mogu uticati na razvoj veština samoregulacije. Deca koja ne nauče da efikasno regulišu svoje ponašanje mogu doživeti veću impulsivnost u kasnijim godinama.
Ne treba zanemeriti ni genetiku. Genetske mutacije koje utiču na proizvodnju serotonina i dopamina, neurotransmitera povezanih sa raspoloženjem i spoznajom, mogu doprineti povećanju impulsivnosti. Istraživanja su pokazala da i genetske greške povećavaju naslednu impulsivnost.
Impulsivno ponašanje nije samo po sebi poremećaj, ali može biti deo poremećaja kontrole impulsa ili drugog poremećaja mentalnog zdravlja. Povezano je, pre svega, sa bipolarnim poremećajem i poremaćajima pažnje (ADHD).
Stanja kao što su intermitentni eksplozivni poremećaj, kleptomanija, piromanija i trihotilomanija rezultiraju rizičnim ponašanjem koje može štetiti sebi ili drugima. Karakterističan je i kod bolesti zavisnosti.
Impulsivno ponašanje može biti izazvano i fizičkim uzrocima. Tu spadaju stečene povrede mozga i neurodegenerativne bolesti, poput Alchajmerove bolesti ili Hantingtonove bolesti.
Karakteristike impulsivnog ponašanja
Način na koji se impulsivno ponašanje manifestuje zavisi od težine stanja i karakteristika ličnosti. Ipak, postoje određeni prepoznatljivi znaci.
Smanjena sposobnost kontrole sopstvenog ponašanja, tj. brzo donošenje odluka bez razmatranja posledica, je karakteristični znak. Primetna i sklonost ka riziku i nepromišljenim radnjama. Zbog toga se ljudi sa ovim problemom često opisuju kao „usijane glave“ ili „nestabilne“.
Mogu se javiti i nagle promene raspoloženja, nestrpljivost i reakcije u afektu usled nestabilnih emocija. U retkim slučajevima ljudi će uzeti u obzir posledice, te se okrenuti ponašanju samopovređivanja, uključujući prejedanje ili prekomerno konzumiranje alkohola. Ove destruktivne radnje služe kao sredstvo za suočavanje.
Impulsivno ponašanje ne treba poistovećivati sa kompulzivnim. Kod kompulsivnosti osoba ima opsesivne misli koje mora da zadovolji. Prepoznaje da je njeno ponašanje abnormalno, ali ne može da ga zaustavi. Sa druge strane, impulsivne osobe većinom ne prepoznaju da je ponašanje neprikladno.
Kako kontrolisati impulsivno ponašanje?
Planiranje unapred može pomoći u izbegavanju naglih odluka. Pri čemu je važno jasno definisanje pravila ponašanja i njihovo pridržavanje. Ključnu ulogu imaju i tehnike samokontrole, kao što su meditacija, joga i ruminacija.
Da biste bolje razumeli uzrok svoje impulsivnosti, ujedno i pronašli najbolji način kako da je kontrolišete, potražite stručnu pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Šta je rust-out i zašto se javlja?
Rust-out je stanje emocionalne i mentalne iscrpljenosti koje nastaje kada osoba oseća dosadu, frustraciju i nedostatak svrhe u svom poslu ili svakodnevnim aktivnostimaok burnout sindrom nastaje zbog prekomernog stresa i preopterećenosti, rust-out je suprotno stanje. Uzrokovano je nedostatkom izazova, monotonijom i osećajem da se ne koristi puni potencijal.
Zamislite da nema poslovnih mailova na koje treba da odgovorite, a lista obaveza je ispunjena. Za mnoge koji su pretprani zadacima u toku radnog vremena zvuči idealno. Međutim, ovakvo često provođenje vremena na poslu može biti štetnije nego što mislite.
Nedavna studija je pokazala da se skoro 20 odsto radnika oseća „aktivno isključeno“ iz svog posla. S obzirom na učestalost problema, psihoterapeutkinja Paula Coles uvela je rust-out u stručnu terminologiju.
Iako se smatra radnim fenomenom, rust-out može imati negativan uticaj na ostatak života, doveći do toga da se osećate nesrećno. Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da ga prepoznate.
Zašto nastaje rust-out?
Prema definiciji, rust-out se odnosi na hroničnu dosadu uzrokovanu nestimulativnim radom. To znači da su glavni pokretači rutinski i monotoni poslovi. Poslovi bez izazova i mogućnosti za razvoj mogu dovesti do osećaja besmislenosti.
Predugačke pauze u radu, takođe, mogu imati negativan efekat. Kada osoba nema dovoljno zadataka ili odgovornosti, može doći do osećaja stagnacije.
Rust-out može biti izazvan i osećajem koji donosi posao. Naime, kada osoba ne vidi vrednost u svom radu ili oseća da nije korisna, može izgubiti motivaciju. Tome doprinosi i nedostatak priznanja ili napredovanja. Ukoliko vaš rad nije prepoznat ili nagrađen od strane nadređenih, može se javiti osećaj nezadovoljstva i beznađa. Vremenom, dolazi do gubitka motivacije za obavljenje poslovnih zadataka.
U savremenom dobu pojedini poslovi su potpuno automatizovani. Iako tehnologija pomaže u bržem i efikasnijem obavljanju poslu, u nekim slučajevima može smanjiti potrebu za kreativnim i angažovanim radom. To stvara pogodne uslove za razvoj rust-outa.
Kako se manifestuje rust-out?
Rust-out obično nije jasno ispoljen, te dugo ostaje neotkriven. Mnogi ga, zapravo, objašnjavaju lenjošću, što dodatno podstiče nezadovoljstvo.
Gubitak motivacije i interesovanja za posao je jasni znak. Najčešće dolazi sa osećajem da je vaš posao isti dan za danom, bez znakova promene i ikakve dinamike.
Ove simptome prati osećaj dosade, frustracije i stagnacije. Naročito kada smatrate da posao koji radite nije u skladu sa vašim ličnim vrednostima.
Kao posledica toga dolazi do smanjene produktivnosti i pasivnosti u radu. Dok je povećana sklonost prokrastinaciji i izbegavanju obaveza.
Neretko se javljaju i razdražljivost, plačljivost, kao i nemogućnost fokusiranja. U krajnjoj meri dolazi do emocionalne i mentalne iscrpljenosti i osećaja da se život „troši“ uzalud.
Kako prevazići rust-out?
Srećom, postoje načini za upravljanjem rust-outom i kanalisanja na koristan način. Zapravo, rust-out može biti pozitivna sila za promene. To ne znači nužno promenu posla, već pronalaženje smisla na već postojećem.
Da biste otklonili rust-out počnite sa samosvesnošću. Ona će vam pomoći da identifikujte svoje vrednosti. Jedan od uobičajenih razloga zbog kojih se ljudi osećaju nesrećno na svom poslu je taj što njihov rad ne odražava njihove vrednosti. Zato razmislite o trenucima u svom životu i karijeri kada ste se osećali najsrećnijim, najponosnijim i najispunjenijim.
Možda je bilo kada ste pomogli nekome u teškom trenutku, rešili naizgled nemoguć problem ili napravili unosnu prodaju. Kada utvrdite šta vam je najvažnije, moći ćete da date prioritet ovim vrednostima i usmerite svoju karijeru u pravom smeru.
Stručnjaci savetuju da budete iskreni sa svojim menadžerom. Razgovarajte sa njim o tome kako se osećate i kako možete da ugradite više onoga što volite u svoju postojeću ulogu. Verovali ili ne, postoji više mogućnosti da postojeći posao prilagodite svom ukusu.
Ukoliko ne možete sami da se izborite sa rust-outom potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Strah od gubitka kontrole – Kako ga prevazići?
Strah od gubitka kontrole je jedan od najčešćih strahova sa kojim se ljudi širom sveta suočavaju. U pitanju je strah da će se, ako ne uspete da kontrolišete ishod budućih događaja, desiti nešto strašno. Odnosno, da će nešto što uradite ili ne uradite negativno uticati vas ili druge.
Suština ovog problema jeste ogromna potreba za redom i predvidljivošću. Međutim, precizno predviđanje i potpuno upravljanje budućnošću nije moguće u svetu koji je prepun neizvesnosti. Zbog toga taj nerealni zahtev kod ljudi sa ovim strahom stvara anksioznost, čineći haotične ili neizvesne situacije posebno izazovnim.
Ovaj strah može biti povezan sa različitim aspektima života, uključujući međuljudske odnose, posao, zdravlje ili čak fizičku sigurnost. Imajući u vidu da narušava kvalitet života, psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da ga prepoznate.
Zašto se javlja?
Generalizovani anksiozni poremećaj je vodeći uzrok. Karakteriše ga dosledno stanje brige i anksioznosti, koje često uključuje katastrofalizaciju ili zamišljanje najgoreg scenarija. Kako osobe sa generalizovanim anksioznim poremećajem ne mogu da prestanu da brinu vremenom počinju da osećaju da gube kontrolu, te se javlja strah.
Čest pokretač je i opsesivno-kompulzivni poremećaj. Osoba sa ovim poremećajem ima opsesivne misli koje vode do prinudnih, kompulzivnih radnji. Nakon njihovog izvršenja pojačava se uverenje da nije bilo prinude ne bi mogao da se kontroliše ishod. Samim tim se pojačava strah od gubitka kontrole.
Granični poremećaj ličnosti, takođe, može biti uzročnik. Osoba sa ovim problemom se često bori sa strahom da će biti odbačena ili napuštena. To dovodi do straha od gubitka kontrole nad odnosima u životu do kojih joj je stalo.
Traumatična iskustva, kao što su nesreće, gubitak voljene osobe, fizičko i psihičko zlostavljanje, mogu razviti osećaj da je svet nepredvidiv. Time se stvaraju povoljni uslovi za razvoj straha.
Strah od gubitka kontrole često se povezuje sa perfekcionizmom. Naime, osobe koje teže savršenstvu mogu osećati intenzivan strah kada se stvari ne odvijaju prema njihovim očekivanjima.
U faktore se svrstavaju i depresija, bipolarni poremećaj, bolesti zavisnosti.
Kako se manifestuje strah od gubitka kontrole?
Strah od gubitka kontrole manifestuje se na različite načine, u zavisnosti od osobe i situacije u kojoj se nalazi.
Intenzivan osećaj panike ili nervoze u nepredvidivim situacijama je karakteristični znak. Prate ih opsesivne misli o katastrofičnim scenarijima i osećaj bespomoćnosti i frustracije. Zato osobe sa ovim problemom nastoje da izbegnu situacije u kojima osećaju da nemaju kontrolu. Istovremeno, pokazuju povećanu budnost, stalno prateći svoju okolinu u potrazi za potencijalnim pretnjama.
Prisutni su i nisko samopouzdanje i preterana samokritičnost. Mada se mogu javiti i teškoće u delegiranju zadataka ili prepuštanje odgovornosti drugima.
Strah od gubitka kontrole manifestuje se i nizom fizičkih simptoma. To su, pre svega, ubrzan rad srca i kratak dah ili osećaj gušenja, prekomerno znojenje, drhtanje. Zatim, vrtoglavice, glavobolje i mučnina.
Kako ga prevazići?
Strah od gubitka kontrole zahteva stručnu pomoć. Najčešće tehnike jesu kognitivno-bihevioralna terapija i terapija izloženosti.
Kognitivno-bihevioralna terapija pomaže u promeni negativnih obrazaca mišljenja i realnog sagledavanja stvarnosti, dok terapija izloženosti podrazumeva postepeno suočavanje sa situacijama u kojima nije moguće imati potpunu kontrolu.
Značajnu pomoć pružaju tehnike opuštanja, kao što su meditacija, vežbe disanja i joga.
Ukoliko ste premetili neki od simptoma straha od gubitka kontrole kontaktirajte psihološko savetovalište Sana.
Pročitaj Više

Zašto se javlja strah od intimnosti?
Strah od intimnosti se definiše kao anksioznost ili nelagodnost koju možete osećati zbog približavanja drugima, kako fizički tako i emocionalno.
Intimnost je složena. Ona ne podrazumeva samo fizički kontakt, već i deljenje osećanja sa drugima. Može biti i intelektulne prirode. Odnosno, deljenje ideja i misli, kao i deljenje zajedničkih aktivnosti.
Strah od intimnosti je često podsvestan i utiče na sposobnost osobe da formira ili održava bliske odnose. Ovaj strah može da navede da se osoba povuče kada veza počne da se produbljuje ili da promeni temu kada započnu lična pitanja. Takođe, može da se distancira ako se sa nekim previše zbliži, čak i kada žudi za bliskošću.
S obzirom da strah od intimnosti može da utiče na svakodnevni život, psihološko savetovalište Sana vam otkriva sve što treba da znate o njemu.
Zašto se javlja strah od intimnosti?
U većini slučajeva, strah od napuštanja i strah od gubitka su u osnovi straha od intimnosti. Mada ovi strahovi mogu i koegzistirati.
Osobe koje se plaše napuštanja brinu da će ih partner ostaviti. Zbog toga radije biraju izbegavanje intimnosti bilo koje vrste nego da budu kasnije povređeni.
Kod pojedinih strah od intimnosti proizilazi iz straha od kontrole. To znači da se ove osobe boje da će u vezi biti podređeni ili da će „izgubiti sebe“.
Gubitak bliske osobe, pre svega roditelja, je jedan od vodećih pokretača. Bez obzira da li je gubitak izazvan smrću ili razvodom, deca se osećaju napušteno. Ovaj osećaj stvara pogodno tlo za razvoj straha od intimnosti u odraslom dobu.
Emocionalno zanemarivanje je još jedan od uzročnika. Roditelji koji su fizički, ali ne i emocionalno dostupni „uče“ svoju decu da se ne mogu ni na koga osloniti. Zbog toga u kasnijim godinama mnogi od njih teško veruju drugima.
U faktore se svrstava i fizičko ili psihičko zlostavljanje u detinjstvu. Zlostavljanje može otežati formiranje veze sa ljudima.
Strah od intimnosti ponekad se javlja kao deo socijalne fobije ili socijalnog anksioznog poremećaja. Zapravo, neki stručnjaci klasifikuju strah od intimnosti kao podskup ovih stanja. Pored toga, neke specifične fobije, kao što je strah od dodira, mogu se pojaviti kao deo straha od intimnosti.
Kako prepoznati strah od intimnosti?
Strah od intimnosti se manifestuje na različite načine. Karakteristični znak jeste održavanje kratkoročnih veza.
Osoba koja ima ovaj strah u stanju je da komunicira sa drugima. Međutim, kako veza postaje veća, odnos se ne produbljuje. Dolazi do prekida, iz bilo kog razloga, i osoba se okreće novoj, površnoj vezi.
Sabotiranje odnosa može biti znak straha od intimnosti. Čin samobotaže može biti u stalnom kritikovanju i optuživanju. Može imati i neki drugi oblik ponašanja koji vodi ka svađi i razilaženju.
U pojedinim slučajevima, osoba sa strahom od intimnosti ima poteškoća u izražavanju potreba i želja. Pošto partneri nisu u stanju da „čitaju misli“, te potrebe ostaju neispunjene. Na taj način dolazi do potvrde da ne može nikome verovati, te dolazi do udaljavanja.
Kao simptom navodi se i perfekcionizam. Naime, perfekcionistima je teško da uspostave intimne odnose, jer brinu kako ih drugi vide. Neretko, imaju i nerealna očekivanja od partnera i same veze.
Aktivno izbegavanje fizičkog kontakta je još jedan znak straha od intimnosti. Može se javiti i manjak samopouzdanja, a ponekad i izlivi besa.
Strah od intimnosti ne treba olako shvatiti. Zato na vreme potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više