Pet načina da postanete mentalno jači
Pet načina da postanete mentalno jači doneće vam kvalitetniji život.
Finansijska neizvesnost, preopterećenost na poslu, porodični problemi – postali su naša svakodnevnica. Iako izreka Fridriha Ničea: „Ono što nas ne ubija čini nas jačima“, zaista, ima smisla mnogi se ne mogu izboriti sa nedaćama koje su ih snašle. Posebno ako su konstantno izloženi stresnim situacijama. Srećom, možemo da naučimo kako da upravljamo njima.
Psihološka otpornost, tj. rezilijentnost, koja dovodi do metalno jakog sklopa ličnosti, nije lična osobina. U pitanju je proces koji se postiže vežbanjem, a omogućava nam da se prilagodimo ne samo svakodnevnom stresu, već i težim životnim situacijama, traumama i tragedijama.
Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva pet načina da postanete mentalno jači.
Nemojte dozvoliti da vas strahovi savladaju
Sasvim je u redu biti uplašen. Međutim, ne trebate dozvoliti da vas vaši strahovi parališu. Oni nikako ne smeju biti kočnica u životu.
Biti mentalno jak znači gledati dalje od svojih strahova i fokusirati se na lične ciljeve. Probijajući se kroz ono što vas plaši ne samo da postajete otporniji, već i uviđate svoje vrednosti. Samim tim stvarate mogućnosti za lični razvoj.
Prevazilaženje navika samosabotaže ili odlazak iz nezdrave veze sigurno će vam u početku delovati teško. Vremenom, zapravo, doneće boljitak u vašem životu.
Neka vaše ponašanje bude u skladu sa ciljevima
Da biste povećali svoju rezilijentnost morate da uskladite svoje vrednosti, ciljeve i ponašanje. Na primer, ako imate konkretan cilj da povećate svoj osećaj autonomije i samousmeravanja, deo tog cilja može uključivati vrednost koju ste sebi postavili, kao što je neupoređivanje sa drugima. Polazeći od sopstvenih vrednosti, vaše ponašanje će se promeniti kako bi bilo usmereno ka ispunjenju cilja.
U suprotom, ukoliko su vaše vrednosti, ponašanja i ciljevi neusaglašeni možda ćete primetiti da ne postižete željeni rezultat onoliko brzo koliko se nadate. To je sigurni znak da morate da izvršite određene promene da biste ispunili plan koji ste sebi postavili.
Vodite dnevnik svojih misli
Jedan od pet načina da postanete mentalno jači jeste da beležite svoje misli.
Ponekad, kada je osoba suočena sa nedaćama ili borbama možda neće imati snage da o tome priča sa prijateljima, pa i drugim članovima porodice. Potiskivanje misli vodi ga gomilanju negativnih emocija, koje mogu da izazovu frustracije.
Da biste to sprečili stručnjaci savetuju da svoje misli i osećanja zapišete. Vođenje dnevnika, bilo da se radi u elektronskoj formi ili pisanjem u svesku, pomoći će vam da prepoznate svoje potrebe. Na osnovu njih moći ćete da kreirate ciljeva usklađene sa povećanjem rezilijentnosti.
Promenite način razmišljanja
Kada su vam stalno u glavi reči „bol“ ili „patnja“ vremenom će vas navesti da sebe posmatrate kao žrtvu.
Morate znati da reči koje odaberete da opišete sebe i svoja iskustva mogu uticati na to kako se osećate. Kolika je njihova moć jaka govori i podatak da će imati uticaj i na to šta verujete da je istina o vama.
Umesto negativnih reči počnite da koristite pozitivne, kao što su „uspešan“ i „jak“. Zahvaljujući njima promenićete percepciju na svet, te ćete se i na sasvim drugačiji način suočiti sa novim stresnim događajem.
Brinite o sebi
U pet načina da postanete mentalno jači spada i briga o sebi. Ona je mnogo više od povremenog odlaska u spa centar ili na masažu.
Morate pronaći vremena za sebe svakog dana. Na primer, možete ujutru ili pre spavanja meditirati ili vežbati. Ukoliko ste ljubitelj knjiga obavezno izdvojite vreme u toku dana da čitate ili da radite bilo šta drugo što vas čini srećnim.
Briga o sebi može uključivati i traženje stručne pomoći. Zato ako ne umete sami da se izborite sa problemima i da naučite kako da postanete rezilijentni kontaktirajte psihološko savetovalište Sana.
Pročitaj Više
Frustracija – Zašto se javlja i kako se nositi sa njom?
Frustracija predstavlja vrstu emocionalne reakcije na stres.
Savremeno doba karakteriše stalna potreba za uspostavljanjem ravnoteže između privatnih i poslovnih obaveza. Kada se ovde doda težnja za ispunjavanjem postavljenih standarda, ne čudi što je stres postao sastavni deo naših života. Sa njim dolazi i frustracija, te se ona posmatra kao uobičajena pojava na svakodnevne stresore.
Na primer, možete biti frustrirani kada vaš partner zaboravi godišnjicu. Takođe, možete postati frustrirani samim sobom zbog toga kako ste odgovorili na partnerovu grešku.
Ove i slične frustracije su kratkotrajne. Imaju tendenciju da nestanu kada se situacija promeni. Međutim, problem nastaje kada ste izloženi hroničnom stresu, koji dovodi do dugotrajne frustracije.
S obzirom da ova frustracija utiče ne samo na kvalitet života, već i na vaše zdravlje, psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako na vreme da prepoznate problem.
Zašto se javlja frustracija?
Frustracija potiče od neizvesnosti i nesigurnosti, koje su izazvane nemogućnošću zadovoljenja potreba. Naime, kada su potrebe pojedinca blokirane, postoji veća verovatnoća da će se ona pojaviti.
Potrebe se mogu blokirati na dva različita načina – iznutra i spolja.
Unutrašnja frustracija proizilazi iz uma pojedinca. Pri čemu uključuje osećaj nezadovoljstva nekim ličnim aspektom, bilo da se radi o sopstvenim naporima ili ponašanju.
Spoljašnja frustracija uključuje stres zbog nečega u spoljašnjem okruženju. Zaglavljivanje u saobraćaju kada žurite na posao; kašnjenje sa projektom zbog kolege koji nije završio svoj deo posla – samo su neki od primera.
Znaci i efekti frustracije
Frustracija se ispoljava na različite načine. Iako se oni razlikuju od osobe do osobe, postoje karakteristični znaci. To su, pre svega, bes i gubitak strpljenja.
Ukoliko se frustracija ignoriše ili se blokirane potrebe ne zadovolje uslediće bes i ljutnja. Usled nemogućnosti kontrole besa može se javiti i agresivno ponašanje. Zavisno od izvora, usmereno je na samu osobu ili na druge.
Osobe koje su frustrirane imaju problema sa spavanjem. Primetne su i promene u obavljanju aktivnosti. I dok se neki preopterećuju obavezama, za druge je svojstvena prokrastinacija, tj. odlaganje izvršenja obaveza.
Frustracija može dovesti do gubitka poverenja u sebe same, što vodi ka manjku samopouzdanja. Vremenom se razvija i depresija, dok su pojedini sklonu nezdravom ponašanju. Odnosno, prekomernoj upotrebi alkohola, nelegalnih supstanci i hrani. Zbog toga se u posledice svrstavaju i bolesti zavisnosti i poremećaji ishrane.
Kako se nositi sa frustracijom?
Sposobnost suočavanja sa frustracijom poznata je kao tolerancija na frustraciju. Visoka tolerancija na frustraciju ukazuje na to da možete uspešno da se nosite sa izazovima. Dok niska tolerancija znači da ćete se možda osećati uznemireno zbog manjih neprijatnosti.
Da biste povećali toleranciju na frustraciju stručnjaci preporučuju mindfulness. U pitanju je metoda koja podstiče svesnu, usmerenu pažnju. Tačnije, unutrašnje stanje koje razvijamo posmatrajući um iz različitih perspektiva.
Mindfulness pomaže da zadržite stav prihvatanja, a ne otpora ili prosuđivanja. Takav stav će pozitivno uticati na vaše reagovanje na frustracije.
Promena životnog stila je još jedan način da se izborite sa frustracijom. Dobra ishrana, pravilan san i redovno vežbanje su osnova za borbu sa stresom. Zato, smanjite obaveze i odvojite vreme samo za sebe i aktivnosti u kojima uživate.
Emocionalna inteligencija je sposobnost da primetite i procenite emocije kod sebe i drugih, kao i sposobnost da regulišete način na koji izražavate svoja osećanja. Kao takva povezana je sa tolerancijom na frustraciju.
Da biste poboljšali svoju emocionalnu inteligenciju vežbajte empatiju, posebno prema ljudima koji su skloni da vas frustriraju. Zatim, vodite računa da pronađete pravi trenutak za izražavanje emocija. Obavezno podsećajte sebe da su sve emocije prolazne, uključujući i frustraciju.
Ukoliko ne umete sami da se nosite sa frustracijom potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeNema ništa loše u tome biti singl – Oslobađanje srama i stigma
Biti singl i dalje je stigmatizovan pojam. Iako živimo u modernom društvu postoji uverenje da je živeti bez partnera pogrešno i neprihvatljivo. Cilj svakog bića jeste da pronađe nekog sa kim će biti u vezi. Samo tada može biti potpuno srećan i imati ispunjen život.
Nažalost, ovakve društvene norme čine da osobe koje su same osećaju stid, pa i manjak samopouzdanja. U nastajanju da budu prihvaćeni mnogi su spremni da budu i u nefunkcionalnoj, toksičnoj vezi. Takav stav ne samo da je pogrešan, već može stvoriti mnoge druge probleme.
Da biste ih izbegli psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da „biti singl“ ne posmatrate kao lični neuspeh.
Prestanite da se identifikujete sa statusom svoje veze
Čovek se ne definiše preko svog partnera. Zato nemojte sebe poistovećivati sa statusom veze. Biti singl znači samo da još uvek niste pronašli svoju srodnu dušu. Sa druge strane, vi ste biće prepuno kvaliteta i dobrih osobina, koje ostvaruje uspehe na mnogim poljima.
Imajte u vidu da vaša vrednost ne dolazi spolja. Vaša vrednost ne dolazi sa vezom, partnerom ili venčanim prstenom na ruci. Niste ništa manje vredni, niti beskorisni ako ste solo. Zapravo, život donosi pregršt nepredvidivih događaja, te se i status veze menja tokom vremena. Ono što ste vi je suštinska, unutrašnja vrednost koju treba ceniti.
Ništa nije u redu sa tobom
Jedini razlog zašto ste slobodni je što još uvek niste upoznali pravu osobu. Nije zato što niste dovoljno privlačni. Ili možda dovoljno obrazovani. Ne treba da smršate, promenite stil oblačenja ili nađete novi posao da biste pronašli voljenu osobu. Radite na sebi jedino da biste vi bili zadovoljni, a ne da udovoljite društvenim normama.
Prestanite sebe da potcenjujete i omalovažavate. Takođe, prestanite da osećate krivicu što ste sami. Da ste upoznali pravu osobu, sada biste bili u vezi, zar ne? Umesto da se stidite, prihvatite da vas tek čeka ljubav. Za to vreme, uživajte u svom životu, jer biti singl može biti podjednako zabavno, kao u vezi.
Ostanite verni sebi
Biti singl nije nedostatak opcija, već izbor. Izbor da poštujete svoje standarde i želje, a ne da ispunjavate očekivanja drugih.
Bolje je ostati sam i tražiti ono što zaista zaslužujete u ljubavi nego da gubite vreme sa pogrešnim ljudima. Ne samo da ćete biti nezadovoljni u vezi sa osobom koja vam ne odgovara, već postoji opasnost da u takvom odnosima izgubite i sami sebe. Odnosno, da prestanete da negujete lična uverenja i ciljeve kojima težite.
Uzdignite se iznad pritiska društva
Kolektivno uslovljavanje je toliko pogrešno, ali takođe snažno i duboko ukorenjeno. Zato je teško videti dalje od toga i verovati u suprotno.
Bez obzira što je društvo stvorilo uverenje da je biti singl loše iskustvo, morate se osloboditi ovog pristiska. Nemojte zaboraviti da su i međuljudski odnosi teški. Nisu sve veze idilične, ma kako bile lepo predstavljane. Mnogi se, zapravo, osećaju prazno u zajedničkom životu.
Ukoliko ne umete da se izborite sa stidom što ste sami potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeOpsednutost kontrolom – Zašto se javlja i koji su znaci?
Opsednutost kontrolom je česta pojava među ljudima širom sveta.
Imati kontrolu nad sopstvenim životom težnja je svih. Ona podrazumeva planiranje i rad na ispunjenju ciljeva. Međutim, kada ta kontrola nije više pokretačka snage i izvor ličnog napretka, već preterana okupacija koja vodi ka frustraciji, pa i anksioznosti i depresiji, javlja se problem.
Kontrol frik, kako se često naziva osoba opsednuta kontrolom, je termin koji opisuje muškarce i žene koji imaju veliku potrebu za kontrolom svega što se oko njih radi i dešava. U nastojanju da se stvari urade na određeni način oni neretko diktiraju drugima kako će se ponašati. Čak mogu postati uznemireni kada neko izazove odstupanje u načinu na koji radije rade stvari.
S obzirom da opsednutost kontrolom narušava svakodnevni život psihološko savetovalište Sana vam otkriva koji znaci ukazuju na ovaj problem.
Zašto se javlja opsednutost kontrolom?
U većini slučajeva opsednutost kontrolom dolazi iz detinjstva. Ukoliko je stil roditeljstva bio previše autoritaran može se javiti problem kontrolisanja. Takođe, deca koja odrastaju uz kontrol frik roditelje često i sama to postaju.
U osnovi ovog problema neretko je strah od napuštanja. Tako, na primer, devojka koja se plaši da će je dečko ostaviti može pokušati da preterano kontroliše njegov život stalno ga proveravajući.
Opsednutost kontrolom posledica je manjka samopouzdanja. Da bi se osetili superiornije ljudi teže da sve oko sebe kontrolišu. Dok ponekad proizilazi iz osećaja ranjivosti. Naime, osobe koje su se suočile sa gubicima i razočarenjima u prošlosti nastoje da negativne emocije izbegnu preteranom kontrolom svog života.
Kontrol frik se često povezuje i sa perfekcionizmom. Želja da osoba bude savršena u svakom pogledu stvara osnovu za prekomernom kontrolom.
Potreba za kontrolom, u ekstremnim slučajevima, potiče od dubljih psiholoških problema. Tu, pre svega, spadaju opsesivno-kompulzivni poremećaj, anksiozni poremećaji i poremećaji ličnosti – antisocijalni poremećaj ličnosti, narcisoidni poremećaj ličnosti, histrionični poremećaj ličnosti.
Znaci da ste kontrol frik
Kontrol frik je obično vođen željom da sve bude urađeno na način za koji smatraju da je ispravan. Ovi ljudi izbegavaju greške u sopstvenom životu. Zbog toga imaju veliku potrebu da ispravljaju druge u slučaju da otkriju da nešto nije u redu. To uključuje i ispravljanje sitnih grešaka, kao što je pogrešno izgovorena reč, pravopis, loši maniri…
Kako ni sebi ne opraštaju greške, prema drugima su veoma kritični. Shodno tome, skloni su da sude o ljudima na osnovu njihovih grešaka.
Osobe opsednute kontrolom vrlo retko traže pomoć. Samim tim ne žele da dele zasluge za postignuti uspeh. Niti da prihvate da je ponekad splet srećnih okolnosti.
Verovanje da znaju šta je najbolje u svakoj situaciji je karakteristični znak kontrol frika. Čak pokušavaju da manipulišu ponašanjem drugih da bi delovali na način koji odgovara njihovom planu. U protivnom, ako neko poremeti njihove planove reaguju burno.
Još jedna osobina ovih osoba jeste želja da pobede u svim raspravama. Bez obzira na temu diskusije, jednostavno smatraju da su uvek u pravu, te da treba da imaju zadnju reč u raspravi. U situacijama kada ne smeju da imaju poslednje reči osećaju da je diskusija ostala nerazjašnjena, što dovodi do frustracije i nezadovoljstva.
Ukoliko ste prepoznali kod sebe neki od znakova opsednosti kontrolom potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Strah od lekara – Jatrofobija
Strah od lekara, tj. jatrofobija predstavlja intenzivan i iracionalan strah od medicinskog osoblja ili medicinske nege. U njegovoj osnovi je strah od bola koji se može javiti u toku pregleda, te se često povezuje sa strahom od igle. Mada može biti povezan i sa strahom od odvajanja od porodice, kao i strahom zbog opsednutosti idejama o bolesti, smrti, zdravstvenim tegobama.
Odlazak kod lekara izaziva strepnju i osećaj brige, što je sasvim normalna pojava. Međutim, kada se javi uporan i neopravdan strah, koji negativno utiče na normalno funkcionisanje, pa i zdravlje osobe, onda je reč o jatrofobiji.
Istraživanja pokazuju da oko 20 odsto odrasle populacije ima strah od lekara. Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da ga prepoznate.
Zašto se javlja strah od lekara?
Uzroci mogu biti različiti. U većini slučajeva potiču iz detinjastva. Naime, strah od bola koji se javlja prilikom primanja vakcina i injekcija može se razviti u generalni strah od „belog mantila“. Neretko, roditelji u nastojanju da umire decu zastrašuju ih lekarima, čime stvaraju pogodne uslove za razvoj straha.
Jatrofobija se može javiti i u kasnijem dobu. Obično je posledica loših vesti o zdravlju, neprijatnih testova, pa i lošeg iskustva sa lekarom i neadekvatne brige medicinskih radnika. Ponekad se razvija nakon loših vesti u vezi sa zdravljem voljene osobe ili nakon gubitka bliske osobe koja je bolovala od neizlečive bolesti.
Genetika, takođe, igra važnu ulogu. Naime, veća je verovatnoća da se javi problem ukoliko postoji porodična istorija fobija ili anksioznog poremećaja.
U faktore rizika svrstavaju se i strah pojedinca od bolesti (nozofobija), strah od reakcije lekara i strah vezan za prepreke u nezi. Zatim, strah od krvi (hemofobija), strah od smrti (tanatofobija), pa i strah od zatvorenih prostora, kao što su MRI mašine (klaustrofobija).
Koji su simptomi straha od lekara?
Mučnina, suva usta, lupanje srca i nedostatak daha pri ulasku u ordinaciju ili zdravstvenu ustanovu su karakteristični znaci. Prate ih prekomerno znojenje, drhtanje i vrtoglavica.
Kod pojedinih postoji opsesivna briga oko posete lekaru. Ona može biti toliko intenzivna da im otežava fokusiranje na druge zadatke. Samim tim, onemogućava normalno funkcionisanje.
Osobe sa jatrofobijom ulaskom u ordinaciju verovatno će doživeti osećaj anksioznosti, napad panike i osećaj da je situacija u kojoj se nalaze van njihove kontrole. Simptomi su toliko izraženi da neki počnu da plaču od straha, dok drugi čak odbijaju da uđu.
Strah od lekara može se javiti i kada ne postoji zakazan pregled, već pri samoj pomisli na neku bolest.
Još jedna česta pojava kod ljudi sa jatrofobijom je hipertenzija. Odnosno, povišeni krvni pritisak u medicinskom okruženju u odnosu na kućne uslove i na drugim mestima. Ova pojava je poznata pod nazivom „sindrom belog mantila“.
Kako pobediti strah od lekara?
Jatrofobiju ne treba olako shvatiti. Ona može dovesti do izbegavanja posete lekaru i preskakanja redovnih medicinskih pregleda, čime osoba ugrožava svoje zdravlje.
Da bi se pobedio strah od lekara neophodna je pomoć psihologa. Kognitivno bihejvioralna terapija vam omogućava da istražite misli, osećanja i ponašanja povezana sa svojim strahom. Posmatranje iz realne perspektive vodi ka promeni ponašanja u vezi odlaska kod lekara.
Terapija izloženosti je još jedna efikasna metoda. U njoj se osoba postepeno izlaže okidačima fobije kako bi postala manje osetljiva na strah.
Važnu ulogu imaju i vežbe opuštanja, te se preporučuju joga i meditacija.
Ukoliko patite od straha od lekara potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Poverenje u novoj vezi nakon prevare
Poverenje u novoj vezi nakon prevare je čest problem ne samo žena, već i muškaraca širom sveta.
Nažalost, mnogi ljudi su se suočili sa neverstvom partnera. Ovo traumatično iskustvo donelo je ne samo osećaj bola i tuge, već i beznađa i smanjenog samopouzdanja. Čak i kada poželite da upoznate nekog novog i započnete novu vezu, može biti teško prevazići ta osećanja.
Kako izlaziti na sastanak nakon neverstva? Kako ponovo nekom pokloniti svoje srce? Kako započeti iznova? Ova i slična pitanja postavljaju svi koji su doživeli prevaru. Sva ona proističu iz nesigurnosti i nedostatka poverenja.
Imajući to u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da imate poverenje u novoj vezi nakon prevare.
Ostavite prošlost iza sebe
Strah da ćete ponovo biti povređeni je opravdan. Ipak, to ne znači da ne trebate više ikome verovati. Ne smete dozvoliti da vas vaša prošlost spreči da ostvarite srećnu vezu. Zato, odlučite da verujete novom partneru. Glavni razlog za to jeste činjenica da osoba sa kojom ste trenutno u vezi nije ona iz prošlosti koja vas je povredila. Novi partner je potpuno vredan vašeg poverenja i poštovanja.
Poverenje u novoj vezi nakon prevare ne odnosi se samo na partnera, već i na vas same. Nakon prevare počećete da preispitujete sebe i svoje odluke, uključujući i izbor novog partnera.
Da biste ponovo verovali sebi morate se osloboditi osećaja krivice. Nemojte zaboraviti da niste krivi što je prethodni partner bio neveran. Verovatno to ne biste mogli da sprečite, čak i da ste primetili znakove upozorenja.
Naučite da budete otvoreni
Nakon prevare ljudi postaju hladniji, postavljajući socijalnu distancu prema svima. Ovo je često neophodan deo „izlečenja“. Međutim, kada pronađete nekoga do koga vam je stalo, trebalo bi da dozvolite sebi da budete ranjivi. Otvorenost sa novim partnerom može vam dati priliku da izgradite divan odnos pun ljubavi i razumevanja.
Biti otvoren i ranjiv ne znači da ćete zaboraviti ono što ste doživeli, niti kako da prepoznate znake prevare. Zapravo, to je prilika koju dajete novom partneru da dokaže da je od poverenja.
Svakako, morate imati na umu da niko nije savršen. Sigurno će vaš novi partner nekada napraviti grešku. Ipak, nemojte automatski pretpostavljati da je greška napravljena da vas povredi. Neretko, osoba nije svesna da vas je svojim ponašanjem povredila. Uz dobru komunikaciju i otvoren, iskren odnos možete rešiti, pa i sprečiti sve konflikte u vezi.
Preuzmite odgovornost za svoje postupke
Za poverenje u novoj vezi nakon prevare veoma je važno da realno sagledate i svoje ponašanje.
Nepokolebljivost, distanciranost, pa i promene raspoložanje su posledice prevare. Kada se provlače kroz novu vezu na kraju dovode do raskida.
Da biste to izbegli morate biti svesni stvari koje radite, a koje ometaju vezu. Suočavajući se sa njima ne samo da ćete postići dobar ljubavni odnos, već ćete izgradite i više poverenja. Takođe, jačaćete svoje samopouzdanje, što doprinosi celokupnom boljitku.
Ukoliko ne znate kako da nastavite život nakon prevare potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Kratak fitilj – Kako eksplozivnu narav držati pod kontrolom?
Kratak fitilj je sve češća pojava modernog doba.
Svaki čovek je u jednom trenutku svog života osetio ljutnju. Reč je o prirodnoj ljudskoj emociji, koja nas upozorava na određenu pretnju. Ujedno, priprema da odgovorimo na nju.
Međutim, problem nastaje kada se ljutnja često javlja i jačeg je intenziteta. Za takve ljude kažemo da imaju „kratak fitilj“. Izgubljena utakmica omiljenog kluba, konobar koji je pokvario porudžbinu ili spori vozač ispred u saobraćaju – samo su neke od situacija koje mogu da izazovu ljutnju, pa i bes kod ovih osoba.
S obzirom da kratak fitilj narušava međuljudske odnose, kao i fizičko i mentalno zdravlje psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da se sa njim izborite.
Što uzrokuje kratak fitilj?
Kratak fitilj može biti rezultat raznih uticaja, često u kombinaciji jedni sa drugima. Pre svega, vaspitanje je važan faktor. Deca uče posmatrajući odrasle. Ukoliko su česte partnerske svađe pred decom izazvane nekontrolisanom ljutnjom, mališani će ovaj obrazac ponašanja usvojiti kao normalan. Samim tim će u kasnijim godinama ispoljavati ljutnju kao odgovor na mnoge događaje.
Neretko je kratak fitilj uslovljen nekom drugom emocijom, kao što su tuga, nesigurnost, strah, frustracija ili zbunjenost. Tada se javlja kao mehanizam suočavanja, kada osoba ne ume drugačije da se nosi sa intenzivnom primarnom emocijom.
U faktore se svrstava i hronični stres. Konstantna briga oko zadržavanja posla, finansija, strah od neuspeha, kao i razne frustracije mogu biti okidači za čestu ljutnju.
Kratak fitilj ponekad predstavlja simptom nekog poremećaja mentalnog zdravlja. Tu spadaju povremeni eksplozivni poremećaj, određeni anksiozni poremećaji, depresija, opozicioni prkosni poremećaj, bipolarni afektivni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj. Takođe, može biti znak određenih fizičkih bolesti i neuroloških zdravstvenih stanja. Dijabetes, demencija i epilepsija su najčešće.
Kako kratak fitilj držati pod kontrolom?
Uprkos složenoj psihologiji koja stoji iza ispoljavanja nekontrolisane i nepredvidive ljutnje, moguće je pronaći zdrave strategije suočavanja sa ovim jakim emocijama.
Otkrivanje zbog čega se tako lako ili često osećate ljuto je prvi korak u učenju da kontrolišete bes i ljutnju. Vođenje dnevnika može biti korisno u tom smislu, jer vam daje uvid u prošle situacije. Na taj način možete jasno da uvidite koji događaj je izazvao ljutnju. Zatim i da odredite zašto.
Na primer, ako ste se naljutili jer ste zaglavili u saobraćaju, pokušajte da shvatite zašto vas je ta situacija toliko mučila. Da li je to bilo zato što niste dobro spavali prethodne noći, te ste generalno bili nervozni? Zato što ste se tog jutra posvađali sa partnerom i bili zabrinuti za svoju vezu? Možda zato što ste se plašili da ponovo ne zakasnite na posao, te ste se bojali da ne izgubite posao?
Drugi važan korak jeste održavanje zdravih navika. Imajte u vidu da su naše fizičko i mentalno zdravlje usko povezani. To znači da briga o fizičkom zdravlju ima pozitivno dejstvo i na mentalno zdravlje.
Istraživanja pokazuju da bavljenje sportom, čak i rekreativno, oslobađa nas stresa i čini da se osećamo smireno. Zdrava ishrana ima isti efekat, jer smanjuje proizvodnju hormona stresa, kortizola u telu. Svakako, ne treba zaboraviti i kvalitetan san. Ne samo da predstavlja osnovu očuvanja zdravlja, već pomaže telu i umu da se bolje pripreme za upravljanje stresnim situacijama tokom dana.
Jedan od ključnih fizičkih simptoma ljutnje je napetost. Kada počnete da osećate da ste uznemireni, možda ćete primetiti da stežete vilicu ili pesnice i pogrbite ramena. Dok će srce početi brže da vam lupa, a telesna temperatura da raste. U ovakvim trenucima vežbe opuštanja mogu biti korisne. Zahvaljujući njima smanjićete napetost pre nego što ispoljite svoj kratak fitilj.
Najefikasnije vežbe opuštanja su meditacija, progresivna relaksacija mišića, tehnika umirujuće vizualizacije i vežbe brojanja.
Ukoliko sami ne možete da se izborite sa kratkim fitiljem potražite stručnu pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeMehanizmi odbrane – Koje vrste postoje i kao se primenjuju u svakodnevnom životu?
Mehanizmi odbrane predstavljaju svako psihološko sredstvo koje funkcioniše kako bi pružilo zaštitu od neprijatnih osećanja.
Ideja o odbrambenim mehanizmima dolazi iz psihoanalitičke teorije koja ličnost posmatra kao interakciju između tri komponente, a to su Id (Ono), Ego (Ja) i Superego (Nad-Ja). Njihov tvorac je Sigmund Frojd.
Polazeći od svoje teorije, ovaj poznati psihijatar je smatrao da mehanizmi odbrane mogu pomoći ljudima da postave distancu između sebe i pretnji ili neželjenih osećanja, kao što su krivica ili stid. Takođe, istakao je da to nisu pod čovekovom svesnom kontrolom. U stvari, većina ljudi ih primenjuje, a da toga nisu svesni.
Prema psihoanalitičkoj teoriji, kada doživite stresor, podsvest će prvo pratiti situaciju da vidi da li vam može naškoditi. Ako podsvest veruje da situacija može dovesti do emocionalne štete, javljaju se mehanizmi odbrane kao zaštita.
S obzirom da čine prirodni deo psihičkog razvoja identifikovanje koje vrste mehanizama odbrane koristite vi, vaši voljeni, pa čak i vaši saradnici, može vam pomoći u budućim razgovorima i susretima. Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva najčešće.
Poricanje
Poricanje je jedan od najčešćih i najpoznatijih odbrambenih mehanizama. Karakteriše ga odbijanje prihvatanja stvarnosti ili činjenice. Ljudi u poricanju mogu blokirati spoljašnje događaje ili okolnosti iz uma tako da ne moraju da se nose sa emocionalnim uticajem. Drugim rečima, izbegavaju bolna osećanja ili događaje.
Obično se javlja kod osoba koje su doživele gubitak bliske osobe, suočile se sa vešću o teškoj bolesti, kao i kod žrtava nasilja.
Represija
Neugodne misli, bolna sećanja ili iracionalna uverenja mogu da vas uznemire. Umesto da se suoče sa tim mislima, ljudi mogu nesvesno odlučiti da ih sakriju u nadi da će ih potpuno zaboraviti.
Međutim, sećanja ne mogu u potpunosti nestati. Kao posledica njihovog sakrivanja dolazi do promene ponašanja, uključujući i odnose sa drugima.
Projekcija
Projekcija znači prebacivanje spolja, tj. projektovanje psihičkog sadržaja na neki spoljašnji objekat, osobu ili situaciju. Ovi mehanizmi odbrane su tipični za strahove i fobije. Naime, lakše je kloniti se nečeg strašnog što je napolju, nego boriti se sa strahom koji je u nama samima.
Može se javiti i u svakodnevnim odnosima. Na primer, možda vam se ne sviđa novi saradnik. Umesto to da prihvatite, počinjete sve njegove reči i postupke prema vama da tumačite na najgori mogući način.
Regresija
Regresija predstavlja vraćanje na prevaziđene, ranije oblike ponašanja koje je osoba „prerasla“. Najočiglednija je kod male dece. Kada doživi traumu dete može iznenada da počne da se ponaša kao da je beba, te ponovo sisa palac ili mokri noću u krevetu.
Nije redak slučaj da se regresija javi kod odraslih. U nastojanju da se izbori sa neprijatnim događajima osoba počinje da spava sa plišanim igračkama, žvaće kosu, jede hranu za koju misli da će doneti utehu i sl.
Racionalizacija
Racionalizacija je odbrambeni mehanizam kojim osoba pokušava da objasni nepoželjne događaje sopstvenim skupom „činjenica“. Na taj način se oseća prijatno sa izborom koju je napravila, čak i ako je svesna da nije u redu.
Na primer, neko ko nije dobio unapređenje na poslu može reći da ionako ne želi unapređenje.
Sublimacija
Ova vrsta odbrambenog mehanizma se smatra zrelom, pozitivnom strategijom. Ljudi koji se oslanjaju na sublimaciju odlučuju da preusmere snažne emocije ili osećanja u objekat ili aktivnost koja je prikladna i bezbedna.
Na primer, umesto da nastane konflikt u radnom okruženju tokom stresnog radnog dana, odlučite da svoju frustraciju usmerite na čas kik-boksa.
Reaktivna formacija
Ljudi koji koriste ovaj odbrambeni mehanizam prepoznaju kako se osećaju, ali biraju da se ponašaju suprotno od svog instinkta.
Osoba koja reaguje na ovaj način, na primer, može osećati da ne treba da izražava negativne emocije, kao što su bes ili frustracija. Zbog toga bira previše pozitivan način, što preti da preraste u toksičnu pozitivnost.
Intelektualizacija
Intelektualizacija akcenat stavlja na intelektualno, dok teži da sve emocije ukloni iz svojih odgovora. U trenutku kada oseti neprijatnost osoba se ne suočava sa osećanjima koja je ona izazvala, već se fokusira na intelektualiziranje, te previše „razmišlja i filozofira”. Time, zapravo, nastoji da se odbrani od osećanja koja su trenutno neprihvatljiva.
Nažalost, mehanizmi odbrane mogu da postanu patološki, narušavajući kvalitet života. U tom slučaju potražite pomoć psihološkog savetovališta Sana.
Pročitaj Više