
Otelo sindrom -Patološka ljubomora koju ne treba olako shvatiti!
Otelo sindrom predstavlja patološku ljubomoru koja je poznata i kao morbidna ili deluziona ljubomora.
Ljubomora je prirodan odgovor na osećaj straha od gubitka drage osobe. Za razliku od normalnog, patološki oblik se javlja kada ne postoji objektivan razlog, niti naznake da je opstanak veze doveden u opasnost. To znači da je osoba zaokupljena mišlju da je partner neveran, bez jasnih dokaza za to. Pri čemu često potkrepljuje svoje tvrdnje naizgled normalnim, svakodnevnim događajima.
Otelo sindrom nije samo vrsta ljubomore, već se smatra podtipom deluzionalnog poremećaja. Naziv potiče od Šekspirovog junaka Otela. Ovaj mornar iz Venecije postaje sumnjičav zbog navodne prevare svoje supruge, Dezdemone. Ljubomora ga toliko izjeda da na kraju odlučuje da ubije suprugu, a zatim izvrši samoubistvo.
Termin je prvi put upotrebio britanski psihijatar Džon Tod 50-ih godina. Primetio je da se sa patološkom ljubomorom više „bori“ jači pol i to u odnosu 60 prema 40. Neretko ona može da dovede do ozbiljnih posledica.
Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako na vreme da prepoznate njene simptome.
Zašto se javlja Otelo sindrom?
Tačan uzrok nije otkriven. Tod je, čak, primetio da se Otelo sindrom razvija sasvim spontano ili na bazi psihičkih stanja.
Važnu ulogu igra genetika. Odnosno, postoji veća verovatnoća da će se razviti ukoliko u porodici postoje već registrovani slučajevi mentalnih poremećaja, uključujući i patološku ljubomoru.
Kao uzročnici navode se i određena psihička stanja, poput shizofrenije. Mada može biti i posledica traume iz prethodnih veza ili iz odnosa sa roditeljima u detinjstvu.
Otelo sindrom je, ponekad, pratilac neurodegenerativnih bolesti. Posebno Alchajmerove bolesti ili Parkinsonove bolesti. To znači da pokretač može biti fiziološke prirode. Često se razvija i tokom alkoholizma i zavisnosti od kokaina.
Kako prepoznati Otelo sindrom?
Okidači se razlikuju među polovima. Tako je za muškarce najjači okidač seksualna nevera, a kod žena to je emocionalna nevera. Ipak, simptomi su isti.
Sumanute ideje neverstva su karakateristični znaci. Prate ih stalno preispitivanje partnera, sumnje u njegovu aktivnost i traženje dokaza o prevari. U pojedinim slučajevima dolazi i do uhođenja.
Deluzije mogu biti toliko izražene da se analizira partnerovo ponašanje iz davne prošlosti. Tako, na primer, osmeh koji je voljena osoba uputila nekom drugom sada postaje znak neverstva.
Osobe koje pate od patološke ljubomore često ispoljavaju i znake depersonalizacije. Odnosno, smatraju da se partner promenio fizički i psihički. Takođe su impulsivnog karaktera, a u krajnjoj meri se javlja i agresivnost.
Na osnovu ovih simptoma Otelo sindrom se razvija kroz 3 režima. Prvo je režim „detektiva“. U njemu je sva pažnja usmerena na traženje dokaza neverstva. Sledi režim „agresora“. U ovoj fazi na različite načine vrši se pritisak na partnera da prizna grešku. Poslednji je režim „manipulatora“. Igrajući igru „žrtve“ manipulator pokušava da na sažaljenje „izvuče“ priznanje.
Tretman za Otelo sindrom
Patološku ljubomoru ne treba olako shvatiti. Posebno kada se zna da ima nepredvidiv karakter, te partner nikada sa sigurnošću ne može da zna kada će doći do eskalacije.
Da bi se izbegle opasne situacije neophodna je stručna pomoć. Ona uključuje ne samo indvidualnu terapiju, već i porodičnu psihoterapiju.
Ukoliko ste primetili kod partnera neki od navedenih simptoma kontaktirajte psihološko savetovalište Sanu.
Pročitaj Više
Kako prevazići anksioznost u vezi?
Anksioznost u vezi odnosi se na intenzivno osećanje brige, nesigurnosti i sumnje koja se mogu pojaviti u odnosu sa partnerom.
Sasvim je normalno imati određeni nivo anksioznosti u ljubavnoj vezi. Ona se javlja naročito na početku veze. Odnosno, pre nego što shvate da partner ima jednak interes. Mada se može razviti i kada veza sasvim dobro funkcioniše duži period i kada ste razvili poverenje, uspostavili granice i naučili međusobne stilove komunikacije. Obično je to u slučaju kada se planira preduzimanje novog koraka u zajedničkom životu.
Međutim, anksioznost u vezi postaje problem ako su osećanja nesigurnosti, brige i sumnje toliko jaka ili traju dugo da ometaju odnos sa partnerom i utiču na druge oblasti života.
Zašto se javlja anksioznost u vezi?
Anksioznost u vezi može biti rezultat raznih faktora. Najčešće je to traumatično iskustvo u ranijoj romantičnoj vezi. Naime, izdaja, neverstvo ili gubitak dovode do neprestanog preispitivanja sopstvene vrednosti i privlačnosti. Takođe, dovode u pitanje stabilnost veze i osećanja koja su u nju uključena.
Odnosi u detinjstvu sa roditeljima jedan su od čestih pokretača ovog problema. Stilovi roditeljstva imaju važnu ulogu u formiranju dece i njihovog ponašanja u kasnijim godinama. U slučajevima kada roditelji dosledno pokazuju detetu ljubav i naklonost formira se siguran stil privrženosti. Iz njega se razvijaju zdravi međuljudski odnosi.
Ukoliko dete odrasta u toksičnoj porodici, gde nekad roditelji pokazuje ljubav i brigu, a nekad okrutnost i napuštenost, ono može da stvori anksioznu vezu sa ljudima koje voli i kojima veruje. Ova povezanost se vremenom projektuje i na partnera.
Manjak samopouzdanja je još jedan faktor. To može izazvati stalnu sumnju u osećanja partnera. Iz njih se mogu razviti pretpostavke o nevernosti koja dovode budućnost veze u opasnost.
Važnost komunikacije u partnerskim odnosima je ključna za očuvanje veze. Zato nedostatak iskrenih razgovora o zajedničkim osećanjima, stanju veze ili zajedničkim planovima može da dovede do pojave anksioznosti kod jednog partnera.
U uzročnike se svrstava i generalizovana anksioznost, koja se manifestuje kao zabrinutost za odnose.
Kako prepoznati anksioznost u vezi?
Konstantno razmišljanje da li su osećanja partnera prava i stalno traženje potvrde ljubavi jasni je znak anksioznosti u vezi. Prate ih česte provere poruka i analizaranje svake reči u njima kako bi se otkrilo skriveno značenje.
Intenzivna želja da provode što više vremena u blizini partnera je jasno izražena, dok neki ljudi žele da udovolje svom partneru u svakom trenutku, čak i na svoju štetu. Zbog toga kontrolišu svoje ponašanje, otkrivajući samo svoje karakteristike za koje su sigurni da će biti prihvaćene.
Strah od napuštanja je još jedna karakteristika. Osobe sa ovim problemom imaju često osećaj da partner namerava da prekine vezu. Zapravo, one provode više vremena brinući o vezi nego uživajući u njoj.
U drugim slučajevima, anksioznost u vezi može imati oblik namernog sabotiranja stvari sa partnerom. Ovo se manifestuje stvaranjem konflikta bez razloga, kao i čestim testiranjem partnerove vernosti. Drugi, pak, postavljaju emotivnu distancu kako bi se na vreme zaštitili od bola nakon raskida.
Iako se anksioznošću u vezi uglavnom može upravljati, ponekad ona može postati opasna. Depresija, suicidalno ponašanje, emocionalno zlostavljanje partnera i razmišljanje o povređivanju partnera – samo su neke od posledica teškog oblika.
Imajući u vidu ozbiljnost problema, sa prvim znacima anksioznosti u vezi potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Kriza u braku zbog ljubomore
Kriza u braku zbog ljubomore je problem velikog broja parova.
Ljubomora je vrsta straha, koji se javlja kada jedan od partnera proceni da postoji opasnost da osoba koju on/ona voli zavoli nekog trećeg.
To je veoma složeno osećanje koje odaje nesigurnost i najčešća je pretnja opstanku veze ili braka, a neretko prerasta i u patološko stanje sa po nekada tragičnim posledicama. Postoje razne vrste ljubomore: patološka, seksualna, racionalna, iracionalna, romantična ljubomora….
Kriza u braku zbog ljubomore – Šta je ljubomora?
Ljubomora je složena emocija koja obuhvata spektar osećanja kao što su: sumnja, bes, neprijateljsko ponašanje, strah i osećaj poniženja.
Ona pogađa većinu ljudi, bez obzira na njihov uzrast, pol i seksualnu orijentaciju. Ljubomora se rađa u onom trenutku kada partner uoči pretnju od strane treće osobe. Najčešće se javlja kada je jedan od partnera više otvoreniji ili sklon uspostavljanju kontakata sa drugim osobama, što kod drugog partnera može da se tumači drugačije i da izazove strah od gubitka partnera ili veze.
Ko više iskazuje ljubomoru, muškarci ili žene?
I muškarci i žene podjednako osećaju ljubomoru. Neki dokazi ukazuju na to da u kontekstu romantičnih veza muškarci osećaju veću ljubomoru na seksualno neverstvo, dok žene imaju tendenciju da budu ljubomornije na emocionalno neverstvo.
Ljubomoran muškarac može da pokazuje jasne, ali i prikrivene znakove ljubomore. Mala doza ljubomore kod muškarca može se učiniti simpatičnom, ali ozbiljno ljubomoran muškarac vema lako može da se pretvori u nasilnika.
Ljubomora u braku je toksična emocija koja, ako se zanemari, može da uništi brak. Njeni uzroci mogu se potražiti još u ranom detinjstvu ili kao posledica negativnih iskustava iz prethodnih veza.
Kako prepoznati patološku ljubomoru?
Patološka ljubomora nije sakrivena, ne drži se za sebe i vrlo je jasna. Osobe koje su patološki ljubomorne su preopterećene i preokupirane mislima o tome da ih njihov partner vara. Najčešće za tako nešto uopšte nemaju dokaze, a ni opravdane razloge, već se njihova ljubomora zasniva na pogrešnim uverenjima. Svoju brigu pravdaju preteranom ljubavlju prema partneru.
Ova vrsta ljubomore je zapravo psihološki poremećaj i pored opsesivnih misli koje se javljaju, uključuje i neke neprihvatljive i prenaglašene radnje koje narušavaju stabilnost jedne veze.
Kriza u braku zbog ljubomore – Kako održati vezu ili brak?
U vezi je neophodna optimalna distanca između partnera, kako bi svako imao prostor za svoja lična interesovanja. Ukoliko ovaj prostor ne postoji, većina veza i brakova veoma teško opstaje.
Za uspostavljanje dobrih partnerskih odnosa potrebno je da oba partnera rade na njemu.
Prvi korak u rešavanju ovog problema je razgovor sa partnerom, jer se svaki uspešan odnos bazira na poverenju.
Osluškujte ga i pokušajte da saznate šta je podstaklo takvo osećanje kod nje/njega. Potrudite se da ga uverite da je vaša ljubav iznad svega i da ne postoji treća osoba koja bi mogla da je pokvari.
Ako ne možete sami da prevaziđete ljubomoru – potražite pomoć!
Ukoliko vam je potrebna pomoć, jer imate poteškoća da se sami nosite sa ljubomornim mislima, razgovor sa psihoterapeutom može biti od velike pomoći.
Zanemarivanje problema i njegovo “stavljanje pod tepih” može dovesti do ozbiljnih stanja kao što su: opsesivne misli, kompulzivna ponašanja, problematična ponašanja u smislu proganjanja partnera… Ljubomora takođe utiče i na svakodnevni život i sprečava normalno funkcionisanje.
Toksične veze koje su zasnovane na nepoverenju vode u propast celu porodicu, a neretko i deca ispaštaju. Ne dozvolite da vaša ljubomora uništi brak, već na vreme kontaktirajte psihološko savetovalište Sana.
Pročitaj Više

Sindrom “kuvane žabe”
Sindrom kuvane žabe je izraz koji se koristi za situaciju kada neka osoba živi u uslovima koji su neprihvatljivi i teški za nju, ali ona to ne primećuje, jer se situacija razvijala postepeno, te se ona adaptirala na nju.
Ovaj izraz prvi je upotrebi pisac i filozof Olivier Clark kako bi pokazao da će se ljudsko biće stavljeno u određene uslove, čak i ako mu je neprijatno, polako naviknuti na njih i ostati unutra, umesto da napusti situaciju.
Kako je nastao sindrom kuvane žabe?
Sindrom kuvane žabe je zapravo metafora priče o žabi. Ovaj hladnokrvni vodozemac ima sposobnost da postepeno prilagođava temperaturu tela okolini.
Ako se žaba stavi u lonac sa ključalom vodom, odmah će iskočiti. Međutim, ako je stavimo u vodu na sobnoj temperaturi i počnemo postepeno da je zagrevamo, žaba će prilagođavati temperaturu svog tela novoj sredini umesto da iskoči. Kada bude shvatila da je voda opasna za nju, biće kasno za bekstvo.
Kako se ova metafora prevodi u naš svakodnevni život? Suština sindroma ključale žabe je da kada se naši životni uslovi postepeno pogoršavaju, mi se prilagođavamo tim uslovima umesto da ih se rešimo, sve dok više nismo dovoljno jaki da pobegnemo.
Sindrom kuvane žabe može se javiti u svim aspektima privatnog i poslovnog života. Mada je najizraženiji u ljubavnim vezama. Kako da ga prepoznate u partnerskim odnosima otkriva vam u ovom blogu psihološko savetovalište Sana.
Racionalizujete i’prilagođavate svoja očekivanja i granice zbog drugog
Na početku veze, možda ste reagovali na određeno ponašanje svog partnera koje ste smatrali neprimernim. Vremenom ste se toliko navikli na takve situacije da ste prestali da ih primećujete.
Pojedini, čak, partnerovu ljubomoru i psihološke igre tumače kao znak ljubavi, te kako veza napreduje ne shvataju da zaslužuju bolje. Drugi, pak, koriste loše odnose u drugim vezama za poređenje. Tako na primer rečenice poput „Barem me ne tuče“ ili „Moj bivši je bio gori“ koriste kao izgovor da ostanu u vezi, jer kao i u priči o žabi ljudima je često lakše da ostanu i prilagode se nego da izađu iz veze kada se pojave nerešivi ljubavni problemi.
Reagujete kada prijatelji nastoje da vas upozore da ste u toksičnoj vezi
Gotovo je uvek lakše jasno sagledati situacije koje se odnose na druge ljude, nego one u koje smo sami uključeni. Razlog za to leži u činjenici da naša vezanost prema nekom stvara emocionalne „filtere“ kroz koje posmatramo njegove obrasce ponašanja, reakcije, pa i čitave situacije.
U slučaju destruktivnih odnosa, to može dovesti do samoobmane i poricanja kada prijatelji nastoje da vam skrenu pažnju na to. Nemojte zaboraviti da ako biste situaciju u kojoj se nalazite smatrali lošom za nekog drugog, verovatno nije dovoljno dobra ni za vas.
Toliko ste zauzeti prilagođavanjem da zaboravljate svoje potrebe
U osnovi sindroma kuvane žabe jeste prilagođavanje. Osobe koje su u ovom problemu svoju energiju ne troše da budi svesni i odgovorni, te samostalno da donose odluke, već se trude samo da udovolje partneru, pritom se nadajući da će stvari biti bolje. Posledica toga jeste nesposobnost, ali i strah, od promena koje će uticati ne samo na ljubavni odnos, već i na kompletan život.
Sindrom kuvane žabe ne treba olako shvatiti. On može da dovede do povećanog stresa, smanjenog samopouzdanja i anksioznosti. Zato na vreme potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Na koji način nezdrave veze utiču na nas?
Nezdrave veze postale su česta pojava kako među mladim parovima, tako i onima koji su više godina u braku.
Svaki međuljudski odnos, a posebno ljubavni, zasniva se na poštovanju, razumevanju i brizi. Ove karakteristike su ključne za zdrave odnose, omogućavajući partnerima da grade zajedničku budućnost, ali i da se samostalno razvijaju.
Nažalost, brz način života, stres i nedostatak slobodnog vremena ostavljaju posledice na odnose sa bližnjima, te su konflikti u vezi kod nekih postali deo svakodnevnice. Iako predstavljaju problem, mogu se rešiti dobrim razgovorom.
Međutim, kada postoji ozbiljni problem u komunikaciji, koji prate grube reči pa i nasilno ponašanje, onda je reč o nezdravoj vezi.
Koje su karakteristike nezdrave veze?
Svaka veza je drugačija i može se promeniti tokom vremena. Ipak, postoje određene karakteristike po kojima se prepoznaju nezdravi odnosi. Jedna od njih jeste kontrola, koja se najčešće uspostavlja putem zastrašivanja, mada se koriste i druge psihološke igre i vidovi manipulacije.
U krajnjoj meri je izolacija od prijatelja i porodice i prekid komunikacije sa njima. Može podrazumevati i onemogućen pristup finansijama, što vodi ka otežanoj materijalnoj situaciji osobe koja je kontrolisana.
Ponekad, kontrolisanje može biti prikriveno ljubaznim ponašanjem. U stvarnosti, ove radnje su osmišljene da prate partnera i spreče ga da radi stvari koje su van kontrole. Takođe, kao oblik kontrole javljaju se posesivnost i ljubomora. Bez obzira što su normalne emocije, kod nekih ljudi one prelaze granicu prerastajući u potpunu želju za podređivanjem druge osobe.
Poseban oblik jeste digitalni nadzor. Zasniva se na upotrebi društvenih mreža za praćenje partnera. Ispoljava se i stalnim slanjem poruka i očekivanjem da se na njih odmah odgovori.
Nezdrave veze često obeležava nedostatak poverenja, kao i nepoštovanje, koje uključuje otvoreno ismevanje i omaložavanje.
Loša komunikacija je verni pratilac nezdravih odnosa. Počev od neslušanja i izbegavanja vođenja teških razgovora, preko očekivanja od druge osobe da čita misli, pa do zauzimanja odbrambenog stava u svađi.
Da li se nezdrave veze mogu popraviti?
Nezdrave veze ne otežavaju samo normalno funkcionisanje, već mogu da ugroze fizičko i mentalno zdravlje. Ovu činjenicu potvrđuju i istraživanja. Naime, zdravi odnosi u tolikoj meri deluju pozitivno, da smanjuju rizik od smrti.
S obzirom da od vašeg ljubavnog života zavisi vaša sreća i blagostanje, neophodno je da preduzmete korake da se zaštitite od onih koji mogu da naškode vašem zdravlju.
Prvi korak jeste da razmislite da li se nezdrava veza može popraviti ili ne. Da bi se popravio odnos obe strane moraju da shvate da njihova veza nije zdrava i da budu spremne da je promene.
Zdravi odnosi podstiču međuzavisnost. Na taj način moguće je uspostaviti ravnotežu u odnosu, tako da pružaju emocionalnu sigurnost i podršku partneru, a da pritom ne postanu zavisni od njega.
Verbalna komunikacija je važan deo zdravih odnosa. Zato stručnjaci savetuju da aktivno slušate svog partnera, ali i da mu jasno kažete svoje potrebe i očekivanja. Takođe, neophodno je da radite zajedno na prepoznavanju i izbegavanju nezdravih obrazaca u vašoj vezi, kao i destruktivnog ponašanja koje vas je dovelo do ovog stanja.
Ukoliko vi i vaš partner ne možete sami da izgradite zdrav odnos, psihološko savetovalište Sana vam u tome može pomoći.
Pročitaj Više
Kako preboleti raskid?
Kako preboleti raskid? Pitanje koje je svako makar jednom u životu postavio.
Ljubav je najdivnija stvar na svetu. Nažalost, neke od njih nemaju srećan kraj, te se parovi moraju suočiti sa raskidom. Bez obzira da li već duže vreme u vašoj vezi vladaju ljubavni problemi ili je kraj došao iznenada, ovaj događaj nimalo nije prijatan ni za koga.
Rastanak nije samo prekid odnosa sa voljenom osobom, već i gubitak planova, snova i nada koje ste delili sa njom. Kraj veze označava i velike promene u životu. Pored vaše dnevne rutine, druženja, obaveza i mnoge aktivnosti su izmenjene. Imajući u ovo vidu ne čudi što ljudi osećaju razočaranje, tugu, gorčinu neuspeha, pa i strah od samoće, dok se kod pojedinih, pak, javlja strah od bliskosti.
Ovakva osećanja su sasvim normalna reakcija na gubitak voljene osobe. Ma koliko delovalo bolno, neće potrajati zauvek, ali je potrebno vreme. Zato vam psihološko savetovalište Sana daje odgovor na pitanje: „kako preboleti raskid“.
Dozvolite sebi da budete tužni
Ako pokušavate da zaboravite na raskid i pretvarate se kao da se to nikada nije dogodilo, samo odlažete proces preboljevanja. Izbegavanje problema ne vodi rešenju, pa ni odlaganje suočavanja sa raskidom neće vam pomoći. Naprotiv! Samo ćete produžiti period tuge i patnje.
Da biste krenuli dalje morate osetiti sve emocije koje dolaze sa završetkom veze. Zahvaljujući njima otkrićete šta vam je, zaista, potrebno u ljubavi. Šta ste se nadali da ćete dobiti iz te veze? Da li je to bila želja da se osećate vrednim, voljenim ili da imate nečiju sigurnost? Kada pronađete odgovore na ova pitanja znaćete i kako da se postavite u narednoj vezi, tj. da ne ponavljate iste greške.
Kako preboleti raskid? Ograničite društvene mreže
Svi smo svesni da je u modernom dobu uticaj društvenih mreža ogroman. Zato stručnjaci savetuju da u periodu privikavanja na gubitak svedete upotrebu Facebooka i Instagrama na minumum.
Proveravanje profila bivšeg partnera je jedna od najčešćih grešaka koju mnogi čine. Ne samo da će produžiti vašu patnju, već će izazvati nedostajanje, te ćete doći u iskušenje da se ponovo javite.
Čak i ako ne pratite društvene aktivnosti voljene osobe, društveni mediji i dalje mogu doprineti negativnim emocijama. Gledanje slika srećnih parova, veridbi i venčanja je okidač za njih, koji će vas odvesti u poređenje vaše veze sa ljudima sa fotografija.
Kako preboleti raskid? Posvetite se sebi
Raskidi neretko ostavljaju traga na mentalno zdravlje. Problemi sa spavanjem, pad koncentracije, promene raspoloženja, apatija – samo su neke od posledica.
Da biste sprečili njihovu pojavu veoma je važno da brinete o sebi. Emocionalna briga uključuje postavljanje emocionalnih granica, meditiranje, jačanje samopouzdanja, bavljenje stvarima koje vas čine srećnim, druženje sa dragim ljudima, kao i otkrivanje novih iskustava.
Upravo ova nova iskustva uveravaju vas da postoje i druge mogućnosti u životu, a ne samo one koje ste gradili sa bivšim. Bilo da se radi o putovanju na koje ste oduvek želeli da odete, učenju nove veštine ili jednostavno, čitanju romana koji dugo čeka na polici – svaka nova aktivnost stvara pozitivno iskustvo koje je put ka sreći.
Svakako, nemojte zaboraviti na praktičnu brigu o sebi. Zato ne preskačite obroke, spavajte dovoljno i ne odlažite svoje radne obaveze.
Ukoliko sa tugom nakon raskida ne možete sami da se nosite potražite stručnu pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Posesivnost – Kada je potrebno potražiti pomoć psihologa?
Posesivnost predstavlja potrebu jedne osobe da za sebe veže drugu. U pitanju su autodestruktivna osećanja, misli i ponašanje koje proističu iz straha, nepoverenja i nesigurnosti.
Najčešće se sreće kod emotivnih partnera, a može biti dobronamerna (benigna) i zloćudna (maligna).
“Benigna” posesivnost se javlja kod osoba koje su željne ljubavi jer je u detinjstvu nisu dobijali u dovoljnoj meri. Zbog toga su nesigurni u sebe, te smatraju da ne zaslužuju ljubav, da će biti odbačeni, ostavljeni, iznevereni, povređeni ili prevareni.
Za razliku od nje “maligna” posesivnost je izraz psihopatsko-narcističkih crta ličnosti, koje su vezuju za određene poremećaje ličnosti. Kod ove vrste, pojedinac želi da ima potpunu kontrolu nad drugom osobom – počev od oblačenja, pa do kontakta sa ljudima, uključujući i bliske prijatelje i rodbinu.
Zašto se javlja posesivnost?
Strah od samoće i gubitka voljene leži u osnovi posesivnosti. Obično vuče korene iz detinjstva, tj. zanemarivanja od strane roditelja, koje stvara manjak samopouzdanja, ličnu nesigurnost i prenisko samopoštovanje.
Pojedini stručnjaci tvrde da posesivnost može biti nasledna. Što znači da genetika igra važnu ulogu u njenom razvoju. Ipak, većina njih je mišljenja da je ona stečeno ponašanje, koje je preuzeto od jednog roditelja.
Međutim, posesivnost, ponekad, ima dublje korene. Naime, u nekim slučajevima uzrok je granični poremećaj ličnosti. Neretko se vezuje za paranoidni poremećaj ličnosti, odnosno za osećaj prisustva pretnje od strane drugih, iako nema realnih dokaza za takva uverenja.
Da li je posesivnost isto što i ljubomora?
Bez obzira što se i posesivnost i ljubomora sreću u ljubavnim odnosima ne treba ih poistovećivati.
Ljubomora predstavlja zabrinutost da će nas voljena napustiti. Za njeno javljanje potrebna je realna osnova koju osoba vidi kao opasnost u vezi. S obzirom da je svako od nas makar jednom u životu osetio ljubomoru, ona se smatra normalnom emocijom.
Posesivnost je u izvesnoj meri anksiozni problem, te se mogu javiti i napadi panike. Razvija se iz nerealistične procene pojedinca da može biti ostavljen ili prevaren tako da u svemu vidi znake opasnosti. Čak je u stanju da realnost sagleda na drugačiji način kako bi potvrdila da postoje dokazi u ono što sumnja.
Imajući ovo u vidu posesivnost se opravdano smatra “najštetnijom emocijom” koja narušava kako psihičko, tako i fizičko zdravlje oba partnera.
Kako prepoznati posesivnost?
Preterana sumnjičavost je karakteristično ponašanje posesivnih osoba. Prate je stalno ispitivanje partnera, proveravanje u toku dana, pa i pretraživanje ličnih predmeta kako bi otkrili znake prevere ili bilo koje vrste emotivne izdaje.
Posesivci su vešti manipulatori. Kako odlično igraju toplo – hladne psihološke igrice, voljena osoba vremenom gubi lični identitet, te se u potpunosti podređuje njima i dopušta da joj sloboda bude ograničena.
Često menjaju raspoloženja, a mogu se ponašati i nepredvidivo. Neretko, ispoljavaju i agresivnost, bilo verbalno, bilo fizički, što vodi u dublji problem koji nikako ne treba zanemariti.
Ukoliko ste primetili da se vaš partner ponaša posesivno, nemojte dopustiti da vam naruši život, već na vreme potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana. Klinički psiholog Mr Ana Gligorić ima iskustva i u partnerskom savetovanju.
Pročitaj Više
Gaslajting
Gaslajting predstavlja proces u kome neko pokušava da manipuliše bliskom osobom, ubeđujući je u sve suprotno od onoga što oseća ili govori. Obično se sreće među partnerima, mada nije redak slučaj da se javi i u prijateljskim odnosima.
Naziv potiče od istoimene predstave britanskog dramskog pisca Patrika Hamiltona iz 1938. godine u kojoj suprug pokušava da izludi svoju ženu zatamnjujući svetla u njihovom domu. Kada ona pomene da se osvetljenje promenilo suprug to poriče navodeći ženu da pomisli da je izgubila razum. Šest godina od pojave predstave snimljen je i film u kom je glumila čuvena Ingrid Bergman. Upravo je on podstakao naučnike da u narednim decenijama istraže gaslajting pojavu.
Kako gaslajting funkcioniše?
Gaslajting je oblik manipulacije koji se često javlja u nasilnim vezama. Zapravo, to je prikrivena vrsta emocionalnog zlostavljanja gde manipulatori (nasilnici) obmanjuje mete, stvarajući lažnu priču. Na taj način ih teraju da dovode u pitanje svoje procene, mišljenja, samopoštovanje. Da bi na kraju, žrtve gaslajtinga počele da se osećaju nesigurno u vezi svoje percepcije sveta.
Stručnjaci smatraju da u osnovi ovakvog ponašanja leži želja za kontrolom i stavljanjem bliske osobe u potčinjeni položaj kako bi se osetili moćnim. Zbog toga se ova pojava vezuje za ljude koji pate od određenih psihičkih poremećaja. To su pre svega narcisoidni poremećaj ličnosti i granični poremećaj ličnosti.
Kako prepoznati gaslajting?
Osoba koja koristi gaslajting često je patološki lažov. Što znači da otvoreno laže i nikada ne odustaje od svoje priče. Čak i kada joj iznesete dokaz da nije u pravu reći će da izmišljate stvari ili da se to nikada nije dogodilo.
Druga česta tehnika kojom se služi jeste širenje glasina o vama i ogovaranja pred drugima. Naime, pretvaraće se da je zabrinut za vas, a zapravo će drugima pričati kako izgledate emocionalno nestabilno. Sa druge strane vama će govoriti da ljudi, iz vašeg bliskog okruženja, govore loše o vama, a pojedini i da misle da ste “ludi”.
Diverzija je svojstvena gaslajtingu. Umesto da daju odgovor na vaše pitanje kojim ste ih suočili sa nečim što su rekli ili uradili, ovi ljudi skreću temu postavljenjem pitanja. Ne samo da vam time skreću misli, već vas dovode u stanje da preispitate da li ste trebali uopšte da pokrećete temu.
Prebacivanje krivice je još jedna uobičajena taktika. Iz svake diskusija proizilazi da ste vi krivac za nešto što se dogodilo. Čak i kada pokušate da razgovarate o tome kako se osećate zbog ponašanja nasilnika, oni su u stanju da izokrenu razgovor tako da se na kraju i pitate da li ste vi, zaista, uzrok njihovog lošeg ponašanja.
“Smiri se”, “Preteruješ”, “Zašto si tako osetljiv” – ove i slične izjave često koriste gaslajteri kako bi minimizirali vaša osećanja. Što kao rezultat ima da i sami umanjujete vrednost svojih misli, osećanja ili uverenja.
Ponekad, kada je prozvana osoba koja primenjuje ovu manipulativnu tehniku koristi saosećajne reči kao oružje. Odnosno, kako bi pokušala da izgladi situaciju. Bez obzira što ste se i ranije suočili sa istim ponašenjem reči poput “Znaš koliko te volim. Nikada te namerno ne bih povredio” mogu vas navesti da je ponovo pustite u svoj život.
Ukoliko ste pali pod uticajem gaslajtera psihološko savetovalište Sana vam može pomoći da naučite kako da se nosite sa njim.
Pročitaj Više