
Zašto se javlja strah od intimnosti?
Strah od intimnosti se definiše kao anksioznost ili nelagodnost koju možete osećati zbog približavanja drugima, kako fizički tako i emocionalno.
Intimnost je složena. Ona ne podrazumeva samo fizički kontakt, već i deljenje osećanja sa drugima. Može biti i intelektulne prirode. Odnosno, deljenje ideja i misli, kao i deljenje zajedničkih aktivnosti.
Strah od intimnosti je često podsvestan i utiče na sposobnost osobe da formira ili održava bliske odnose. Ovaj strah može da navede da se osoba povuče kada veza počne da se produbljuje ili da promeni temu kada započnu lična pitanja. Takođe, može da se distancira ako se sa nekim previše zbliži, čak i kada žudi za bliskošću.
S obzirom da strah od intimnosti može da utiče na svakodnevni život, psihološko savetovalište Sana vam otkriva sve što treba da znate o njemu.
Zašto se javlja strah od intimnosti?
U većini slučajeva, strah od napuštanja i strah od gubitka su u osnovi straha od intimnosti. Mada ovi strahovi mogu i koegzistirati.
Osobe koje se plaše napuštanja brinu da će ih partner ostaviti. Zbog toga radije biraju izbegavanje intimnosti bilo koje vrste nego da budu kasnije povređeni.
Kod pojedinih strah od intimnosti proizilazi iz straha od kontrole. To znači da se ove osobe boje da će u vezi biti podređeni ili da će „izgubiti sebe“.
Gubitak bliske osobe, pre svega roditelja, je jedan od vodećih pokretača. Bez obzira da li je gubitak izazvan smrću ili razvodom, deca se osećaju napušteno. Ovaj osećaj stvara pogodno tlo za razvoj straha od intimnosti u odraslom dobu.
Emocionalno zanemarivanje je još jedan od uzročnika. Roditelji koji su fizički, ali ne i emocionalno dostupni „uče“ svoju decu da se ne mogu ni na koga osloniti. Zbog toga u kasnijim godinama mnogi od njih teško veruju drugima.
U faktore se svrstava i fizičko ili psihičko zlostavljanje u detinjstvu. Zlostavljanje može otežati formiranje veze sa ljudima.
Strah od intimnosti ponekad se javlja kao deo socijalne fobije ili socijalnog anksioznog poremećaja. Zapravo, neki stručnjaci klasifikuju strah od intimnosti kao podskup ovih stanja. Pored toga, neke specifične fobije, kao što je strah od dodira, mogu se pojaviti kao deo straha od intimnosti.
Kako prepoznati strah od intimnosti?
Strah od intimnosti se manifestuje na različite načine. Karakteristični znak jeste održavanje kratkoročnih veza.
Osoba koja ima ovaj strah u stanju je da komunicira sa drugima. Međutim, kako veza postaje veća, odnos se ne produbljuje. Dolazi do prekida, iz bilo kog razloga, i osoba se okreće novoj, površnoj vezi.
Sabotiranje odnosa može biti znak straha od intimnosti. Čin samobotaže može biti u stalnom kritikovanju i optuživanju. Može imati i neki drugi oblik ponašanja koji vodi ka svađi i razilaženju.
U pojedinim slučajevima, osoba sa strahom od intimnosti ima poteškoća u izražavanju potreba i želja. Pošto partneri nisu u stanju da „čitaju misli“, te potrebe ostaju neispunjene. Na taj način dolazi do potvrde da ne može nikome verovati, te dolazi do udaljavanja.
Kao simptom navodi se i perfekcionizam. Naime, perfekcionistima je teško da uspostave intimne odnose, jer brinu kako ih drugi vide. Neretko, imaju i nerealna očekivanja od partnera i same veze.
Aktivno izbegavanje fizičkog kontakta je još jedan znak straha od intimnosti. Može se javiti i manjak samopouzdanja, a ponekad i izlivi besa.
Strah od intimnosti ne treba olako shvatiti. Zato na vreme potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Jo-jo veza
Jo-jo veza, nažalost, je postala česta pojava modernog doba.
Odnosi dvoje ljudi u vezi veoma su složeni. Iako se zasnivaju na bliskosti, poštovanju, vernosti i strasti, ne znači da će biti uvek savršeni. U pojedinim situacijama nastupiće nesiglasice koje mogu dovesti do problema. Upravo tada je važna komunikacija u partnerskim odnosima kako biste ih zajedno rešili.
Nažalost, ponekad je raskid najbolje rešenje za jedan par. Međutim, postoje i parovi koji se vrlo brzo pomire nakon raskida. Ukoliko se ovaj obrazac ponavlja nakon svake svađe reč je o jo-jo vezi.
Jo-jo veza je oblik veze sa puno raskida i ponovnih pomirenja. Ovi ciklusi mogu varirati po učestalosti i trajanju. Obično ih karakterišu periodi intenzivne bliskosti praćeni sukobima i razdvajanjem. Takođe, primetna je emocionalna nestabilnost. Odnosno, veza je obeležena visokim emocionalnim usponima i dubokim padovima.
Zašto ljudi ostaju u jo-jo vezama?
Jedan od primarnih razloga zašto ljudi ostaju u jo-jo vezama jeste strah od samoće. Mnogi radije biraju da imaju stalno nekog poznatog kraj sebe, čak i ako je veza nestabilna. Razlog za to leži u činjenici da smatraju da biti singl donosi veliku neivesnost sa kojom nisu spremni da se suoče.
Ovome doprinosi i duga zajednička istorija. Zajednički prijatelji, zajedničke aktivnosti i hobiji, kao i brojne lepe uspomene doprinose težnji da se veza ponovo razvije. Samim tim se sa svakim pomirenjem pojačava nada da će se partner promeniti, te da će se veza vremenom poboljšati.
Uprkos nestabilnosti neretko je prisutna snažna emocionalna ili psihološka zavisnost. Naime, nekima je potreban partner da bi se osećali potpuno ili srećno. Takav stav otežava oslobađanje, te se i dalje održava jo-jo veza.
Nisko samopouzdanje je još jedan uzrok ovih veza. Pojedinci se osećaju nedostojnim zdravijeg odnosa ili smatraju da ne mogu da nađu boljeg. Ovo verovanje ih može držati zaglavljenima u nezdravom ciklusu.
Psihološki uticaj jo-jo veza
Jo-jo veze mogu imati značajne negativne psihološke efekte na pojedince. Ciklus raskida i ponovnog pomirenja je težak i naporan. Nakon izvesnog vremena dovešće do emocionlne isrcpljenosti, praznine, pa i nezadovoljstva.
Nepredvidljivost odnosa sa partnerom izaziva anksioznost i osećanje nesigurnosti. Osoba razvija konfliktna osećanja, pitajući se da li da ostane ili ode. Dok ponovljena razočaranja i emocionalna previranja mogu doprineti nastanku depresije.
Jo-jo veza utiče i na samopouzdanje. Čak i jake ličnosti u stalnom ciklusu napretka i stagniranja počinju da preispituju svoje vrednosti. To stvara pogodne uslove za pad samopouzdanja, te ostaju u nezdravoj vezi.
Kako se osloboditi jo-jo odnosa?
Prvi korak u oslobađanju od jo-jo veze je priznavanje obrasca. Prepoznavanje da vezu karakteriše ciklus raskida i pomirenja koji se ponavlja je ključno. Zato dobro razmislite koji problemi dovode do raskida. Zatim, kako se osećate kada ste vezi i nakon raskida. Razmotrite i razloge zbog kojih ste stalno spremni na pomirenje. Da li su oni zasnovani na strahu, zavisnosti ili istinskoj ljubavi i kompatibilnosti?
Postavljanje jasnih granica je od suštinskog značaja za prekid ciklusa. Granice mogu uključivati ograničavanje kontakta tokom raskida i jasne smernice za komunikaciju.
Stručnjaci naglašavaju da plan za ovakav odnos može obezbediti strukturu i jasnoću. On treba da obuhvati aktivnosti tokom raskida, kao što je fokusiranje na brigu o sebi. S obzirom da postoji mogućnost pomiranje plan mora da sadrži i jasne kriterijume za razmatranje pomirenja. Na taj način možete biti sigurni da su prošla pitanja rešena i da su oba partnera posvećena promeni. Obavezno postavite dugoročne ciljeve za vezu i lični rast, kako biste ostvarili međusobnu usklađenost i podršku.
Ukoliko ne možete sami da se izborite sa jo-jo odnosom potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Patološka ljubomora – Kako je prepoznati?
Patološka ljubomora, nažalost, nije retka pojava. Istraživanja pokazuju da se sa njom suočava oko 3 odsto ljudi u svetu.
Ljubomora je složena emocija koja uključuje stvarnu ili uočenu pretnju međuljudskim odnosima. Naime, u prirodi čoveka je da oseti ljubomoru kada uoči da je odnos do kog mu je stalo ugrožen. Obično je ona vezana za partnerske veze. Mada se može javiti i u porodičnim i prijateljskim odnosima.
U određenim granicama smatra se normalnom pojavom. Međutim, kada dostigne ekstremne nivoe, te postane preterana, iracionalna i često neosnovana reč je o patološkoj ljubomori.
Morbidna ili deluziona ljubomora, kako se još naziva, je ozbiljan psihološki poremećaj. Ne samo da može da naruši međuljudske odnose i dovede do rastanka, već utiče na svakodnevno funkcionisanje oba partnera.
Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako na vreme da je prepoznate.
Zašto se javlja patološka ljubomora?
Različiti psihološki i socioekonomski faktori mogu doprineti patološkoj ljubomori.
Nisko samopouzdanje je jedan od vodećih. Osobe koje imaju ovaj problem često smatraju da nisu dostojne svog partnera. To može dovesti do problema u njihovom odnosu, uključujući i nezdravu ljubomoru.
Duboko usađena osećanja nesigurnosti u vezi ili sebe mogu podstaći iracionalnu ljubomoru. Tome posebno doprinosi strah od napuštanja i nedostatak poverenja. Prethodna loša iskustva u vezi, takođe, mogu biti okidači problema. Osobe koje su ranije doživele izdaju ili neverstvo od strane partnera mogu stvoriti preosetljivost na uočene pretnje.
U uzročnike se svrstavaju i faktori ličnosti, tj. određene osobine ličnosti. U mnogim slučajevima to su društveni faktori. Naročito, kada partner provodi previše vremena sa prijateljima ili u druženju sa nekim ko predstavlja potencijalnu pretnju za vezu.
Patološka ljubomora se vezuje i za pojedine probleme sa mentalnim zdravljem. To su, pre svega, anksiozni poremećaji, granični poremećaj ličnosti, depresija. Zatim, opsesivno-kompulzivni poremećaj, paranoja, šizofrenija.
Kako se ispoljava patološka ljubomora?
Opsesivne misli su karakteristični znak. Misli osobe su stalno zaokupljene sumnjom u neverstvo partnera. Zbog toga ona često proverava njegove aktivnosti kako bi pronašla dokaz da je laže. Neretko se javlja okrivljivanje partnera čak i kada ne postoji realna osnova za to.
Sumnjičavost se ponekad može ispoljiti u preterano zaštitički stav. Posledica toga jeste i kontrolisanje ponašanja, kao što je ograničavanje društvenih interakcija partnera.
Patološku ljubomoru karakterišu i intenzivna osećanja besa, izdaje ili tuge izazvana uočenim izdajama, koje ne moraju biti stvarne.
Ove simptome prati i fizički. Nemir, ubrzan rad srca i teškoće sa spavanjem – samo su neki od njih. Dok se u težim oblicima javljaju i agresivne reakcije, uključujući ne samo verbalno, već i fizičko zlostavljanje.
Kako se izboriti sa patološkom ljubomorom?
Patološka ljubomora je stanje koje zahteva stručnu pomoć. Ipak, prvi korak mora biti prepoznavanje postojanja problema i želja da se reši.
Lečenje se u velikoj meri zasniva na kognitivno bihejvioralnoj terapiji. Ona pomaže da prepoznate negativne misli koje dovode do ljubomore.
Specifične tehnike koje mogu biti od pomoći jesu kognitivno restrukturiranje i kognitivno preoblikovanje. I jedna i druga uključuju promenu načina na koji gledate na situacije i odnose. Krajnji cilj jeste promena negativnih obrazaca u zdrave misli.
Ukoliko ste shvatili da ispoljavate znake neracionalne ljubomore potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Emocionalna nezrelost kod odraslih – Kako da je prepoznate?
Emocionalna nezrelost kod odraslih, nažalost, nije retka pojava.
Zrelost znači da je osoba dostigla završnu fazu rasta, pri čemu se ona ne odnosi samo na fizički, već i na psihički razvoj.
Prema definiciji Američkog psihološkog udruženja emocionalna zrelost predstavlja „visok i odgovarajući nivo emocionalne kontrole i izražavanja“. To znači da emocionalno zrela osoba ima moć samokontrole, razume svoje emocije i upravlja njima. Emocije ne vidi kao slabost, niti pokušava da ih sakrije. Ipak, trudi se da se oslobodi negativnih osećanja.
Sa druge strane, emocionalna nezrelost je sklonost izražavanja emocija bez ograničenja ili nesrazmerno situaciji. U pitanju je emocionalno ponašanje koje je van kontrole ili nije primereno situaciji, te više odgovara emocionalnoj reakciji koju možete očekivati od deteta nego od odrasle osobe.
S obzirom da emocionalna nezrelost može negativno da utiče ne samo na odnose, već i na profesionalni razvoj psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da je prepoznate.
Zašto se javlja emocionalna nezrelost?
Iako nisu tačno definisani uzroci, postoji niz faktora koji se povezuju sa pojavom emocionalne nezrelosti. Vodeći jesu porodični odnosi u detinjstvu. Naime, istraživanja su pokazala da teško detinjstvo bez adekvatne roditeljske podrške može dovesti do toga da osoba izraste u emocionalno nezrelu odraslu osobu.
Veliki uticaj ima i fizičko ili psihičko zlostavljanja u detinjstvu, kao i neka preživljena trauma. Ova loša iskustva mogu dovesti dotle da dete ostane u emocionalnom uzrastu kada se trauma dogodila. Dok nestabilno okruženje dodatno usporava njegov emocionalni razvoj.
Nedostatak emocionalnog obrazovanja, takođe, može biti pokretač. Ako se u porodici ne govori o osećanjima, roditelji ne pokazuje empatiju i ne praktikuju aserativnu komunikacija, dete nema prilike da nauči da upravlja emocijama i prihvati emocionalnu odgovornost.
U faktore se svrstavaju i neurorazvojni poremećaji koji utiču na društveni razvoj i kontrolu impulsa, problemi mentalnog zdravlja i poremećaji ličnosti sa visokim konfliktom.
Znaci koji ukazuju na emocionalnu nezrelost kod odraslih
Emocionalno nezrela osoba ne razmišlja o tome kako njeno ponašanje utiče na druge. Razlog za to leži u činjenici da joj nedostaje svest o osećanjima drugih ljudi i ima ograničen uvid u svoje emocije.
Posledica toga jeste nemogućnost upravljanja svojim emocijama. Njeno ponašanje se može kretati od potpunog zatvaranja u sebe, preko odbrambenog stava, pa do reaktivnog.
Ne preuzimanje odgovornosti za svoje ponašanje je još jedna karakteristika. Emocionalno nezreli ljudi negiraju svoju uloge u sukobu, već svu krivicu prebacuju na druge. Često se služe lažima kako bi izbegli neprijatne situacije ili razgovore.
Pojedini čak ispoljavaju negativne mehanizme odbrane, kao što su zloupotreba alkohola i prekomerno jedenje nezdrave hrane.
Emocionalna nezrelost se ispoljava i nezrelim načinima komunikacije. To podrazumeva, pre svega, grube reči, emocionalno uvredljive, kao i one koje nisu primerene u datoj situaciji. Mada nisu retki ni fizički ispadi, poput bacanja stvari.
Zbog loše emocionalne regulacije, ove osobe deluju impulsivno, ne razmišljajući unapred. Odnosno, imaju problem sa planiranjem budućnosti.
Slično narcisoidnom poremećaju ličnosti, emocionalno nezreli ljudi misle prvo na sebe. Pretpostavljajući da su oni centar svega, traže stalnu pažnju. Ukoliko je dobiju mogu se ponašati na negativan ili društveno neprikladan način. Ujedno se klone bilo kakvih teških ili negativnih situacija koje zahtevaju od njih da razmišljaju o tome kako se neko drugi oseća.
Emocinalno nezrele osobe mogu dostići lični razvoj pomoću adekvatne psiho terapije. Zato, ako ste prepoznali neki od navedenih simptoma, potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Kako prepoznati narcisoidno zlostavljanje?
Narcisoidno zlostavljanje, nažalost, nije retka pojava u modernom dobu. Naročito u partnerskim vezama.
U pitanju je vrsta emocionalnog zlostavljanja koja dolazi od osobe sa narcisoidnim poremećajem ličnosti. Iako mnogi smatraju da su narcisoidne osobe one koje uvek sebe stavljaju u prvi plan i ističu svoju važnost, zapravo, se radi o psihičkom poremećaju koji može imati i druge aspekte. Naime, pod time se podrazumeva i neuvažavanje tuđih potreba i niska empatija, što može dovesti do štetnog, toksičnog, uvredljivog ponašanja.
Kod prikrivenih narcisa poremećaj se ispoljava osećajem nesigurnosti i ljubomore, pa i osećajem da su oni žrtve.
Bez obzira na način ispoljavanja, narcisoidno zlostavljanje ne treba zanemariti.
Razumevanje ciklusa narcisoidnog zlostavljanja
Narcisoidno zlostavljanje prati jasan i cikličan obrazac koji se sastoji od tri ključne faze: idealizacije, devalvacije i odbacivanja. Ovaj ciklus se može ponavljati tako da žrtva ulazi u neprekidnu petlju emocionalnog nemira.
Početna je faza idealizacije. Karakteriše je preterano divljenje i pažnja, te se naziva često i „faza bombardovanja ljubavi“. Narcis projektuje idealizovanu sliku o sebi, pokazujući šarm, empatiju i naklonost kako bi namamio žrtvu u vezu.
Kako veza napreduje, narcis postepeno prelazi sa obožavanja na kritiku. Faza devalvacije je obeležena emocionalnim povlačenjem i ponižavajućim ponašanjem. Nasilnik podriva žrtvino samopoštovanje, što dovodi do konfuzije i sumnje u sebe. Nedoslednost između početne idealizacije i naknadne devalvacije stvara psihološku zavisnost, jer žrtva teži da vrati idealnog partnera kakav je bio na početku veze.
U završnoj fazi, narcis naglo prekida vezu ili se postepeno udaljava. Ovo odbacivanje uključuje ne samo emocionalno, već i fizičko napuštanje. Međutim, ono obično nije trajno. Nakon izvesnog vremena narcis se vraća žrtvi pokrećući ponovo fazu idealizacije.
Koji su znaci narcisoidnog zlostavljanja?
S obzirom da postoji faza idealizacija, koje se ponavlja, narcisoidno zlostavljanje je teško primetiti. Ipak, postoje određeni znaci koji ukazuju na njegovo postojanje.
Gaslajting je jedan od najčešćih. Narcisoidni zlostavljač negira svoje loše ponašanje prema vama, pretvarajući se da se ne seća događaja koji ste opisali ili da ne razumete način na koji su se stvari „stvarno“ desile. U pojedinim situacijama može vas čak optužiti da lažete. Ova taktika emocionalne manipulacije izaziva sumnju kod žrtve, što je čini ranjivijom u kasnijem zlostavljanju.
Ignorisanje ličnih granica, takođe, spada u znake narcisoidnog zlostavljanja. Provera vašeg telefona, čitanje poruka, praćenje – uobičajene su radnje narcisa kojima narušava vašu privatnost. Pokušaji da postavite zdrave granice dovode do besa i novih optužbi.
Narcisoidni zlostavljači često odbijaju odgovornost za svoje postupke, te krivicu za svoje greške prebacuju na žrtvu. Pojedini čak konstantno kritikuju svoje žrtve. Vaš govor, izgled, ponašanje, pa i zvuk glasa mogu biti predmet kritike. To vremenom stvara osećaj da sve što radite je pogrešno. Samim tim i vaše samopouzdanje sve više nestaje.
Narcisi su poznati i po stvaranju okruženja u kojem se žrtva oseća stalno nesigurno i van kontrole. Ovo može uključivati nepredvidive reakcije ili iznenadne promene raspoloženja, koje izazivaju dodatni nemir. Zbog toga žtrva postaje podložnija daljoj manipulaciji.
Iskorišćavanje emocionalne ranjivosti je još jedan znak narcisoidnog zlostavljanja. Tada zlostavljač koristi osetljive informacije koje mu je u poverenju rekao partner kako bi manipulisao njime.
Ukoliko ste u vašoj vezi prepoznali neke znake narcisoidnog zlostavljanja potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Zašto se javlja strah od napuštanja i kako ga prevazići?
Strah od napuštanja predstavlja iracionalan, neopravdan strah da će vas ljudi koje volite ostaviti fizički i/ili emocionalno.
Svi se ponekad brinemo da ćemo izgubiti voljenu osobu ili da će nas partner ostaviti. To je sasvim normalna pojava koja je sastavni deo života.
Međutim, kod nekih ljudi briga je prisutna stalno i javlja se bez ikakvog razloga ili povoda. Oni nikada ne prestaju da se plaše da bi mogli biti izostavljeni, ostavljeni ili odbačeni. Ne samo od strane partnera ili člana porodice, već i od prijatelja, poznanika ili kolega. U tom slučaju reč je o strahu od napuštanja.
Iako nije zvanična fobija, strah od napuštanja je jedan od najčešćih. Ujedno, jedan od veoma štetnih. Ne samo da utiče na normalno funkcionisanje, već i na odnose sa drugim ljudima. Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da ga prepoznate.
Zašto se javlja strah od napuštanja?
Uzroci straha od napuštanja su složeni. I dok je kod nekih pokretač određeni događaj, kod drugih nastaje kombinacijom više faktora.
U većini slučajeva strah od napuštanja se razvija nakon preživljene traume. Smrt roditelja ili bliskih prijatelja je najtragičniji događaj koji vas može zadesiti. Ovaj neočekivani gubitak stvara emocionalnu prazninu koju može popuniti strah.
Napuštanje od strane bližnjih u detinjstvu predstavlja okidač za razvoj straha u kasnijim godinama. Život u disfunkcionalnoj porodici, takođe, može biti pokretač problema. Naime, loše ophođenje i zanemarivanje od strane roditelja ili negovatelja, kao i ponašanje koje dete smatra zastrašujućim može izazvati anksioznost. Ona otežava formiranje zdravih odnosa, te neretko vodi ka nezdravim vezama u odraslom dobu.
Zvuči neverovatno, ali i fizičko i psihičko zlostavljanje stvara dugotrajne probleme mentalnog zdravlja, uključujući i strah od napuštanja.
Kako se manifestuje strah od napuštanja?
Hronična briga zbog napuštanja je karakteristični znak. Prate ga niz drugih.
Osobe sa ovim problemom se osećaju nesigurno i nedostojno ljubavi. Teško veruju ljudima i preosetljivi su na kritike.
Umeju brzo da se vežu za ljude, ali zbog stalno prisutnog straha ne uspevaju da se potpuno posvete. Posledica toga jeste nemogućnost ostvarivanja dugoročnih veza, te brzo nastavljaju sami.
Ove osobe teže da ugode ljudima, radeći stvari koje nisu u skladu sa njihovim stavovima. Najbolji primer jeste upuštanje u neželjeni seks, što je uobičajeno kod žena. Skloni su i overthinking-u, tj. preteranom razmišljanju o stvarima u želji da otkriju skriveno značenje.
Mnogi od njih imaju manjak samopouzdanja, te krivicu za svaku grešku svaljuju na sebe, dok se drugi bore sa prikrivenim besom.
Kako se osloboditi straha od napuštanja?
Cilj oslobađanja straha od napuštanja jeste uspostavljanje zdravih emocionalnih granica. U tome važnu ulogu ima psihoterapeut. On će vam pomoći da preispitate svoja iskustva kako biste razumeli odakle potiče strah. Naučiće vas kako da negativne obrasce ponašanja zamenite zdravim, realnijim.
Bitan deo terapije jeste i oslobađanje tuge koju su izazvali prethodni gubici. Jedino na taj način možete ne samo da prevaziđete trenutni strah, već i da sprečite pojavu ponovnog straha u slučaju novih gubitaka koji će se desiti u budućnosti.
Ukoliko ste prepoznali kod sebe znake straha od napuštanja potražite stručnu pomoć u psihološkom savetovalištu Sanu.
Pročitaj Više
Svađe među partnerima – Koliko su česte i kako ih rešiti?
Svađe među partnerima sastavni su deo svake veze.
Čovek je društveno biće. Kao takvo ima potrebu da razvija emocionalne veze sa drugima kako bi se osećao srećno i ispunjeno. Ova potreba je oblikovana i povezana milionima godina ljudske evolucije. U detinjstvu, vezujemo se za roditelje. Kako starimo, naša vezanost postaje naš partner. Stoga ne čudi što je zaljubljivanje jedno od najlepših osećanja na svetu.
Nažalost, duboke emocije prate i problemi u partnerskim odnosima. Nesuglasice, velike razilke u mišljenju, žestoke rasprave, pa i psihološke igre okrivljavanja mogu da dovedu do rastanka. Istraživanja pokazuju da 70 odsto nevenčanih parova doživi raskid u prvoj godini, dok se šanse za razvod nakon 7 godina braka povećavaju za 40 odsto.
Da ne biste postali sumorna statistika psihološko savetovalište Sana vam daje savete za rešavanje svađe među partnerima.
Direktno izrazite svoje misli i osećanja
Neretko ljudi odluče da zadrže za sebe mišljenje o partnerovom ponašanju koje im smeta. Te neizrečene pritužbe obično se akumuliraju. U jednom trenutku se pretvore u pravu lavinu negativnih emocija. Upravo su one i okidač za svađe među partnerima.
Srećom, možete ih izbeći ako vi i vaš partner direktno izrazite ono što vas muči na iskren i brižan način. Stručnjaci preporučuju da smirenim tonom započnete razgovor, pokazujući obzirnost prema osećanjima voljene osobe. Najbolje ćete postići rečima: „Stalo mi je do naše veze“. Ili: „Znam da ne želiš da me uznemiriš“.
Nakon ovakvog uvoda jasno opišite ponašanje koje biste želeli da vaš partner promeni. Obavezno objasnite i razloge za to. Odnosno, kako se tada osećate bilo da ste ljuti, povređeni, iznervirani, frustrirani ili zbunjeni.
Obratite pažnju i na način na koji ćete konrektno zatražiti promenu. Na primer: „Radije bih da razgovaraš sa mnom tihim tonom.“ Ili: „Voleo bih da sačekaš da završim rečenicu pre nego što progovoriš“. Na kraju pitajte partnera za mišljenje o svemu.
Držite se jednog po jednog argumenta
U mnogim slučajevima svađe među partnerima ne zadržavaju se na temi zbog koje su počele. Pre nego što shvatite rasprava će prerasti u sukob i optužbe po brojnim pitanjima.
Vaša sposobnost da rešite jedan problem će se izgubiti u mešanju pokušaja rešavanja drugih problema, koji su se izrečeni. Samim tim ni rasprava ne vodi nikuda. Parovi koji se drže jednog argumenta imaju mnogo veće šanse da pronađu rešenje. Uz strpljenje i razumevanje, svaki partner ima vremena da obradi svoja osećanja i dođe do rešenja pre nego što promeni temu. Tek tada može izneti novi argument.
Slušajte partnera
Svi znamo koliko je važna komunikacija u partnerskim odnosima. Ipak, treba još jednom ponoviti da je zdrava komunikacija osnova svake uspešne veze. Ona uključuje aktivno slušanje, uspostavljanje kontakta očima i pružanje pune pažnje svom partneru dok govori, kao i odgovarajuće reagovanje.
Umesto stalnog okrivljavanja, pokušajte da razumete partnera. Takođe, budite spremni da priznate i svoje greške i izvinite se. Jedino na taj način vaša veza biće ispunjena ljubavlju i harmonijom.
Pretpostavite da vaš partner ima dobre namere
Vaš partner je ponovo zakasnio ili nije odmah odgovorio na vašu poruku. Da li u ovakvim situacijama prebrzo donosite negativne zaključke i reagujete u skladu s tim?
Sasvim je prirodno da imate pretpostavke o ponašanju drugih ljudi. Ipak, nije preporučljivo da odmah na njih i reagujete ishitreno. Ma koliko videli ovo kao povod za kritiku, udahnite i zapitajte se: „Da li postoji realan razlog za ovu pretpostavku?“
Potražite i pozitivna tumačenja ponašanja vašeg partnera. Možda je samo umoran, imao je previše posla ili, jednostavno, nije obratio pažnju. Još bolje, ako niste sigurni, pitajte ga za razlog.
Ponekad, partneri ne mogu sami da pronađu rešenje za česte svađe, te je neophodna stručna pomoć. Ukoliko je to slučaj sa vama kontaktirajte psihološko savetovalište Sana.
Pročitaj Više
4 mita koja podstiču nezadovoljstvo u vezi
Nezadovoljstvo u vezi je čest problem sa kojim se parovi suočavaju.
Odnos dvoje ljudi treba da bude zasnovan na ljubavi, poverenju i poštovanju. Jedino takva veza se može opisati kao stabilna. Upravo ona pruža sigurnost i utočište od svih stresnih situacija.
Sa druge strane, veza prepuna izazova i nepoverenja predstavlja dodatni izvor stresa. Ujedno, donosi osećaj tuge, pa i manjak samopouzdanja.
Međutim, ponekad su konflikti u vezi izazvani vašim očekivanjem od partnera i nerealnom vizijom šta vaš odnos treba da predstavlja. Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva mitove koji podstiču nezadovoljstvo u vezi.
Savršen partner postoji
Budimo realni, niko nije savršen!
Neki ljudi provode mnogo vremena maštajući o svom savršenom partneru. Maštaju o partneru kojeg žele da imaju. U isto vreme, sve više vide nedostatke svog partnera. Zbog toga dodatno troše energiju razmišljajući o tome koliko bi život bio bolji samo da im se partner promeni.
Težnja ka savršenom partneru stvara nezadovoljstvo u vezi. Razlog za to leži u činjenici da svako ponašanje partnera koje odstupa od zamišljenog ideala izaziva razočaranje.
Ako često razmišljate o svim promenama koje želite da vaš partner napravi, razmislite kako to utiče na vas. Koliko razočarenja, frustracije i besa ovo stvara za vas? Ideja nije samo prihvatiti bilo kakvo ponašanje svog partnera, već uvideti svoja uverenja o njemu. Na taj način moći ćete da shvatite da li je nezodovoljstvo rezultat nerealnih razmišljanja ili, zaista, vas dvoje ne funkcionišete dobro kao par.
Prava ljubav treba da bude laka i da vas uvek čini srećnim
Nemojte da zaboravite da svaki par čine dve osobe. Koje su šanse da se slože po svim pitanjima?
Partneri u vezi imaju različita interesovanja, očekivanja, želje, pa i stilove komunikacije. Takođe, mogu imati različite standarde, različite navike i različite odnose sa porodicom i prijateljima. Lista mogućih razlika je beskrajna. Ipak, to ne znači da ne mogu da ostvare zajednički život.
Nezadovoljstvo u vezi često proizilazi iz uverenja da bi stvari bile lake samo da je njihov partner kompatibilniji. Realnost je da, bez obzira koliko su dve osobe slične, pojedine razlike među njima će postojati. Prihvatanje tih razlika i kompromis jesu ključ jake, stabilne veze.
Ljudi koji očekuju da će njihova veza biti laka sigurno će biti razočarani. Mnogi od njih će je i napustiti čim nastupe prvi problemi u partnerskim odnosima.
Partner vas može upotpuniti
Filmovi često predstavljaju vizuju „prave ljubavi“ zasnovanu na ideji da partner treba da vas učini celim. Iako je zabavna za filmove, ova ideja je veoma problematična u stvarnom životu.
Ljudi koji očekuju da ih partner upotpunjuje vremenom postaju sve više zavisni od njega. To dovodi ne samo da nezdravog vezivanja, već postoji opasnost da se razvije i strah od samoće. Kod partnera, pak, stvara pritisak tako da odnos postaje zategnut. Vremenom, može doći i do raskida.
Da biste izgradili snažnu, trajnu vezu važno je pronaći ravnotežu između oslanjanja na partnera i mogućnosti da budete samostalni.
Večna ljubav postoji
Niko ne kaže da veza ne može trajati zauvek. Naprotiv, vremenom može postati čvršća i smislenija.
Nezadovoljstvo u vezi može se javiti ako verujete da „ljubav“ treba da bude zauvek ista. Ljubav, baš kao i veza, vremenom se razvija, menja. Osećanja su dinamična, te intenzivna privlačnost prema partneru koja je bila na početku veze može dobiti sasvim drugačiji oblik.
Ljudi koji očekuju da zaljubljenost treba da traje zauvek biće razočarani. Neretko, će za to kriviti partnera, dok će neki napustiti vezu čim ova „ljubavna“ osećanja nestanu.
Ukoliko sami ne možete da se izborite sa nezadovoljstvom u vezi potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više