Pet načina da postanete mentalno jači
Pet načina da postanete mentalno jači doneće vam kvalitetniji život.
Finansijska neizvesnost, preopterećenost na poslu, porodični problemi – postali su naša svakodnevnica. Iako izreka Fridriha Ničea: „Ono što nas ne ubija čini nas jačima“, zaista, ima smisla mnogi se ne mogu izboriti sa nedaćama koje su ih snašle. Posebno ako su konstantno izloženi stresnim situacijama. Srećom, možemo da naučimo kako da upravljamo njima.
Psihološka otpornost, tj. rezilijentnost, koja dovodi do metalno jakog sklopa ličnosti, nije lična osobina. U pitanju je proces koji se postiže vežbanjem, a omogućava nam da se prilagodimo ne samo svakodnevnom stresu, već i težim životnim situacijama, traumama i tragedijama.
Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva pet načina da postanete mentalno jači.
Nemojte dozvoliti da vas strahovi savladaju
Sasvim je u redu biti uplašen. Međutim, ne trebate dozvoliti da vas vaši strahovi parališu. Oni nikako ne smeju biti kočnica u životu.
Biti mentalno jak znači gledati dalje od svojih strahova i fokusirati se na lične ciljeve. Probijajući se kroz ono što vas plaši ne samo da postajete otporniji, već i uviđate svoje vrednosti. Samim tim stvarate mogućnosti za lični razvoj.
Prevazilaženje navika samosabotaže ili odlazak iz nezdrave veze sigurno će vam u početku delovati teško. Vremenom, zapravo, doneće boljitak u vašem životu.
Neka vaše ponašanje bude u skladu sa ciljevima
Da biste povećali svoju rezilijentnost morate da uskladite svoje vrednosti, ciljeve i ponašanje. Na primer, ako imate konkretan cilj da povećate svoj osećaj autonomije i samousmeravanja, deo tog cilja može uključivati vrednost koju ste sebi postavili, kao što je neupoređivanje sa drugima. Polazeći od sopstvenih vrednosti, vaše ponašanje će se promeniti kako bi bilo usmereno ka ispunjenju cilja.
U suprotom, ukoliko su vaše vrednosti, ponašanja i ciljevi neusaglašeni možda ćete primetiti da ne postižete željeni rezultat onoliko brzo koliko se nadate. To je sigurni znak da morate da izvršite određene promene da biste ispunili plan koji ste sebi postavili.
Vodite dnevnik svojih misli
Jedan od pet načina da postanete mentalno jači jeste da beležite svoje misli.
Ponekad, kada je osoba suočena sa nedaćama ili borbama možda neće imati snage da o tome priča sa prijateljima, pa i drugim članovima porodice. Potiskivanje misli vodi ga gomilanju negativnih emocija, koje mogu da izazovu frustracije.
Da biste to sprečili stručnjaci savetuju da svoje misli i osećanja zapišete. Vođenje dnevnika, bilo da se radi u elektronskoj formi ili pisanjem u svesku, pomoći će vam da prepoznate svoje potrebe. Na osnovu njih moći ćete da kreirate ciljeva usklađene sa povećanjem rezilijentnosti.
Promenite način razmišljanja
Kada su vam stalno u glavi reči „bol“ ili „patnja“ vremenom će vas navesti da sebe posmatrate kao žrtvu.
Morate znati da reči koje odaberete da opišete sebe i svoja iskustva mogu uticati na to kako se osećate. Kolika je njihova moć jaka govori i podatak da će imati uticaj i na to šta verujete da je istina o vama.
Umesto negativnih reči počnite da koristite pozitivne, kao što su „uspešan“ i „jak“. Zahvaljujući njima promenićete percepciju na svet, te ćete se i na sasvim drugačiji način suočiti sa novim stresnim događajem.
Brinite o sebi
U pet načina da postanete mentalno jači spada i briga o sebi. Ona je mnogo više od povremenog odlaska u spa centar ili na masažu.
Morate pronaći vremena za sebe svakog dana. Na primer, možete ujutru ili pre spavanja meditirati ili vežbati. Ukoliko ste ljubitelj knjiga obavezno izdvojite vreme u toku dana da čitate ili da radite bilo šta drugo što vas čini srećnim.
Briga o sebi može uključivati i traženje stručne pomoći. Zato ako ne umete sami da se izborite sa problemima i da naučite kako da postanete rezilijentni kontaktirajte psihološko savetovalište Sana.
Pročitaj Više
Nema ništa loše u tome biti singl – Oslobađanje srama i stigma
Biti singl i dalje je stigmatizovan pojam. Iako živimo u modernom društvu postoji uverenje da je živeti bez partnera pogrešno i neprihvatljivo. Cilj svakog bića jeste da pronađe nekog sa kim će biti u vezi. Samo tada može biti potpuno srećan i imati ispunjen život.
Nažalost, ovakve društvene norme čine da osobe koje su same osećaju stid, pa i manjak samopouzdanja. U nastajanju da budu prihvaćeni mnogi su spremni da budu i u nefunkcionalnoj, toksičnoj vezi. Takav stav ne samo da je pogrešan, već može stvoriti mnoge druge probleme.
Da biste ih izbegli psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da „biti singl“ ne posmatrate kao lični neuspeh.
Prestanite da se identifikujete sa statusom svoje veze
Čovek se ne definiše preko svog partnera. Zato nemojte sebe poistovećivati sa statusom veze. Biti singl znači samo da još uvek niste pronašli svoju srodnu dušu. Sa druge strane, vi ste biće prepuno kvaliteta i dobrih osobina, koje ostvaruje uspehe na mnogim poljima.
Imajte u vidu da vaša vrednost ne dolazi spolja. Vaša vrednost ne dolazi sa vezom, partnerom ili venčanim prstenom na ruci. Niste ništa manje vredni, niti beskorisni ako ste solo. Zapravo, život donosi pregršt nepredvidivih događaja, te se i status veze menja tokom vremena. Ono što ste vi je suštinska, unutrašnja vrednost koju treba ceniti.
Ništa nije u redu sa tobom
Jedini razlog zašto ste slobodni je što još uvek niste upoznali pravu osobu. Nije zato što niste dovoljno privlačni. Ili možda dovoljno obrazovani. Ne treba da smršate, promenite stil oblačenja ili nađete novi posao da biste pronašli voljenu osobu. Radite na sebi jedino da biste vi bili zadovoljni, a ne da udovoljite društvenim normama.
Prestanite sebe da potcenjujete i omalovažavate. Takođe, prestanite da osećate krivicu što ste sami. Da ste upoznali pravu osobu, sada biste bili u vezi, zar ne? Umesto da se stidite, prihvatite da vas tek čeka ljubav. Za to vreme, uživajte u svom životu, jer biti singl može biti podjednako zabavno, kao u vezi.
Ostanite verni sebi
Biti singl nije nedostatak opcija, već izbor. Izbor da poštujete svoje standarde i želje, a ne da ispunjavate očekivanja drugih.
Bolje je ostati sam i tražiti ono što zaista zaslužujete u ljubavi nego da gubite vreme sa pogrešnim ljudima. Ne samo da ćete biti nezadovoljni u vezi sa osobom koja vam ne odgovara, već postoji opasnost da u takvom odnosima izgubite i sami sebe. Odnosno, da prestanete da negujete lična uverenja i ciljeve kojima težite.
Uzdignite se iznad pritiska društva
Kolektivno uslovljavanje je toliko pogrešno, ali takođe snažno i duboko ukorenjeno. Zato je teško videti dalje od toga i verovati u suprotno.
Bez obzira što je društvo stvorilo uverenje da je biti singl loše iskustvo, morate se osloboditi ovog pristiska. Nemojte zaboraviti da su i međuljudski odnosi teški. Nisu sve veze idilične, ma kako bile lepo predstavljane. Mnogi se, zapravo, osećaju prazno u zajedničkom životu.
Ukoliko ne umete da se izborite sa stidom što ste sami potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeAnksioznost kod roditelja – Koji su simptomi i zašto se javlja?
Anksioznost kod roditelja se odnosi na preteranu zabrinutost roditelja ili staratelja o dobrobiti svoje dece.
U izvesnoj meri, briga je normalna i korisna emocija, jer motiviše roditelja da donosi bezbedne, efikasne odluke. Obično se javlja još u trudnoći. Da li ću biti dobar roditelj? Da li će sa detetom biti sve u redu? Da li ću uspeti da mu pružim sve što poželi? Ova i slična pitanja često postavljaju budući roditelji.
Osećaj brige nastavlja da postoji i u detinjstvu, kako dete odrasta, što je sasvim normalna pojava. Međutim, ako roditeljska briga postane preopterećavajuća tako da ima negativan uticaj na mentalno zdravlje svih članova porodice onda je reč o anksioznosti kod roditelja.
S obzirom da je anksioznost kod roditelja čest problem psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da prepoznate njegove znake.
Zašto se javlja anksioznost kod roditelja?
Uzroci koji vode roditeljskoj anksioznosti mogu biti različiti. Obično predstavljaju kombinaciju genetskih faktora i faktora životne sredine. Pri čemu uključuju brige o društvenom, emocionalnom i mentalnom blagostanju deteta, u rasponu od sposobnosti deteta da sklapa prijateljstva do njegovih ocena u školi.
Genetika igra važnu ulogu. To znači da je veća verovatnaća da se razvije ukoliko postoji porodična istorija anksioznih poremećaja. Takođe, lična istorija mentalnih bolesti, kao i hronična medicinska stanja mogu da dovedu do ovog problema.
U okidače se svrstavaju i određene crte ličnosti. Naime, osobe koje ne znaju kako da upravljaju stresom ili su sklone da budu pesimistične i negativne mogu da pokazuju znake anksioznosti.
Anksioznost kod roditelja može biti i posledica preživljenje traume ili nedostatka samopouzdanja te dolazi do nesigurnost u sposobnosti vaspitanja. Mada je danas i velik uticaj društvenih mreža, posebno objave o nasilju u školi i otmicama dece.
Prevelika i nerealistična očekivanja koje osobe stavljaju pred sebe ili očekuju od deteta mogu biti pokretač anksioznosti. Zbog toga se češće javlja kod onih koji su opsednuti kontrolom i kod onih koji stalno teže perfekcionizmu.
Koji su simptomi roditeljske anksioznosti?
Stres i napetost su karakteristični znači za anksioznost kod roditelja. Prate ih problemi sa spavanjem, razdražljivost, problemi sa koncentracijom i preterana zabrinutost.
Ukoliko osete pretnju javljaju se napadi panike, ubrzano disanje, povećan broj otkucaja srca, znojenje, pa i drhtanje i osećaj slabosti.
Osoba koje se bori sa roditeljskom anksioznošću nastoji da izbegne situacije za koje smatra da su opasne. To može uključivati zabranu deci da učestvuju u razumno bezbednim aktivnostima iz straha da će biti povređena, maltretirana ili doživeti druge negativne posledice.
Neretko očekuju najgore. Umesto da realno sagledaju situaciju i vide sve razumne mogućnosti ovi roditelji neće moći da prestanu da očekuju najgore.
Pojedini ispoljavaju anksioznost preteranim reagovanje, naročito u odnosu sa detetom, dok se kod zaposlenih žena mogu javiti i simptomi burn out sindroma.
Kako roditeljska anksioznost utiče na decu?
Odrastanje sa anksioznim roditeljem povećava verovatnoću da se ovaj problem javi i kod deteta. Posebno je povećana opasnost od pojave generalizovanog anksioznog poremećaja i poremećaja anksioznosti pri odvajanju.
Posledica roditeljske anksioznosti može biti i razvoj specifičnih fobija i depresije. Zatim, smanjeno samopouzdanje, nespremnost za nove stvari, kao i nerealno sagledavanje sveta oko sebe.
Imajući u vidu ozbiljnost problema, sa prvim znacima roditeljske anksioznosti potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeOpsednutost kontrolom – Zašto se javlja i koji su znaci?
Opsednutost kontrolom je česta pojava među ljudima širom sveta.
Imati kontrolu nad sopstvenim životom težnja je svih. Ona podrazumeva planiranje i rad na ispunjenju ciljeva. Međutim, kada ta kontrola nije više pokretačka snage i izvor ličnog napretka, već preterana okupacija koja vodi ka frustraciji, pa i anksioznosti i depresiji, javlja se problem.
Kontrol frik, kako se često naziva osoba opsednuta kontrolom, je termin koji opisuje muškarce i žene koji imaju veliku potrebu za kontrolom svega što se oko njih radi i dešava. U nastojanju da se stvari urade na određeni način oni neretko diktiraju drugima kako će se ponašati. Čak mogu postati uznemireni kada neko izazove odstupanje u načinu na koji radije rade stvari.
S obzirom da opsednutost kontrolom narušava svakodnevni život psihološko savetovalište Sana vam otkriva koji znaci ukazuju na ovaj problem.
Zašto se javlja opsednutost kontrolom?
U većini slučajeva opsednutost kontrolom dolazi iz detinjstva. Ukoliko je stil roditeljstva bio previše autoritaran može se javiti problem kontrolisanja. Takođe, deca koja odrastaju uz kontrol frik roditelje često i sama to postaju.
U osnovi ovog problema neretko je strah od napuštanja. Tako, na primer, devojka koja se plaši da će je dečko ostaviti može pokušati da preterano kontroliše njegov život stalno ga proveravajući.
Opsednutost kontrolom posledica je manjka samopouzdanja. Da bi se osetili superiornije ljudi teže da sve oko sebe kontrolišu. Dok ponekad proizilazi iz osećaja ranjivosti. Naime, osobe koje su se suočile sa gubicima i razočarenjima u prošlosti nastoje da negativne emocije izbegnu preteranom kontrolom svog života.
Kontrol frik se često povezuje i sa perfekcionizmom. Želja da osoba bude savršena u svakom pogledu stvara osnovu za prekomernom kontrolom.
Potreba za kontrolom, u ekstremnim slučajevima, potiče od dubljih psiholoških problema. Tu, pre svega, spadaju opsesivno-kompulzivni poremećaj, anksiozni poremećaji i poremećaji ličnosti – antisocijalni poremećaj ličnosti, narcisoidni poremećaj ličnosti, histrionični poremećaj ličnosti.
Znaci da ste kontrol frik
Kontrol frik je obično vođen željom da sve bude urađeno na način za koji smatraju da je ispravan. Ovi ljudi izbegavaju greške u sopstvenom životu. Zbog toga imaju veliku potrebu da ispravljaju druge u slučaju da otkriju da nešto nije u redu. To uključuje i ispravljanje sitnih grešaka, kao što je pogrešno izgovorena reč, pravopis, loši maniri…
Kako ni sebi ne opraštaju greške, prema drugima su veoma kritični. Shodno tome, skloni su da sude o ljudima na osnovu njihovih grešaka.
Osobe opsednute kontrolom vrlo retko traže pomoć. Samim tim ne žele da dele zasluge za postignuti uspeh. Niti da prihvate da je ponekad splet srećnih okolnosti.
Verovanje da znaju šta je najbolje u svakoj situaciji je karakteristični znak kontrol frika. Čak pokušavaju da manipulišu ponašanjem drugih da bi delovali na način koji odgovara njihovom planu. U protivnom, ako neko poremeti njihove planove reaguju burno.
Još jedna osobina ovih osoba jeste želja da pobede u svim raspravama. Bez obzira na temu diskusije, jednostavno smatraju da su uvek u pravu, te da treba da imaju zadnju reč u raspravi. U situacijama kada ne smeju da imaju poslednje reči osećaju da je diskusija ostala nerazjašnjena, što dovodi do frustracije i nezadovoljstva.
Ukoliko ste prepoznali kod sebe neki od znakova opsednosti kontrolom potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
4 mita koja podstiču nezadovoljstvo u vezi
Nezadovoljstvo u vezi je čest problem sa kojim se parovi suočavaju.
Odnos dvoje ljudi treba da bude zasnovan na ljubavi, poverenju i poštovanju. Jedino takva veza se može opisati kao stabilna. Upravo ona pruža sigurnost i utočište od svih stresnih situacija.
Sa druge strane, veza prepuna izazova i nepoverenja predstavlja dodatni izvor stresa. Ujedno, donosi osećaj tuge, pa i manjak samopouzdanja.
Međutim, ponekad su konflikti u vezi izazvani vašim očekivanjem od partnera i nerealnom vizijom šta vaš odnos treba da predstavlja. Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva mitove koji podstiču nezadovoljstvo u vezi.
Savršen partner postoji
Budimo realni, niko nije savršen!
Neki ljudi provode mnogo vremena maštajući o svom savršenom partneru. Maštaju o partneru kojeg žele da imaju. U isto vreme, sve više vide nedostatke svog partnera. Zbog toga dodatno troše energiju razmišljajući o tome koliko bi život bio bolji samo da im se partner promeni.
Težnja ka savršenom partneru stvara nezadovoljstvo u vezi. Razlog za to leži u činjenici da svako ponašanje partnera koje odstupa od zamišljenog ideala izaziva razočaranje.
Ako često razmišljate o svim promenama koje želite da vaš partner napravi, razmislite kako to utiče na vas. Koliko razočarenja, frustracije i besa ovo stvara za vas? Ideja nije samo prihvatiti bilo kakvo ponašanje svog partnera, već uvideti svoja uverenja o njemu. Na taj način moći ćete da shvatite da li je nezodovoljstvo rezultat nerealnih razmišljanja ili, zaista, vas dvoje ne funkcionišete dobro kao par.
Prava ljubav treba da bude laka i da vas uvek čini srećnim
Nemojte da zaboravite da svaki par čine dve osobe. Koje su šanse da se slože po svim pitanjima?
Partneri u vezi imaju različita interesovanja, očekivanja, želje, pa i stilove komunikacije. Takođe, mogu imati različite standarde, različite navike i različite odnose sa porodicom i prijateljima. Lista mogućih razlika je beskrajna. Ipak, to ne znači da ne mogu da ostvare zajednički život.
Nezadovoljstvo u vezi često proizilazi iz uverenja da bi stvari bile lake samo da je njihov partner kompatibilniji. Realnost je da, bez obzira koliko su dve osobe slične, pojedine razlike među njima će postojati. Prihvatanje tih razlika i kompromis jesu ključ jake, stabilne veze.
Ljudi koji očekuju da će njihova veza biti laka sigurno će biti razočarani. Mnogi od njih će je i napustiti čim nastupe prvi problemi u partnerskim odnosima.
Partner vas može upotpuniti
Filmovi često predstavljaju vizuju „prave ljubavi“ zasnovanu na ideji da partner treba da vas učini celim. Iako je zabavna za filmove, ova ideja je veoma problematična u stvarnom životu.
Ljudi koji očekuju da ih partner upotpunjuje vremenom postaju sve više zavisni od njega. To dovodi ne samo da nezdravog vezivanja, već postoji opasnost da se razvije i strah od samoće. Kod partnera, pak, stvara pritisak tako da odnos postaje zategnut. Vremenom, može doći i do raskida.
Da biste izgradili snažnu, trajnu vezu važno je pronaći ravnotežu između oslanjanja na partnera i mogućnosti da budete samostalni.
Večna ljubav postoji
Niko ne kaže da veza ne može trajati zauvek. Naprotiv, vremenom može postati čvršća i smislenija.
Nezadovoljstvo u vezi može se javiti ako verujete da „ljubav“ treba da bude zauvek ista. Ljubav, baš kao i veza, vremenom se razvija, menja. Osećanja su dinamična, te intenzivna privlačnost prema partneru koja je bila na početku veze može dobiti sasvim drugačiji oblik.
Ljudi koji očekuju da zaljubljenost treba da traje zauvek biće razočarani. Neretko, će za to kriviti partnera, dok će neki napustiti vezu čim ova „ljubavna“ osećanja nestanu.
Ukoliko sami ne možete da se izborite sa nezadovoljstvom u vezi potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeIntrapersonalna inteligencija – Zašto je važna i koje su njene karakteristike?
Intrapersonalna inteligencija je jedna od 8 vrsta inteligencija koje je razvio Howard Gardner. Ovaj američki psiholog je u svom delu „Teorija višestrukih inteligencija“ definisao inteligenciju kao „sposobnost rešavanja problema ili razvoja proizvoda, koji su važni u kulturnom kontekstu ili u datoj zajednici“.
Na osnovu te definicije identifikovao je 8 tipova inteligencija koje ljudsko biće ima sa kapacitetom za razvoj. One imaju međusobno dejstvo, ali deluju i samostalno.
Prema Gardneru, intrapersonalna inteligencija je sposobnost istraživanja sopstvenog unutrašnjeg sveta i osećanja. Odnosno, sposobnost samorefleksije, spoznaje svojih snaga i slabosti, kao i osećanja i misaonih procesa koji čine samospoznaju.
S obzirom da intrapersonalna inteligencija može pomoći da se osoba fokusira na planiranje i upravljanje svojim životom psihološko savetovalište Sana vam otkriva njene osnovne karakteristike.
Koje su karakteristike intrapersonalne inteligencije?
Iako će, možda, nekima definicija intrapersonalne inteligencije delovati kao opis za narcisoidni poremećaj ličnosti, postoji velika razlika. Pre svega, osobe sa ovom inteligencijom su zabrinute za okruženje oko sebe, a ne samo za sebe. Zapravo, one počinju da upoznaju druge ljude upoznavajući sebe. Takođe, svesni su svojih prednosti, ali se ne hvale.
Intrapersonalna inteligencija donosi jaku intuiciju i razumevanje sopstvenih osećanja. Samim tim i razumevanje osećanja i misli drugih. Ovi ljudi su spremni da primene ono što nauče u svakodnevnom životu. Često su veoma odlučni da postignu svoje ciljeve bez obzira koliko godina imaju.
Kako vole da provode vreme sami, nije redak slučaj da pokazuju znake introvertnosti. Posebno mlađi u odnosu na svoje vršnjake.
Još jedna značajna karakteristika jeste razumevanje sopstvenih grešaka. Na taj način uče da izbegnu slične situacije u budućnosti. Ujedno poseduju visoku kontrolu besa.
Osobe sa ovom vrstom inteligencije često teže da svoja osećanja i misli izraze na kreativne načine, na primer kroz pisanje ili muziku.
Zašto je intrapersonalna inteligencija važna?
Intrapersonalna inteligencija ide korak dalje od emocionalne inteligencije. Mogućnost razumevanja šta se dešava u vašem umu i svest o svojim emocijama obezbeđuje vam jasno postavljanje ciljeva.
Povezivanje sa drugima, bilo da se radi o kolegama, prijateljima ili porodici, deo je stvaranja smislenog života. Ljudi koji su razvili svoju intrapersonalnu inteligenciju dobri su u međuljudskim odnosima i komunikaciji. Svesni su svojih misli i razumeju da ono što misle direktno utiče na njihov stav prema životu i kako se osećaju o sebi. Sa tim dolazi i razumevanje šta treba da urade da bi promenili svoje okolnosti ili postigli određene ciljeve.
Drugim rečima, sinhronizovani su sa sobom i sposobni da se razvijaju kako se njihov život i okolnosti menjaju.
Intrapersonalna inteligencija omogućava i napredovanje u karijeri. Kada poznajete sebe, ne dozvoljavate da vam spoljni uticaji poljuljaju samopouzdanje. U skladu sa tim kritiku prihvatate kao priliku za poboljšanje, dok vas toksični komentari ne dotiču.
Kako razviti intrapersonalnu inteligenciju?
Howard Gardner smatra da se ljudi ne rađaju sa pojedinim vrstama inteligencije.To znači da možemo da poboljšamo svoje kognitivne veštine kako bismo postigli intrapersonalnu inteligenciju.
Jedan od najlakših načina jeste vođenje dnevnika. Rutinsko beleženje događaja, ali i misli i osećanja pomaže u stvaranju svesti.
Obavezno odvojite vreme za razmišljanje. Nije bitno o čemu mislite. Bićete šokirani uticajem misaonih putovanja tokom kratkih pauza tokom jednog dana.
Važno je da znate da ljudi sa visokom intrapersonalnom inteligencijom mogu razumeti osećanja i misli drugih ljudi. Zbog toga je ključno negovanje društvenih hobija kako biste bili u interakciji sa drugima.
Intrapersonalna inteligencija se razvija kroz učenje i praksu. Ukoliko ne možete sami da pronađete najbolje načine za njen razvoj potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeShizoafektivni poremećaj
Shizoafektivni poremećaj je poremećaj mentalnog zdravlja. Karakteriše ga kombinacija simptoma shizofrenije, kao što su halucinacije ili deluzije, i simptoma poremećaja raspoloženja, kao što su depresija ili manija. Upravo zbog toga ovaj poremećaj se često u početku pogrešno dijagnostikuje kao bipolarni poremećaj ili shizofrenija.
Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje shizoafektivni poremećaj može biti bipolarni tip ili depresivni tip. Bipolarni tip uključuje epizode manije i ponekad velike depresije. Dok se kod depresivnog tipa javljaju samo velike depresivne epizode.
Istraživanja pokazuju da je češći od afektivnog poremećaja, ali ređi od shizofrenije. Ipak, ne treba ga zanemariti. Nelečeni shizoafektivni poremećaj može dovesti do problema u funkcionisanju na poslu, u školi i u društvenim situacijama, uzrokujući usamljenost.
Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako na vreme da prepoznate problem.
Koji su uzroci shizoafektivnog poremećaja?
Tačan uzrok nije poznat, te se smatra da shizoafektivni poremećaj nastaje kombinacijom više faktora.
Genetika igra važnu ulogu. To znači da postoji veća verovatnoća da će se razviiti ukoliko u porodici ima članova koji pate ne samo od ovog poremećaja, već i od shizofrenije ili bipolarnog poremaćaja.
Novije studije pokazuju da njegova pojava može biti uslovljena i strukturom mozga. Odnosno, načinom na koji percipiramo stvarnost.
Ne treba zaboraviti ni faktore okruženja. Naime, pojedini stresni događaji, poput smrti drage osobe, razvoda ili gubitka posla, čine osnovu za pokretanje shizoafektivnog poremećaja.
Upotreba nedozvoljenih supstanci, naročito LSD, takođe, se svrstava u potencijalne faktore rizika.
Kako prepoznati shizoafektivni poremećaj?
Shizoafektivni poremećaj ima individualni karakter. Samim tim i simptomi se razlikuju od osobe do osobe. Zavise i od tipa poremećaja.
Ipak, postoje određeni karakteristični znaci. To su, pre svega, halucinacije. One se manifestuju u vidu viđenje ili slušanje stvari koje ne postoje. Zatim, zablude, tj. lažna, fiksna uverenja kojih se osoba drži čak i kada se dokaže da su neosnovana.
Ove simptome često prati neorganizovano razmišljanje. Osoba se može vrlo brzo prebaciti sa jedne teme na drugu ili dati odgovore koji su potpuno nepovezani.
Depresivno raspoloženje je obavezno kod depresivnog tipa. Karakteriše ga osećaj tuge, praznine, bezvrednosti. U težem obliku javljaju se i suicidne misli.
Sa druge strane, kod bipolarnog tipa prisutno je manično ponašanje. Ono podrazumeva osećaj euforije, sa povećanjem energije i smanjenom potrebom za snom. Osoba je preplavljena idejama i različitim mislima, a nije redak slučaj da je spremna i da se upusti u rizično ponašanje.
Kada treba potražiti pomoć?
Shizoafektivni poremećaj može da dovede do brojnih problema u životu. Socijalna distanca, loši međuljudski odnosi, anksiozni poremećaji – samo su neki od njih.
Osobe sa ovim poremećajem imaju problem da zadrže posao, te su mnogi od njih nezaposleni. Egistencijalni problemi uticali su da pojedini čak postanu beskućnici. Povećan je i rizik od bolesti zavisnosti, ali i od pokušaja samoubistva.
Imajući ovo u vidu veoma je važno započeti sa lečenjem na vreme. Terapija podrazumeva kombinaciju farmakoterapije i psihoterapije. Lekovi koji se koriste jesu stabilizatori raspoloženja, antipsihotici i antidepresivi. Dok se od psihoterapije primenjuju kognitivno bihejvioralna terapija i porodična terapija.
Shizoafektivni poremećaj se može držati pod kontrolom uz odgovarajuću terapiju. Zato potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Kognitivna disonanca – Zašto se javlja i koji su simptomi?
Kognitivna disonanca predstavlja mentalno stanje koje karakteriše istovremeno dva ili više mišljenja ili uverenja o jednoj istoj pojavi, a koja su međusobno neusaglašena ili čak u konfliktu.
Ovo nije bolest, niti poremećaj, već psihološki fenomen koji se može dogoditi svakome. Prvi ga je definisao američki psiholog Leon Festinger 1957. godine. U svojoj knjizi „Teorija kognitivne disonance“, Festinger je predložio da dve ideje mogu biti konsonantne ili disonantne. Konsonantne ideje logički proizilaze jedna iz druge, dok se disonantne ideje suprotstavljaju jedna drugoj.
Disonantne ideje stvaraju neravnotežu u mišljenju koju ljudski um nastoji da je ispravi tako što će prihvatiti jednu od njih i na taj način smanjiti psihičku nelagodnost nastalu usled neusaglašenosti.
Zašto se javlja kognitivna disonanca?
Svako može doživeti kognitivnu disonancu, jer ljudi nisu uvek u stanju da se ponašaju na način koji odgovara njihovim uverenjima. Iako postoje mnogi faktori koji je mogu izazvati najčešći su prinudno poštovanje, donošenje odluka i napor.
Prinudno poštovanje se javlja kada je osoba primorana da javno radi stvari sa kojima se privatno ne slaže, niti bi ih ikad uradila. Obično se javlja kod zaposlenih koji se time služe kako bi izbegli stres na poslui konflikte u radnom okruženju.
Kognitivna disonanca može nastati i kada osoba mora da donese odluku između nekoliko opcija koje joj se ne sviđaju ili sa kojima se ne slaže ili su, pak, u protivrečnosti sa željama. Tako, na primer, može biti u slučaju da morate da odlučite da li da prihvatite posao iz snova u drugom gradu ili da odbijete ponudu da biste mogli da budete u blizini svojih prijatelja i porodice.
Ljudi imaju tendenciju da visoko cene stvari za koje naporno rade, čak i ako su te stvari u suprotnosti sa njihovim ličnim uverenjem. Razlog za to leži u činjenici da bi gledanje nečega negativno nakon što ste uložili mnogo napornog rada izazvalo više neslaganja.
U ostale pokretače svrstavaju se novi događaji ili nove informacije koje se ne slažu sa već postojećim znanjima ili ponašanjima, ali i zavisnost. Naime, osoba možda ne želi da se bavi disonantnim ponašanjem, ali zavisnost može učiniti da se oseća fizički i mentalno teškim da svoje ponašanje uskladi sa svojim vrednostima.
Simptomi kognitivne disonance
Kognitivnu disonancu nije moguće jasno uočiti, jer je to nešto što osoba oseća iznutra. Zbog toga ne postoji skup spoljašnjih znakova koji mogu pouzdano ukazati na problem. Međutim, Leon Festinger ističe da ljudi nastoje da je reše kako bi sprečili osećaj neprijatnosti koji ona izaziva, te iz toga proizilaze karakteristični odbrambeni mehanizmi. Tu, pre svega, spada izbegavanje ili ignorisanje disonance. Osoba može izbegavati ljude ili situacije koje je podsećaju na neusaglašena mišljenja.
Pored izbegavanja može biti prisutna i delegitimizacija koja uključuje podrivanje dokaza neslaganja. Osoba to može učiniti tako što će diskreditovati osobu, grupu ili situaciju koja je istakla nesklad.
Ograničavanje uticaja je još jedno karakteristično ponašanje. Ono se manifestuje omalovažavanjem njenog značaja.
Kognitivna disonanca može da dovede do stida i žaljenja zbog prošlih postupaka ili odluka, kao i osećaja krivice zbog stvari koje su bili prinuđeni da urade, a za koje veruju da nisu u redu.
Kod stabilnih, samouverenih osoba kognitivna disonanca prolazi neopaženo, ali kod osoba sa narušenim mentalnim zdravljem postoji opasnost od razvoja posledica. Da biste ih sprečili na vreme potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više