Veze na daljinu
Veze na daljinu? Većina ljudi je skeptična po tom pitanju upravo zato što ljubavni odnosi sami po sebi mogu biti komplikovani i teški, čak i kada je voljeno biće blizu vas.
Psihološko savetovanje Sana u narednom tekstu daje vam jasne i korisne savete kako da svoju vezu na daljinu održite i sačuvate ljubav.
Veza na daljinu – Uvek treba da se nadate nečemu zajedno
Jedna od stari koja ubija vezu na daljinu jeste stalna neizvesnost. Upravo ta neizvesnost će vas naterati da postavite gomilu pitanja:
“Da li je sve ovo vredno toga?”
“Da li on ili ona oseća prema meni i dalje isto?”
“Da li je neveran?”
Što ste više razdvojeni više će da raste neizvesnost i stvaraće sumnju i nepoverenje. Upravo zato je bitno da uvek imate na umu datum kada ćete se videti ili raditi nešto zajedno, otići na zajednički odmor. Takođe su bitni zajednički ciljevi o kojima ćete razgovarati i težiti njihovom ostvarenju, zapravo mora postojati uzrok koji će vas spajati i vraćati jedno drugom.
Ne preterujte sa osudama
Kada smo odvojeni od onoga koga volimo a naša želja da budemo pored njega je velika počinjemo da donosimo različite vrste pretpostavki koje su često ili preterane ili pak potpuno pogrešne.
To se kod veze na daljinu može manifestovati na različite načine. U nekim slučajevima preovlada suluda ljubomora ili iracionalna posesivnost, jer svaki izlazak u društvo doživljavaju kao potencijalno ugrožavajući za vezu.
U nekim slučajevima ljudi postaju previše kritični i neurotični do te mere da svaka sitnica koja pođe po zlu predstavlja potencijalni kraj veze.
Sve ove iracionalne fantazije su beskorisne. Najbolje što možete da učinite u ovakvim trenutcima jeste da razgovarate sa partnerom o onome što osećate i priznate mu šta vas muči.
Komunicirajte kada oboje imate potrebu za tim
Problemi u partnerskim odnosima najčešće počinju lošom komunikacijom.
Mnogi parovi koji imaju vezu na daljinu unapred kreiraju vreme kada će se čuti. Komunikacija međutim treba sa se odvija spontano, treba da razgovarate zato što želite a ne zato što morate. Ako to podrazumeva par dana bez komunikacije, neka tako i bude. Imati povremeno par dana samo za sebe, zapravo je veoma zdravo za odnos.
Ukoliko forsirate komunikaciju mogu se dogoditi dve stvari:
Prva je da ćete jednog dana neizbežno doći do toga da nećete imati o čemu da razgovarate.
Druga je da ćete ga pozvati svaki dan ne zato što želite, već zato što osećate obavezu.
Neka vaši pozivi i razgovori budu spontani ispunjeni smehom i deljenjem zajedničkih sećanja ili prepričavanjem interesantnih stvari koje su se dešavale tih dana.
Ukoliko pak vaš partner ili partnerka želi da vas čuje nekoliko puta mesečno a ne nekoliko puta dnevno, to je onda razlog zbog koga iskreno treba da razgovarate o svom odnosu.
Veze na daljinu – Uverite se da je vaša udaljenost privremena
Veze na daljinu ne mogu preživeti bez nade. Da bi postojala nada mora postojati mogućnost da ćete vas dvoje na kraju biti zajedno. Bez te vizije sve ostalo je besmisleno.
Zapamtite da sama ljubav nije dovoljna, vas dvoje morate imati usklađene vizije, zajedničke vrednosti i interese. Nije dovoljna ni sama vizija, bitno je da oboje radite u tom smeru da je ostvarite zajednički.
Naravno da postoje strahovi i kod jednog i kod drugog partnera, ali zajednički treba da radite na tome da ih prebrodite.
Nećete moći da imate osećaj za stvarnu vezu ukoliko zaista ne budete u njoj. Kada su dve osobe udaljene veoma je lako idealizovati stvari. Previše je lako prevideti svakodnevne a u stvari velike razlike. Zato je bitno nadati se, graditi odnos na stabilnim temeljima i kada dođe vreme zajednički ostvariti cilj.
Ukoliko je i vaša veza na daljinu i imate problem u komunikaciji sa partnerom obratite se psihologu.
Svi problemi su rešivi i tu smo da vam pomognemo, kako uživo tako i putem skype psihološkog savetovanja.
Pročitaj VišeKako pobediti neodlučnost
Kako pobediti neodlučnost? Pitanje koje sve veći broj ljudi postavlja.
Da li da raskinem vezu u kojoj nema više emocija ili ne? Da li da napustim loše plaćen posao ili da trpim jer nemam bolju ponudu? Da li da odem iz zemlje ili ostanem iako smatram da ovde ne mogu da napredujem? Ova i slična pitanja, zaista, stvaraju dilemu. Ipak, neodlučnost koja proizilazi iz njih navodi nas na razmišljanje, jer je reč o važnim odlukama, koje mogu da dovedu do velikih promena u životu.
Međutim, problem nastaje kada je neodlučnost prisutna svakodnevno, tada onemogućava donošenje i najosnovnijih odluka, kao što je izbor jela u restoranu ili kupovinu kafe u marketu.
Nažalost, moderno doba donelo je obilje informacija i opcija. Čime dodatno otežava donošenje odluke osobama koje nemaju poveranja u same sebe, odnosno u svoju sposobnost odlučivanja. S obzirom da je prisutan strah od greške u izboru, odluku prepuštaju bližnjima ili, pak, traže pomoć na internetu. Drugi su, pak, u stalnoj potrazi za boljim, što na kraju dovodi do veće neodlučnosti, ali i do kajanja i nezadovoljstva. Mada nije redak slučaj da se razvije i prokrastinacija, tj. odlaganje donošenja odluke, samim tim i izvršenja obaveza koje su vezane za nju.
Imajući u vidu kompleksnost problema, psihološko savetovalište Sana vam daje odgovor na pitanje: “kako pobediti neodlučnost”.
Naučite da prepoznate svoju neodlučnost
Neodlučnost karakteriše određeno ponašanje. Naime, prilikom razmatranja različitih opcija može se javiti panika, preznojavanje, stezanje pesnica, pa i grčenje mišića, pa je prvi korak otkrivanje manifestacija koje se javljaju kada pred sobom imate neki izbor. Tek kada naučite da prepoznate strah od bolje opcije možete krenuti u rešavanje problema.
Unutrašnji konflikti leže u neodlučnosti. Zato stručnjaci preporučuju da prestanete da stalno tragate za boljim i boljim opcijama, već da se posvetite ishodu koje će doneti neka odluka. U tome vam mogu pomoći 2 pitanja.
Prvo jeste: “šta je najgore što može da mi se desi ako odmah donesem odluku”. Pri tome ne treba da smišljate najgori scenario u životu, već kakve negativne posledice može da donese izbor. Ovo pitanje, zapravo, ima za cilj da vas navede na razmišljenje kako da prebrodite potencijalne poteškoće donete odluke.
Drugo pitanje vezano je za nedonošenje ikakve odluke. Tačnije: “šta je najbolje što može da mi se desi ako odluku uopšte ne donesem”. Možda ćete uvideti da ne postoji, što će vas motivisani i da napravite izbor.
Kako pobediti neodlučnost? Naučite da donosite odluke
Donošenje odluke, kao i svaka navika u životu, se vežba, pa što više odluka donesete, to će vam svaka sledeća bika lakša i obrnuto.
Neodlučni ljudi ovaj proces treba postepeno da razvijaju. Poželjno je da, najpre, donosite jednostvane, koje ne utiču drastično na život. Tako, na primer, sledeći put kada poželite da odgledate film, pustite prvi koji vam je pao na pamet.
Uvidećete kako ovaj izbor ne deluje nimalo zastrašujuće, pa ćete vrlo brzo moći da prihvatite i teži ishod.
Kako pobediti neodlučnost? Prihvatite “dovoljno dobru opciju”
Često nesvesno komplikujemo stvari. Verovali ili ne, razlog za to jeste težnja da idemo linijom manjeg otpora, čak i kada mislimo da se maksimalno trudimo.
Neodlučnost možemo pobediti ako shvatimo da su najjednostavniji izbori i najbolji. Umesto da stalno tražimo bolje treba da sledimo savet umetnika Mikelanđela da male stvari čine savršenstvo. To znači da treba da prihvatimo i dovoljno dobru opciju, jer će iz nje proisteći nove mogućnosti.
Nemojte da dozvolite da vam neodlučnost “kroji” život. Ukoliko ne možete sami da se izborite sa njom potražite pomoć kliničkog psihologa Mr Ane Gligorić.
Pročitaj Više
Kako da pomognete anksioznoj osobi?
Kako da pomognete anksioznoj osobi? Pitanje kojim se bave ne samo stručnjaci, već i mediji i ljudi u svakodnevnim razgovorima.
Svako je makar jednom u životu osetio strah, teskobu i nervozu. Ovaj zdrav nivo anksioznosti sasvim je normalna pojava prilikom životnih promena i odluka koje moramo da donesemo. Zapravo, ona nas pokreće da ispunimo zadate ciljeve.
Međutim, problem nastaje kada anksioznost postane učestala tako da njeni intenzivni simptomi otežavaju normalno funkcionisanje. Upravo sa ovim se suočava oko 150 miliona ljudi širom sveta, iz godine u godine se povećava broj, pa ne čudi što je anksioznost, zajedno sa poremećajima raspoloženja, najčešća tegoba mentalnog zdravlja odrasle populacije.
Imajući to u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da pomognete anksioznoj osobi.
Da li znate šta je anksioznost?
Da biste znali kako da pomognete anksioznoj osobi morate se, najpre, znati da prepoznate njene simptome. Takođe, treba da razumete kako anksioznost utiče na naše misli i ponašanje.
Anksioznost je poremećaj koji karakteriše stalni osećaj strepnje i iščekivanja da će se nešto loše dogoditi, čak i kada za to ne postoji realna osnova. Ona se manifestuje nizom fizičkih simptoma, kao što su česte glavobolje i bolovi u mišićima, mučnina, prekomerno znojenje, ubrzani rad srca, stezanje u grudima, nesanica i neobjašnjivi umor.
Osim fizičkih, anksioznost može da utiče i na razmišljanje, osećanja, pa i ponašanje. Naime, osoba sa ovim problemom ima veliki osećaj krivice i brige, stalno je plašljiva, pa i razdražljiva i ljuta, jer joj se čini da je niko ne razume. Nije redak slučaj da počne da izbegava ljude, situacije ili aktivnosti koje su nekada pričinjavale zadovoljstvo.
Kako da pomognete anksioznoj osobi? Saslušajte je!
Nenasilna komunikacija je osnova svih dobrih međuljudskih veza, a njena glavna karakteristike jeste slušanje sagovornika. Zato, naučite pažljivo da saslušate osobu koja se bori sa anksioznošću, dopustite da vam poveri kako se oseća.
Otvorenim razgovorom otkrićete šta je potrebno da učinite kada nastupe napadi panike. Nikako nemojte u tim trenucima da racionalizujete stanje, kritikujete ili osuđujete. Nije preporučljivo ni da se služite savetima da popije „nešto za smirenje“. Već pronađite način da dragoj osobi pomognete da se opusti kako bi panika nestala.
Kako da pomognete anksioznoj osobi? Budite spremni na kompromis
Iznenadno otkazivanje druženja sa prijateljima ili odlaska u bioskop nisu retki u dogovorima sa anksioznim osobama. Budite svesni – situacije koje su vama normalne i predstavljaju uživanje, za njih mogu da budu borba. Iako će vam delovati čudno, napadi panike se javljaju i zbog prazne baterije na telefonu, vožnje liftom, propuštenog autobusa i mnogih drugih nelogičnih uzročnika. Zbog toga je veoma važno da Aaksioznost ne shvatate olako i da osobu ne prisiljavate da uradi nešto na šta nije spremna.
Umesto toga, poštujte svaku njenu odluku i budite spremni na komprosim u pogledu pojedinih aktivnosti.
Na taj način pružićete joj sigurnost, tako da će se osećati opušteno u vašem prisustvu. Samim tim, biće spremna da razgovara o svom problemu sa vama i da vam dopusti da joj pomognete da potraži stručnu pomoć, jer podrška porodice je prvi i najvažniji korak u rešavanju problema.
Ukoliko vaš bližnji pati od anksioznosti konktirajte psihološko savetovalište Sana.
Pročitaj Više
Online savetovanje
Online savetovanje je postalo jedna od najtraženijih terapija.
Život svakog čoveka ispunjen je kako srećnim, tako i tužnim trenucima. Zapravo, ne postoji osoba na svetu koja se u jednom periodu nije suočila sa teškim situacijama. Gubitak bliske osobe, razvod, ozbiljne bolesti, egzistencijalna pitanja, pa i konflikti u radnom okruženju postali su naša svakodnevnica.
Iako se sa ovim i sličnim događajima uspešno nosimo, doza stresa koju oni donose može u jednom momentu da nas slomi. Tek tada se, zaista, vide koje su posledice po fizičko i mentalno zdravlje oni ostavili.
Nažalost, mnogi od nas ni tada neće potražiti stručnu pomoć. Razlog za to jeste uverenje da su saveti psihologa neophodni samo ljudima koji pate od teških psihičkih poremećaja, što je velika greška.
Imajte u vidu da psihološko savetovanje ima mnogo šire polje delovanja. Naime, ono nam može pomoći da prebrodimo trenutne probleme. Takođe nam pomaže da spoznamo sebe kako bismo ostvarili bolju komunikaciju sa drugima i postigli postavljene ciljeve.
Šta je online savetovanje?
Online savetovanje predstavlja pružanje usluga profesionalnog savetovanja koje se ne odvija uživo, tj. ličnim kontaktom. Obično se vrši putem e-mail-a, poruka, skype-a, video poziva preko drugih komunikatora, pa i chat-om preko društvenih mreža. Odnosno, ova vrsta savetovanja obuhvata svaku komunikaciju sa psihologom koja se uspostavlja pomoću interneta.
Razvoj interneta, društvenih mreža i brojnih aplikacija doprineli su da online savetovanje postane rastući trend. Međutim, ovaj koncept nije u potpunosti nov. Verovali ili ne, primenjuje se decenijama unazad. Njegovi počeci vezuju se za 1972. godinu kada je obavljena prvi psihoterapija između naučnika na Stanfordu i UCLA.
Ipak, pravi razvoj usledio je 1993. godine kreiranjem sajta Depression Central. Upravo je ovaj sajt za podršku ljudi koji pate od depresije inicirao umrežavanje tada vodećih psihijatrijskih klinika, da bi vremenom nastao poseban vid pojedinčnog savetovanja.
Kome je namenjena ova vrsta savetovanja?
Online savetovanje je pogodno za svakog. Posebno za osobe koje nemaju dovoljno vremena za odlazak kod psihologa ili često putuju. Pravo je rešenja za stanovnike koje žive u manjim mestima gde ne postoji psiholog, kao i za one koje su se skoro preselili u drugu zemlju, pa nedovoljno poznavanje jezika stvara jezičku barijeru.
Ova vrsta savetovanja je jedini izbor osobama sa invaliditetom i drugim smetnjama koje im otežavaju kretanje, koje pate od agorafobije ili se stide da uživo govore o svojim problemima.
S obzirom da je jedna od prednosti skype savetovanja, kao i svakog drugog online savetovanja, poštovanje intimnosti, možemo slobodno da kažemo da je idealno za sve koji preferiraju potpunu anonimnost i udobnost svoga doma.
Online savetovanje za vreme pandemije korona virusa
Već 11 meseci svet je okupirala pandemija korona virusa. Opaka bolest pokazala je svoju neverovatnu moć, ostavljajući za sobom milione bolesnih i mrtvih, ujedno primorala nas se naviknemo na sasvim novi ritam.
Stalni natpisi u novima, kao i strepnja za svoje i zdravlje bližnjih uticali su da se kod pojedinih ljudi razvije anksioznost. Druge je, pak, socijalna distanca dovela do depresivnih misli, dok je rad i pohađenje nastave od kuće u nekim porodicama doveo do ispoljavanja potisnutih problema, koji su odavno trebali da budu rešeni, pa ne čudi što je skype savetovanje u vanrednoj situaciji postalo i više nego potrebno mnogima.
Nemojte da vas bilo koji razlog spreči da potražite stručnu pomoć. Psihološko savetovališta Sana vam stoji na raspolaganju za svaku vrstu savetovanja, uključujući i putem interneta.
Pročitaj VišeMetakognicija
Metakognicija doslovno znači “iznad spoznaje”. Ovaj pojam se koristi za ukazivanje na “saznanje o saznanju“ ili, neformalnije, na “znanje o znanju”, „razmišljanje o razmišljanju”.
Iako je metakognicija primećena još u delima drevnih filozofa, pojam je u nauku uveo američki psiholog John H. Flavell 1976. godine. Definisao ju je kao svest o onome što neka osoba zna, što ne zna i na koji način to može da nauči. Na osnovu toga postoje 2 aspekta metakognicije.
Prvi se odnosi na znanje koje osoba ima o sopstvenim mislima, o zadatku i strategijama učenja koje na njega utiču.
Drugi je vezan na niz aktivnosti, kao što je usmeravanje pažnje, opažanje, proveravanje, planiranje i prepoznavanje grešaka.
Metakognicija nam, zapravo, omogućuje da kontrolišemo svoje saznanje, ali i da odredimo ciljeve i odabere strategije kojima ćemo ostvariti te ciljeve.
Koji značaj ima otkriva nam psihološko savetovalište Sana.
Metakognicija se zasniva na određenim komponentama
Prva komponenta jeste metakognitivno znanje. Ono obuhvata deklarativno, proceduralno i uslovno znanje. Deklarativno je znanje šta treba uraditi, često se naziva “svetskim znanjem”. Proceduralno je znanje kako nešto izvesti, tj. poznavanje veština, strategija i resursa koji su potrebni da se izvede neki zadatak. Uslovno znanje se odnosi na saznanje kada i zašto treba koristiti deklarativno i proceduralno znanje, tačnije kada treba primeniti neku strategiju.
Metakognitivna regulacija je regulacija kognicije i iskustva učenja kroz niz aktivnosti koje pomažu ljudima da kontrolišu svoje učenje. Nju čine, pre svega, planiranje izbora strategije i potrebnih resursa. Monitoring je, takođe, važan deo regulacije. Reč je o samonadgledanju kroz proveravanje, potvrđivanje ili ispravljanje razumevanja. Poslednji korak jeste evaluacija, odnosno procena konačnog ishoda i efikasnosti kojom je dati zadatak izvršen.
Treća komponenta jesu metakognitivna iskustva, to su ona iskustva koja imaju neke veze sa trenutnim kognitivnim naporima.
Metakognicija ima veliki značaj u učenju
Baš kao što pomodoro tehnika učenja ili mape uma pomažu u savladavanju gradiva, tako i metakognicija motiviše učenike da razvijaju svoje znanje.
Za razliku od kognicije koja obuhvata samo izvršenje zadataka, metakognicija podrazumeva i razumevanje načina na koji će biti obavljeni. S obzirom da je svako učenje dugotrajan i nelinearan proces, metakognicija se razvija postepeno.
U početku, deca imaju poneke metakognitivne veštine, da bi ih vremenom, usled iskustva, nadograđivala.
Ipak, treba imati u vidu da metakognicija nije opšta, već povezana sa određenim problemom. Samim tim, aktivnosti treba njemu prilagoditi.
Stručnjaci savetuju da se prilikom pristupa problemu treba voditi pitanjima: “Da li je problem sličan uobičajenim ili se izdvaja”, “Koja je specifičnost problema”, “Kako mogu svladati nastalu teškoću”, “Kako mogu da znam da će izabrana strategija biti delotvorna” i “Da li ću uspeti da ostvarim određeni zadatak”.
Metakognicija se koristi za lečenje depresije i anksioznost
Metakognitivna terapija je usmerena na odnos pojedinca prema vlastitim mislima i procesima mišljenja. Što znači da u središtu nema klasičnu spoznaju o svetu, društvenoj i fizičkoj osobi. Upravo u tome se razlikuje od kognitivno bihejvioralna terapije.
Naime, kognitivno bihejvioralna terapija polazi od stava da sami događaji nisu uzrok psihičkih problema, već način na koji ih osoba doživljava i interpretira, pa se rešenje krije u promeni tih iskrivljenih pogleda na svet i nas samih.
Za razliku od nje, metakognitivna terapija ističe da problem leži u nefleksibilnim načinima razmišljanja, koji su odgovor na negativne misli, osećaje i uverenja. Zbog toga se ona fokusira na uklanjanje takvih načina razmišljanja.
Nijedan problem nije nerešiv ukoliko potražite pomoć psihološkog savetovališta Sana.
Pročitaj Više
54321 tehnika
54321 tehnika pomoći će vam da odagnate teskobu.
Svako od nas je osetio nervozu pred ispit, važan poslovni sastanak ili bilo koju veliku životnu promenu. Nemir, strepnja i stres koji se tada javljaju sasvim su normalni, jer je njihov izvor poznat. Zapravo, anksioznost koja prati ovakve trenutke može biti pozitivna, jer ukazuje da smo u izvesnoj opasnosti, pa nam omogućava da budemo pažljiviji i skoncentrisaniji.
Međutim, anksioznost ne mora uvek da ukaže da ste zaista u opasnoj situaciji. Kognitivno bihevioralna terapija ističe da “ono što mislite postaje ono što osećate, ali ono što mislite da jeste ne znači da je uvek tačno”.
Imajte u vidu da naš um može, ponekad, da stvara situacije “šta – ako”, iako za to ne postoji činjenična osnova. Što za posledicu ima pojavu teskobe, a sa njom se, vremenom, razvija napad panike.
Upravo on produbljuje iracionalno razmišljanje, ometajući svakodnevni život, pa simptome napada panike nikako ne treba zanemariti. Da biste sprečili njihovu pojavu preporučljivo je praktikovati tzv. vežbe “uzemljenja”, jedna od njih jeste 54321 tehnika.
Kako funkcioniše 54321 tehnika?
Iako vaš um može da “odluta” u nerealno, telo nikada neće “otići” drugde. Ono je na jednom mestu, sada i ovde, pa je i najbolji način da odagnate anksioznost, tj. da uznemirujuće misli preorijentišete u sadašnjost kroz telo, a to će učini putem čula. S obzirom da postoji 5 čula, tehnika je dobila po njima i ime, pri čemu se brojanje primenjuje unazad.
54321 tehnika počinje dubokim udahom od 5 sekundi. Zatim treba da zadržite dah 5 sekundi. Nakon toga izdahnite lagano, u trajanju 5 sekundi. Ovaj obrazac se ponavlja sve dok se misli ne uspore kako bi vam um postao bistriji.
Prvi korak vezan je za čulo vida. Odnosno, treba da identifikujete 5 stvari koje vidite oko sebe. Možda je to sat na zidu, žvakaća guma na podu, oblaci na nebu… Važno je da obratite pažnju na njihovu boju, oblik, formu kako bi vas naveli na razmišljanje o njihovoj suštini.
Sledi čulo dodira. Pronađite 4 stvari koje možete da dodirnete i fokusirate se na osećaj koji je u tom trenu nastao.
Čulo sluha je treća faza, pa morate da otkrijete 3 stvari čiji zvuk možete da čujete. Kao i kod dodira, obratite pažnju na osećaje koje je taj zvuk izazvao u vama.
Broj 2 u tehnici odnosi se na čulo mirisa, to znači da treba da pomirišete bilo koja 2 predmeta koja imaju miris. Ovaj korak može biti otežavajući ako se ne nalazite u podsticajnom okruženju, gde ne možete automatski da nanjušite nešto. Zato, prošetajte do kupatila i pomirišite sapun, do spavaće sobe i pomirišete svoj parfem ili miris jastuka – izbor je na vama.
Poslednji deo je čulo ukusa, pa je vreme da probate jednu stvar. Umesto zalogaja hrane, dovoljno je da se zapitate kakav ukus već osećate u ustima. Da li je to ukus žvake koju žvaćete, kafe koju ste pili, cigarete…
Kako deluje 54321 tehnika?
Naučno je dokazano da mozak bolje radi kada je opušten. Limbički sistem deluje poput “usmerivača” za dolazne informacije, pa kada smo pod stresom, ove informacije se prenose u nesvesni um, dovodeći da reagujemo reaktivno. Za razliku od toga, kada smo smireni hipokampus napaja čulne informacije kroz viši nivo, omogućavajući nam da reagujemo racionalno. Zbog toga je 54321 tehnika odlična metoda da, prolazeći kroz sva čula, vratimo se u sadašnjost, dok brojanje predmeta ne dopušta mislima da odlutaju, već ih umiruje.
Ipak, 54321 tehnika nije samo “trik” za odvraćanje pažnje od iracionalnih misli. Česta primena može pomoći da sagledate da i mnogi vaši strahovi nemaju realnog osnova, pa nalazi veliku primenu u lečenju depresije i bolesti zavisnosti, kao i za upravljanje stresom.
Ukoliko tehnika “uzemljenja” ne može da vas oslobodi anksioznosti, vreme je da potražite savete psihologa psihološkog savetovališta Sana.
Pročitaj VišeFight or flight
Fight or flight pomoći će vam da prebrodite stresne situacije.
Savremen način života donosi brojne kako poslovne, tako i privatne obaveze. Usled nedostatka vremena i borbe za egzistenciju sa jedne i velikh ambicija i želja za dokazivanjem, sa druge strane, stres je postao svakodnevna pojava.
Prema definiciji to je “način na koji telo reaguje na spoljašnji pritisak koji doživljavamo kao opterećujući i koji nam je neprijatan”. Međutim, stres je mnogo više od naših emocija na doživljaj. On je urođeni fizički odgovor našeg tela usled nemogućnosti da se više mentalno izborimo sa zahtevima koje se pred nas stavljaju. Fizički, može se ispoljiti na 3 načina. Fight or flight je jedna od tih reakcija.
Šta je fight or flight?
Fight or flight ili akutni odgovor na stres, kako se još naziva, predstavlja fiziološku reakciju, koja se javlja kao odgovor tela na opaženi štetni događaj, napad ili pretnju opasnu po život. U pitanju je kratkoročni mehanizam koji nam omogućava da “preživimo” stresne situacija.
Naime, kada se nalazimo u situaciji koju naš mozak detektuje kao preteću, organizam dolazi u stanje povećane aktivnosti, tj. u stanje pripravnosti i uzbune. Na taj način spreman je da na vreme adekvatno reaguje – da se fizički borimo ili pobegnemo. Prestankom pretnje, sistemi u telu se, putem, relaksacionog odgovora, vraćaju u normalno funkcionisanje.
Nažalost, u slučaju konstantne izloženosti stresu, koja je karakteristična za današnji život, relaksacioni odgovor ne ispoljava se dovoljno. Što vremenom može da ostavi posledice na naše fizičko i mentalno zdravlje.
Fight or flight reakciju je opisao Walter Bradford Cannon 1915. godine u knjizi “Bodily changes in pain, hunger, fear and rage”. Ovaj američki fiziolog je reakciju prvo primetio kod životinja koje su bile ugrožene, na primer, prilikom izaganja predatoru. Uočio je da njihovo telo tada automatski mobiliše resurse kako bi se pripemilo za suočavanje sa pretećim okolnostima.
Šta se dešava u telu tokom ove reakcije?
Fight or flight aktivira simpatički nervni sistem. Ovaj sistem, pak, stimuliše rad nadbubrežne žlezde, pokrećući oslobađanje kateholamina, koji uključuje adrenalin i noradrenalin. Na taj način telo povećava otkucaje srca i brzinu disanja kako bi obezbedilo energiju i kiseonik koji će biti potrebni za brzi odgovor na opasnost.
Kako reakcija na stres počinje da se zdržava, protok krvi u površnim slojevima se smanjuje. Povećava se protok u mišićima, mozgu, nogama i rukama. Kao rezultat toga koža postaje bleda ili se lice zajapuri kada krv počne da nadire u mozak. Takođe, povećava se sposobnost zgrušavanja krvi da bi se sprečio višak gubitka krvi u slučaju povrede. Zenice se šire, omogućavajući time jasniji vid i bolju koncetraciju.
Zašto je fight or flight reakcija važna?
Fight or flight reakcija nam pruža odličnu pripremu za postizanje dobrih rezultata pod pritiskom, posebno kada su česti konflikti na poslu.
Iako se reakcija fight or flight događa automatski, ne znači da je uvek tačna. Ponekad ona daje odgovor i kada nema stvarne pretnje. Ovaj problem je naročito izražen kod fobija, anksioznih poremećaja ili drugih psihičkih stanja. Tako, na primer, osoba koja se boji visine može da počne da doživljava akutni odgovor na stres svaki put kada mora da se popne na poslednji sprat solitera, pa fight or flight reakcija preti da preraste u napad panike.
Razumevanje prirodnog odgovora tela na borbu ili beg donosi nam pravilno upravljanje stresom. Samim tim, uči nas kako da se suočimo sa ovakvim, nerealnim situacijama.
Ukoliko ne možete sami da se izborite sa stresom, psihološko savetovalište Sana daće vam dragocene savete o tehnikama za smirivanje i opuštanje tela.
Pročitaj Više
Važnost komunikacije u partnerskim odnosima
Važnost komunikacije u partnerskim odnosima može biti presudna za zajednički život.
Svaka ljubav je posebna, pa je i svaki odnos između dvoje zaljubljenih jedinstven, posebno kada nastupi novo poglavlje zvano “zajednički život”.
Iako deluje poput najdivnije bajke život u dvoje nije nimalo lak. Početnu želju da svaki trenutak provodimo sa voljenim bićem često narušavaju sasvim suprotne svakodnevne navike. Zbog toga je neophodan period prilagođavanja i sasvim novog upoznavanja.
Nemojte da zaboravite da par nije “zbir dve osobe”. Samim tim, zajednički život ne znači gubitak slobode i identiteta. Svako ima svoja interesovanja, bez obzira na partnera, a osnova dobrog odnosa leži u različitim nivoima međusobnih veza. Pored ljubavi i poštovanja, tu spada i komunikacija, zapravo ona je osnova svega. Zahvaljujući njoj ljudi se upoznaju, zaljubljuju, a kasnije i opstaju u vezi, prevazilazeći sve teškoće.
Kolika je važnost komunikacije u partnerskim odnosima otkriva vam u ovom blogu psihološko savetovalište Sana.
Važnost komunikacije u partnerskim odnosima, ali kakve?
Nažalost, živimo u svetu u kome su odnosi među ljudima površni. Usled prevelike otuđenosti konflikti i problemi u partnerskim odnosima često se ne rešavaju, već ljudi biraju “lakšu” opciju – raskid.
Poražavajuća statistika govori da svaki treći brak u našoj zemlji ne opstane. Kao razlog za razvod u većini slučajeva navodi se prestanak komunikacije.
Naime, brz način života, stres na poslu i previše obaveza ne daju dovoljno vremena da se posvetimo sebi i voljenoj osobi. S godinama ovakav stil života dovodi do razvijanja tzv. mehaničke komunikacija. Odnosno, razgovori počinju da se svode samo na dogovor oko nabavke namirnica, plaćanja računa i obaveza oko dece, dok deljenje intimnih misli, snova, pa i strahova polako nestaje. Sa njima nestaje i bliskost sa partnerom.
Upravo to znači da je važnost komunikacije u partnerskim odnosima ključna, ali jedino ako je ona prožeta međusobnom brigom i pažnjom.
Važnost komunikacije u svađi
Budimo realni – ne postoji par koji se nikada nije posvađao. Sasvim je prirodno da nam se mišljenja ne slažu uvek. Ipak, svađa ne treba da vodi ka dubljem razdoru. Naprotiv, ona mora biti konstruktivna kako bi podstakla rešavanje problema zbog kog je i nastala. A to je jedino moguće ako postoji direktna, nenasilna komunikacija.
Zato, umesto kritike i prebacivanja odgovornosti, potrebno je reagovati zrelo. Pod tim se podrazumeva da nikako ne možete stalno nametati svoje mišljenje, već treba saslušati i drugu stranu. Ovom, dvosmernom komunikacijom može se postići kompromis, koji je polazna tačka za prevazilaženje svakog problema.
Šta je ključ dobre komunikacije u partnerskim odnosima?
S obzirom da emocije u velikoj meri upravljaju našim ophođenjem prema nekom, naročito prema partneru, ključ srećne veze leži upravo u emocijama, pa je prvi korak preispitivanje samog sebe, sopstvenih osećanja i ponašanja. Potrebno je da obratimo pažnju i na neverbalne poruke koje šaljemo, jer su i one deo komunikacije.
Takođe, moramo da naučimo da saslušamo partnera. Istraživanja su pokazala da 98 odsto dobrih odnosa zavisi od slušanja. Ono nam omogućava da bolje razumemo voljenu osobu, njegove potrebe i želje, zatim i da prihvatimo različitost među nama.
Ukoliko, i pored svih nastojanja, ne možete da nađete “zajednički jezik” za rešavanje problema sa partnerom u tome vam može pomoći psihološko savetovališta Sana i klinički psiholog Mr Ana Gligorić.
Pročitaj Više