
Metakognicija
Metakognicija doslovno znači “iznad spoznaje”. Ovaj pojam se koristi za ukazivanje na “saznanje o saznanju“ ili, neformalnije, na “znanje o znanju”, „razmišljanje o razmišljanju”.
Iako je metakognicija primećena još u delima drevnih filozofa, pojam je u nauku uveo američki psiholog John H. Flavell 1976. godine. Definisao ju je kao svest o onome što neka osoba zna, što ne zna i na koji način to može da nauči. Na osnovu toga postoje 2 aspekta metakognicije.
Prvi se odnosi na znanje koje osoba ima o sopstvenim mislima, o zadatku i strategijama učenja koje na njega utiču.
Drugi je vezan na niz aktivnosti, kao što je usmeravanje pažnje, opažanje, proveravanje, planiranje i prepoznavanje grešaka.
Metakognicija nam, zapravo, omogućuje da kontrolišemo svoje saznanje, ali i da odredimo ciljeve i odabere strategije kojima ćemo ostvariti te ciljeve.
Koji značaj ima otkriva nam psihološko savetovalište Sana.
Metakognicija se zasniva na određenim komponentama
Prva komponenta jeste metakognitivno znanje. Ono obuhvata deklarativno, proceduralno i uslovno znanje. Deklarativno je znanje šta treba uraditi, često se naziva “svetskim znanjem”. Proceduralno je znanje kako nešto izvesti, tj. poznavanje veština, strategija i resursa koji su potrebni da se izvede neki zadatak. Uslovno znanje se odnosi na saznanje kada i zašto treba koristiti deklarativno i proceduralno znanje, tačnije kada treba primeniti neku strategiju.
Metakognitivna regulacija je regulacija kognicije i iskustva učenja kroz niz aktivnosti koje pomažu ljudima da kontrolišu svoje učenje. Nju čine, pre svega, planiranje izbora strategije i potrebnih resursa. Monitoring je, takođe, važan deo regulacije. Reč je o samonadgledanju kroz proveravanje, potvrđivanje ili ispravljanje razumevanja. Poslednji korak jeste evaluacija, odnosno procena konačnog ishoda i efikasnosti kojom je dati zadatak izvršen.
Treća komponenta jesu metakognitivna iskustva, to su ona iskustva koja imaju neke veze sa trenutnim kognitivnim naporima.
Metakognicija ima veliki značaj u učenju
Baš kao što pomodoro tehnika učenja ili mape uma pomažu u savladavanju gradiva, tako i metakognicija motiviše učenike da razvijaju svoje znanje.
Za razliku od kognicije koja obuhvata samo izvršenje zadataka, metakognicija podrazumeva i razumevanje načina na koji će biti obavljeni. S obzirom da je svako učenje dugotrajan i nelinearan proces, metakognicija se razvija postepeno.
U početku, deca imaju poneke metakognitivne veštine, da bi ih vremenom, usled iskustva, nadograđivala.
Ipak, treba imati u vidu da metakognicija nije opšta, već povezana sa određenim problemom. Samim tim, aktivnosti treba njemu prilagoditi.
Stručnjaci savetuju da se prilikom pristupa problemu treba voditi pitanjima: “Da li je problem sličan uobičajenim ili se izdvaja”, “Koja je specifičnost problema”, “Kako mogu svladati nastalu teškoću”, “Kako mogu da znam da će izabrana strategija biti delotvorna” i “Da li ću uspeti da ostvarim određeni zadatak”.
Metakognicija se koristi za lečenje depresije i anksioznost
Metakognitivna terapija je usmerena na odnos pojedinca prema vlastitim mislima i procesima mišljenja. Što znači da u središtu nema klasičnu spoznaju o svetu, društvenoj i fizičkoj osobi. Upravo u tome se razlikuje od kognitivno bihejvioralna terapije.
Naime, kognitivno bihejvioralna terapija polazi od stava da sami događaji nisu uzrok psihičkih problema, već način na koji ih osoba doživljava i interpretira, pa se rešenje krije u promeni tih iskrivljenih pogleda na svet i nas samih.
Za razliku od nje, metakognitivna terapija ističe da problem leži u nefleksibilnim načinima razmišljanja, koji su odgovor na negativne misli, osećaje i uverenja. Zbog toga se ona fokusira na uklanjanje takvih načina razmišljanja.
Nijedan problem nije nerešiv ukoliko potražite pomoć psihološkog savetovališta Sana.
Povezani Postovi
Šta je neurotičnost?
Neurotičnost je pojam koji često srećemo danas. Njime se bave mediji i naučni...
Šta je eritrofobija?
Eritrofobija je preterani strah od crvenjenja pred drugima. Svi smo makar...
Strah od neuspeha
Strah od neuspeha predstavlja emocionalnu, kognitivnu ili bihejvioralnu reakciju...
Važnost domaćih zadataka tokom rada na sebi
Važnost domaćih zadataka tokom rada na sebi u psihoterapiji zahteva posebnu...