Pomodoro tehnika učenja
Pomodoro tehnika učenja daje najbolje rezultate u savladavanju novih znanja i veština.
Važan segment u našem životu jeste učenje. Međutim, ma koliko bili posvećeni tome ponekad se čini da nam ne ide od ruke. Deluje da smo proveli čitav dan nad knjigom, a nismo stigli da savladamo ni trećinu predviđenog gradiva. Razlog za to jesu pametni telefoni, društvene mreže i druga sredstva za odvlačenje pažnje, te ne čudi što prokrastinacija predstavlja sve češću pojavu kod mladih. Sa njom se javljaju i stres i opadanje produktivnosti, iako nastojimo da dodatnim naporom završimo sve obaveze.
Srećom, postoji pomodoro tehnika učenja koja će vam pomoći da se izborite sa ovim problemom. Zahvaljujući njoj ne samo da je učenje brže, već i efikasnije. U čemu se ona sastoji otkriva vam psihološko savetovalište Sana.
Šta je pomodoro tehnika učenja?
Pomodoro tehniku učenja razvio je Francesco Cirillo za vreme svojih studija kasnih 80-ih godina. Njegov cilj je bio da pronađe način da poboljša koncentraciju i fokus studenata. Odnosno da ih motiviše da manje vremena provode u učenju, ali da stignu da obave sve zadatke na vreme.
Francesco je u tu svrhu iskoristio mali kuhinjski alat – tajmer u obliku paradajza, pa odatle je i tehnika učenja dobila ime. Međutm, pomodoro tajmer je samo osnova za organizaciju vremena. Umesto njega možete koristiti i običan sat ili pametni telefon, jer u svojim osnovim opcijama ima funkciju odbrojavanja. Takođe, možete na AppStore i Google Play preuzeti besplatnu pomodoro aplikaciju koja će vam pomoći da na pravi način iskoristite vreme predviđeno za učenje.
Kako funkcioniše pomodoro tehnika učenja?
Pomodoro je, zapravo, tehnika upravljanja vremenom. Naime, glavna kočnica u učenju jeste često prekidanje, pa je Francesco nastojao da pronađe optimalnu dužinu u kojoj ćemo maksimalno biti produktivni.
Prema njemu to su 25 minuta. Nakon isteka ovog vremena sledi pauza od 5 minuta. Ona je obavezna čak i ako zadatak nije završen. Ukoliko je, pak, sve obavljeno pre roka, sa pauzom ne treba započeti, već preostalo vreme iskoristite za proveru onoga što ste uradili i eventualno ispravljanje grešaka. Kada se završe 4 pomodora, tj. 4 intervala od 25 minuta obavezna je duža pauza od pola sata.
Da biste lakše primenili pomodoro tehniku učenja potreban vam je plan. To znači da je neophodno da napravite listu zadataka koje morate da obavite u toku dana. Pri tome teške i komplikovane podelite na nekoliko manjih, dok sitnije, koje verovatno ne zahtevaju period od 25 minuta, možete grupisati u jednu celinu. Tek onda možete pristupi učenju.
Imajte u vidu da nikako ne smete da prekidate interval od 25 minuta. U suprotnom tehnika neće doneti željene rezultate.
Koje su prednosti ovog učenja?
Pomodoro tehnika učenja je pravo rešenje za neorganizovane osobe, kao i one sa lošim radnim navikama. Mada je mogu primenjivati i ljudi koji obavljaju više poslova sami, poput dizajnera, programera i pisaca.
Kratak vremenski interval omogućava lakšu usmerenost na gradivo, dok mali predak obezbeđuju bolju produktivnost. Samim tim ostvareni rezultati su jasno vidljivi, pa je veća motivisanost za nastavak učenja.
Dobra organizacija i pridržavanjae plana, koji su u njenoj osnovi, uče nas disciplini. Što se tokom vremena pozitivno odražava na naše samopouzdanje.
Ukoliko niste sigurni kako da primenite pomodoro tehniku, psiholog Mr Ana Stamenić vam može pomoći svojim savetima.
Pročitaj Više
Psihološka važnost vežbanja
Psihološka važnost vežbanja je višestruka.
Brz životni tempo glavna je odlika modernog društva. Čini se nemogućim da se pored brojnih privatnih i poslovnih obaveza posvetite sebi i stvarima koje volite. Svako do nas je makar jednom propustio druženje sa prijateljima, dugoočekivani odmor se pretvorio samo u san, pa i odmaranje nedeljom postalo je nedostižno.
U ovakvoj rutini ne čudi što većina ljudi ostavlja po strani bavljanje nekom fizičkom aktivnošću, pa planove za odlazak na bazen ili u teretanu pomera za narednu nedelju ili, čak, naredni mesec. Međutim, i lagana rekreacija 3 puta nedeljno imaće neverovatni uticaj na vaš život. Svakako, redovno vežbanje daće vam energiju neophodnu za savladavanje svakodnevnih zadataka. Dok na skladnu figuru koju ćete postići ne trebamo vas ni podsećati. Pored fizičkih prednosti, nemojte da zaboravite da fizička aktivnost pozitivno utiče i na mentalno zdravlje.
Zbog toga vam psihološko savetovalište Sana otkriva u čemu se ogleda psihološka važnost vežbanja.
Psihološka važnost vežbanja je velika, jer utiče na moždane funkcije
Iako mnogi um i telo posmatraju kao dve različite celine, one, zapravo, rade i razvijaju se zajedno, pa promene u jednom indirektno utiču na drugi. Najbolji dokaz za to jeste psihološka važnost vežbanja za funkcionisanje mozga.
Naime, naučno je dokazano da kardio vežbe doprinose stvaranju novih nervnih ćelija u odraslom dobu. Odnosno, dovode do neurogeneze kojim se čuvaju kognitivne i intelektualne sposobnosti. Ovaj proces je naročito značajan ako se ima vidu da deo ljudskog mozga, koji je važan za pamćenje i učenje, prestaje da proizvodi nove ćelije oko 13. godine.
Takođe, studije pokazuju da bavljenje sportom jača kreativnost i mentalnu energiju. Dakle, ako vam treba inspiracija, dobra ideja može se roditi tokom šetnje ili trčanja.
Vežbanje nas oslobađa stresa!
Druga psihološka važnost vežbanja jeste popravljanje raspoloženja.
Bez obzira kojim se poslom bavite, stres je verni pratilac. Njemu se mogu pripisati mnogi zdravstveni problemi – počev od glavobolje, pa do gastrointestinalnih tegoba.
Srećom, razvoj bolesti se može izbeći redovnim vežbanjem. Kako prilikom fizičkog napora srce brže radi, veći broj otkucaja pospešuje proizvodnju neurohormona u mozgu. Oni ne samo da utiču na raspoloženje, već negativne automatske misli pretvaraju u pozitivno razmišljanje. Zapravo, podstiču centralni i simpatički nervni sistem da komuniciraju kako bi vaše telo učinili spremnijim za reagovanje na stresne situacije.
Ujedno, vežbanje umiruje um, obezbeđujući zdraviji san, pa je značajna pomoć kod ljudi koji pate od insomnije.
Psihološka važnost vežbanja kod psihičkih problema
Mnogi psihološki problemi mogu se otkloniti vežbanjem. Razlog za to leži u činjenica da fizička aktivnost podiže nivo endorfina, koji donosi osećaj sreće, sa njim nestaju i depresivne misli.
Studije pokazuju da vežbanje leči blagu i umerenu depresiju i anksioznost jednako efikasno kao i lekovi. S obzirom da je u pitanju sasvim prirodna terapija ne postoji opasnost od pojave nuspojava kao kod medikamenata.
Što se tiče velike depresije umerena rekreacija tokom nedelje smanjuje rizik od njene pojave za 26 odsto. Dok fokusiranje tela tokom izvođenja vežbi pomaže nervnom sistemu da se oslobodi traumatične reakcije koja vodi ga ispoljavanju simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja.
U zdravom telu je zdrav duh, zato još danas pronađite vremena za rekreaciju!
Pročitaj Više
Dolazak bebe i promene koje donosi
Dolazak bebe je najlepši događaj u životu svake osobe, on je prirodan nastavak veze. Zapravo, rođenje deteta je kruna ljubavi dvoje ljudi koja se sa nestrpljenjem očekuje.
Iako je malo biće unelo neizmernu radost u dom i ispunilo srca roditelja, mnogi od njih nisu spremni da prihvate promene koje nastaju u braku, pa i u međusobnim odnosima. Studija Gotman instituta pokazala je da čak 67 odsto parova smatra da je u braku došlo do udaljavanja i manjeg uživanja neposredno posle rođenja deteta. Da ljubavni problemi mogu da se pretvore u ozbiljnu krizu, tzv. “baby clash” potvrđuje i činjenica da mnogi parovi ne uspeju da se izbore sa promenama, pa razvod postaje neminovnost.
Zašto dolazak bebe toliko utiču na brak otkriva vam psihološko savetovalište Sana.
Dolazak bebe postavlja nove prioritete
Dolazak bebe je novo, neverovatno iskustvo. I dok su promene sa jedne strane prijatne i ispunjene najdubljim emocijama, sa druge mogu biti frustrirajuće i teške. Jer, stvoriti, vaspitati i pripremiti za život jedno biće je najvažniji i najodgovorniji zadatak sa kojim ćemo se ikada suočiti, pa ne čudi što se javlja anksioznost u trudnoći. Odnosno, preterana briga još pre nego što upoznate najmlađeg člana porodice.
Ma koliko se pripremali za roditeljstvo, ni mame ni tate ne mogu tačno da znaju šta ih očekuje sve dok beba ne stigne kući. Kursevi koje ste zajedno prošli, knjige koje ste pročitali i svi saveti iskusnih rođaka i prijatelja često ostaju po strani. Razlog tome leži u činjenici da je svako dete različito, pa je i period privikavanja na novonastalu situaciju drugačiji.
Ipak, jedno jeste zajedničko svakoj porodici – promena prioriteta, vrednosti i stavova. Dolazak bebe uslovljava promene i vas samih, nije redak slučaj da ćete se u pojedinim momentima zapitati ko ste sada vi i ko je vaš partner. Naročita kada individualne promene, kao i prilagođavanje ne idu u istom smeru.
Dolazak bebe donosi novu vrstu ljubavi
Verovali ili ne, dete ćete voleti više od partnera. Svakako, u pitanju su 2 različite ljubavi, ali intenzitet osećanja koji osećate prema malenom biću je mnogi jači, pa se sa pravom kaže da je “roditeljska ljubav jedina bezuslovna ljubav”.
Nažalost, neke osobe ne mogu da prihvate da više nisu na prvom mestu svom partneru, niti da su jedno drugom ceo svet.
Kao posledica toga dolazi do takmičenja sa bebom za ljubav i naklonost drugog roditelja. Mada nije isključeno da se, zbog nedovoljne pažnje, javi potpuna nezainteresovanost i povlačenje u sebe, pa i postporođajna depresija.
Dolazak bebe označava promene u društvenom životu
Britanski psiholog Džon Bler naglašava da je beba “gospodar roditeljskog vremena”. To znači da će vam novi član porodice “diktirati” tempo obaveza u toku dana, kao i raspored spavanja. Zaista, neprospavane noći zbog poslovnih obaveza ili ludog provoda ne mogu se meriti sa umorom koji je izazvan plačem, grčevima i višesatnim ljuljanjem. Nedostatak sna učiniće vas razdražljivim, nervoznim i manje raspoloženim da se posvetite partneru.
Dolazak bebe drastično utiče i na slobodno vreme. Čak i kada prihvatite kafu sa prijateljima može se desiti da zakasnite ili uopšte ne stignete na zakazani dogovor, jer sa mališanima nemoguće je isplanirati izlazak iz kuće.
Da bi prve mesece roditeljskog života pamtili po lepim uspomenama, veoma je važna dobra organizacija i rasporedela poslova sa partnerom. Ukoliko, pak, ne možete sami da prevaziđete probleme roditeljstva psihološko savetovalište Sana vam može pomoći.
Pročitaj VišeEmpatija
Empatija – reč koju sve više srećemo u medijima, a sve ređe primenjujemo.
Kada ste poslednji put stavili osećanja drugih ljudi ispred svojih? Kada ste se, zaista, stavili u kožu nekog drugog? Budimo iskreni da to ne radimo često, a možda i nikada.
Savremeno doba donelo nam je veliki napredak tehnike kojim je olakšan život. Sa druge strane, nedostatak slobodnog vremena, stres, pa, upravo, i razvoj digitalnog sveta uticao je na promenu u načinu komuniciranja.
Velika otuđenost u društvu i manje brige za druge, čak i najbliže, odraz su današnjeg društva. Prema istraživanju poslednje decenije nivo empatije svetske populacije smanjen je za čak 50 odsto. Dok se povećao stepen narcizma, koji mnogi ljudi pogrešno tumače kao samopouzdanje.
Imajući u vidu ovakvu sliku ne čudi što su razvod, loši porodični odnosi, pa i konflikti u radnom okruženju postali naša svakodnevica. Da bi se popravilo stanje u zajednici ljudska vrsta mora da produbi empatiju. Jer, prema rečima psihologa Stivena Pinkera ona je „sredstvo za jedno srećnije i mirnije čovečanstvo“.
Šta je empatija?
Prema definiciji empatija predstavlja sposobnost da se emocionalno razume šta druga osoba doživljava. Odnosno, sposobnost razumevanja misli, osećanja i stanja druge osobe iz njene tačke gledišta, a ne sa sopstvenog stanovišta.
Naziv je dobila od grčke reči „empatheia“, što znači „fizička naklonost ili strast“. Zvanično ju je upotrebio psiholog Edvard Tičner 1909. godine.
Empatija ne polazi od zlatnog pravila: „Čini drugima onako kako bi voleo da oni čine tebi“. Ne treba je ni poistovećivati sa saželjenjem. Za razliku od saželjenja, koje predstavlja osećanje prema nekom, empatija je, zapravo, deljenje osećanja sa nekim. Tako da se ista situacija kod sažaljenja iskazuje rečima: „Mnogo mi je žao što patiš“, a u empatiji: „Osećam tvoje razočaranje“.
Empatija se razlikuje i od saosećanja, koje stvara želju da se pomogne osobi koja pati. Dok emocionalno razumevanje tuđih osećanja i misli ne znači nužno i potrebu mešanja ili uticanja na njih.
Empatija gradi bolje odnose
Empatija je osnova emocionalne inteligencije. Ona omogućava da se prevaziđe sebičnost, kako bi se razvila osećanja. Zahvaljujući boljem razumevanju drugih, grade se i bolji odnosi u ljubavi, prijateljstvu, pa i bolji odnosi u radnom okruženju. Zapravo, empatija ruši sve granice i predrasude o različitom poreklu, kulturi, veri, godinama starosti…
Postoje 3 osnovna tipa empatije. Kognitivna empatija predstavlja razumevanje tuđe perspektive i pogleda na svet. Socijalna empatija se zasniva na dubljim odnosima sa pojedincem, tako da odmah osetite šta ta osoba oseća. Empatička briga je povezana sa sposobnošću da se razume nečija nevolja kako bi se pomoglo.
Da li se empatija uči?
Prepoznavanje emocionalnog stanja druge osobe je složeni unutrašnji doživljaj. Ono zahteva uspostavljanje ravnoteže između misli i emocija. Jedino na taj način možemo da obratimo pažnju na potrebe drugih.
Iako nije izdvojen tačan gen za razvoj empatije, naučnici su prošle godine potvrdili da je ona, svakako, genetski predodređena. Takođe, ova sposobnost je izraženija kod žena u odnosu na jači pol.
Ipak, empatija je veština koja se tokom godina uči. Naime, deca od malih nogu kroz igru sa vršnjacima, ali i na primeru roditelja uče ovu sposobnost. Time se ne završava razvoj, već se i u odraslom dobu treba konstantno raditi na njenom poboljšavanju.
Treba imati u vidu da je empatija poput emocionalnog sunđera. Pa previše empatične osobe mogu da izgube iz vida svoje interese zarad tuđih. Što za posledicu ima smanjenu sposobnost donošenja odluka vezanih za sopstveni život.
Psihološko savetovalište Sana vam može pomoći da razvijete zdrav odnos prema empatiji. Ujedno, na njoj se temelji i partnersko savetovanje, jer je razumevanje partnera osnova za dobru vezu.
Da li joga pomaže mentalnom zdravlju?
Joga je drevna indijska metoda koja obuhvata više tehnika. A to su upravljanje energijom putem disanja, relaksaciono-meditativne vežbe, tehnika fizičkih položaja, koncentracije, meditacije i samorealizacije.
Ovaj jedinstveni skup vežbi star je preko 5.000 godina. Prvi tragovi otkriveni su na predmetima pronađenim u arheološkim nalazištima u Pakistanu. Dok najstariji pisani dokazi nalaze se u tekstu Rig Veda koji potiče oko 1500. godine pre Nove ere.
Međutim, tek je razvoj filozofskih škola hinduizma, budizma i džainizma doprineo uspostavljanju koherentnog sistema joge.
Tokom istorije, joga je privlačila veliku pažnju svetske populacije. Da bi početkom 19. veka zvanično ušla u obrazovni sistem zapadnih zemalja. Tako je lekar N. C. Paul 1851. godine objavio “Raspravu o filozofiji joge”. Dok se danas, moderna joga pretežno zasniva na praksi, a manje na filozofiji, pa se pozitivni uticaj vežbanja posmatra odvojeno od religijiskih stanovišta.
Kao i svaka fizička aktivnost, tako i joga blagotvorno deluje na telo. A koliki je njen efekat na mentalno zdravlje otkriva vam u ovom blogu psihološko savetovalište Sana.
Put ka ličnom razvoju
Samopouzdanje i poverenje su karakteristike uspešnih ljudi. Susret sa ovakvim osobama nas motiviše da i mi sami budemo bolji, da radimo na sebi i da proširujemo svoje kapaciteta.
U njenoj osnovi leži stvaranje energije koja je pokretačka snaga za otvaranje uma i tela. Zapravo, joga nam omogućava da se suočimo sa vlastitim ograničenjima. Zatim, da na kreativan način otklonimo te psihičke i mentalne barijere.
Jedino putem joge možemo da postavimo lični integritet, ali i da otkrijemo skrivene teskobe čije smo postojanje dugo poricali. Tek kada uspostavimo unutrašnju ravnotežu imaćemo jasni put ka pozitivnim životnim promenama. Jer svaka promena počinje iznutra, a joga je alat za pročišćavanje uma.
Poboljšava koncentraciju i pamćenje
Meditacija, tj. lagano disanje usporava krvotok, opušta srce, umiruje nervni sistem i smanjuje stres. Dok istezanje jača mišiće, činići telo pokretljivijim.
Osim fizičkog benefita, fokusiranje na disanje i pokrete u jogi uči nas da eliminišeno ometajuće faktore iz spoljašnje sredine.
Pa možemo slobodno da kažemo da ova drevna veština jača koncentraciju. Samim tim, brže i efikasnije obavljamo svakodnevne obaveze. Uključujući i intelektulne zadatke.
Joga je prirodni lek za depresiju i traumatična iskustva
Depresija je veliki problem modernog čoveka. Taj trend zastupljen je i kod nas. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije oko 5 odsto stanovnika Srbije je depresivno.
Iako je psihoterapija nezamenjiva u lečenju, poslednjih godina sve više se kombinuje sa jogom. Naime, meditacija i vežbe disanja, kao i vizualizacija dovode u ravnotežu emocije i oslobađaju telo nagomilane napetosti. Kao rezultat toga dolazi do otklanjanja teskobe i negativnih misli.
Takođe, studija iz 80-ih godina je utvrdila uticaj joge na posttraumatski stresni poremećaj. Njome se smanjuju noćne more i tzv. flashbackovi, koji su karakteristični simptomi ovog problema. Druga, pak, istraživanja pokazala su da posebna vrsta joge, Hatha, eliminiše nakupljenu ljutnju i bes kod mladih osoba, te popravlja njihovo raspoloženje. Ujedno, daje im više energije u odnosu na druge fizičke aktivnosti, poput plivanja i kondicionih vežbi.
Ukoliko želite da osetite terapeutski efekat joge, kontaktirajte psihološko savetovalište Sana.
Pročitaj VišeRelaps i kako ga sprečiti
Relaps predstavlja povratak nekog stanja, tj. simptoma bolesti nakon očevidnog oporavka. Može nastati kod svih bolesti. Tako, na primer, multiplu sklerozu i kancer često karakteriše dug period mirovanja nakon kog sledi ponovno aktiviranje.
Ipak, ljudima je relaps asocijacija, pre svega, za bolesti zavisnosti. Nedovoljna motivisanost, stres usled povratka u normalni životni ritam, kao i socijalni uticaj, tj. društvo u kome se konzumiraju razne psihoaktivne supstance, glavna su pretnja da se naruši period apsinencije.
Problem relapsa se, zapravo, može javiti kod bilo kog psihičkog poremećaja, utičući na kvalitet života. Njegove posledice su teže, jer obično zahteva dugotrajnije lečenje od prethodnog. Takođe, negativno se ispoljava na socijalno funkcionisanje pacijenta, odnose sa bliskim osobama, pa i poslovni aspekt ili napredak u školovanju.
Kako da izbegnete relaps otkriva vam psihološko savetovalište Sana.
Relaps mnoge osobe doživaljavaju kao lični neuspeh
Povratak problema, u prvim trenucima stvara, šok i nevericu. Njih smenjuje frustracija i osećaj nemoći, pa nije redak slučaj da relaps pacijenti porede sa ličnim neuspehom ili katastrofom.
Pored karakterističnih simptoma stare bolesti, relaps se prepozanje i po određenim psihičkim simptomima. Problemi sa spavanjem, anksioznost, pojačana nervoza, depresija, razdražljivost, napetost najčešći su znaci da nastupa novi talas bolesti. Poljuljano mentalno zdravlje dodatno razara osećaj da ste stalno izloženi posmatranju bliže okoline, kao i da ste predmet njihovih razgovora. Pa pacijent počinje da čuje jasne glasove u glavi i sve češće razgovara sam sa sobom.
Relaps se svakom može dogoditi. Zato ga nikako ne treba doživljavati kao katastrofu iz koje ne možete izaći. Već kao jednu vrstu učenja koja vam pomaže da se pripremite za slične situacije u budućnosti.
Zašto nastaje relaps?
Medikamenti imaju važnu ulogu u lečenju većine psihičkih problema. Te promene u načinu uzimanja, naročito preskakanje terapije, smanjivanje prepisane doze bez konsultacije sa lekarom ili uzimanje neproverenog leka iz slobodne prodaje smanjuju njegovo dejstvo. Međutim, oni sami po sebi nisu dovoljni i uvek je potreban i razgovor sa psihologom.
Čak i preveliko konzumiranje kofeina i nikotina mogu stvore relaps. Dok upotreba alkohola i psihoaktivnih supstanci opasno ugrožava narušenu ravnotežu u mozgu.
Simptomi bolesti mogu se ponovo pojaviti i tokom nekog drugog zdravstvenog problema. Običan grip, zubobolja ili prehlada povećavaju nivo stresa na organizam. Što se negativno odražava na primarnu bolest. Stručnjaci zbog toga naglašavaju da je u ovim situacijama veoma važno da se pacijent što više odmara i da se pridržava terapije.
Da li se relaps može izbeći?
Najbolji način da zadržite simptome bolesti pod kontrolom je stalna saradnja sa psihologom.
Kognitivno bihejvioralna terapija se koristi u sprečavanju relapsa. Zahvaljujući posebnim tehnikama i uzajamnom poverenju pacijent uči da se usredsredi na sadašnjost. Normalno je da se negativne misli javljaju, ali one ne treba da preovladaju vašim umom, potiskujući zdrave životne navike. Naime, saveti psihologa vam pomažu da prihvatite i razumete svoja osećanja, da se uspešno oduprete svim izazovima kako biste izbegli relaps.
I sami pacijenti mogu da spreče povratak bolesti. Ukoliko pratite svoje stanje svakog dana i beležite iznenadne promene i netipična ponašanja, moći ćete vrlo lako da prepoznate upozoravajuće simptome za nastanak relapsa.
Ukoliko imate osećaj da je nastupio relaps kontaktirajte nas. Mi ćemo vam pomoći da sprečite teške posledice koje donosi ponovno suočavanje sa problemom.
Pročitaj Više
Konflikti u radnom okruženju
Konflikti u radnom okruženju su česta pojava u modernom društvu.
Više od trećine dana ljudi provode na poslu. Bez obzira da li radite u malom ili velikom preduzeću kontakti kako sa klijentima, tako i sa kolegama su neminovnost. U takvim situacijama sasvim je normalno da ponekad dođe do nesporazuma, sukoba mišljenja ili, pak, dublje rasprave. Možda je u pitanju nagomilano nezadovljstvo zbog ponašanja nekih saradnika ili su stres i preopterećenje poslom izazvali konflikt. Nije redak slučaj da ste svađu iz porodice “preneli” na radno mesto.
S obzirom da konflikti u radnom okruženju utiču ne samo na međuljudske odnose, već i na produktivnost svih, psihološko savetovalište Sana vam skreće pažnju kako da se nosite sa njima.
Konflikti u radnom okruženju su socijalna pojava
Prema definiciji: “konflikti u radnom okruženju predstavljaju neslaganje dva ili više članova u jednoj organizaciji, koji dele zajedničke resurse”.
Određuje ih 4 elementa, a to su: 1. suprostavljeni interesi, 2. ubeđenje da je druga strana prepreka za razvoj, 3. prethodni odnosi između pojedinaca i 4. aktivnosti jedne strane koje onemogućavaju ostvarivanje ciljeva druge.
Iako su razlozi za nastanak konflikta brojni, u njihovoj osnovi, zapravo, leži loša komunikacija. Odnosno, nepažljivo slušanje sagovornika i donošenje preuranjenih zaključaka, loše pamćenje i subjektivni doživljaj prema poslu, kao i preopterećenost novim infomacijama koje mogu da dovedu do ignorisanja ili potpung gubitka međuljudskih odnosa. Takođe, strahovi i nepoverenje narušavaju normalnu komunikaciju. Samim tim stvaraju tenziju na poslu, koja se u jednom trenutku pretvara u sukob.
Konflikti u radnom okruženju prolaze kroz 4 faze
Faza latentnog konflikta je faza u kojoj se stvaraju uslovi za nesuglasice.
Faza percepcije je doživljaj konflikta. Tada pojedinci u sukob unose emocije, bes, frustracije, pa i svoju anksioznost.
U fazi kreiaranja namere dolazi do akcije, tj. do jasnog ispoljavanja negodovanja i preduzimanja određenih radnji. Uključujući verbalnu raspravu, a u krajnjoj meri i fizički obračun.
Nakon eskalacije konflikta sledi faza posledica. Naime, dalji tok komunikacije suprostavljenih strana zavisi da li su oni rešeni ili ne.
Kako ih rešiti?
Jedini način da se konflikti reše jeste slušanje šta ima druga strana da kaže. Tek kada mirno i racionalno, zajedničkim snagama, sagledate sve aspekte nerazumevanja, moći ćete da ih otklonite.
Imajte na umu da “napadate” konflikt, a ne svog kolegu. To znači da morate ostaviti emocije po strani, jer one vode samo ka vređanju na ličnoj osnovi i traženju krivca. Umesto toga potražite zajedničke tačke unutar konflikta. One treba da budu polazni put za rešavanje stvari oko kojih se ne slažete.
Konflikti u radnom okruženju imaju i pozitivnu stranu
Verovali ili ne, konflikti nekada mogu imati i prednosti.
Sučeljavanje različitih stavova dovodi do donošenja kvalitetnijih i boljih poslovnih odluka u odnosu na one koje zavise od pojedinaca. Ujedno, ovo aktivno učestvovanje u raspravi stvara veću motivisanost zaposlenih na obavljanje radnih zadataka, pa možemo slobodno da kažemo da konstruktivni konflikti u radnom okruženju dovode do bolje kohezije u grupi.
U suprotnom, ukoliko menadžment i zaposleni ne mogu da upravljaju konfliktima, lična nezadovoljstva prema kolegama postaju izražena, što za rezultat ima dublji razdor kolektiva.
Pročitaj Više
Muška postporođajna depresija
Muška postporođajna depresija je česta pojava kod parova.
Rođenje deteta je najsrećniji trenutak u životu svakog čoveka. Nalet najdubljih emocija kada prvi put ugledate svoju bebu ne može se ni sa čim uporediti.
Međutim, nakon par nedelja mnogi roditelji će shvatiti da dolazak malog bića nije onakav kako su zamišljali. Teškoće u navikavanju na novonastalu situaciju, umor i neprospavne noći mogu da izazovu stres i pomešana osećanja, koja vode u depresiju.
Depresija nakon porođaja, tzv. bebi bluz zbog hormonalnih promena vezuje se za majke, ali ni očevi nisu izuzeti od ove pojave.
Kako nastaje muška postporođajna depresija otkriva vam psihološko savetovalište, Sana.
Muška postporođajna depresija može se javiti u kasnijem periodu
Prema istraživanjima muška postporođajna depresija se javlja kod 10 odsto očeva, što je oko 2 puta više od ukupne pojave depresije kod jačeg pola.
I dok se kod žena može razviti odmah nakon porođaja, muškarci, obično, upadaju u depresiju od 3. do 6. meseca bebinog života. Upravo je ovo period kada se tate, nakon uzbuđenja zbog iščekivanja bebe i porođaja, suočavaju sa obavezama oko nje. Te osećaju da gube kontrolu nad slobodnim vremenom, dok se istovremeno javlja anksioznost zbog odgovornosti koje donosi roditeljstvo.
Da postnatalnu depresiju kod muškaraca ne treba olako shvatati govori i podatak da je čak trećina očeva razmišljala o samoubistvu. Ovo stanje čini dodatno težim velika zatvorenost. U 83 odsto slučajeva oni ne traže stručnu pomoć za svoj problem, niti o tome razgovaraju sa svojim najbližima.
Zašto nastaje muška postporođajna depresija?
Muška postporođajna depresija je, takođe, povezana sa hormonima. Nivo testosterona počinje da opada, a nivo estrogena i prolaktina se povećava. Pa se kao rezultat javlja promena raspoloženja. Naročito ako i majka prolazi kroz despresiju. Odnosno, ako je jedan od roditelja depresivan nakon rođenja deteta, veća je verovatnoća da će se to stanje preneti i na partnera.
Naučnici su utvrdili da se muška postporođajna depresija može javiti i kada otac prvi put prisustvuje porođaju. Iako je u pitanju pozitivno iskustvo, nemogućnost da pomognu svojoj voljenoj dok trpi bolove ostavlja određene posledice koje narušavaju mentalno zdravlje.
Kao uzroci nastanka navode se i genetska predispozicija, način odrastanja, pa i sam doživljaj deteta.
Muška postporođajna depresija pogađa decu!
Simptomi su gotovo isti kao kod postporođajne depresije žena. Najuočljiviji znaci su neraspoloženje i gubitak interesovanja za stvari koje su ih pre radovale. Zatim se javljaju problemi sa snom, telesnom težinom, osećaj bespomoći i bezvoljnost.
Očevi koji pate od postporođajne depresije imaju problem da se povežu sa detetom – manje će mu posvećivati pažnju, manje se igrati sa njim.
Psihičko stanje ne utiče samo na roditeljsku ulogu, već se mogu javiti i problemi u partnerskim odnosima. Te je ugroženo normalno funkcionisanje čitave porodice.
Kako se leči muška postporođajna depresija?
Depresija mora da se leči kako ne bi došlo do težih poremećaja. Prvi korak jeste priznavanje samome sebi da imate problem. Najbolje je da o tome pričate sa svojom suprugom kako biste zajedničkim snagama pronašli rešenje.
Obavezno pronađite malo vremena za sebe i stvari koje će vas učiniti srećnim, a, pre svega, potrudite se da što više spavate.
Pored podrške voljene osobe, saveti psihologa igraju važnu ulogu u pronalaženju izvora problema, kao i suočavanju sa njim.
Ako ste prepoznali neki od navedenih znaka postporođajne depresije kod sebe ili partnera, psihološko savetovalište Sana pomoći će vam da uživate u roditeljstvu.
Pročitaj Više