Saveti za uspeh na razgovoru za posao
Uspeh na razgovoru za posao ima ključnu ulogu da li će vas poslodavac angažovati ili ne. Naročito ako se ima u vidu da u savremenom dobu vlada velika konkurencija, pa je posao iz snova, zaista, teško naći.
Intervju sa poslodavcem, obično, dolazi nakon brojnih testova i krugova eliminacije. To znači da ste izabrani među malobrojnim, najboljim kandidatima koji će se suočiti da stručnim timom kompanije. Što dodatno pojačava nervozu, koja može da umanji uspeh na razgovoru za posao.
U samo pola sata ovog razgovara proći ćete tri najteža testa – test inteligencije, test ličnosti i test poznavanja posla za koji ste konkurisali. Svesni ste da popravni ne postoji, pa je veoma važno da ostavite najbolji utisak kako biste potvrdili da svojim kvalitetima zaslužujete mesto u kompaniji.
Čak i ako ste prošli mnoge selekcije i razgovore, novo ispitivanje ne čini se nimalo lakšim. Sa svakim novim intervjuom za posao upoznajete nove ljude i iznova “prodajete” sebe i svoje veštine. Nije redak slučaj da u toj situaciji steknete uvid i o svojim nedostacima i slabim stranama, koje morate da usavršite.
Tri najvažnija saveta za uspeh na razgovoru za posao otkriva vam u ovom blogu psihološko savetovalište Sana.
Uspeh na razgovoru za posao zavisi od vaše pripreme
Stručnjaci naglašavaju da se uspeh na razgovoru za posao uči. Odnosno, neophodno je da se pripremite za sopstvenu prezentaciju.
Ma koliko je vaš CV sveobuhvatan i dobro napisan, on nije dovoljno sredstvo za zaposlenje. Ipak je usmena komunikacija jedini način da pokažete kakvi ste, koliko znanja posedujete i kakav je vaš poslovni vokabular.
Najpre, morate poznavati detaljno svoj CV, kao i šta ste naveli u motivacionom pismu. Međutim, prilikom predstavljanja nemojte napamet nabrajati stavke iz biografije. Već se trudite da uz navode o zvanju i iskustvu ispričate još nešto zanimljivo o sebi, što bi moglo da vas izdvoji od drugih kandidata.
Imajte u vidu da stid i manjak samopouzdanja nisu karakteristike uspešnih ljudi. Te njima nije mesto ni na razgovoru za posao. Da biste ih izbegli pripremite odgovore na tipična pitanja. Zašto ste napustili prethodni posao? Zašto smatrate da ste pravi radnik za nas? Šta je vaša najveća slabost? Samo su neka od pitanja sa kojima se susrećemo pri svakom intervjuu. Jasni, sažeti odgovori, bazirani na konkretnim činjenicama garantuju vam uspeh na razgovoru za posao.
Uspeh na razgovoru za posao postići ćete dobrom informisanošću
Razgovor za posao treba posmatrati kao svojevrsi domaći zadatak. Pa kao i svaki, tako i ovaj morate dobro uraditi, tj. neophodno je da istražite kompaniju za koju ste konkurisali.
Prikupite što više informacija o misiji, ciljevima i najnovijim uspesima. Kao izvor za rad mogu vam poslužiti zvanični sajt, ali i nalozi kompanije na raznim društvenim mrežama.
Šta znate o našoj kompaniji, je jedno o omiljenih pitanja poslodavaca. Ako nije postavljeno, potrudite da sami to pokažete kroz razgovor. Najlakše ćete učiniti preko prikupljene informacije o uspehu ili dostignuću kompanije. Istovremeno, taj podatak iskoristite kako biste ga povezali sa svojim radnim iskustvom u datoj oblasti.
Posvetite pažnju garderobi za razgovor
Poslovni stajling je, zapravo, prvi utisak o vama. On vas predstavlja već na vratima kompanije. Zato je važno da obratite pažnju na izbor garderobe za intervju. Pre svega, mora biti čista, uredna i ispeglana.
Crno-bela kombinacija je uvek sigurno rešenje. Dok pregršt boja mogu da skrenu pažnju sa vaših veština. Kod žena je važno da je suknja pristojne dužine i, po mogućstvu, ravnog kroja. Dok nakit mora biti diskretan.
Od dodataka nemojte da zaboravite sat, jer on govori da ste tačni i da poštujete vremenske rokove. Što je važna osobina u poslovnom svetu.
Ukoliko vas trema ili napad panike blokiraju da se pokažete u pravom svetlu na razgovoru za posao, potražite pomoć psihologa Mr Ane Gligorić.
Sajberhondrija
Sajberhondrija je nova fobija koju je donelo savremeno doba.
21. vek je u znaku interneta. Zahvaljujući njemu svet nam je postao bliži, a svaka informcija dostupna. Dok je ekspanzija društvenih mreža podigla druženje na viši nivo. Takođe, vreme visoke tehnologije olakšalo je poslovanje, vođenje dokumentacije i komunikaciju sa klijentima. Zapravo, uz pomoć interneta otvorene su nam brojne mogućnosti. Pa ne čudi što gotovo da nema osobe na svetu koja ga ne koristi.
Međutim, osim pozitivnih strana, digitalizacija je pokazala i negativni efekat, stvorivši zavisnost od interneta. Ujedno, pokazalo se koliko je jak uticaj društvenih mreža. Naime, iz želje da se predstave u što boljem svetlu, ljudi svoj digitalni self stavljaju u prvi plan, zanemarujući realni. Na taj način narušavaju ne samo svoje samopouzdanje, već čitavo mentalno zdravlje.
Nažalost, ovim se problemi sa internetom nisu zaustavili. Te je u poslednje vreme otkrivena sajberhondrija.
Šta je sajberhondrija?
Svako je makar jednom potražio objašnjenje za svoje simptome bez posete lekaru. I dok je ranijih godina za to korišćenja stručna literatura, danas postoji internet.
Na ovu činjenicu ukazala je grupa naučnika koja je zadužena za praćenje pretraživanja na raznim web sajtovima. Statistički podaci su pokazali da sve veći broj ljudi dijagnozu traži na internetu. Odnosno, jedno od tri pretraživanja je vezano za zdravlje. Čini se da je Dr Google postao najveći stručnjak, a sa njim i sami pacijenti. U skladu sa tim strah od bolesti je dobio novi oblik.
Sajberhondrija, baš kao i hipohondrija, se definiše kao preterana, iracionalna briga za zdravlje. Za razliku od ranijeg oblika u ovom slučaju informacije se traže na internetu. Još uvek nije tačno utvrđeno šta se prvo javlja. Da li briga za zdravlja dovodi do opsesivnog pretraživanja ili je pretraživanje na internetu razvilo anksioznost i strah za zdravlje.
Kako se ispoljava sajberhondrija?
Sajberhondrija ima karakteristične simptome. Najprepoznatljivija je svakodnevna potraga za zdravstvenim informacijama na internetu. Osobe koje pate od ovog problema provode u proseku od jednog do tri sata na pretraživačima. Nije redak slučaj da se tom “poslu” vraćaju 3 do 4 puta u toku samo jednog dana.
Simptomi se ne tumače samo kroz jednu bolest. Već smatraju da boluju od više različitih. Pojedini čak, u potrazi, otkriju neku, “novu”, nepoznatu bolest.
Sajberhondričari najmanje jednom nedeljno posećuju lekara. Pri tome donose nova tumačenja svojih simptoma, kao i obrazloženja da je prepisana terapija pogrešna. Te lekari imaju veliki problem kako da razuvere pacijente da ne boluju od bolesti koju im je google “dijagnostifikovao”.
Kako se leči sajberhondrija?
Sajberhondrija se vezuje, pre svega, za perfekcioniste. S obzirom da oni teže detaljnim odgovorima, po njihovom mišljenju jedino takve može da im pruži internet, kao sveobuhvatna baza podataka.
Mada, i obična radoznalost može da odvede u sajberhondriju. Pa od glavobolje dolazi se do ozbiljnih bolesti, kao što je rak. Vremenom, osoba sve više postaje opsednuta pretragom, naizgled postojećih simptoma, na internetu.
Iako sajberhondrija još uvek nije dovoljno ispitana, jedno je sigurno – problem neće sam nestati. Neophodna je pomoć psihologa, koji zavisno od stepena inteniziteta i ličnih karakteristika pacijenta primenjuje odgovarajuću kombinaciju psihoterapijskih tehnika.
Ukoliko ste primetili neki od navedenih simptoma, kontaktirajte psihološko savetovalište Sana. Klinički psiholog Mr Ana Gligorić pomoći će vam da vratite potpunu kontrolu nad svojim životom.
Briga o sebi je vaše najjače oružje
Briga o sebi treba da bude naš prioritet u savremenom dobu. Previše privatnih i poslovnih obaveza često ne ostavljaju dovoljno vremena da se vidimo sa dragim ljudima, bavimo hobijima, a pre svega, da se posvetimo sebi. Te ne čudi što su stres, hronični umor i nedovoljno sna postali sastavni deo života mnogih.
Čak i kada rešite da izdvojite trenutke za sebe, oni se obično svode na beauty tretman u kozmetičkom salonu, odlazak na piće ili shopping sa najboljim prijateljicama. Svakako, ovi mali znaci jesu stvari koje će vas učiniti srećnim.
Međutim, briga o sebi je mnogo više od kratkotrajnog zadovoljstva. Ona predstavlja vođenje računa kako o fizičkim, tako i o mentalnim, emocionalnim i socijalnim potrebama. Samim tim, podrazumeva i pažljivo organizovanje vremena.
Zašto je briga o sebi važna?
Iako je empatija divna odlika svakog čoveka, ona može biti i emocionalni sunđer, koji upija svu negativnu energiju. U tim situacijama osoba izgubi iz vida svoje potrebe zarad tuđih interesa. Što za posledicu može da dovede do ozbiljnih problema kao što su depresija i anksioznost. Upravo zbog toga stručnjaci naglašavaju koliko je briga o sebi važna za zdravlje čoveka.
Prvi korak u tome jeste da dobro razmislite čega se sve lišavate, šta vam nedostaje i zašto sebe preopterećujete nepotrebnim obavezama i brigama. Te, umesto da bezuslovno dajete naučite da kažete “ne”.
Ako ste pomislili da će vas odbijanje predstaviti kao lošu osobu, budite bez brige. Iskreno objašnjenje da nešto ne želite ili nemate vremena da uradite pokazuje, zapravo, da imate svoj stav. Takođe, doprinosi većem poštovanju okoline. Čime su zagarantovani, bolji odnosi u radnom okruženju, ali i u porodici i među prijateljima.
Briga o sebi nije sebična
Mnogi ljudi brigu o sebi povezuju sa sebičnošću. U pitanju su dva različita pojma. Jer, sebičnost se ogleda u ispunjavanju potreba, a da pritom one ugrožavaju ili nanose štetu drugima. Dok je briga samo stavljanje sebe na prvo mesto, istovremeno uvažavajući najbliže.
Tako, na primer, sebičnost je ako dođete kući kasno i probudite majku da vam pripremi večeru. A zatim, tokom jela pustite glasno muziku ili televizor, ne obazirući se na ukućane koji spavaju. Ukoliko, pak, dođete kasno iz provoda i tiho sebi pripremite hranu kako biste utolili glad onda je reč o brizi za sebe.
Briga o sebi može da dovede do promene životnih navika
Briga o sebi, ponekad, znači suočiti se sa svojim neuspesima i razočarenjima. Imajte u vidu da nas greške uče ne samo da prihvatimo sebe, već i kako da budemo bolji. To, ponekad, dovodi do novih životnih navika i svakodnevnih rutina. Kuvanje zdravih obroka, pravilan ritam spavanja i redovna fizička aktivnost dobar su početak za vođenje računa o sebi.
Nakon fizičkih, posvetite se i svojim mentalnim potrebama. Čak i ako one podrazumevaju promenu posla i mesta boravka. Pa i odustajanje od veza sa toksičnim ljudima, naročito onih kod kojih je prisutno hronično nezadovljstvo, tj. ruminacija.
Briga o sebi se postepeno uči, a u tome vam može pomoći psihološko savetovalište Sana.
Strah od bolesti
Strah od bolesti je normalna pojava. Kako starimo postajemo svesni koliko je naše zdravlje krhko. Te počinjemo više pažnje da posvećujemo fizičkoj aktivnosti, ishrani, snu i drugim životnim navikama. Zapravo, možemo slobodno da kažemo da strah od bolesti čini da naša bezbednost bude podignuta na viši nivo.
Međutim, problem nastaje kada strah postane preteran, tako da ometa obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Tada više nije reč o realnoj brizi za zdravljem, već je u pitanju poremećaj poznat pod nazivom hipohondrija. Karakteriše je neprestana usredsređenost na fizičko zdravlje, uprkos dokazima da bolest ne postoji.
Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje iz 1994. godine hipohondrija je klasifikovana kao somatska bolest. Da bi u petom izdanju uvrštena u anksiozne poremećaje.
S obzirom da strah od bolesti pogađa 7 odsto stanovnika, psihološko savetovalište Sana vam daje savete kako da prepoznate problem.
Zašto nastaje strah od bolesti?
Šta dovodi do hipohondrije ne može se tačno odrediti. Često se strah od bolesti javi nakon preživljene sopstvene teške bolesti. Mada može biti i posledica sauočavanja sa bolešću ili smrću bližnjeg. Pa se uz strah od smrti u tim situacijama razvija i strah od bolesti. Odnosno, osoba počinje da oseća simptome koji mogu da ukazuju na istu bolest. Problem se dodatno pojačava ako se radi o članu porodice, zbog genetske predispozicije od nastanka bolesti.
Ovaj strah je češći kod studenata medicine. Naime, učenje o bolestima može da pokrene “prepoznavanje” simptoma na sebi, iako oni realno ne postoje.
Pojedini stručnjaci hipohondriju povezuju sa osobama koje imaju problem u komunikaciji. Drugi, pak, sa narcisoidnim ličnostima. Dok treća grupa smatra da je ona simptom neuroze, a primećena je i kod drugih psihičkih problema kao što su depresija, anksioznost, shizofrenija.
Strah od bolesti je različitog intenziteta
Naziv hipohondrija potiče od grčke reči hipohondrijum što označava prostor ispod rebara gde se nalaze jetra, slezina i želudac. Razlog za ovo ime leži u činjenici da je najveći broj pacijenata ukazivao da bolovi potiču upravo iz tog dela tela.
Danas, rak predstavlja najveći strah. Pa je razvijen i poseban naziv za poremećaj – kancerofobija. Takođe, mnogi ljudi se boje HIV-a, multiple skleroze, dijabetesa… Zbog nemogućnosti prepoznavanja emocija hipohondri normalne reakcije tela povezuju sa simptomima tako da, zaista, počinju da osećaju bol, vrtoglavicu, probleme sa disanjem, aritmiju isl.
Ovi simptomi ih vode čestim posetama lekara i podvrgavanju raznim ispitivanjima. Ukoliko dobijeni nalazi ne utvrde postojanje bolesti, počeće da sumnjaju u stručnost lekara. Pa će na kraju otići kod drugog, ali se ni kod njega neće dugo zadržati.
Pored medicinskih testova, osobe koje pate od hipohondrije su sklone samodijagnostici. Te stalno čitaju medicinske priručnike, opsesivno traže objašnjenja na internetu i mere pritisak i temperaturu.
Strah utiče na mentalno i fizičko zdravlje
Konstantni stres zbog straha po zdravlje utiče na čitav organizam. Pa je neophodna psihoterapija, jer problem neće nestati spontano.
Lečenje zavisi od intenziteta hipohondrije, kao i sklopa ličnosti, a polazna osnova jeste uspostavljanje poverenje. Tek kada se ono razvije psiholog može primeniti odgovarajuće terapijske tehnike.
Pobedite strah od bolesti, kontaktirajte psihološko savetovalište Sanu.
Empatija
Empatija – reč koju sve više srećemo u medijima, a sve ređe primenjujemo.
Kada ste poslednji put stavili osećanja drugih ljudi ispred svojih? Kada ste se, zaista, stavili u kožu nekog drugog? Budimo iskreni da to ne radimo često, a možda i nikada.
Savremeno doba donelo nam je veliki napredak tehnike kojim je olakšan život. Sa druge strane, nedostatak slobodnog vremena, stres, pa, upravo, i razvoj digitalnog sveta uticao je na promenu u načinu komuniciranja.
Velika otuđenost u društvu i manje brige za druge, čak i najbliže, odraz su današnjeg društva. Prema istraživanju poslednje decenije nivo empatije svetske populacije smanjen je za čak 50 odsto. Dok se povećao stepen narcizma, koji mnogi ljudi pogrešno tumače kao samopouzdanje.
Imajući u vidu ovakvu sliku ne čudi što su razvod, loši porodični odnosi, pa i konflikti u radnom okruženju postali naša svakodnevica. Da bi se popravilo stanje u zajednici ljudska vrsta mora da produbi empatiju. Jer, prema rečima psihologa Stivena Pinkera ona je „sredstvo za jedno srećnije i mirnije čovečanstvo“.
Šta je empatija?
Prema definiciji empatija predstavlja sposobnost da se emocionalno razume šta druga osoba doživljava. Odnosno, sposobnost razumevanja misli, osećanja i stanja druge osobe iz njene tačke gledišta, a ne sa sopstvenog stanovišta.
Naziv je dobila od grčke reči „empatheia“, što znači „fizička naklonost ili strast“. Zvanično ju je upotrebio psiholog Edvard Tičner 1909. godine.
Empatija ne polazi od zlatnog pravila: „Čini drugima onako kako bi voleo da oni čine tebi“. Ne treba je ni poistovećivati sa saželjenjem. Za razliku od saželjenja, koje predstavlja osećanje prema nekom, empatija je, zapravo, deljenje osećanja sa nekim. Tako da se ista situacija kod sažaljenja iskazuje rečima: „Mnogo mi je žao što patiš“, a u empatiji: „Osećam tvoje razočaranje“.
Empatija se razlikuje i od saosećanja, koje stvara želju da se pomogne osobi koja pati. Dok emocionalno razumevanje tuđih osećanja i misli ne znači nužno i potrebu mešanja ili uticanja na njih.
Empatija gradi bolje odnose
Empatija je osnova emocionalne inteligencije. Ona omogućava da se prevaziđe sebičnost, kako bi se razvila osećanja. Zahvaljujući boljem razumevanju drugih, grade se i bolji odnosi u ljubavi, prijateljstvu, pa i bolji odnosi u radnom okruženju. Zapravo, empatija ruši sve granice i predrasude o različitom poreklu, kulturi, veri, godinama starosti…
Postoje 3 osnovna tipa empatije. Kognitivna empatija predstavlja razumevanje tuđe perspektive i pogleda na svet. Socijalna empatija se zasniva na dubljim odnosima sa pojedincem, tako da odmah osetite šta ta osoba oseća. Empatička briga je povezana sa sposobnošću da se razume nečija nevolja kako bi se pomoglo.
Da li se empatija uči?
Prepoznavanje emocionalnog stanja druge osobe je složeni unutrašnji doživljaj. Ono zahteva uspostavljanje ravnoteže između misli i emocija. Jedino na taj način možemo da obratimo pažnju na potrebe drugih.
Iako nije izdvojen tačan gen za razvoj empatije, naučnici su prošle godine potvrdili da je ona, svakako, genetski predodređena. Takođe, ova sposobnost je izraženija kod žena u odnosu na jači pol.
Ipak, empatija je veština koja se tokom godina uči. Naime, deca od malih nogu kroz igru sa vršnjacima, ali i na primeru roditelja uče ovu sposobnost. Time se ne završava razvoj, već se i u odraslom dobu treba konstantno raditi na njenom poboljšavanju.
Treba imati u vidu da je empatija poput emocionalnog sunđera. Pa previše empatične osobe mogu da izgube iz vida svoje interese zarad tuđih. Što za posledicu ima smanjenu sposobnost donošenja odluka vezanih za sopstveni život.
Psihološko savetovalište Sana vam može pomoći da razvijete zdrav odnos prema empatiji. Ujedno, na njoj se temelji i partnersko savetovanje, jer je razumevanje partnera osnova za dobru vezu.