Manipulatori
Manipulatori su veoma čest socijalni pojam koji postoji od davnina u društvu. Iako toga možda nismo svesni, srećemo ih stalno – na poslu, među prijateljima, pa čak i u porodici. Nekada deluju sasvim bezazleno i dobronamerno, te nam se čini da im je na umu naša dobrobit, a zapravo imaju prekriveni cilj. U pojedinim situacijama u osnovi leži neprijateljski stav, te se manipulatori služe zlonamernim tehnikama. Mada nije redak slučaj da manipulacija bude dobronamerna, što je naročito izraženo u odnosu roditelj – dete.
Ipak, manipulatori uglavnom imaju za cilj uspostavljanje moći, koristeći vešto manjak samopouzdanja kod osoba koje su slabije od njih.
Vrste manipulatora
S obzirom da se svi manipolatori ne ponašaju isto, mogu se podeliti u nekoliko grupa.
Diktator je najprepoznatljivija vrsta. Spada u aktivne manipulatore koji prenaglašavaju svoju snagu i dominaciju. Razlog za to leži u činjenici da želi da se njegova načela poštuju i primenjuju, te ne čudi što upravlja i naređuje svakom iz svog okruženja. Oni koji ga ne poznaju opisaće ga kao “čoveka nezgodnog karaktera”, ali je reč o neprijatnoj, autoritativnoj, pa čak agresivnoj osobi.
Za razliku od diktatora, stidljivi manipulatori su povučeni i tihi. Na prvi pogled deluju sramežljivo i krhko. Ne daju svoje mišljenje kada se od njih to očekuje, već preko bližnjeg iznose stav o nekom. Ovo pasivno ponašanje nije nimalo bezazleno, jer često vodi u konflikte.
Manipulator zavodnik, baš kao što ime kaže, svojim šarmom, slatkorečivošću i komplimentima fascinira druge kako bi postigao ono što želi. Za uzvrat ne daje ništa, čak i odgovore na pitanja koja su mu neprijatna vešto izbegava.
Slično zavodniku, manipulator altruista koristi poklone kako bi vas potčinio. Iako ne deluje da za uzvrat nešto traži, jednog dana će naplatiti poklonjeno, pri čemu vi nećete moći reći “ne”.
Učeni manipulatori koriste neznanje drugih, ističući svoje diplome, profesiju i veliko iskustvo kako bi nametnuli autoritet.
Simpatični manipulatori su najrasprotranjeni. Nažalost i najopasniji, jer savršeno prikrivaju pravo lice. Uvek otvoreni, nasmejani, pažljivi oni vas postepeno uvlače u svoj svet, a da štetnog dejstva niste ni svesni.
Kako prepoznati manipulatore?
U psihologiji manipulacja nije svrstana u poremećaje, ali može biti simptom nekih od njih, kao što su antisocijalni poremećaj ličnosti, granični poremećaj ličnosti i narcisoidni poremećaj ličnosti.
Manipulatori su psihološke igre doveli do savršenstva. Glavna taktika jeste stvaranje osećaja krivice. Prepoznatljiva rečenica koju koriste jeste “Posle svega što sam učinio za tebe”. Neretko vaše ponašanje u negativnom kontekstu porede sa drugim, ističući da se svi osim vas slažu sa njegovim mišljenjem.
Glumljenje žrtve je još jedna karakteristika manipulatora, te se ponašaju kao da im je stalno potrebna pomoć i podrška. U stvari nastoje ovom strategijom da ostvare svoj cilj.
Manipulatori nikad ne preuzimaju odgovornost za svoje postupke, već raznim lažima i izgovorima opravdavaju svoje ponašanje. S obzirom da su uz vas samo dok im trebate, vrlo brzo preusmeravaju pažnju na drugog. Zato su promene raspoloženja česta pojava, pa podsećaju na osobe koje pate od bipolarnog poremećaja.
Ukoliko ste pali pod uticaj manipulatora psohološko savetovalište Sana vam može pomoći da naučite kako da se nosite sa njima.
Pročitaj Više
Da li su promene raspoloženja normalne?
Promene raspoloženja su sastavni deo života.
Život je prepun uspona i padova, ponekada se čini da pojedine dane provodimo vozeći “emocionalni tobogan”.
Da li su ove promene raspoloženja normalne? Odgovor je “možda” – sve dok ne ometaju vaš život ili život ljudi koji vas okružuju.
Mnoge stvari mogu uticati na promene raspoloženja tokom dana. Na primer, većina ljudi se oseća optimistično i energično oko podneva, ali imaju tendenciju da imaju više negativnih osećanja tokom ranog popodneva ili večeri.
Ponekad su promene raspoloženja simptom mentalne bolesti, ili pak mogli biti simptom drugih promena koje se dešavaju u vašem telu. Ozbiljne promene raspoloženja koje ugrožavaju vaše zdravlje i vaš unutrašnji mir mogu se lečiti, ali pre svega ćete morate shvatiti koji je njihov uzrok.
Stres i anksioznost
Svakodnevne promene i neočekivana iznenađenja, bilo dobra ili loša, definitivno mogu uticati na promene vašeg raspoloženja. U periodima kada ste osetljivi više nego obično, vaše reakcije mogu biti snažnije i burnije nego kod drugih ljudi.
Pojedini ljudi osećaju nelagodu, strah i zabrinutost čak i kada nemaju opravdanih razloga za to.
Ukoliko ovakvo stanje traje više od 6 meseci i pored navedenih simptoma imate problem sa snom, i pojavom telesnih simptoma, poput bolova u telu, moguće je da se radi o generalizovanom anksioznom poremećaju.
Bipolarni poremećaj
Ljudi koji pate od bipolarnog poremećaja imaju češće promene raspoloženja i one su po pravilu intenzivnije nego kod drugih ljudi.
Recimo oni mogu imati promene koje se odlikuju viškom energije, ishitrenim reakcijama, prekomernim trošenjem novca i tada se to naziva manična faza. U ovoj fazi čak mogu čuti i glasove.
Sa druge strane postoje dani kada ne ustaju iz kreveta, osećaju se nemotivisano, tužno i mogu imati čak i samoubilačke misli. Ovo je depresivna faza.
Promene raspoloženja – Depresija
Osobe koje pate od depresije imaju česte promene raspoloženja.
Postoje dani kada se osobe koje pate od depresije osećaju dobro, ali postoje i oni kada ne ustaju danima iz kreveta. Depresivni ljudi se ujutru osećaju najlošije, dok kasnije tokom dana nivo njihovog raspoloženja raste.
Ukoliko osećaj tuge, iscrpljenosti, nemira i beznađa traje duže od 2 nedelje, vreme je da se obratite svom psihologu za pomoć.
Granični poremaćaj ličnosti
Simptomi graničnog poremećaja ličnosti su iznenadne, intenzivne promene raspoloženja koje idu od anksioznosti do ljutnje i depresije.
Ove reakcije su često „pokrenute“ nečim što izgleda kao obična interakcija sa drugim ljudima. Osobe sa graničnim poremećajem ličnosti ne znaju na dobar i zdrav način da se nosi sa stresom i vrlo često su spremni na samopovređivanje u trenucima uznemirenosti.
ADHD i promene raspoloženja
Nagle promene raspoloženja i impulsivnost mogu biti simptomi ADHD -a kod odraslih. Karakteriše ga stalni nemir, impulsivne rekcije i nemogućnost kontrole emocija i ponašanja.
Promene raspoloženja usled hormonskog disbalansa
Polni hormoni su vezani za emocije, pa promene nivoa hormona u organizmu mogu dovesti i do promena raspoloženja. Uparavo iz tog razloga tinejdžere često opisujemo kao „ćudljive“, sa velikim oscilacijama u raspoloženju.
Kada su žene u pitanju, PMS, trudnoća, menopauza (godinu dana nakon poslednje menstruacije) i perimenopauza (godine pre nje), mogu dovesti do promena raspoloženja.
Muški hormoni imaju tendenciju da ostanu prilično stabilni do 30. godine, posle toga testosteron počinje postepeno da opada. Oko trećina muškaraca starijih od 75 godina ima nizak nivo testosterona. To može uzrokovati promene raspoloženja, zajedno s erektilnom disfunkcijom, problemima sa spavanjem i valunzima.
Kad je potrebno obratiti se za pomoć?
Kada vam promene raspoloženja utiču na posao, emotivne odnose ili bilo koji drugi deo vašeg života, potrebno je da potražite pomoć.
Jednostavne korekcije načina života i razmišljanja, mogu vam pomoći da se nosite sa neprijatnim i dosadnim promenama raspoloženja.
Kognitivna bihevioralna terapija može biti od velike pomoći. Vaš psihoterapeut će vam pomoći da promenite obrasce razmišljanja i ponašanja koji stvaraju probleme u vašem životu.
Za sva dodatna pitanja psihološko savtovalište Sana vam stoji na raspolaganju.
Pročitaj Više
Somatizacioni poremećaj
Somatizacioni poremećaj predstavlja grupu poremećaja kod kojih je jedan ili više telesnih simptoma, uključujući i bol, zapravo u osnovi psihičkog poremećaja.
Prema postojećim podacima, u oko 25-30% slučajeva osobe se javljaju lekarima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti zbog somatskih tegoba koje nemaju jasnu organsku osnovu. Od specifičnih somatoformnih poremećaja, najčešće se javlja hipohondrijski poremaćaj, sa učestalošću od 3-13% u opštoj populaciji.
Simptomi somatizacionog poremećaja
Simptomi mogu, ali ne moraju biti praćeni fizičkim uzrokom, uključujući opšta zdravstvena stanja, druge mentalne bolesti ili zloupotrebu supstanci.
Simptomi mogu zahvatiti jedan ili više različitih organa ili celo tela, i neki od njih su:
- Bol ,
- Neurološki problemi,
- Gastroenterološke tegobe,
- Seksualna disfunkcija.
Mnogi ljudi koji imaju somatizacioni peremećaj, takođe imaju i neku vrstu anksioznog poremećaja.
Ljudi sa ovim oboljenjem ne izmišljaju svoje simptome. Za njih su oni stvarni, bez obzira na to da li se može pronaći fizički i zdravstveni uzrok.
Uznemirenost koju svakodnevno osećaju zbog simptoma značajno utiče na kvalitet života i onemogućava im da normalno funkcionišu.
Do dijagnoze se dolazi veoma teško, jer lekari moraju da obave mnogobrojne testove i ispitivanja kako bi isključili organsko oboljenje. Kada se do dijagnoze konačno i dođe oni su nazadovoljani jer nije pronađen “stvarni” uzrok za njihov problem.
Stres kojim su konstantno izloženi često dovodi do toga da postanu još zabrinutiji za svoje zdravlje, a to stvara začarani krug koji može trajati godinama.
Somatizacioni poremećaj i druga psihička stanja
U psihologiji je opisano nekoliko stanja koja su usko povezana sa somatizacionim poremećajem.
Anksiozni poremećaj koji ima tendenciju ka razvoju hipohondrije je među prvima.
Hipohondrija je preterana zabrinutost za sopstveno zdravlje. Osoba koja pati od hipohondrije i najmanje simptome i znake koje oseća prepisuje teškim, neizlečivim bolestima. Na primer, oni mogu verovati da je uobičajena glavobolja znak tumora na mozgu.
Poremećaj konverzije takođe se naziva i funkcionalni neurološki poremećaj. Ovo stanje se dijagnostikuje kada ljudi imaju neurološke simptome koji se ne mogu opravdati medicinskim uzrokom. Na primer, mogu imati simptome kao što su: slabost ili paraliza, abnormalni pokreti (kao što su tremor, nestabilan hod ili napadi), gubitak vida, gubitak sluha, gubitak osećaja ili utrnutost ekstremiteta.
Kako stres utiče na somatizacioni poremećaj?
Stres obično pogoršava simptome somatizacionog poremećaja.
Osoba kao odgovor na različite psihosocijalne stresore produkuje i doživljava somatske tegobe za koje traži medicinsku pomoć, najčešće odbijajući bilo kakvu diskusiju o mogućnostima psiholoških uzroka, čak i kada je početak simptoma u tesnoj povezanosti sa neprijatnim životnim okolnostima ili događajima.
Lečenje
Osobe sa somatizacionim poremećajem čvrsto se drže uverenja da njihovi simptomi imaju jak fizički uzrok, uprkos nedostatku dokaza da organski uzrok zaista postoji.
Vrlo često odbacuju svaku sugestiju da psihički faktori igraju ulogu u njihovim simptomima.
Odnos koji uspostave sa psihologom, pre svega poverenje, je ključan je za dobijanje adekvatne pomoći na vreme i razumevanje sopstvenog problema.
Fokus lečenja svodi se na poboljšanje svakodnevnog funkcionisanja, a ne na upravljanje simptomima.
Smanjenje stresa često je važan deo celokupnog procesa. Kognitivno bihevjioralna terapija može pomoći u ublažavanju simptoma. Terapija se fokusira na ispravljanje: iskrivljenih misli, nerealnih uverenja, ponašanja koje hrani anksioznost, odnosno modifikaciju i promenu misli i ponašanja koji prate ili pojačavaju telesne simptome.
Pročitaj Više
Paranoidni poremećaj ličnosti
Paranoidni poremećaj ličnosti predstavlja poremećaj koji odlikuju paranoidne zablude, sveprisutna, dugotrajna sumnjičavost i opšte nepoverenje u druge. Ove osobine vrlo često dolaze u kombinaciji sa ljutnjom i neprijateljskim stavom u odnosu na sve ljude iz okruženja.
Prvi opis dao je francuski psihijatar Valentin Magnan navodeći da je u pitanju “krhka ličnost” koju karakteriše preterano razmišljanje, preterana osetljivost, hipohondrija i sumnjičavost. Njegovu teoriju razvio je Emil Kraepelin, te je 1905. godine naglasio da su u pitanju sujetne, tvrdoglave, osetljive, razdržaljive osobe koje su uvek spremne da pronađu neku kritiku na svoj račun. Upravo je ovaj nemački psihijatar 1921. godine uveo termin “paranoidne ličnosti”.
U narednim decenijama mnogi drugi naučnici su donosili svoje teorije. Najznačajniji doprinos dao je američki psihijatar Theodore Millon koji je obeležja paranoidnog poremećaja ličnosti podelio u četiri kategorije:
- karakteristično ponašanja budnosti, abrazivne razdražljivosti i kontranapada,
- pritužbe koje ukazuju na preosetljivost, društvenu izolaciju i nepoverenje,
- dinamika poricanja ličnih nesigurnosti i pripisivanja istih drugima,
- suočavanje sa mržnjom prema zavisnosti i neprijateljsko distanciranje od drugih.
Paranoidni poremećaj ličnosti spada u najrasprostranjeniji poremećaj ličnosti. Prema istraživanjima pogađa oko 4 odsto svetskog stanovništa, pri čemu je učestaliji kod muškaraca.
Zašto nastaje paranoidni poremećaj ličnosti?
Jedan tačan uzrok ne postoji, već se smatra da paranoidni poremećaj ličnosti izaziva skup biopsihosocijalnih faktora. To znači da na razvoj, pre svega, utiče genetika te je veća verovatnoća da se javi kod osoba koje već imaju registrovan slučaj u porodičnoj istoriji.
Pored genetike tu su i biološki uticaji. Zatim, psihološki pod koje se podrazumeva temperament same ličnosti, kao i socijalni faktori tj. način na koji se u ranom detinjstvu razvio odnos prema roditeljima i drugom decom.
Simptomi paranoidnog poremećaja ličnosti mogu se javiti i udruženi sa drugim bolestima, kao što su shizofrenija, bipolarni poremećaj, Alchajmerova bolest, ali i nakon povrede mozga.
Kako se manifestuje paranoidni poremećaj ličnosti?
Ljudi sa paranoidnim poremećajem ličnosti uvek su na oprezu, jer veruju da drugi stalno pokušavaju da im naude i da ih omalovažavaju. Ovo su neutemeljena uverenja, koja ih ometaju da uspostave bliske odnose.
Konstantna sumnjičavost i mišljenje da ih svi eksploatišu ili obmanjuju dovodi u pitanje lojalnost i poverenje prema drugima. Zbog toga se nerado poveravaju, niti otkrivaju lične podatke jer se plaše da će se informacije koristiti protiv njih. Sumnjičavost se ogleda i u odnosu prema bližnjima. Nije redak slučaj da, bez razloga, optužuju svoje partnere da su im neverni.
Ove osobe su preosetljive, te loše podnose kritike na svoj računa, ali teško opraštaju tuđe greške, ne videći svoju ulogu u problemu. Takođe su veoma tvrdoglave i veruju da su uvek u pravu. Skloni su razvijanju negativnih stereotipa o drugima, posebno onima iz različitih kulturnih grupa.
Kako se paranoidni poremećaj ličnosti leči?
Nažalost osobe koje pate od paranoidnog poremećaja ličnosti ne vidi da imaju problem. Čak i kada se odluče da potraže pomoć njihovo nepoverenje je velika kočnica, te je lečenje pravi izazov za psihologe.
Cilj psihoterapije je povećanje opštih veština suočavanja. U prvi plan se stavlja poverenje i empatija, kao i poboljšanje društvene interakcije, komunikacije i samopoštovanja.
Lekovi se generalno ne koriste za lečenje. Međutim, mogu se prepisati antidepresivi ako osoba pati od povezanog psihološkog problema, poput anksioznosti ili depresije.
Paranoidni poremećaj ličnosti narušava kvalitet vašeg života, zato na vreme potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Kako zaustaviti preterano razmišljanje?
Kako zaustaviti preterano razmišljanje? Pitanje sa kojim se sreću mnogi ljudi širom sveta. Procenjuje se da 73 odsto odraslih osoba starosti između 25 i 35 godina, kao i 52 odsto ljudi od 45 do 55 godina se susreće sa ovim problemom.
Overthinking, tj. preterano razmišljanje predstavlja prekomerno razmišljanje i analiziranje određene situacije, problema, događaja kako iz naše prošlosti, tako i onih koji tek mogu da se dogode. Iako je razmišljanje i planiranje odraz dobre organizacije i odgovornosti, ovaj način može da preraste u opsesiju, pa i da postane vid hronične zabrinutosti. Kao posledica mentalnog preopterećenja javlja se niz zdravstvenih problema. Najčešće su to anksioznost, depresija i hronična neispavnost. Mada ne treba zanemariti ni komplikacije po fizičko zdravlje, jer dugotrajno preterano razmišljanje ostavlja traga na gastrointestinalni trakt i kardiovaskularni sistem.
Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana daje vam odgovor na pitanje: “kako zaustaviti preterano razmišljanje”.
Prihvatite problem
“Ne mogu da zaustavim mozak”, “Ja sam rob svojih misli”, “Ako sam nesposoban da zaustavim svoje misli, onda sam nesposoban da bilo šta drugo uradim”, “Mozak mi radi bez prekida”, samo su neke od misli koje vode u nezdrave emocije. Zato je prvi korak u zaustavljaju preteranog razmišljanja prihvatanje problema.
Nemojte da zaboravite da je ljudski mozak “programiran” na stalno razmišljanje. On konstantno obrađuje informacije tako da u jednom trenutku može da se pokrene lančana reakcija. Odnosno, jedan loš događaj može da izazove niz misli o sličnim događajima iz prošlosti, koji će se projektovati i na razmišljanja o mogućim neuspesima i razočaranjima u budućnosti.
Upravo shvatanje i prihvatanje ovog toka je polazna osnova za njegovo zaustavljanje. Tek tada ćete se oslobodite besa, straha i anksioznosti koji su prisutni kod prekomernog razmišljanja. Umesto njih razvićete zdrave emocije – brigu, zabrinutost, pa i osećanje tuge i ljutnje, koji će vam pomoći da se fokusirate na rešavanje nastalog problema.
Kako zaustaviti preterano razmišljanje? Primenjujte tehnike zaustavljanja misli i preusmeravanja pažnje
Verni pratilac overthinking-a, negativne automatske misli su jak unutrašnji neprijatelj. Da biste ih pobedili tu je “stop tehnika”. Ona se zasniva na vizualizaciji znaka stop ili glasnom izgovaranju reči “stop”. Na taj način prekinućete lanac preteranog razmišljanja.
Druga korisna metoda jeste preusmeravanje pažnje. Kada primetite da je nastupila lavina negativnih misli možete pozvati blisku osobu koja će vas svojom pričom zabaviti i navesti da zaboravite na problem. U okupiranju pažnje, takođe, pomaže slušanje omiljene pesme ili gledanje filma.
Kako zaustaviti preterano razmišljanje? Aktivirajte svoje telo
Svima su dobro poznate blagodeti fizičke aktivnosti na celokupno zdravlje. One vam mogu pomoći i kod zaustavljanja preteranog razmišljanja. Bez obzira da li je to jak kardio trening, joga, plivanja, obična šetnja ili igranje sa decom i kućnim ljubimcima – i najmanji fizički napor dovodi do dobrog raspoložanja. Samim tim i do sprečavanja razvoja negativnih misli.
Osim fizičkih aktivnosti, efikasne su i vežbe koje stimulišu mozak. To mogu biti igranje karata, rešavanje slagalica i ukrštenica, učenje novog jezika, izrada dekupaža, nakita i drugi ručnih radova.
Nemojte da čekate da vam preterano razmišljanje narušavi kvalitet života, već na vreme potražite savete za njegove prevazilaženje u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Ko su visoko senzitivne osobe?
Visoko senzitivne osobe su one osobe čiji je nervni sistem pojačano osetljiv na emocionalne, socijalne i fizičke uticaje tako da one osećaju više i reaguju više od drugih. Društvo ih, neretko, opisuje kao ekstrovertne i introvertne osobe, kao previše osetljive, preemotivne osobe koje karakteriše preterano razmišljanje i intenzivno doživljavanje ne samo svojih već i tuđih problema.
Termin highly sensitive person (HSP) u nauku je uvela američka doktorka psihologije, profesor i istraživač Ilejn N. Aron. U svojoj knjizi “The Highly Sensitive Person” objavljenoj 1996. godine prvi put je objasnila kako se tačno ispoljava visok senzitivizam. Pri čemu se naglašava da nije reč o poremećaju ili bolesti, već o genetskoj osobini koja je sasvim normalna pojava.
S obzirom da visoko senzitivne osobe čine od 15 do 20 odsto svetske populacije psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da prepoznate da li ste jedna od njih.
Koje su odlike visoko senzitivne osobe?
Postoje određeni znaci koji ukazuju na visoko senzitivne osobe. To je, pre svega, velika empatija, te su veoma osetljive na nepravdu, tuđu bol, osećaju intenzivnu krivicu, posebno ako misle da su oni zaslužni za nečiji problem. Iako je emocionalno razumevanje osećanja drugih ono što nas čini čovekom, kod visoko senzitivne osobe je intenzivnije što može da dovede do gubitka svojih interesa zarad tuđih, iscrpljenosti, pa i ličnog nezadovoljstva.
Kako je senzorni sistem ovih ljudi osetljiviji na nadražaje sva čula su pojačana. Zbog toga su povišeno osetljivi na jaku svetlost ili, pak, na slabu kada moraju da naprežu oči. Nije redak slučaj da miris, ma koliko bio prijatan, izazove mučninu kod njih, dok glasni zvuci iritiraju njihovo čulo sluha.
Izraženu osetljivost prate i burne reakcije, naročito na uznemiravajuće sadržaje o okrutnosti prema ljudima i životinjama. Zato izbegavaju da čitaju članke ili gledaju emisija sa ovom temom.
Visoko senzitivne osobe vole da provode vreme same, te im je retko dosadno. Njihova zona komfora je mesto gde pronalaze mir i energiju za nove spoljašnje uticaje.
Preterana osetljivost se manifestuje i kada se susretnu sa kratkim rokovima u poslu ili velikim brojem obaveza koje moraju istovremeno da obave. Tada se najčešće javlja anksioznost, pa i napadi panike zbog straha da neće postići zadato.
U socijalnom životu mogu se pohvaliti vernošću i istinskom posvećenošću prema bližnjem. Ove osobe obraćaju pažnju na detalje, ekspresiju lica, način govora, te vrlo dobro mogu da “pročitaju” ljude. Ukoliko uvide da neko ima prikrivene loše namere mogu biti isključive i direktne.
Kako zaštiti visoku senzitivnost?
Visoko senzitivne osobe nailaze na niz problema koji su posledica njihove izražene osetljivosti na spoljašnje uticaje. Preterana odgovornost i preuzimanje i tuđih obaveza na sebe, sagorevanje na poslu, lično doživljavanje kritike, strah od donošenja pogrešnih odluka, samo su neki od njih.
Da biste ih izbegli stručnjaci savetuju da pronađete vremena za stvari koja vas opuštaju. Joga i meditacija su najbolje rešenje. Mada i obična šetnja prirodom deluje blagotvorno na život sa visokom senzitivnošću.
Ukoliko ste primetili kod sebe znake visoke senzitivnosti potražite savete u psihološkom savetovalištu Sana kako da kanališete svoju osetljivost.
Pročitaj Više
Antisocijalni poremećaj ličnosti
Antisocijalni poremećaj ličnosti spada u grupu poremećaja za koji su karakteristični duboki i trajni obrasci ponašanja suprotni od onoga što se smatra društveno prihvatljivim.
Ličnost svakog čoveka je kompleksna i određena usađenim karakteristikama. Većina su nesvesne, te se automatski ispoljavanju pri određenim situacijama. Iako je svaki čovek različit pojedina pravila ponašanja su zajednička. Izvesna odstupanja su sasvim prihvatljiva. Međutim, problem nastaje kada hronična struktura jedne individue ostvalja velike posledice na porodicu, ali i sve ljude u blizini.
Procenjuje se da od poremećaja ličnosti pati oko 9 odsto odraslog stanovništva. Od toga skoro 4 odsto ima antisocijalni poremećaj ličnosti.
Šta uzrokuje antisocijalni poremećaj ličnosti?
Tačni uzrok je nepoznat, zbog toga se antisocijalni poremećaj ličnosti posmatra kao kombinacija više faktora. Genetika igra važnu ulogu u nastanku, te je češći kod osoba u čijoj porodici je već registrovan. Bez obzira što pojedine osobe imaju genetsku predispoziciju za ovaj poremećaj, da bi se on razvio mora da budu uključeni i spoljašnji uticaji.
Obično se javlja u disfunkcionalnim porodicama, u kojima su konflikti svakodnevna pojava. Zatim, kod osoba koje su pretrpele zlostavljanje bilo koje vrste ili su u detinjstvu bili zanemarivani. Gubitak bliske osobe, kao i razvod roditelja se, takođe, svrstavaju u izazivače.
Bolesti zavisnosti drugih članova porodice mogu biti okidač za nastanak antisocijalnog poremećaja ličnosti. Mada nije redak slučaj da je uzrok fizičke prirode. Naime, povrede koje su dovele do oštećenja mozga predstavljaju opasnost za razvoj problema.
Koji su simptomi antisocijalnog poremećaja ličnosti?
Antisocijalni poremećaj ličnosti prati niz prepoznatljivih znakova, koji se često ispoljavaju i pre 15. godine, ali se dijagnoza postavlja tek nakon 18. godine.
Osoba sa ovim poremećajem ličnosti ne vodi se pravilima šta je ispravno, a šta ne. Samim tim ne uvažava prava, želje i osećanja drugih ljudi, često ugražavajući njihovu bezbednost. Osim nedostatka empatije prisutno je i manipulativno ponašanje, ali i impulsivnost, agresivnost, pa i nasilnost.
Kao patološki lažov neretko se lažno predstavlja ili vara druge zarad postizanja ličnog zadovoljstva. Što za posledicu može imati i sukob sa zakonom. Zbog nedovoljne odgovornosti ne postoje dobre radne navike, te su prisutni i problemi u radnom okruženju, koje dodatno pospešuje nepoštovanja autoriteta. Dok se u društvenom životu poremećaj manifestuje otežanim sklapanjem prijateljstva.
Antisocijalno ponašanje nije isto što i asocijalno!
imajte u vidu da je antisocijalno ponašanje društveno neprihvatljivo, koje je nedostatak moralnih i društvenih, često i pravnih normi.
Sa druge strane, asocijalno ponašanje se vezuje za osobe koje samo nisu društvene. Odnosno, za one koje nisu socijalno interaktivne sa ljudima koji im nisu bliski. Karakteriše ih manjak samopouzdanja i socijalnih veština, pa se ne usuđuju da izađu iz zone komfora. Većinu stvari rade samostalno, pri čemu je njihovo ponašanje prihvatljivo. Ne samo da ne žele nikog namerno da povrede, već ove osobe imaju izražen osećaj krivice.
Za razliku od asocijalnog, antisocijalno ponašanje ne treba olako shvatati, jer može da dovede do ozbiljnih problema. Da bi se otklonilo neophodno je adekvatno lečenje koje uključuje i psihoterapiju. Zato se na vreme javite psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Perfekcionizam – Šta je i kako se ispoljava?
Perfekcionizam predstavlja karakternu osobinu koja je vezana za visoke standarde i očekivanja. Odnosno, definiše kao “težnja da se bude ili izgleda savršeno ili da se veruje da je moguće postići savršenstvo”. Iako je u početku posmatran kao pozitivna osobina, a ne kao mana, zapravo je koncipiran kao višedimenzionalna i višeslojna crta ličnosti.
Kada prestaje zdrav, a počinje negativan perfekcionizam otkriva vam u ovom blogu psihološko savetovalište Sana.
Adaptivni i maladaptivni perfekcionizam
Adaptivni perfekcionizam je pozitivno orijentisan. Karakterišu ga realni, ostvarivi ciljevi, pa osoba kada ih postigne oseća zadovoljstvo i ponos. Što znači da adaptivni perfekcionisti teže ka savršenstvu, ali ne ugrožavaju svoje samopoštovanje. Na greške ne gledaju kao na pokazatelje sopstvene neadekvatnosti, već ih one motivišu na veće zalaganje, pa i prilagodljivost, kako bi ostvarili cilj.
Maladaptivni perfekcionizam je negativno orijentisan. On postavlja nerealno visoke, a često i nedostižne, ciljeve. Čak i ako se ostvare izostaje osećaj zadovoljstva, jer se smatra da uvek može bolje.
Za razliku od adaptivnog, ovu vrstu perfekcionizma pokreće strah od neuspeha, tačnije težnja da se on izbegne. S obzirom da ličnu vrednost procenjuju na osnovu dostignuća, osobe smatraju da je mišljenje drugih ljudi o njima zasnovano isključivo na postignutom uspehu. Zbog toga su preterano samokritične i pod velikim pritiskom prilikom izvršenja zadataka. Što može da dovede do odustajanja, a nije im nepoznata ni prokrastinacija, tj. odlaganje obaveza.
Šta izaziva negativni perfekcionizam?
Baš kao što stilovi roditeljstva utiču na narcisoidni poremećaj ličnosti, tako se perfekcionizam u većini slučajeva javlja kod ljudi koji su tokom odrastanja kritikovani i za najmanje greške i propuste, a pohvale su izostajale za uspehe. Kako im je stalno ukazivano na nedostatke ne čudi što u kasnijim godinama samo njih i vide.
Perfekcionizam je, danas, veliki problem mladih ljudi jer je jak uticaj socijalnih mreža na samopouzdanje, te se razvija težnja da se u svakom trenutku bude savršen. Mada se može javiti i u zrelom dobu, kada su već postignuti značajni rezultati, pa osoba oseća pritisak da ispuni prethodna dostignuća.
Utvrđena je i veza između perfekcionizma i anksioznosti, kao i perfekcionizma i opsesivno-kompulsivnog poremećaja. Ipak, to ne znači da će se on javiti kod svih koji pate od ovih psihičkih problema.
Da li perfekcionizam može da naruši kvalitet života?
Perfekcionizam tera ljude da se brinu oko postizanja nedostižnih ideala ili nerealnih ciljeva, što često dovodi do mnogih oblika problema prilagođavanja. Perfekcionista svaku grešku gleda kao lični neuspeh, te gubi samopouzdanje. Vremenom, osećaj bezvrednosti može da izazove ozbiljne posledice, uključujući i depresiju i poremećaje ishrane.
Prema Frojdu negativni perfekcionizam vodi ka problemima digestivnog trakta. Naime, stalni pritisak da se bude savršen negativno se odražava na rad sistema za varenje, te su česte mučnine, gađenje, povraćanje, dijareja ili opstipacija. Ove tegobe stvaraju predispoziciju za nastanak oboljenja kao što su čir na želucu, gastritis, ulcerozni kolitis…
Srećom, negativni perfekcionizam se može prevazići. Ovaj put podrazumeva menjanje načina razmišljanja i zaključivanja, kao i postepeno navikavanje na nesavršenost i na ne tako prijatne situacije i emocije.
Ukoliko imate problem sa nerealno visokim kriterijumima potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više