Šta je reakciona formacija i kako je prepoznati?
Reakciona formacija je pojava kada osoba oseti nagon da nešto učini ili kaže, a zatim uradi ili kaže nešto što je zapravo suprotno onome što zaista želi. Ovaj vid odbrambenog mehanizma se često pojavljuje i kao odbrana od socijalne kazne – koje se dotična osoba plaši.
Uobičajeni obrazac u reakcionoj formaciji je kada osoba pokazuje prenaglašeno ponašanje, na primer koristeći preteranu ljubaznost – kada zapravo oseća neprijateljske emocije.
Primer reakcione formacije je kada majka koja rodi neželjeno dete postane previše zaštitnički nastrojena prema njemu.
Reakciona formacija – Oblik odbrambenog mehanizma
Reakciona formacija je fiksiranje ideje, afekta ili želje u svesti osobe – koji su u suprotnosti nesvesnom impulsu kojeg se dotična osoba plaši.
Na primer, ljudi koji se dramatično i prenaglašeno suprotstavljaju nečemu zapravo pokušavaju da sakriju svoja istinska osećanja ili želje. To je reakciona formacija u psihologiji.
Reakciona formacija je vrsta psihološkog odbrambenog mehanizma. Osoba doživljava da su njena istinska osećanja ili želje društveno, a neretko i pravno, neprihvatljive – pa pokušava da ubedi sebe ili druge da misli i oseća suprotno. U toj nameri osoba često vrlo preuveliča svoj ”nastup”, odnosno pokazuje prenaglašeno ponašanje koje je u suprotnosti sa njenim istinskim željama i osećanjima.
Reakciona formacija – Primeri iz prakse:
Razmotrite sledeći primer. Tinejdžer dolazi do zaključka da je homoseksualac, ali pošto je odrastao u porodici koja smatra da je biti gej ozbiljan greh – oseća potrebu da sakrije svoju homoseksualnost. Osoba veruje da je njena seksualna orijentacija pogrešna ili neprihvatljiva, pa se zato trudi da svima oko sebe (a možda i samom sebi) dokaže da je heteroseksualna. Ovo bi se moglo manifestovati i rizičnim seksualnim ponašanjem. Takođe, osoba može postati preterano homofobna – što kroz verbalne, pa čak i fizičke napade na osobe koje su homoseksusalne orjentacije.
U većini slučajeva reakciona formacija može lako da se prepozna. Takve osobe imaju tzv. ”hiper” ponašanje – koje je nerazumno i previše efektno – kako bi osoba privukla što više pažnje.
Navedeni primer odbijanja svoje homoseksualne orjentacije kroz suprotno ponašanje je možda najjednostavniji primer za reakcionu formaciju.
Međutim, sličnih primera u praksi je zaista mnogo.
Recimo da potajno gajite ljubav prema nekome koga biste verovatno trebalo da se klonite. Ne želite da priznate svoja osećanja, pa umesto toga izražavate upravo suprotnost tim osećanjima. To znači da predmet vaše ljubavi postaje predmet vaše ”mržnje”.
Još jedan primer je i majka koja rodi neželjeno dete. Ona može svoje osećanje krivice što ne želi dete da sakrije tako što će postati izuzetno pažljiva i previše zaštitnički nastrojena prema detetu. Na taj način želi da ubedi sebe, dete, ali i druge da je dobra majka.
Kako da znate da nije u pitanju projekcija?
Često se u praksi dešava da se projekcija pogrešno protumači kao reakciona formacija.
Kako da napravite razliku?
Vrlo jednostavno. Razlika je u tome što reakciona formacija ”prenosi” vaša osećanja u suprotna ponašanja, a projekcija je kada osoba više optužuje druge za svoje greške.
Dakle, projekcija je takođe jedan oblik odbrambenog mehanizma. Međutim, u ovom slučaju se neželjena osećanja ”premeštaju”, tj. projektuju na drugu osobu – pa je onda dotična osoba kao ”pretnja” iz spoljnog sveta. Uobičajeni primer projekcije u psihologiji jekada pojedinac, ugrožen sopstvenim negativnim osećanjima – optuži drugu osobu za gajenje ovih neprijateljskih misli.
Psihoanalitičari naglašavaju da je upotreba odbrambenog mehanizma normalan deo funkcije ličnosti. To znači da reakciona formacija – kao oblik odbrambenog mehanizma – sama po sebi nije znak psihološkog poremećaja.
Ipak, treba reći da zaista postoje razni psihološki poremećaji koji se mogu okarakterisati prekomernom ili rigidnom upotrebom ove vrste odbrane. Iskusni psiholog će znati ovo da proceni i da shodno tome sprovode psihoterapiju.
Ukoliko vi ili osoba koja vam je bliska pokazuje ovakvu vrstu ponašanja i to remeti vaše/njeno normalno funkcionisanje – Psihološko savetovalište Sana može da vam pomogne.
Pročitaj Više
Granični poremećaj ličnosti
Granični poremećaj ličnosti jedna je od nedovoljno istraženih oboljenja. Još uvek nije jasno šta tačno uzrokuje ovu vrstu poremećaja, ali istraživanja su pokazala da genetika, struktura i funkcija mozga, kao i kulturni i društveni faktori igraju važnu ulogu. Takođe, okruženje u kom se pojedinac nalazi može da dovede do povećanog rizika pojave graničnog poremećaja ličnosti.
Porodična istorija oboljenja je od velike važnosti, jer postoji šansa da osoba, čiji blizak član porodice ima problem sa graničnim poremećajem ličnosti, takođe razvije ovaj problem.
Istraživanja su pokazala i da osobe sa ovim poremećajem imaju strukturne i funkcionalne promene u mozgu, a naročito u oblastima koje kontrolišu impulse i emocionalne reakcije. Ipak, nije definisano da li su ove promene faktori rizika, ili su uzrokovane poremećajem. Ujedno, veliki broj ljudi koji ima granični poremećaj ličnosti doživeli su traumatične događaje poput zlostavljanja, napuštanja i slično.
Studije su pokazale da osoba bilo kada u toku života može da razvije granični poremećaj ličnosti.
Šta je granični poremećaj ličnosti?
Granični poremećaj ličnosti je vrsta psihičkog oboljenja koje karakterišu promene raspoloženja, ponašanja, kao i samopouzdanja. Ovakve nagle promene rezultiraju impulsivnim radnjama i problemima u odnosima sa drugim osobama. Osobe sa graničnim poremećajem ličnosti mogu da dožive snažne epizode ljutnje, depresije i anksioznosti koje mogu da traju nekoliko sati ili nekoliko dana.
Granični poremećaj ličnosti uzrokuje da osoba bude nestabilna – njeni odnosi sa drugim ljudima, raspoloženja, razmišljanja, ponašanje, pa čak i identitet. Samopouzdanje, ciljevi, i osećanja često se menjaju, pa se i osoba neretko oseća zbunjeno.
Ovi ljudi imaju tendenciju da budu veoma osetljivi. Male stvari i sitnice mogu da izazovu izuzetno intenzivne reakcije. Ujedno i kada se osoba jednom iznervira, treba joj mnogo vremena da se smiri. Takva emocionalna promenljivost i nesposobnost da se umire, dovodi do impulsivnog i nesmotrenog ponašanja. Kasnije mogu da osećaju sram i krivicu.
Granični poremećaj ličnosti može da izazove brojne probleme u svakodnevnom životu i da onemogući normalno funkcionisanje. Ovaj poremećaj najčešće se javlja u ranoj odrasloj dobi, a neretko se pogoršava sa godinama.
Granični poremećaj ličnosti – Znakovi i simptomi
Granični poremećaj ličnosti manifestuje se na mnogo različith načina. Reč je o poremećaju koji karakteriše crno-beli način razmišljanja.
Ljudi sa graničnim poremećajem imaju tendenciju da stvari gledaju iz krajnosti u krajnost, odnosno smatraju da je sve ili mnogo dobro ili mnogo loše.
Osnovni znakovi i simptomi koji ukazuju na ovaj poremećaj su:
- Izraženi napori da se izbegne stvarno ili umišljeno napuštanje ili prekid komunikacije
- Obrazac intenzivnih ili nestabilnih odnosa sa porodicom i prijateljima
- Iskrivljena i nestabilna slika o sebi ili osećaj za sebe
- Impulsivna i opasna ponašanja
- Ponekad se javlja i samopovređivanje
- Samoubilačke misli ili pretnje
- Hronični osećaj praznine
- Neprimeren i intenzivan bes
- Poteškoće sa poverenjem
- Osećaj disocijacije
Ne javljaju se svi simptomi odjednom, već neke osobe imaju samo neke od simptoma koje pokreću naizgled obični događaji. Težina i učestalost simptoma variraju od osobe do osobe i težine bolesti.
Test – Da li imam granični poremećaj ličnosti?
Psiholozi su utvrdili da ukoliko osoba prepozna pet od navedenih devet simptoma, najverovatnije ima problem sa ovim poremećajem. Pažljivo pročitajte pitanja, razmislite i pokušajte da iskreno odgovorite na njih:
1. Strah od napuštanja
2. Nestabilne prijateljske i porodične veze
3. Nestabilna slika o sebi
4. Impulsivno i samo-destruktivno ponašanje
5. Tendencija da naškodi sebi
6. Ekstremne promene raspoloženja
7. Hronični osećaj praznine
8. Eksplozivan bes
9. Osećaj sumnjičavosti i gubljenje osećaja sa realnošću
Ukoliko prepoznate pet od navedenih devet najčešćih i najupečatljivijih simptoma, verovatno je da imate problem sa graničnim poremećajem ličnosti. Ipak, i ako je to slučaj, znajte da je to stanje promenljivo i izlečivo.
Kako da pomognete sebi?
Nekada je granični poremećaj ličnosti bilo teško tretirati, ali danas, sa napretkom medicine, mnogo je lakše. Primenom najnovijih metoda lečenja, kao i lekova, osobe sa ovim poremećajem mogu da žive normalnim, pa čak i poboljšanim kvalitetom života. Neophodno je da osobe sa graničnim poremećajem dobiju tretman na vreme. Tokom lečenja je potrebno biti strpljiv i ne očekivati rezultate preko noći. Pacijentima je neophodna i podrška najmilijih koji treba da budu uz njih.
Testiranje obavlja licencirani psihijatar, psiholog ili klinički socijalni radnik koji ima iskustva u uspostavljanju dijagnoze. Najpre se obavlja intervju, a potom lekarski pregled. Ponekad se ova vrsta poremećaja javlja u kombinaciji sa drugim bolestima. Osoba sa graničnim poremećajem ličnosti može da ima i problem sa depresijom, bipolarnim poremećajem, anksioznošću i slično.
U psihološkom savetovalištu SANA pružamo brojne vrste savetovanja, kako individualno, tako i partnersko. Ujedno, razgovor sa stručnom osobom možete da obavite kako uživo, tako i putem Interneta koristeći Skype ili chat savetovanje. Ukoliko želite savetovanje uživo, pojedinačna seansa traje 50 minuta, dok bračna terapija traje 80 minuta.
Nastojimo da vam pružimo prijatno i sigurno okruženje i da pomognemo da prevaziđete bilo koji problem. Kontaktirajte nas i zakažite Internet ili uživo savetovanje. Mi znamo da možemo da pomognemo!
Pročitaj VišeŠta je derealizacija?
Šta je derealizacija? Pitanje koje poslednjih godina sve češće postavljaju ljudi širom sveta.
Ljudski um je neverovatna kombinacija mašte i svesti o realnosti. Iako je još uvek nepoznanica mnogi će se složiti da je u pitanju savršeni mehanizam koji neumorno radi. Zahvaljujući njemu razumemo svet oko nas, razvijamo odnose sa drugim ljudima i pravimo planove.
Zapravo, čovek svesnim delom svog uma razmišlja, a sve zamisli se, pak, slivaju u podsvesni deo. Upravo je on stvaralačka snaga i sedište najdubljih emocija. Međutim, na njega se odražavaju i svi negativni događaji, problemi, pa i stres sa kojim se svako od nas suočava, pa nije redak slučaj da, kao posledica uspona i padova, dođe do „razdvajanja“ između svesti i podsvesti u ljudskom mozgu. I dok su depresija i anksioznost svima dobro poznati, pojedini poremećaji toliko su neobični da je teško poverovati da oni uopšte postoje. Jedan od retko primetnih pratioca modernog doba jeste derealizacija.
Šta je derealizacija otkriva vam psihološko savetovalište, Sana.
Šta je derealizacija i kako se javlja?
Derealizacija je jedna od 4 vrste disocijativnih poremećaja u kojima postoji fragmentirano odstupanje identiteta, sećanja i / ili svesti od stvarnosti.
Prema definiciji: „predstavlja stanje u kojem svest o spoljašnjem svetu postaje čudna ili nerealna“. Tada se okruženje čini nerealnim. Odnosno, osoba ima utisak da je sve oko nje odvojeno nekom nematerijalnom i neshvatljivom granicom, pa spoljašnjost doživljava kao film ili san.
Procenjuje se da je gotovo pola stanovništa makar jednom doživelo osećaj derealizacije. Čak je i čuveni Sigmund Frojd pri poseti Akropolju bio toliko očaran prizorom da mu se učinio nestvarnim. Upravo je njegovo objašnjenje šta je derealizacija svrstano u kategoriju psihoneurotskih poremećaja, u prva 2 izdanja Dijagnostičkog i statističkog priručnika mentalnih poremećaja.
Šta je derealizacija i koji su njeni simptomi?
Poremećaj derealizacije se može javiti još u doba adolescencije, najčešće oko 16. godine života. Samo 5 odsto slučajeve se razvija nakon 25. godine. Dok u srednjim godima veoma retko.
S obzirom da podjednako pogađa i muškarce i žene važno je znati koji su simptomi kako bi se problem na vreme prepoznao.
Osim karakterističnog znaka koji je dat u samom objašnjenu šta je derealizacija, česta je izmenjena vizualizacija, pa stvari i okruženje deluju mutno, iskrivljeno, bezbojno, dvodimenzionalno, veštačko. Zato mnogi pacijenti imaju osećaj da se nalaze u providnom mehuru kroz koji posmatraju svet. Drugi, pak, imaju problem sa prostornom udaljenošću i veličinom predmeta.
Derealizacija se može manifestovati i iskrivljenom percepcijom vremena tako da nedavni događaji deluju kao daleka prošlost. Ponekad se javlja osećaj emocionalne nepovezanosti sa bliskim ljudima, tj. kao da komunicirate sa virtuelnim likovima iz video igrice.
Da li je derealizacija isto što depersonalizacija?
Ljudi prilikom razmatranja pojma šta je depersonalizacija, a šta derealizacija često poistovećuju ova dva pojma. Oba dovode do iskrivljene svesti, ali trebate imati u vidu da kod depersonalizacije dominara svest o izmenjenoj ličnosti, dok se pri derealizaciji javlja osećaj da je okruženje izmenjeno.
Takođe, derealizacija nije isto što i psihoze, jer osobe sa ovi problemom znaju da njihov doživljaj nije stvaran. Što dodatno narušava kvalitet života i treba zaustaviti njeno napredovanje.
Najefikasniji način jeste kognitivno bihejvioralna terapija koja uči kako da prepoznamo i „blokiramo“ opsesivno razmišljanje da stvari nisu realne. Značajnu ulogu daju i tehnike usmerene pažnje – mindfulness. Naime, kroz svojevrsnu meditaciju postajemo svesni trenutka u kome se nalazimo, ujedno oslobađamo se ograničavajućih misli.
Ako ste primetili da imate čudnu svest o okruženju, vreme je da potražite pomoć psihološkog savetovališta Sana.
Pročitaj VišeŠta su poremećaji raspoloženja i kako ih prevazići
Svako od nas se ponekad susreo sa promenama u svom raspoloženju, i to ne treba da nas brine. Svi smo ponekad srećni i zadovoljni a ponekad tužni i frustrirani. Međutim, problemi nastaju onda kada se jave poremećaji raspoloženja koji su više od običnih oscilacija koje svako od nas s vremena na vreme oseća.
Šta su to poremećaji raspoloženja?
Poremećaji raspoloženja spadaju u najčešće psihičke probleme. Po istraživanjima, oni se češće javljaju kod žena zbog njihove biološke specifičnosti.
Tipično za sve poremećaje raspoloženja jeste izmenjeno emocionalno stanje koje utiče na misli, ponašanja i način na koji osoba doživljava druge ljude i svet oko sebe.
Kod poremećaja raspoloženja uvek postoji jaka promena u emocijama koja veoma odstupa od normale i utiče na čovekovo radno i socijalno funkcionisanje.
Depresija
Jedan od najčešćih poremećaja raspoloženja jeste depresija, i za nju su tipični periodi ekstremne tuge koji dugo traju i često se vraćaju. Simptomi depesije:
- sniženo, depresivno raspoloženje
- beznadežnost
- bespomoćnost
- gubitak zadovoljstva
- pad snage i energije
- promene u apetitu
- izmenjen san
- anksioznost
- osećaj krivice
- misli o smrti i suicidu.
Depresiju treba shvatiti veoma ozbiljno jer ona nije isto što i tuga koja prolazi sama od sebe. Ukoliko ste imali neke od ovih simptoma svakodnevno i duže od dve nedelje, potražite stručnu pomoć. Psihološko savetovalište Sana uvek je tu da vam pomogne da prebrodite razne psihičke probleme.
Bipolarni poremećaj
Bipolarni poremećaj spada u poremećaj raspoloženja za koji su tipične epizode depresije i manije. Postoji smenjivanje faza i one nisu uvek ujednačene. Ličnost osobe se ne menja značajno ali klinička slika veoma zavisi od faze u kojoj se neko nalazi.
Simptomi depresivne epizode su kao kod depresije a simptomi manične epizode su:
- euforija i povišeno raspoloženje
- razdražljivost
- povišenje energije
- psihomotorni nemir
- rizično i nekontrolisano ponašanje (novac, promiskuitet, brza vožnja)
- ubrzan tok misli, kao i govor
- rasejanost i teškoće usmeravanja pažnje
- nemogućnost da se zaspi
- kod nekih dolazi i do pojave slušnih halucinacija i sumanutih ideja veličine.
Sezonski afektivni poremećaj
Sezonski afektivni poremećaj spada u poremećaje raspoloženja sa depresivnom karakteristikom. Pojavljuje se u jesen, vrhunac dostiže tokom zime da bi zatim nestao u proleće.
Češće se javlja kod žena ali i kod dece i mladih, obično kod onih koji imaju između dvadeset i trideset godina.
Simptomi sezonskog afektivnog poremećaja su:
- umor
- neraspoloženje
- tuga
- gubitak interesovanja za dnevnu rutinu
- potištenost
- promena apetita, veći unos hrane i povećanje telesne težine
- stalna pospanost
- slaba koncentracija
- izbegavanje ljudi i osamljivanje
- pad libida.
Iako je ovo stanje prolazno, nije nimalo prijatno i dosta negativno utiče na svakodnevni život osobe. Dovodi do pada samopouzdanja, zanemarivanja obaveza i gubitka interesa za gotovo sve aktivnosti.
Psihološko savetovalište Sana tu je da vam pomogne da lakše prebrodite sezonski afektivni poremećaj i ponovo pronađete način da budete zadovoljni i ispunjeni.
Psihološko savetovalište SANA uvek je tu za vas
Poremećaji raspoloženja mogu imati veoma ozbiljne posledice jer ometaju normalno funkcionisanje i ispunjavanje obaveza. Ljudi počinju da zanemaruju gotovo sve i da se povlače u sebe a život postaje siv i besmislen.
Međutim, dobra stvar je što se psihički problemi mogu izlečiti a Sana je tu da vam pomogne u tome. U prijatnom ambijentu možete “otvoriti dušu” bez straha od osude i nerazumevanja i dobiti podršku i stručnu pomoć. Postoje situacije kada jedino to može da nam pomogne a poremećaji raspoloženja spadaju u ozbiljnija stanja koja se ne mogu samostalno rešiti.
Možete se odlučiti za savetovanje uživo, Skype savetovanje ili chat savetovanje. Uz našu pomoć, ponovo možete zavoleti život i uživati u svakom novom danu.
Pročitaj Više
Bolest neumerenog pričanja – logoreja
Logoreja predstavlja blaže duševno oboljenje. Naziv je dobila od grčkih reči “logo“, što znači reč i “reja“ – teći. Tako se i opisuje ovo stanje – kao neprestano, često brbljanje.
Pročitaj VišeBipolarni poremećaj
Bipolarni poremećaj je stanje mentalno narušenog zdravlja koje izaziva ekstremne promene raspoloženja.
Karakterističan je po tome što izaziva promene koje idu od ekstremne radosti i raspoloženja pa sve do stanja kao što je teška depresija.
Pročitaj Više