Škrtice – Da li se kao takvi rađaju ili postaju?
Škrtice su, prema definiciji, osobe koje nerado troše novac.
Iako ekonomisti širom sveta preporučuju štedljivost, kao vid ulaganja u sigurnu budućnost, ne treba je poistovećivati sa škrtošću. Štedljivost predstavlja pametno i racionalno raspolaganje novcem. Sa druge strane, škrtice teže da uštede po svaku cenu. Zbog toga su spremne da se odreknu čak i osnovnih životnih potreba, kako bi gomilali novac ili drugu imovinu.
Škrtost se smatra manom čoveka i nažalost, veoma je česta. Sreće se kod oba pola, mada su istraživanja pokazala da je češća kod muškaraca.
Da li se škrtice rađaju ili to postaju?
Napravljene su mnoge studije o škrtosti, ali nijedna od njih nije dala precizan odgovor na ovo pitanje. Ipak, postoje jasne naznake da škrtost prolazi kroz nasleđe. U pitanju je snažan stil roditeljstva i vaspitanja koji se manifestuje kroz generacije u porodici.
Odnos prema novcu, baš kao i mnoge druge navike, usvajamo od roditelja. To znači da je veća verovatnoća da će neko postati škrtica ako je odrastao uz takve roditelje.
Ponekad i roditelji koji nisu škrtice mogu ovu osobinu da razviju kod deteta. U želji da svog mališana nauče pravim vrednostima materijalnog sveta i vrednovanju rada često ističu da novac ne pada sa neba. Takva misao kod deteta može da razvije osećaj straha od siromaštva, koji stvara povoljne uslove za razvoj škrtosti.
Društvene prilike, takođe, imaju važnu ulogu. Ekonomske krize, ratovi, glad – samo su neki od problema koji utiču na ljudsku psihu, dovodeći do težnje za sve većom štednjom.
Ne treba zanemariti ni biološki faktor. Naime, pojedini stručnjaci smatraju da neke osobe imaju urođene sklonosti da postanu škrtice.
Kako prepoznati škrtice?
Mnoge škrtice naglašavaju da novac nema ništa zajedničko sa srećom. Ova misao jeste tačna, ali sreću čini udobnost u životu koju možete obezbediti kupovinom bitnih stvari.
Škrtice veruju da je svaki ušteđeni dinar, zapravo, zarađeni novac. Zato nikada ne ostavljaju napojnicu konobarima, frizerima i drugim radnicima iz uslužnih delatnosti. Ovi mali činovi pohlepe nisu direktno upućeni vama, ali vam daju priliku da razumete pravu prirodu osobe.
S obzirom da je štedljivost prioritet, škrtice uvek traže alternativu. Trude se što ređe da jedu u restoranima ili da popiju kafu u kafiću. Smatraju da je to preskupo i potpuno nepotrebno. Čak i kupovinu nekih osnovnih predmeta nastoje da preskoče. Zapravo, oni život provode u stalnom odricanju iako za to nemaju razloga.
Škrtice vam nikada neće prirediti lepo iznenađenje, jer sve prijatne stvari koštaju. Ovo je naročito izraženo u ljubavnim vezama. Njihovu manu partneri vremenom prihvataju kao naviku, stvarajući osećaj nezadovoljstva u sebi.
U braku, većina škrtica traži od svojih partnera svakodnevni izveštaj o potrošenom novcu. Svakako, odluke o velikim kupovinama treba da se donesu zajedno, ali podnošenje računa o dnevnim namirnicama vodi ka problemima u partnerskim odnosima.
Kako živeti sa škrticom?
Da biste mogli da se nosite sa ovom manom svog partnera morate najpre razumeti šta ju je izazvalo. Da li je to roditeljsko vaspitanje, strah od nepoznatog ili možda nešto treće? Tek kada shvatite zašto se vaša voljena osoba ponaša škrto možete predložiti rešenje.
Nažalost, mnoge škrtice svoje ponašanje ne vide kao problem. Samim tim i ne prihvataju predloge supružnika o malim promenama u navikama i razmišljanju.
Posledice škrtosti su veoma ozbiljne. Mogu da dovedu i do razvoda. Zato, nemojte da dozvolite da loše osobine predstavljaju kočnicu u vašoj i sreći vaše porodice, već na vreme potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Strah od porođaja – Zašto se javlja i kako ga se osloboditi?
Strah od porođaja je čest problem trudnica, ali i žena koje tek planiraju trudnoću.
Trudnoća je nešto najlepše u životu svake žene. Saznanje da ćete postati roditelj ne može se ni sa čim porediti. Dani ispunjeni očekivanjem da konačno uzmete u ruke svoju bebu prati neizmerna sreća. Nažalost, sa njima dolaze i strepnja i brojne nedoumice.
Da li će sa detetom biti sve u redu? Da li ću biti dobra majka? Koji je najbolji stil roditeljstva? Ova i slična pitanja postavljaju sve buduće majke, te ne čudi što je određeni nivo anksioznosti u trudnoći sasvim normalna pojava.
Međutim, šta je sa strahom koji se javlja? S obzirom da trudnice često kriju, čak i od najbližih, da imaju strah od porođaja psihološko savetovališta Sana vam otkriva kako sa njim da se nosite.
Strah od porođaja može biti primaran i sekundaran
Primaran se javlja kod žena koje nikada nisu rađale. Izazvan je najčešće pričama drugih koje su doživele traumatično iskustvo na porođaju. Mada mogu ga prouzrokovati i objave na društvenim mrežama, u medijima ili na televiziji.
Sekundaran strah od porođaja može se razvija nakon ličnog traumatskog događaja tokom trudnoće ili porođaja.
Zašto se javlja?
Strah od porođaja je potpuno opravdan, ukoliko je u granicama realnog. Predstavlja, zapravo, niz strahova sa kojima se trudnice suočavaju. Pre svega, to je strah od neizvesnog. Proizilazi obično od neznanja šta vas čeka u porodilištu, te se najčešće javlja kod žena koje su prvi put trudne.
Mnoge trudnice se plaše bola, hirurških intervencija i krvi. Samim tim ove strahove povezuju sa strahom od porođaja, dok se kod pojedinih on manifestuje strahom od smrti tokom porođaja.
Istraživanja pokazuju da više od 70 odsto trudnica brine da neće moći trudnoću da iznesu do kraja, te je prisutan strah od pobačaja, kao i strah od prevremenog porođaja. Nije redak slučaj da se strah od porođaja vezuje sa strahom od samoće. Odnosno, strepnjom da će ostati sama sa detetom.
Kako ga prevazići?
Razgovor o strahu koji vas muči je najbolje sredstvo u borbi sa njim. Umesto da krijete od drugih da se plašite, iskoristite pozitivnu stranu. Neka strah bude podsticaj da se dobro pripremite za važan događaj u svom životu.
Otvoreno razgovarajte sa partnerom o svemu što vas muči. Znajući da voljena osoba razume kroz šta prolazite i imate podršku od njega učiniće da brige izgledaju manje.
Nemojte se stideti da pitate svog lekara sve što vas zanima u vezi porođaja. Počev od prijema, preko kompletne procedure, pa do otpusta – prođite svaki korak detaljno sa lekarom. Takođe, veoma je bitno da znate kakve sve promene možete očekivati u fizičkom i mentalnom zdravlju tokom trudnoće.
Stručnjaci ističu da ako je trudnica dobro informisana i unapred zna sve što će se dešavati, strah od porođaja biće manje izražen.
Preporučljivo je da upišete i neku školu roditeljstva i napravite plan porođaja. Ne samo da će predavanja olakšati pripreme za porođaj, već će vam dati osećaj sigurnosti i kontrole.
Obavezno redovno meditirajte, a ako možete krenite na jogu ili neke druge vežba opuštanja.
Ukoliko je strah od porođaja i dalje prisutan u velikoj meri kontaktirajte psihološko savetovalište Sana. Klinički psiholog Mr Ana Gligorić pomoći će vam da se suočite sa svojim strahom i da ga prevaziđete.
Pročitaj VišeIntrapersonalna inteligencija – Zašto je važna i koje su njene karakteristike?
Intrapersonalna inteligencija je jedna od 8 vrsta inteligencija koje je razvio Howard Gardner. Ovaj američki psiholog je u svom delu „Teorija višestrukih inteligencija“ definisao inteligenciju kao „sposobnost rešavanja problema ili razvoja proizvoda, koji su važni u kulturnom kontekstu ili u datoj zajednici“.
Na osnovu te definicije identifikovao je 8 tipova inteligencija koje ljudsko biće ima sa kapacitetom za razvoj. One imaju međusobno dejstvo, ali deluju i samostalno.
Prema Gardneru, intrapersonalna inteligencija je sposobnost istraživanja sopstvenog unutrašnjeg sveta i osećanja. Odnosno, sposobnost samorefleksije, spoznaje svojih snaga i slabosti, kao i osećanja i misaonih procesa koji čine samospoznaju.
S obzirom da intrapersonalna inteligencija može pomoći da se osoba fokusira na planiranje i upravljanje svojim životom psihološko savetovalište Sana vam otkriva njene osnovne karakteristike.
Koje su karakteristike intrapersonalne inteligencije?
Iako će, možda, nekima definicija intrapersonalne inteligencije delovati kao opis za narcisoidni poremećaj ličnosti, postoji velika razlika. Pre svega, osobe sa ovom inteligencijom su zabrinute za okruženje oko sebe, a ne samo za sebe. Zapravo, one počinju da upoznaju druge ljude upoznavajući sebe. Takođe, svesni su svojih prednosti, ali se ne hvale.
Intrapersonalna inteligencija donosi jaku intuiciju i razumevanje sopstvenih osećanja. Samim tim i razumevanje osećanja i misli drugih. Ovi ljudi su spremni da primene ono što nauče u svakodnevnom životu. Često su veoma odlučni da postignu svoje ciljeve bez obzira koliko godina imaju.
Kako vole da provode vreme sami, nije redak slučaj da pokazuju znake introvertnosti. Posebno mlađi u odnosu na svoje vršnjake.
Još jedna značajna karakteristika jeste razumevanje sopstvenih grešaka. Na taj način uče da izbegnu slične situacije u budućnosti. Ujedno poseduju visoku kontrolu besa.
Osobe sa ovom vrstom inteligencije često teže da svoja osećanja i misli izraze na kreativne načine, na primer kroz pisanje ili muziku.
Zašto je intrapersonalna inteligencija važna?
Intrapersonalna inteligencija ide korak dalje od emocionalne inteligencije. Mogućnost razumevanja šta se dešava u vašem umu i svest o svojim emocijama obezbeđuje vam jasno postavljanje ciljeva.
Povezivanje sa drugima, bilo da se radi o kolegama, prijateljima ili porodici, deo je stvaranja smislenog života. Ljudi koji su razvili svoju intrapersonalnu inteligenciju dobri su u međuljudskim odnosima i komunikaciji. Svesni su svojih misli i razumeju da ono što misle direktno utiče na njihov stav prema životu i kako se osećaju o sebi. Sa tim dolazi i razumevanje šta treba da urade da bi promenili svoje okolnosti ili postigli određene ciljeve.
Drugim rečima, sinhronizovani su sa sobom i sposobni da se razvijaju kako se njihov život i okolnosti menjaju.
Intrapersonalna inteligencija omogućava i napredovanje u karijeri. Kada poznajete sebe, ne dozvoljavate da vam spoljni uticaji poljuljaju samopouzdanje. U skladu sa tim kritiku prihvatate kao priliku za poboljšanje, dok vas toksični komentari ne dotiču.
Kako razviti intrapersonalnu inteligenciju?
Howard Gardner smatra da se ljudi ne rađaju sa pojedinim vrstama inteligencije.To znači da možemo da poboljšamo svoje kognitivne veštine kako bismo postigli intrapersonalnu inteligenciju.
Jedan od najlakših načina jeste vođenje dnevnika. Rutinsko beleženje događaja, ali i misli i osećanja pomaže u stvaranju svesti.
Obavezno odvojite vreme za razmišljanje. Nije bitno o čemu mislite. Bićete šokirani uticajem misaonih putovanja tokom kratkih pauza tokom jednog dana.
Važno je da znate da ljudi sa visokom intrapersonalnom inteligencijom mogu razumeti osećanja i misli drugih ljudi. Zbog toga je ključno negovanje društvenih hobija kako biste bili u interakciji sa drugima.
Intrapersonalna inteligencija se razvija kroz učenje i praksu. Ukoliko ne možete sami da pronađete najbolje načine za njen razvoj potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeShizoafektivni poremećaj
Shizoafektivni poremećaj je poremećaj mentalnog zdravlja. Karakteriše ga kombinacija simptoma shizofrenije, kao što su halucinacije ili deluzije, i simptoma poremećaja raspoloženja, kao što su depresija ili manija. Upravo zbog toga ovaj poremećaj se često u početku pogrešno dijagnostikuje kao bipolarni poremećaj ili shizofrenija.
Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje shizoafektivni poremećaj može biti bipolarni tip ili depresivni tip. Bipolarni tip uključuje epizode manije i ponekad velike depresije. Dok se kod depresivnog tipa javljaju samo velike depresivne epizode.
Istraživanja pokazuju da je češći od afektivnog poremećaja, ali ređi od shizofrenije. Ipak, ne treba ga zanemariti. Nelečeni shizoafektivni poremećaj može dovesti do problema u funkcionisanju na poslu, u školi i u društvenim situacijama, uzrokujući usamljenost.
Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako na vreme da prepoznate problem.
Koji su uzroci shizoafektivnog poremećaja?
Tačan uzrok nije poznat, te se smatra da shizoafektivni poremećaj nastaje kombinacijom više faktora.
Genetika igra važnu ulogu. To znači da postoji veća verovatnoća da će se razviiti ukoliko u porodici ima članova koji pate ne samo od ovog poremećaja, već i od shizofrenije ili bipolarnog poremaćaja.
Novije studije pokazuju da njegova pojava može biti uslovljena i strukturom mozga. Odnosno, načinom na koji percipiramo stvarnost.
Ne treba zaboraviti ni faktore okruženja. Naime, pojedini stresni događaji, poput smrti drage osobe, razvoda ili gubitka posla, čine osnovu za pokretanje shizoafektivnog poremećaja.
Upotreba nedozvoljenih supstanci, naročito LSD, takođe, se svrstava u potencijalne faktore rizika.
Kako prepoznati shizoafektivni poremećaj?
Shizoafektivni poremećaj ima individualni karakter. Samim tim i simptomi se razlikuju od osobe do osobe. Zavise i od tipa poremećaja.
Ipak, postoje određeni karakteristični znaci. To su, pre svega, halucinacije. One se manifestuju u vidu viđenje ili slušanje stvari koje ne postoje. Zatim, zablude, tj. lažna, fiksna uverenja kojih se osoba drži čak i kada se dokaže da su neosnovana.
Ove simptome često prati neorganizovano razmišljanje. Osoba se može vrlo brzo prebaciti sa jedne teme na drugu ili dati odgovore koji su potpuno nepovezani.
Depresivno raspoloženje je obavezno kod depresivnog tipa. Karakteriše ga osećaj tuge, praznine, bezvrednosti. U težem obliku javljaju se i suicidne misli.
Sa druge strane, kod bipolarnog tipa prisutno je manično ponašanje. Ono podrazumeva osećaj euforije, sa povećanjem energije i smanjenom potrebom za snom. Osoba je preplavljena idejama i različitim mislima, a nije redak slučaj da je spremna i da se upusti u rizično ponašanje.
Kada treba potražiti pomoć?
Shizoafektivni poremećaj može da dovede do brojnih problema u životu. Socijalna distanca, loši međuljudski odnosi, anksiozni poremećaji – samo su neki od njih.
Osobe sa ovim poremećajem imaju problem da zadrže posao, te su mnogi od njih nezaposleni. Egistencijalni problemi uticali su da pojedini čak postanu beskućnici. Povećan je i rizik od bolesti zavisnosti, ali i od pokušaja samoubistva.
Imajući ovo u vidu veoma je važno započeti sa lečenjem na vreme. Terapija podrazumeva kombinaciju farmakoterapije i psihoterapije. Lekovi koji se koriste jesu stabilizatori raspoloženja, antipsihotici i antidepresivi. Dok se od psihoterapije primenjuju kognitivno bihejvioralna terapija i porodična terapija.
Shizoafektivni poremećaj se može držati pod kontrolom uz odgovarajuću terapiju. Zato potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Rođendanska depresija – Zašto se javlja i kako se izboriti sa njom?
Rođendanska depresija ili rođendanski bluz, kako se još naziva, je stanje koje se odnosi na osećaj tuge, apatije ili nezainteresovanosti koji može da nas obuzme u periodu godine kada obeležavamo dan svog rođenja.
Rođendani predstavljaju poseban povod za slavlje. Ispunjavaju nas osećajem sreće i radosti, koje želimo da podelimo sa dragim ljudima.
Međutim, ne osećaju se svi srećno i uzbuđeno na svoj rođendan. Za neke ljude oni su povezani sa negativim emocijama. Obično se javljaju nedeljama koje prethode danu rođendana. Nije redak slučaj da se razviju tek nakon datuma rođenja.
Iako rođendanska depresija nije definisana u Dijagnostičkom i statističkom priručniku o mentalnim poremećajima, negativna osećanja mogu biti tako intenzivna da dovedu do ozbiljnih problema. Istraživanja pokazuju da postoji povećan rizik od samoubistva na rođendane, posebno kod osoba starijih od 35 godina.
Zašto se javlja rođendanska depresija?
Društvena očekivanja su jedan od najčešćih uzročnika. Baš poput kraja godine, tako i rođendani obeležavaju prolaznost vremena. Kao takvi oni su svojevrsni podsednik da se sagledaju postignuti rezultati.
Često nam društvene norme i običaji „nameću“ pravila u životu. Zbog toga smo pod pritiskom da do određenog uzrasta dostignemo važne životne prekretnice. Ako nismo ostvarili ciljeve ili ispunili očekivanja (bilo da su ona društvena ili lična), rođendani mogu učiniti da se osećamo kao da nam ponestaje vremena ili, još gore, da ne uspevamo.
Strah od starenja i strah od smrti su pokretači problema. Starenje je prirodan proces, ali kod nekih ljudi, razmišljanje o tome može izazvati anksioznost i brigu. Ova osećanja su posebno izražena u danima koji donose još jednu godinu u životu.
Usamljenost se, takođe, svrstava u potencijalne faktore. Naime, rođendan je vreme koje treba da provedete sa najbližima. Ukoliko niste u mogućnosti to da ostvarite, kako se dan rođendana bliži, normalno je da razmišljate o proslavama iz prošlosti. Takve misli stvaraju pogodne uslove za razvoj depresije pri iščekivanju predstojećeg rođendana.
Trauma iz prošlosti koja je vezana za neki prethodni rođendan može u narednim godinama da pokrene negativne emocije. Posebno ako slavite rođendan sa ljudima koji su doprineli toj traumi.
Anksiozni poremećaji povećavaju osećaj tuge tokom posebnog događaja, kao što je rođendan. U zavisnosti od okolnosti i prisutnog nivoa anksioznosti javljaju se i određeni simptomi.
Kako prepoznati rođendanski bluz?
Rođendanska depresija donosi iste simptome kao i klinička depresija. Mada postoje i oni koji su isključivo povezani sa vremenom.
Stalni osećaj tuge, nedostatak energije i gubitak interesovanja povodom vašeg rođendana karakteristični su znaci. Prate ih nisko samopoštovanje, anksioznost, emocionalna nestabilnost i socijalna distanca. Mogu se javiti i paranoje i razdražljivost.
Primetni su i poremećaji spavanja, promene u apetitu, kao i problemi sa fokusiranjem i koncentracijom.
Kako izbeći rođendansku depresiju?
Postoji mnogo načina da se nosite sa svojim negativnim emocijama i naučite kako da prođete kroz depresivnu epizodu na ovaj poseban dan.
Ako vam rođendan predstavlja izvor nelagode potrudite se da ga provedete onako kako vam najviše prija. Ne morate organizovati slavlje, ukoliko to ne želite. Umesto toga držite se svoje dnevne rutine.
Sa druge strane, Oslobodite se pritisaka i očekivanja, te dan proslavite na sasvim nov način. Možete učestvovati u nekoj aktivnostima koje vas čini srećnim.
Važna stvar jeste da naučite kako da prihavtite svoje godine. Nemojte sebe kriviti za greške i neostvarene ciljeve, već čestitajte na dostignućima.
Ako simptomi depresije traju dugo nakon što rođendan prođe vreme je da potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeStrah od zmija – Zašto se javlja i kako ga prevazići?
Strah od zmija je normalna pojava kod ljudi. Ova urođena negativna reakcija razvijena je od davnina. Na taj način je još praistorijski čovek mogao da identifikuje opasne pretnje iz okoline.
Međutim, kada je strah od zmija ekstreman, neracionalan i traje duže od 6 meseci onda je reč o fobiji. Ofidiofobija, kako se naziva, je specifična fobija. Ime je dobila od grčkih reči „ophis“, što znači „zmija“ i „phobia“, tj. „strah“.
Iracionalan strah od zmija je česta pojava. Istraživanja pokazuju da oko 3 odsto onih koji se plaše zmija ima ofidiofobiju. Javlja se kako kod mlađih, tako i starijih generacija.
S obzirom da je u pitanju anksiozni poremećaj koji ometa svakodnevni život ili osećaj sigurnosti psihološko savetovalište Sana vam otkriva potencijalne uzročnike.
Zašto se javlja strah od zmija?
Tačan uzrok nije otkriven, te se smatra da ofidiofobija nastaje kombinacijom više faktora.
Genetika ima važnu ulogu. To znači da postoji veća verovatnoća da će dete razviti neku specifičnu fobiju ukoliko postoji porodična istorija anksioznih poremećaja i specifičnih strahova.
Traumatska iskustva povezana sa zmijama, takođe, mogu biti pokretači. Naime, osoba može razviti strah od zmija nakon što je ugrize zmija ili gleda zastrašujući film koji uključuje napad zmije. U pojedinim situacijama je naučeno ponašanje. Odnosno, nastaje iz iskustva bliskih ljudi koji već pate od ovog poremećaja.
Ofidiofobija može proisteći i iz drugih specifičnih fobija. Herpetofobija (strah od svih gmizavaca), ranidafobija (strah od žaba) i tanatofobija (strah od smrti) se najčešće povezuju sa strahom od zmija.
Sujeverja i kulturna verovanja doprinose ofidiofobiji. Zmije se u mnogim narodima povezuju sa lažima, zlom, iskušenjem i paganizmom. Primeri uključuju zmiju u Rajskom vrtu i Meduzu iz grčke mitologije, koja je imala zmije za kosu i pretvarala ljude u kamen.
Koji su simptomi ofidiofobije?
Intenzivna anksioznost je karakteristični znak svih fobija, uključujući i strah od zmije. Ona se javlja ne samo pri susretu sa zmijom, već i pri samom pomenu zmija. Neretko se ispoljava i kada osoba ugleda sliku zmije, razmišlja o njima ili čuje buku za koju misli da bi mogla biti zmija.
U tim situacijama dolazi do napada panike, ubrzanog disanja i rada srca, stezanja u grudima. Ove simptome prate vrtoglavica, osećaj suvoće u ustima, obilno znojenje, pa i mučnina, povraćanje ili dijareja. Kod nekih se javlja i tremor, osećaj peckanja u rukama i nogama i osećaj konfuzije ili dezorijentacije.
Da bi sprečala pojavu ovih simptoma, osoba prilagođava svoje ponašanje. Izbegava domove prijatelja, prodavnice kućnih ljubimaca, zoološke vrtove i druga mesta na kojima mogu biti zmije. Dok neki preduzimaju ekstremne mere da biste izbegli zmije, kao što je odabir mesta za život ili odbijanje da izađu napolje.
Kako se leči strah od zmija?
Ukoliko strah od zmija počne da utiče na društveni, profesionalni ili privatni život, neophodna je stručna pomoć.
Lečenje podrazumeva primenu određenih psihoterapija. Najčešće upotrebljavane su kognitivno bihejvioralna terapija i terapija izloženosti.
Kognitivno bihejvioralna terapija je strukturirana psihoterapija koja pomaže da razumete i kontrolišete misli i emocije. Ujedno, uči vas racionalnom ponašanju pri bilo kom susretu sa zmijama.
Terapija izloženosti predstavlja postepeno suočavanje sa strahom u strogo kontrolisanim uslovima. Na taj način uči vas kako da kontrolišete strah. Na primer, može početi sa nečim manje strašnim, kao što je slika zmije iz crtanog filma. Poslednja faza je bliski susret sa zmijom.
Nemojte da dozvolite da vam strah od zmija narušava svakodnevnicu, potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeKako prevazići anksioznost u vezi?
Anksioznost u vezi odnosi se na intenzivno osećanje brige, nesigurnosti i sumnje koja se mogu pojaviti u odnosu sa partnerom.
Sasvim je normalno imati određeni nivo anksioznosti u ljubavnoj vezi. Ona se javlja naročito na početku veze. Odnosno, pre nego što shvate da partner ima jednak interes. Mada se može razviti i kada veza sasvim dobro funkcioniše duži period i kada ste razvili poverenje, uspostavili granice i naučili međusobne stilove komunikacije. Obično je to u slučaju kada se planira preduzimanje novog koraka u zajedničkom životu.
Međutim, anksioznost u vezi postaje problem ako su osećanja nesigurnosti, brige i sumnje toliko jaka ili traju dugo da ometaju odnos sa partnerom i utiču na druge oblasti života.
Zašto se javlja anksioznost u vezi?
Anksioznost u vezi može biti rezultat raznih faktora. Najčešće je to traumatično iskustvo u ranijoj romantičnoj vezi. Naime, izdaja, neverstvo ili gubitak dovode do neprestanog preispitivanja sopstvene vrednosti i privlačnosti. Takođe, dovode u pitanje stabilnost veze i osećanja koja su u nju uključena.
Odnosi u detinjstvu sa roditeljima jedan su od čestih pokretača ovog problema. Stilovi roditeljstva imaju važnu ulogu u formiranju dece i njihovog ponašanja u kasnijim godinama. U slučajevima kada roditelji dosledno pokazuju detetu ljubav i naklonost formira se siguran stil privrženosti. Iz njega se razvijaju zdravi međuljudski odnosi.
Ukoliko dete odrasta u toksičnoj porodici, gde nekad roditelji pokazuje ljubav i brigu, a nekad okrutnost i napuštenost, ono može da stvori anksioznu vezu sa ljudima koje voli i kojima veruje. Ova povezanost se vremenom projektuje i na partnera.
Manjak samopouzdanja je još jedan faktor. To može izazvati stalnu sumnju u osećanja partnera. Iz njih se mogu razviti pretpostavke o nevernosti koja dovode budućnost veze u opasnost.
Važnost komunikacije u partnerskim odnosima je ključna za očuvanje veze. Zato nedostatak iskrenih razgovora o zajedničkim osećanjima, stanju veze ili zajedničkim planovima može da dovede do pojave anksioznosti kod jednog partnera.
U uzročnike se svrstava i generalizovana anksioznost, koja se manifestuje kao zabrinutost za odnose.
Kako prepoznati anksioznost u vezi?
Konstantno razmišljanje da li su osećanja partnera prava i stalno traženje potvrde ljubavi jasni je znak anksioznosti u vezi. Prate ih česte provere poruka i analizaranje svake reči u njima kako bi se otkrilo skriveno značenje.
Intenzivna želja da provode što više vremena u blizini partnera je jasno izražena, dok neki ljudi žele da udovolje svom partneru u svakom trenutku, čak i na svoju štetu. Zbog toga kontrolišu svoje ponašanje, otkrivajući samo svoje karakteristike za koje su sigurni da će biti prihvaćene.
Strah od napuštanja je još jedna karakteristika. Osobe sa ovim problemom imaju često osećaj da partner namerava da prekine vezu. Zapravo, one provode više vremena brinući o vezi nego uživajući u njoj.
U drugim slučajevima, anksioznost u vezi može imati oblik namernog sabotiranja stvari sa partnerom. Ovo se manifestuje stvaranjem konflikta bez razloga, kao i čestim testiranjem partnerove vernosti. Drugi, pak, postavljaju emotivnu distancu kako bi se na vreme zaštitili od bola nakon raskida.
Iako se anksioznošću u vezi uglavnom može upravljati, ponekad ona može postati opasna. Depresija, suicidalno ponašanje, emocionalno zlostavljanje partnera i razmišljanje o povređivanju partnera – samo su neke od posledica teškog oblika.
Imajući u vidu ozbiljnost problema, sa prvim znacima anksioznosti u vezi potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više