
Pobednički i gubitnički stav
Pobednički i gubitnički stav su, prema definiciji “tendencija da se misli, oseća i postupa na određen način u odnosu prema ljudima ili u odnosu na neki problem”. To je mentalna spremnost čoveka da u određenoj situaciji reaguje pozitivno ili negativno.
U nekim aspektima, život je kao igra, i to prilično velika igra. Iako je cilj svake igre pobeda ne znači nužno da ona zavisi od sreće i talenta. U velikoj meri na nju utiče i sam stav igrača. Baš kao što je to istakao Thomas Jefferson: “Ništa na svetu ne može sprečiti čoveka koji ima pravi mentalni stav da postigne svoj cilj. Niti išta može pomoći onome sa pogrešnim”. To znači da ćete uz samopouzdanje, odlučnost, pa i nadu istrajati u svakoj prepreci, dok sa pogrešnm pogledom na situaciju, bez obzira kakvu podršku imali, poraz je neizbežan.
U čemu se ogledaju pobednički i gubitnički stav otkriva vam psihološko savetovalište Sana.
Kako se razvijaju pobednički i gubitnički stav?
Mnogi ljudi misle da su pobednički i gubitnički stav urođeni. Svakako, genetika igra važnu ulogu u karakteristikama ličnosti, međutim, nije presudna. Najveći uticaj imaju vaspitanje, iskustvo i okuženje. Odnosno, ponašanje roditelja i njihove misle, od najranijeg detinjstva, formiraju naš svet. Na osnovu njih razvija se, kasnije, naš odnos prema novcu, porodici, prijateljima, čitavom životu. Što uključuje i pobednički i gubitnički stav.
Koliki uticaj imaju roditelji na decu najbolje se ogleda u omladinskim sportovima. Deca u školskom uzrastu još uvek nisu razvila mentalnu izdržljivost za suočavanje sa gubitkom, pa za njih poraz može biti veoma traumatičan. Posebno ako nemaju podršku i razumevanje roditelja u tim trenucima. Takvo negativno iskustvo neretko vodi ka novim porazima i novom pristisku okoline, a na osnovu njega se formira i gubitnički stav za svaki životni segment.
Kako se prepoznaju pobednički i gubitnički stav?
Pobednički stav karakterišu duguročni ciljevi, tj. planiranje budućnosti. Od planova se ne odustaje čak i kada postignuti rezultati nisu zadovoljavajući, jer su oni samo jedan od koraka koji vodi ka cilju.
Za razliku od pobedničkog razmišljanja gubitnički stav se prepoznaje po fokusiranju isključivo na kratkoročne ciljeve, sa velikim osvrtom na prošlost. Naime, osobe sa ovakvim stavom umanjuju postignute rezultate, pa i pobede, verujući da je svaki dalja akcija osuđena na propast. Manjak samopouzdanja i obezvređivanje sopstvenih kvaliteta je opasna kočnica u napredovanju i razvoju.
Kako gubitnički stav pretvoriti u pobednički?
Da biste iz gubitničkog stava razvili pobednički morate, najpre, da otklonite strah od donošenja pogrešnih odluka. To ćete postići ukoliko jasno sagledate svoje mogućnosti, zatim na osnovu njih postavite i ciljeve, kao i akcije koje će vas dovesti do tih ciljeva.
Takođe, neophodno je da naučite da prihvatate svoje greške. Upravo je ovo glavna osobina pobednika jer, ove osobe žive u sadašnjosti, dok prošlost koriste na produktivan način. Prethodno učinjena dela i doživljeni neuspeh im služi za učenje kako se ne bi ponovio, analizirajući ih oni, zapravo, postavljaju nove ciljeve za budućnost.
Ukoliko mislite da vam ništa ne ide od ruke ili, pak, da niste “rođeni pod srećnom zvezdom” klinički psiholog Mr Ana Gligorić pomoći će vam da se oslobodite negativnog stava kako biste iskoristili svoj potencijal.
Pročitaj Više

Psihosomatske bolesti
Psihosomatske bolesti su čest problem savremenog društva.
Brz životni tempo, brojne privatne obaveze, kao i preopterećenje poslom dovode do konstantnog stresa, koji se, pak, negativno odražava na mentalno zdravlje.
Iako smo naučili kako da se “nosimo” sa svakodnevnim izazovima, nije redak slučaj da emotivne smetnje postanu izvor fizičkih tegoba, odnosno da utiču na rad celokupnog organizma. Obično je taj uticaj kratkotrajan – iznenadni ubrzan rad srca, znojenje dlanova, crvenilo na licu, osip na koži, vrtoglavica, višednevna glavobolja… Međutim, ako dovedu do hroničnih promena na određenom organu, onda je reč o psihosomatskim bolestima.
Prema definiciji, psihosomatske bolesti su bolesti organa, tj. telesni poremećaji koji su izazvani psihogenim faktorima kao što su stres, socijalni konflikti, posttraumatski stresni poremećaj i drugi nerešeni unutrašnji psihički sukobi.
Da psihički problemi imaju jak uticaj na zdravlje govore i statistički podaci. Procenjuje se da se svaki treći stanovnik javlja lekaru zbog simptoma koji nisu isključivo vezani za fizičko stanje.
Psihosomatske bolesti su poznate od davnina
Na povezanost uma i tela ukazivali su još antički mislioci. Tako je Sokrat isticao da se “telo ne može izlečiti ako se ne leči duša”, dok je Hipokrat govorio da se ne može lečiti samo bolest, već i bolesnik.
Njihov stav podržali su i lekari Ahmed ibn Sahl al-Balkhi i Hali Abasa u Srednjem veku, pa u persijskim spisima možemo naići na interakciju fizioloških i psiholoških funkcija u telu.
Termin “psihosomatski poremećaj” prvi je upotrebio 1818. godine nemački lekar Johann Christian August Heinroth u lečenju insomnije. Da bi početkom 20. veka Franz Alexander zvanično uveo psihosomatske bolesti u medicinu. Ovaj mađarski psihijatar je objasnio 7 bolesti u čijoj osnovi leži emocionalni faktor. Među njima našle su se astma, hipertenzija, hipertireoza, čir, ulceroznikolitis, reumatoidniartritis i neurodermatitis.
Nažalost, lista je, danas, mnogo duža. Prema rečima profesora Vladete Jerotića gotovo sve bolesti, od gripa do raka, mogu biti psihosomatske.
Koje su tipične psihosomatske bolesti?
Američka psihijatrijska klasifikacija je psihosomatske bolesti podelila u nekoliko grupa. Tu, pre svega, spadaju gastro-intestinalne bolesti: čir na želudcu ili dvanaestopalačnom crevu, Kronova bolest, gastritis, duodenalni ulkus, hronična opstipacija. Zatim, bolesti kardiovaskularnog sistema kao što su hipertenzija, koronarna bolest, angina pektoris, aritmija, pa i infarkt. Od endokrinih to su problemi sa štitnom žlezdom i dijabetes.
Bronhijalna astma je najrasprostranjenija psihosmatska respiratorna bolest, dok su reumatska upala zglobova i hronični bol u leđima česte reumatološke bolesti čiji je izvor psihičke prirode.
Verovali ili ne, i akne, neurodermatitis, ekcemi i druge promene na koži mogu biti psihosomatske. Čak i ginekološke tegobe, kao što su bolne menstruacije i spontani pobačaj, se svrstavaju u ovu grupu.
Koje osobe su podložnije razvoju psihosomatske bolesti?
Veliki uticaj na razvoj psihosomatske bolesti imaju karakterne osobine.
Rizik od pojave je veći kod osoba koje potiskuju svoj nemir, ljutnju, bes, tugu, agresiju ili neka druga osećanja koja ih opterećuju. Pojedini, pak, nisu sposobni da verbalizuju ono što ih “muči”, pa dolazi do unutrašnje tenzije, koja dovodi do poremećaju u radu organa.
Psihosomatske bolesti se često vezuju i za ljude koji teško prihvataju velike promene u životu. Takođe, za one koji su preosetljivi na konfliktne situacije, izbegavaju da ih razreše ili nisu spremni na kompromisno rešenje.
Psihosomatske bolesti zahtevaju lečenje ne samo obolelog organa, već i psihe, a u tome vam može pomoći psihološko savetovalište Sana i klinički psiholog Mr Ana Gligorić.
Pročitaj Više

Dolazak bebe i promene koje donosi
Dolazak bebe je najlepši događaj u životu svake osobe, on je prirodan nastavak veze. Zapravo, rođenje deteta je kruna ljubavi dvoje ljudi koja se sa nestrpljenjem očekuje.
Iako je malo biće unelo neizmernu radost u dom i ispunilo srca roditelja, mnogi od njih nisu spremni da prihvate promene koje nastaju u braku, pa i u međusobnim odnosima. Studija Gotman instituta pokazala je da čak 67 odsto parova smatra da je u braku došlo do udaljavanja i manjeg uživanja neposredno posle rođenja deteta. Da ljubavni problemi mogu da se pretvore u ozbiljnu krizu, tzv. “baby clash” potvrđuje i činjenica da mnogi parovi ne uspeju da se izbore sa promenama, pa razvod postaje neminovnost.
Zašto dolazak bebe toliko utiču na brak otkriva vam psihološko savetovalište Sana.
Dolazak bebe postavlja nove prioritete
Dolazak bebe je novo, neverovatno iskustvo. I dok su promene sa jedne strane prijatne i ispunjene najdubljim emocijama, sa druge mogu biti frustrirajuće i teške. Jer, stvoriti, vaspitati i pripremiti za život jedno biće je najvažniji i najodgovorniji zadatak sa kojim ćemo se ikada suočiti, pa ne čudi što se javlja anksioznost u trudnoći. Odnosno, preterana briga još pre nego što upoznate najmlađeg člana porodice.
Ma koliko se pripremali za roditeljstvo, ni mame ni tate ne mogu tačno da znaju šta ih očekuje sve dok beba ne stigne kući. Kursevi koje ste zajedno prošli, knjige koje ste pročitali i svi saveti iskusnih rođaka i prijatelja često ostaju po strani. Razlog tome leži u činjenici da je svako dete različito, pa je i period privikavanja na novonastalu situaciju drugačiji.
Ipak, jedno jeste zajedničko svakoj porodici – promena prioriteta, vrednosti i stavova. Dolazak bebe uslovljava promene i vas samih, nije redak slučaj da ćete se u pojedinim momentima zapitati ko ste sada vi i ko je vaš partner. Naročita kada individualne promene, kao i prilagođavanje ne idu u istom smeru.
Dolazak bebe donosi novu vrstu ljubavi
Verovali ili ne, dete ćete voleti više od partnera. Svakako, u pitanju su 2 različite ljubavi, ali intenzitet osećanja koji osećate prema malenom biću je mnogi jači, pa se sa pravom kaže da je “roditeljska ljubav jedina bezuslovna ljubav”.
Nažalost, neke osobe ne mogu da prihvate da više nisu na prvom mestu svom partneru, niti da su jedno drugom ceo svet.
Kao posledica toga dolazi do takmičenja sa bebom za ljubav i naklonost drugog roditelja. Mada nije isključeno da se, zbog nedovoljne pažnje, javi potpuna nezainteresovanost i povlačenje u sebe, pa i postporođajna depresija.
Dolazak bebe označava promene u društvenom životu
Britanski psiholog Džon Bler naglašava da je beba “gospodar roditeljskog vremena”. To znači da će vam novi član porodice “diktirati” tempo obaveza u toku dana, kao i raspored spavanja. Zaista, neprospavane noći zbog poslovnih obaveza ili ludog provoda ne mogu se meriti sa umorom koji je izazvan plačem, grčevima i višesatnim ljuljanjem. Nedostatak sna učiniće vas razdražljivim, nervoznim i manje raspoloženim da se posvetite partneru.
Dolazak bebe drastično utiče i na slobodno vreme. Čak i kada prihvatite kafu sa prijateljima može se desiti da zakasnite ili uopšte ne stignete na zakazani dogovor, jer sa mališanima nemoguće je isplanirati izlazak iz kuće.
Da bi prve mesece roditeljskog života pamtili po lepim uspomenama, veoma je važna dobra organizacija i rasporedela poslova sa partnerom. Ukoliko, pak, ne možete sami da prevaziđete probleme roditeljstva psihološko savetovalište Sana vam može pomoći.
Pročitaj Više
Strah od donošenja pogrešnih odluka
Strah od donošenja pogrešnih odluka je česta pojava među ljudima.
Svakog dana donosimo brojne odluke, ma koliko one bile male i neprimetne imaju važnu ulogu u našem životu. Zahvaljujući njima svesni smo postojanja slobode izbora.
Za razliku od ovih odluka, kojima ne posvećujemo pažnju, postoje važne, životne odluke, koje dovode do dileme. One zahtevaju razmišljanje, sagledavanje izbora, a zatim i odlučivanje. Ujedno, pokazuju našu odgovornost da prihvatimo ishod izbora koji smo napravili.
Koji fakultet upisati? Da li sam napravio pravi izbor karijere? Šta bi bilo da sam ostao u vezi? Samo su neka od pitanja koja u jednom trenutku svako od nas postavi. S obzirom da u velikoj meri utiču na naš život ne čudi što mnogi imaju strah od donošenja pogrešnih odluka. Međutim, problem nastaje kada on postane iracionalan, tako da narušava kvalitet života.
Kako da prevaziđete strah od donošenja pogrešnih odluka otkriva vam u ovom blogu psihološko savetovalište Sana.
Zašto nastaje strah od donošenja pogrešnih odluka?
Strah od donošenja pogrešnih odluka naziva se decidophobia. Ovaj pojam uveo je filozof Walter Kaufmann 1973. godine. On je u svojoj knjizi “Bez krivice i pravde” opisao ljude koji nemaju hrabrosti ili volje da objektivno sagledaju mogućnosti izbora kako bi doneli odluku, pa će radije odlučivanje prepustiti nekom drugom – partneru, kolegi ili bilo kojoj drugoj osobi koju smatraju autoritetom.
Strah od donošenja pogrešnih odluka može pogoditi svakog, bez obzira na ekonomski, finansijski i obrazovni status. Nije redak slučaj da osoba ima veliko znanje, nalazi se na menadžerskoj poziciji, ali neko drugi odlučuje za nju. Takvo ponašanje može da izazove negativne posledice.
Glavni uzrok nastanka jeste traumatično iskustvo vezano za donošenje odluka u prošlosti, koje je dovelo do ogromne greške. Što znači da u njegovoj osnovi leži nepoverenje u samog sebe, ali i manjak samopouzdanja. Naime, osobe koje se suočavaju sa ovim problemom smatraju da nisu dovoljno sposobne da donesu pravilnu odluku, pa prihvataju izbor drugog kao najbolji, pri čemu odluke mogu da se odnose i najjednostavnija pitanja, poput izbora jela u restoranu ili filma u bioskopu.
Strah kao kočnica u životu
Iako osoba nešto želi da učini, strah je toliko uznemirujući da je spremna na sve kako bi ga izbegla.
Kao i drugi iracionalni strahovi, tako i decidophobia pokazuje jasne simptome. Napad panike zbog osećaja nadolazeće katastrofe verni su pratilac problema. Sa njim dolazi i napetost mišića, suva usta, ubrzan rad srca, vrtoglavica, drhtanje, pa i anksioznost.
Nije redak slučaj da osoba pomoć traži od raznih vidovnjaka, astrologa, kao i onih koji se bave proricanjem sudbine preko karata. Ovakav stav dovodi do nemogućnosti pravilnog razmišljanja i još veće zavisnosti od drugih. Samim tim, i do gubitka kontrole nad sopstvenim životom.
Kako ga pobediti?
Prvi korak jeste prihvatanje da nikada ne možete sagledati sve mogućnosti, pa je važno da jasno precizirate šta želite. Odnosno, napravite listu kriterijuma koje očekuje da postignete od određene odluke. Na taj način izbeći ćete izgubljene sate na razmišljanje, koje često vodi ka neodlučnosti, zbunjenosti i frustraciji.
Strah ćete najbolje pobediti malim koracima. Umesto da odmah krenete u donošenje važnih odluka, počnite, najpre, sa manjim. Postepeno, povećavajte broj odluka donetih u toku dana, kao i njihovu važnost.
Da biste se u potpunosti rešili decidophobije morate shvatiti da zona komfora nije uvek dobra, jer dovodi do propuštanja “životnih prilika”. Takođe, imajte u vidu da je nemoguće donositi uvek prave odluke, za greške nam daju značajno iskustvo za kasniji izbor.
Ukoliko ne možete sami da pobedite strah od donošenja pogrešnih odluka, pomoći će vam psihološko savetovalište Sana.
Pročitaj Više