
Retroaktivna ljubomora
Retroaktivna ljubomora je česta pojava, mada se o njoj retko priča.
Mnogi ljudi smatraju da je umerena doza ljubomore zdrava za vezu. Gotovo je nemoguće ne osetiti ljutnju i nemir na samu pomisao da je vaša voljena osoba u zagrljaju nekog drugog. Ukoliko se ne probudi ni mrva ljubomore, verujte vaša ljubav se, najverovatnije, ugasila.
Međutim, tanka je granica između ovog nemira i opsesivne ljubomore, koja kontroliše ne samo vaše ponašenje, već i vašeg partnera.
Upravo, najveći ljubavni problemi nastaju iz nje, a neretko može da odvede u raskid veze ili razvod braka.
Stručnjaci naglašavaju da postoji još jedna vrsta ljubomore, tzv. retroaktivna ljubomora.
Šta je retroaktivna ljubomora?
Retroaktivna ljubomora je specifična, jer se javlja kada ne postoje znakovi prevare. Za razliku od “klasične” ljubomore, ona nije vezana za trenutne stvari, već za prošlost, tj. partnerov raniji ljubavni život. To znači da ne možete da se pomirite sa činjenicom da je voljena osoba imala više seksualnih partnera nego vi. Može biti okrenuta i ka nekoj bivšoj vezi. Tada se ispoljava stalnim zamišljanjem partnera sa tom osobom.
Retroaktivna ljubomora, obično, se javlja na početku veze, ali tek kada se razviju dublje emocije. Odnosno, kada ljubavni odnos dobije jasni smisao.
U pojedinim situacijama nastaje kasnije, nakon godina zajedničkog života. Stara fotografija na kojoj je vaš partner sa nekadašnjom ljubavi može, iznenada, da pokrene niz neugodnih osećanja. Oni su najčešće prolazni, ali ponekad se uvlače u svaku vašu misao, onemogućavajući vam normalno da funkcionišete.
Mnogi su mišljenja da je ljubomora u ljubavnom odnosu karakteristika žena. Treba imati u vidu da se ona javlja podjednako kod oba pola, bez obzira na godine starosti.
Kako se prepoznaje retroaktivna ljubomora?
“Kakva je bila tvoja bivša/bivši”, “Koliko dugo ste bili zajedno”, “Da li ste još uvek u kontaktu”, “Sa koliko njih si spavao/spavala”, samo su neka od pitanja sa kojima često počinje retroaktivna ljubomora.
Iako ova pitanja, kao i sve druge znakove, neretko, objašnjavamo znatiželjom, zapravo je reč o opsesivnom ponašanju. Prepoznaje se neprestanim proveravanjem profila na društvenim mrežama, stalnim poređenjem sa bivšom ljubavi. U krajnjem slučaju dolazi do tumačenja statusa ili fotografije koju je ta osoba objavila kao želju da ponovo bude sa vašim partnerom.
Takođe, retroaktivna ljubomora se manifestuje svakodnevnim zamerkama, osećajem gađenja prema partneru, odbijanjem, pa čak i mržnjom.
Retroaktivna ljubomora je toksična
Retroaktivna ljubomora je odraz nas samih. Ona proizilazi iz brige da nismo dovoljno dobri za svog partnera. Naime, manjak samopouzdanja razvija strah prema nečemu što realno ne postoji.
Sa druge strane, zbog stalnih optužbi kod partnera se javlja stid. Svestan da ništa loše nije učinio, zbog osećaja krivice počinje da se pravda za svoju prošlost. Vremenom, problemi u partnerskim odnosima se gomilaju, pa dolazi do rastanka.
Srećom, ovaj scenario možete izbeći iskrenim razgovorom. Umesto verbalnih napada, pokažite svom partneru kako njegove reči utiču na vas.
Ukoliko ne možete sami da pronađete rešenje, potražite pomoć terapeuta. Saveti psihologa pomoćiće vam ne samo da ojačate samopouzdanje, već i da naučite da negativne, nerealne misli zamenite pozitivnim.
Nemojte da dozvolite da vam prošlost kreira sadašnjost, već na vreme kontaktirajte psihološko savetovalište Sana.
Pročitaj Više
Digitalni self
Digitalni self je postao deo naše svakodnevice.
Prethodne decenije obeležila je velika naučno-tehnološka revolucija. Ona je donela brojna otkrića, koja su olakšala naš život. Jedna od njih je pojava interneta, a sa njim i nova vrsta komunikacije.
Naime, ranije smo morali da balansiramo između realnog, vidljivog sveta i imaginarnog, u kome su sadržani naši snovi, želje, maštanja. Zahvaljući internetu jaz između njih je premošten.
Zapravo, ovaj novi, virtuelni svet je spoj realnog i imaginarnog. Sa jedne strane on predstavlja produžetak stvarnosti, jer ima praktičnu upotrebu. Dok, sa druge strane u njemu možemo da ostvarimo sva naša maštanja, tj. ono za šta u realnosti nemamo uslova.
Na istom principu se razvija tzv. virtuelna komunikacija. Internet nas je oslobodio prostornih i vremenskih okvira. Samim tim omogućio je obnavljanje kontakta sa starim prijateljima koji žive daleko, kao i stvaranje novih prijateljstava. Ali, nova komunikacija je učinila da naše predstavljanje na društvenim mrežama, portalima i forumima u velikoj meri odstupa od realne slike. Odnosno, dala nam je izbor da napravimo svoje idealno „ja“.
Iz godine u godine raste zavisnost od interneta, pre svega, virtuelne komunikacije. Pa naučnici sve veću pažnju posvećuju ispitivanju psihološkog profila korisnika, tj. njihovog digitalnog selfa.
Šta je digitalni self?
Digitalni self je vaš virtuelni identitet. Tačnije, slika o sebi kao generalizovano iskustvo u različitim područjima života i rada. U pitanju je multidimenzionalni konstrukt koji se odnosi na individualnu percepciju identiteta u vezi sa različitim karakteristikama, rodnim ulogama, seksualnošću, rasnim identitetom, kao i skup verovanja o sebi.
Digitalni self polazi od samoprocene, uključujući samosvest i samopouzdanje. Međutim, postoji opasnost da preraste vaš autentični identitet. Razlog za to leži u činjenici da želimo sebe da predstavimo u najboljem svetlu.
Da li je digitalni self opasan?
Tokom odrastanja upoznajemo sami sebe, istražujemo ko smo i šta želimo da budemo. Virtuelni svet nam omogućuje da kreiramo svoj digitalni self na način koji poželimo.
Kada pogledate nečiji profil na društvenoj mreži možete vrlo lako da saznate kako izgleda, sa kim se druži, gde izlazi, koja su mu intresovanja… Na osnovu tih informacija formirate mišljenje o osobi koju ne poznajete lično. Nažalost, ona često ne odgovara realnosti. Dovoljan je samo jedan klik na filter za fotografije koji će učiniti da zablistate. Citati ne znače da ste zaista pročitali knjige koje navodite. Čak ne mora da znači da ste ljubitelj čitanja. Dok youtube klipovi koje objavljujemo mogu se drastično razlikovati od onih koje „privatno“ tražimo i slušamo.
Iako mnogi ove profile posmatraju kao vid zabave uticaj društvenih mreža je veoma jak. Pa digitalni self može negativno da se odrazi na mentalno zdravlje. Naročito su mlađi u kritičnoj grupi, jer nisu u potpunosti formirane ličnosti. Mada ni srednje generacije nisu imune na njegov uticaj.
Digitalni self može da izazove krizu identiteta
Kriza identiteta spada u moderni fenomen, koji je došao do izražaja u tehnološko doba.
Treba imati u vidu da nije isto što i kriza srednjih godina, iako čini značajni deo ovog problema. Pod uticajem nerealnog virtuelnog identiteta ona može da nastane u bilo koje životno doba, kod oba pola.
U početku „ulepšani“ digitalni self je zanimljiv. Pa se njemu posvećuje sve veća pažnja, zanemarujući rad na sebi. U jednom trenutku nastupa kriza koju karakteriše manjak samopouzdanja. Umesto rešavanja, problem se produbljuje, pa se osoba sve više udaljava od svoje stvarne ličnosti. Što preti da preraste u ozbiljnije stanje – depresiju.
Psihološko savetovalište Sana vam može pomoći da se izborite sa depresijom, krizom identiteta, kao i svim problemima koji su nastali kada je digitalni život zauzeo vašu stvarnost.

Izbegavanje problema – Put ka uništenju braka
Izbegavanje problema vodi ka lošim bračnim odnosima.
Srećan brak je želja svih parova. On je osnova za podizanje potomstva i sticanje materijalnih dobara. Ujedno, srećan brak svakom partneru daje unutrašnji mir i osećaj slobode.
Svi znamo da je za ovakav brak potrebna, pre svega, ljubav. Međutim, svaki ljubavni odnos vremenom se menja. Te je sasvim normalno da strast koju ste osećali prvog dna izbledi, a “leptirići u stomaku” nestanu. Što znači da za srećan brak ljubav nije dovoljna. Neophodno je da postoje i poverenje i strpljenje.
Nije nikakva tajna da se na održavanju braka treba stalno raditi. Čak i kada naiđu loši dani, kada se učine greške, ne trebate da prestanete da cenite osobu koju imate kraj sebe.
Nažalost, u savremenom dobu srećan brak predstavlja pravo umeće i izazov. Iako smo kao društvo napredovali u svakoj oblasti, izborili se za prava, problemi u partnerskim odnosima ostali su za mnoge nepoznanica. Te ne čudi što razvod pogađa svaki treći brak u svetu.
Verovali ili ne, jedan od glavnih razloga rastanka je izbegavanje problema. Samim tim, to je česta tema kada je u pitanju partnersko savetovanje.
Izbegavanje problema, uz prezir, kritiku i defanzivnost, je najopasnije ponašanje za brak
Nije svaka komunikacija uslov za srećan brak. Posebno nije poželjan tzv. stonewalling, popularno nazvan “kamen-drvo” komunikacija. Javlja se u slučaju kada partner želi da razgovara o problemu koji postoji, a sa druge strane nailazi na tišinu. Povlačenje i odbijanje učestvovanja u razgovoru preti da preraste u obrazac ponašanja u braku. Što može da dovede do nezadovljstva povređenog partnera.
Ovakvo izbegavanje problema obično je rezultat emocionalne preplavljenosti u lošoj situaciji. Pa zbog nemogućnosti da deluje racionalno, osoba odlučuje da se isključi iz komunikacije. Nije redak slučaj da se stonewalling javlja kao odgovor na prezir. Odnosno, u jednom trenutku tokom konflikta, partner postaje zloban i odnosi se sa nepoštovanjem.
Istraživanja su pokazala da izbegavanje problema na ovaj način izaziva zdravstvene probleme sa srcem i autonomnim nervnim sistemom. Dok stres kojim je, tada, supružnik izložen stvara anksioznost i depresiju.
Zašto neki ljudi smatraju da je izbegavanje problema dobro?
Iako na prvi pogled deluje da izbegavanje problema ima smisla, ono, zapravo, narušava temelj odnosa. Ukoliko odlažete suočavanje da biste sačuvali mir u braku, započinjete svoj unutrašnji rat koji utiče na mentalno zdravlje. Istovremeno, vaš parter gubi samopouzdanje.
Stručnjaci naglašavaju da su konflikti dobri za vezu. Oni razvijaju iskrenost, jer omogućuju da istražite svoje najdublje emocije i razgovarate o njima sa partnerom. Takođe, pomažu da bolje upoznate i razumete osobu sa kojom živite.
Imajte u vidu da jedino konstrukivni razgovor dovodi do rešenja problema. Zato, naučite da komunicirate međusobno, bez optuživanja i procenjivanja. Na taj način ćete isključiti defanzivno ponašanje. U suprotnom, prezir i optuživanje izazivaju odbrambene mehanizme kod partnera. Pa će se on povući iz komunikacije, tj. nastojaće po svaku cenu da izbegne problem.
Psihološko savetovalište Sana može vam pomoći ako je vaš brak na klimavim nogama zbog odlaganja suočavanja sa problemom.
Pročitaj Više
Greške i kako ih oprostiti sebi i drugima
Greške su sastavni deo života. Nijedan čovek se nije rodio naučen. Nijedan čovek nije savršen, te ne može uvek biti u pravu.
Ma koliko se trudimo da ih izbegnemo, greške su naša neminovinost. I dok preko nekih olako prelazimo, za druge se čvrsto držimo godinama, ne želeći da ih prihvatimo i oprostimo.
Imajte u vidu da je oproštaj proces. On se ne dešava preko noći i nije isti za sve. Bez obzira koliko dugo traje jedno je sigurno – opraštanje donosi mir i napredak. Biti u stanju oprostiti sebi i drugima greške zahteva empatiju, saosećanje i ljubaznost. Takođe, zahteva od vas da prihvatite da je oprost izbor i razumevanje.
Bilo da je u pitanju mala greška ili tako velika da utiče na sve oblasti vašeg života, postoje određeni koraci koji će vam pomoći da nastavite dalje. Psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da oprostite sebi i drugima.
Postavite jasne moralne vrednosti kako biste oprostili
Anksioznost, osećaj krivice i stid su osnovne negativne emocije koje utiču na naše ponašanje. Razlog za njihovu pojavu leži u činjenici da pojedini postupci kako nas samih, tako i drugih ljudi, nisu u skladu sa našim trenutnim moralnim vrednostima.
Posledica toga jeste blokada u ličnom razvoju, ali i odnosima sa ljudima.
Da bismo ostvarili napredak, neohodno je da identifikujemo sopstvena načela i uverenja. Tek onda imaćemo jasnu sliku zašto nam smeta ono što smo učinili ili neko drugi nama.
Koliko god, na prvi pogled, ovo sagledavanje bilo neprijatno, ono je jedini način da se oslobodite tereta greške i sačuvate svoje mentalno zdravlje.
Greške treba da ostanu u prošlosti
Američki psihijatar Gerald Jampolsky naglasio je da: „opraštanja znači napuštanje prošlosti“.
Ljudski život se posmatra u kontinuitetu koji počinje sa prošlošću, prolazi kroz sadašnjost i kreće se ka budućnosti. Odustati od prošlosti za mnoge znači i odustajanje od nekih neispunjenih želja. Što može da stvori nesigurnost i manjak samopouzdanja.
Umesto da okrenete glavu, prošlost treba da prihvatite kakve jeste. Nju ne možete da poništite. Stvari su se već dogodile, a vi ste u datom trenutku učinili najbolje što ste mogli. Da ste znali da će vaša akcija prouzrokovati bol, sigurno biste postupili drugačije.
Možda su greške nastale zbog nedostatka iskustva, spleta oklonosti ili je stres glavni uzrok. Svakako, oko njih ne trebate da gradite svoj indentitet. One su, zapravo, samo smernica za dalje postupke i odluke u životu.
Naučite nešto iz svake greške
Da bismo sebi oprostili, moramo prvo da priznamo da smo pogrešili. Preuzimanje pune odgovornosti za učinjeno je pravi put za razvoj.
Zato, razmislite kako biste postupili da možete da se vratite u nemili trenutak. Verovali ili ne, greške nas uče kako da budemo bolji. Ujedno, otklanjamo opasnost da ih ponovimo u budućnosti.
Sa druge strane, oprostiti nekome grešku zavisi od odnosa poveranja, poštovanja i ljubavi koje imate. Opraštanje tada znači odustaje od ponosa i sujete kojom okrivljujete drugog za nanetu bol. Shvatite da smo svi različiti. Pa i odluke ljudi ne mogu uvek da vam odgovaraju. Neostvareno očekivanje da će se neko promeniti ili priznati grešku razvija ljutnju i bes.
Prihvatite činjenicu da niko nema moć nad vama, ako mu vi to ne dozvolite. Na taj način uvek ćete imati svoj unutrašnji mir i slobodu.
Ukoliko sa nekim greškama ne možete sami da se izborite u tome vam može pomoći klinički psiholog Mr Ana Gligorić.
Pročitaj Više