
Menopauza – Simptomi, izazovi i kako je prevazići
Menopauza je prirodan proces u životu svake žene, koji označava kraj menstruacije i plodnosti. Iako je to faza kroz koju svaka žena mora proći, mnoge se suočavaju sa brojnim izazovima kako fizičkim, tako i psihičkim.
Menopauza ne utiče samo na telo, već se u velikoj meri odražava i na emocionalno stanje žene, zbog čega je važno biti informisan, podržan i spreman da se nosite sa svim promenama koje ona nosi.
Fizički simptomi menopauze
Simptomi menopauze mogu varirati od žene do žene, ali neki od najčešćih su:
- Neredovne menstruacije – Jedan od prvih znakova ulaska u menopauzu su neredovni ciklusi. Menstruacija može postati neredovna, sa promenama u trajanju i intenzitetu. Ove promene mogu biti zbunjujuće i izazvati zabrinutost kod mnogih žena.
- Valunzi – Valunzi su iznenadni talasi toplote koji zahvataju telo i mogu izazvati crvenilo i znojenje. Obično se javljaju zbog smanjenja nivoa estrogena u organizmu. Ovi talasi mogu biti prilično neprijatni, a neki se javljaju i noću, što dovodi do poremećaja spavanja.
- Znojenje i noćne temperature – Noćno znojenje može dovesti do problema sa spavanjem, što zauzvrat utiče na raspoloženje i energiju tokom dana.
- Smanjena gustoća kostiju – Estrogen ima važnu ulogu u održavanju zdravlja kostiju, a njegova sniženja mogu uzrokovati smanjenje gustine kostiju i povećati rizik od osteoporoze.
- Suvoća vagine – Zbog smanjenja nivoa estrogena, žene mogu primetiti suvoću vagine, što može uzrokovati nelagodnost tokom seksualnog odnosa i povećati rizik od infekcija.
- Promene u težini – Menopauza može uzrokovati nakupljanje težine, posebno u predelu stomaka.Metabolizam se usporava, a hormonske promene mogu uticati na apetit.
- Problemi sa koncentracijom – Smanjena koncentracija, zaboravnost i “magla u glavi” postaju česti simptomi tokom menopauze, što može uticati na svakodnevne aktivnosti.
Psihički izazovi menopauze
Menopauza nije samo fizički izazov – ona može značajno uticati na emocionalno zdravlje žene.
Hormonske promene, zajedno sa stresom zbog fizičkih simptoma, mogu izazvati psihičke tegobe poput:
- Depresija i anksioznost – Mnoge žene tokom menopauze doživljavaju periode tuge, anksioznosti ili depresije. To je često rezultat hormonskih promena, kao i stresa koji prate promene u telu i životu.
- Smanjena seksualna želja – Zbog fizičkih simptoma menopauze, poput vaginalne suvoće, žene mogu doživeti smanjenje seksualne želje, što može izazvati nesigurnost i osećaj gubitka identiteta.
- Poremećaji spavanja – Noćni valunzi i znojenje mogu dovesti do problema sa spavanjem, što može izazvati umor, nervozu i razdražljivost.
- Izolacija i gubitak samopouzdanja – Mnoge žene osećaju da postepeno gube svoju mladost i atraktivnost. To može izazvati osećaj nesigurnosti i smanjenje samopouzdanja. To može dovesti do socijalne izolacije, povlačenja u sebe i smanjenja socijalnih interakcija.
- Panik i strah od starenja – Menopauza često pokreće pitanja o starenju, telesnoj promeni i budućnosti. Sve to može izazvati strah i paniku kod mnogih žena.
Kako prevazići simptome menopauze?
Iako su simptomi menopauze neizbežni, postoje načini da se olakšaju i upravljaju. Evo nekoliko saveta kako da se nosite sa promenama koje donosi ovaj period:
- Zdrav način života – Zdrava ishrana i redovno vežbanje mogu pomoći u smanjenju mnogih simptoma menopauze. Uključivanje voća, povrća, integralnih žitarica i nemasnih proteina može poboljšati ravnotežu hormona i smanjiti rizik od dobijanja na težini. Vežbanje, naročito aerobne aktivnosti poput brze šetnje ili plivanja, pomaže u smanjenju stresa, poboljšava san i jača kosti.
- Održavanje mentalnog zdravlja – Praktikovanje tehnika opuštanja, kao što su meditacija, duboko disanje i joga, može smanjiti nivo stresa i poboljšati emocionalnu ravnotežu. Takođe, socijalna podrška prijatelja i porodice igra ključnu ulogu u procesu prilagođavanja na menopauzu.
- Hormonska terapija – U nekim slučajevima, lekar može preporučiti hormonsku terapiju kako bi se regulisali simptomi, kao što su valunzi i suvoća vagine. Međutim, ova terapija dolazi s određenim rizicima, pa je važno da se konsultujete sa stručnjakom pre nego što odlučite o tom koraku.
- Psihološka podrška – Ako menopauza izaziva značajne emocionalne poteškoće, potražite pomoć psihologa ili terapeuta. Psihološka podrška može vam pomoći da se nosite sa stresom, anksioznošću i depresijom koji prate ovaj period života.
Kada potražiti pomoć?
Ukoliko osećate da ne možete da se nosite sa psihičkim tegobama izazvanim menopauzom, kao što su dugotrajna depresija, anksioznost, panika, nemojte oklevati da potražite stručnu pomoć.
Ukoliko smatrate da vam je potrebna pomoć, savetujemo vam da se obratite psihološkom savetovalištu Sana, koje nudi stručnu podršku u prevazilaženju psihičkih tegoba vezanih za menopauzu.
Menopauza nije kraj, već prirodan proces kroz koji se svaka žena mora prolaziti. Sa pravom podrškom i savetima, možete prevazići ovaj period sa većim samopouzdanjem i unutrašnjom ravnotežom.
Pročitaj Više
Zimska depresija – Razumevanje, uzroci i kako se nositi sa njom
Zimska depresija, poznata i kao sezonski afektivni poremećaj (SAD), predstavlja oblik depresije koji se javlja u određenim delovima godine. Najčešće tokom zimskih meseci, kada dani postaju kraći, a svetlost oskudnija.
Ovaj poremećaj pogađa mnoge ljude širom sveta, a njegovi simptomi mogu biti ozbiljni i ometati svakodnevni život. Zimska depresija je često povezana sa smanjenjem izloženosti sunčevoj svetlosti, ali na njen razvoj utiču i biološki, psihološki i socijalni faktori.
Razlozi za pojavu zimske depresije
Jedan od glavnih razloga za pojavu zimske depresije je smanjenje količine prirodnog svetla tokom zimskih meseci.
S obzirom na to da je sunčeva svetlost ključna za regulaciju unutrašnjih bioloških ritmova, manjak svetla može poremetiti proizvodnju serotonina, hormona sreće, koji ima značajnu ulogu u regulaciji raspoloženja. Takođe, manjak svetlosti može smanjiti nivo vitamina D, koji je važan za mentalno zdravlje. Ovaj deficit može dovesti do simptoma depresije, kao što su tuga, umor i gubitak interesa za aktivnosti koje inače izazivaju zadovoljstvo.
Biološki faktori, poput poremećaja u ravnoteži neurotransmitera, mogu doprineti razvoju zimske depresije. Pored toga, genetska predispozicija takođe igra ulogu. To znači ako je neko iz porodice imao problema sa depresijom, postoji veća verovatnoća da će i oni razviti ovaj poremećaj. U nekim slučajevima, zimska depresija može biti povezana sa poremećajem u cirkadijalnim ritmovima, koji kontrolišu ciklus spavanja i budnosti.
Takođe, stres i negativni životni događaji, poput gubitka voljene osobe ili ozbiljnih promena u životu, mogu pogoršati simptome zimske depresije.
Osobe koje su već pod stresom ili imaju drugih mentalnih zdravstvenih problema mogu biti podložnije ovoj vrsti depresije. Zima često donosi i društvenu izolaciju, jer ljudi provode više vremena u zatvorenom prostoru, što dodatno može negativno uticati na mentalno zdravlje.
Simptomi zimske depresije
Simptomi zimske depresije obuhvataju fizičke, emocionalne i kognitivne promene. Među najčešćim simptomima su:
- Tuga i melanholija – Osobe koje pate od zimske depresije često osećaju duboku tugu i gubitak interesa za aktivnosti koje su im ranije bile prijatne.
- Nedostatak energije i umor – Osobe sa zimskom depresijom često se osećaju umorno, iscrpljeno i bez energije, što može otežati obavljanje svakodnevnih zadataka.
- Previše sna – Povećana potreba za spavanje je čest simptom, jer zimski dani i niže temperature često dovode do smanjenog nivoa aktivnosti.
- Povećan apetit i težina – Neke osobe doživljavaju porast apetita, posebno za visokokaloričnom hranom, kao što su ugljeni hidrati, što može dovesti do povećanja telesne mase.
- Osećaj beznadežnosti – Osobe koje pate od zimske depresije mogu osećati da nisu u mogućnosti da poboljšaju svoje stanje i da su suočene sa neprekidnom tugom i pesimizmom.
- Problemi sa koncentracijom – Depresivna stanja mogu otežati koncentraciju, što utiče na sposobnost obavljanja svakodnevnih zadataka i donošenja odluka.
Ovi simptomi mogu biti blagih do ozbiljnih razmera i traju nekoliko nedelja, pa čak i meseci. Sveukupno ovo čini ovaj poremećaj ozbiljnim izazovom za mentalno zdravlje.
Ukoliko se ne prepozna na vreme i ne leči, zimska depresija može imati dugoročne negativne posledice na kvalitet života, međuljudske odnose i opšte zdravlje osobe.
Kako zimska depresija utiče na ljude?
Zimska depresija može ozbiljno uticati na svakodnevni život ljudi. Osećaj iscrpljenosti, gubitak interesa za posao, škole i socijalne aktivnosti često dovodi do povlačenja i socijalne izolacije. Ovo može pogoršati simptome depresije, jer smanjena socijalna interakcija može povećati osećaj usamljenosti i beznadežnosti. Osim toga, fizički simptomi kao što su umor i smanjenje fizičke aktivnosti mogu dovesti do dodatnih problema sa zdravljem, uključujući povećanje telesne mase i slabiji imunitet.
Zimska depresija može takođe uticati na profesionalni život. Opšte je poznato da smanjena produktivnost i koncentracija mogu otežati obavljanje radnih zadataka. To može stvoriti dodatni stres i frustraciju, čineći osobu još podložnijom daljim depresivnim epizodama. U nekim slučajevima, osobe sa zimske depresije mogu razviti ozbiljnije oblike depresije, koji zahtevaju specijalizovanu terapiju i lečenje.
Kako se nositi sa zimskom depresijom?
Postoji nekoliko strategija koje mogu pomoći u ublažavanju simptoma zimske depresije. Jedna od najefikasnijih metoda je terapija svetlom. Ova terapija podrazumeva izlaganje posebnoj svetlosti koja imitira prirodnu sunčevu svetlost, čime se stimuliše proizvodnja serotonina i pomaže u vraćanju ravnoteže u biološke ritmove. Takođe, bavljenje fizičkom aktivnošću i boravak na svežem vazduhu, kada god je to moguće, mogu poboljšati raspoloženje i energiju.
Drugi važan aspekt je održavanje socijalnih kontakata i podrške. Čak i kada se osećate iscrpljeno, važno je truditi se da se povežete sa prijateljima, porodicom ili zajednicom. U nekim slučajevima, psihoterapija može biti ključna za uspešno lečenje zimske depresije.
Potražite pomoć!
Ako osećate da patite od zimske depresije ili bilo kog drugog oblika depresije, anksioznosti ili sličnih mentalnih problema, važno je da ne ostanete sami sa svojim osećanjima.
Potražite stručnu pomoć! Psihološko savetovalište Sana nudi profesionalnu podršku i terapiju koja može značajno pomoći u prevazilaženju ovih problema.
U psihološkom savetovalištu možete dobiti individualnu ili grupnu terapiju koja je prilagođena vašim potrebama, kao i savete koji vam mogu pomoći da se nosite sa negativnim emocijama i izazovima svakodnevnog života.
Pročitaj Više
Upravljanje anksioznošću – Saveti za život bez anksioznosti
Upravljanje anksioznošću pomoći će vam da živite bez konstantnog osećaja brige, straha i strepnje.
U prirodi čoveka je sklonost da doživi ove emocije. Nervoza zbog razgovara za posao, briga oko ispita ili stah pri velikim životnim promenama – sasvim su normalne reakcije. Međutim, kada one postanu obrazac svakodnevnog ponašanja reč o anksioznosti.
Prema definiciji, anksioznost je poremećaj koji karakteriše stalni osećaj strepnje i iščekivanja da će se nešto loše dogoditi. Javlja se čak i kada za to ne postoji realni razlog. Zapravo, u tome se krije pogrešno uverenje.
Mnogi ljudi misle da situacije ili događaji izazivaju anksioznost. Često su naše misli ili tumačenja stvarnosti te koje dovode do anksioznosti.
Srećom, možemo naučiti da imamo kontrolu nad sopstvenim mislima. Samim tim i da se oslobodimo anksioznih nametljivih misli.
Ključne savete za upravljanje anksioznošću otkriva vam u ovom blogu psihološko savetovalište Sana.
Zastanite i duboko udahnite!
Kada osećamo anksioznost, naš simpatički nervni sistem se aktivira. On je odgovoran za fizičke simptome anksioznosti. Ubrzan rad srca, nemir, prekomerno znojenje – neki su od njih.
Da bi došlo do smirenosti, važno je pokrenuti parasimpatički nervni sistem koji deaktivira anksioznost. To ćete najlakše postići ako jednostavno zastanete i duboko udahnete. Pri čemu možete primenjivati tehniku od 5 sekundi udaha i 5 sekundi izdisaja.
Morate znati da sposobnost da ostanete smireni u stresnim situacijama zahteva vežbanje. Zato započnite sa praktikovanjem meditacije ili joge. Ove tehnike opuštanja mogu ublažiti anksioznost.
Identifikujte okidače svoje anksioznosti
Za uspešno upravljanje anksioznošću neophodno je da otkrijete šta je izaziva i kako reagujete na njih.
Razmislite o stvarima koje vas uznemiruju. Zatim razmislite šta radite da biste smanjili svoju anksioznost. Da li se suočavate sa stvarima zbog kojih ste zabrinuti? Ili, možda, bežite od njih i povlačite se?
Ukoliko ste odgovorili potvrdno na drugo pitanje, onda se upuštate u ponašanje izbegavanja. To znači da vaše telo i um znaju samo jedan način da se oslobode anksioznosti – da se sakrijete.
Ovakvo ponašanje posledica je navikavanja. Ipak, možete ga se osloboditi.
Umesto da hodate ruku pod ruku sa svojim uznemirenim mislima, odmaknite se od njih. Prikupite dokaze, tj. podatke i činjenice, koji podržavaju vašu uznemirujuću misao. Takođe, prikupite dokaze protiv te misli. Na taj način uvidećete da vaša uznemirujuća misao često nema realnog osnova.
U tome vam može pomoći i prelazak sa stava „šta ako“ na razmišljanje „šta jeste“. Konstantno razmišljanje o onome što se može desiti ne samo da je zamorno, već može biti uznemiravajuće. Zbog toga razmišljajte samo o onome što jeste, što se zaista dešava.
Brinite o sebi
Upravljanje anksioznošću podrazumeva i zdrave životne navike. Pre svega, balansiranu ishranu koja se sastoji od povrća, voća, integralneih žitarica i ribe.
Stručnjaci savetuju da razvijete rutinu redovne fizičke aktivnosti. Vežbanje je moćan reduktor stresa koji može poboljšati vaše raspoloženje i pomoći vam da ostanete zdravi.
Neka vam spavanje bude prioritet. Učinite sve što možete da osigurate da spavate dovoljno da biste se osećali odmorno. Samim tim bili spremni da se nosite sa svim obavezama i izazovima u toku dana.
Ukoliko se suočavate sa simptomima anksioznosti potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Dihotomno razmišljanje – Koliki uticaj ima na mentalno zdravlje?
Dihotomno razmišljanje je način razmišljanja koji deli stvari, ljude, situacije ili ideje na dve suprotne krajnosti, bez uvažavanja sredine. Zbog toga se naziva i „crno-belo“ razmišljanje ili razmišljanje „sve ili ništa“.
Ovaj stil razmišljanja često isključuje kompleksnost. Samim tim ne ostavlja prostora za različite perspektive. To dovodi do brojnih ograničenja, otežavajući svakodnevno funkcionisanje.
Imajući vidu složenost situacije psihološko savetovalište Sana vam otkriva sve što treba da znate o dihotomnom razmišljanju.
Koje su karakteristike dihotomnog razmišljanja?
Dihotomno razmišljanje vidi situacije isključivo kao „dobre“ i „loše“ ili sasvim „ispravne“ i „pogrešne“, bez razmatranja sredine, tj. „sive zone“. U skladu sa tim ljudi sa ovim načinom razmišljanja često koriste reči „uvek“ i „nikad“ za opisivanje stvari i događaja.
Skloni su i esktremnom razmišljanju. Odnosno, vide ekstremne ishode kao jedini mogući scenario za ono što doživljavaju.
Ponekad, dihotomno razmišljanje može dovesti do impulsivnog ponašanja zbog iznenadnih promena u načinu na koji vidite osobu ili situaciju. Ono uključuje i nedostatak uravnoteženog rasuđivanja na poslu i u ličnom životu, izazivajući ozbiljne posledice.
Ljudi sa dihotomnim razmišljanjem imaju tendenciju da pojedine osobe favorizuju. Neretko svoje omiljene likove posmatraju superiornije u odnosu na druge. Međutim, kako vreme odmiče mogu iznenada skrenuti u suprotnu krajnost, potpuno menjajući svoje mišljenje.
Karakterističan primer dihotomnog razmišljanja u poslovnoj sferi jeste stav pri zapošljavanju. Naime, osoba sa ovim problemom koja ide na razgovor za prvi posao smatra da mora da dobije taj posao ili će zauvek biti nezaposlena.
S obzirom da se um oslanja na dve isključive opcije, dolazi do intenzivne anksioznosti pre intervjua. Ona, pak, vodi do niskog samopouzdanja, što može rezultirati lošim učinkom na razgovoru za posao.
Dihotomno razmišljanje i mentalno zdravlje
Iako se dihotomno razmišljanje može javiti ponekad kod svakog, najčešće je simptim nekih mentalnih poremećaja. Pre svega, graničnog poremećaja ličnosti. Mada se može javiti i kod narcisoidni poremećaja ličnosti, opsesivno-kompulzivnog poremećaja i drugih poremećaja ličnosti.
Karakteristični je pratilac poremećaja ishrane, bipolarnog poremećaja, depresije i anksioznih poremećaja. Takođe sreće se kod autističnih osoba i onih koji imaju dijagnozu poremećaja pažnje i hiperaktivnosti.
Dihotomno razmišljanje se često smatra vrstom kognitivne distorzije. One su obično rezultat pokušaja da se pojednostave, razumeju ili smanje uticaji uznemirujuće situacije. Mozak preuzima informacije iz prošlosti. Na osnovu njih formira povezane asocijacije, omogućavajući pojedincima da dožive kognitivne distorzije kad god se pojavi slična situacija ili stimulans.
Negativne posledice dihotomnog razmišljanja
Dihotomno razmišljanje narušava međuljudske odnose, jer vodi do nesporazuma i konflikata.
Osobe sa ovim načinom razmišljanja imaju narealna očekivanja. Tačnije, postavljaju visoke standarde za sebe i druge. To može rezultirati osećajem nezadovoljstva kada shvate da se standardi ne mogu ispuniti.
Zbog nerealnog razmišljanja pojačavaju se osećanja krivice, tuge ili besa. Fokusiranje na krajnosti onemogućava sagledavanje šire slike, te je otežano i donošenje odluka.
Dihotomno razmišljanje je ograničavajući način percepcije koji utiče na svakodnevni život. Srećom, uz odgovarajuću terapiju i svesnim trudom možete postići otvoreniji i realističniji pogled na svet.
Ukoliko ste uvideli obrasce dihotomnog razmišljanja potražite na vreme pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Panični poremećaj – Razumevanje simptoma, uzroka i lečenje
Panični poremećaj je vrsta anksioznog poremećaja koji se karakteriše intenzivnim, ponavljajućim i neočekivanim napadima panike.
Strah i anksioznost mogu biti normalne reakcije na specifične situacije i stresne događaje. Međutim, kada se oni javljaju učestalo i ekstremnog su intenziteta onda je reč o paničnom poremećaju.
Ljudi sa paničnim poremećajem mogu doživeti ove napade neočekivano i bez očiglednog razloga. Mada im može prethoditi neka vrsta pokretačkog događaja ili situacije.
Istraživanja Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje pokazuju da se sa paničnim poremećajem suočava oko 2,7 odsto ljudi u svetu. Pri čemu oko 45 odsto njih doživljava simptome koji su klasifikovani kao „teški“.
Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva sve što treba da znate o paničnom poremećaju.
Zašto se javlja panični poremećaj?
Panični poremećaj nema jedan specifičan uzrok. Zbog toga stručnjaci smatraju da je rezultat kombinacije različitih ekoloških, bioloških i psiholoških faktora.
Genetika ima važnu ulogu, te se skup tendencija za anksioznost može naslediti. To znači da je veća verovatnoća da se javi ukoliko je već u porodici registrovan neki anksiozni poremećaj.
Starost i pol, takođe, mogu biti faktori rizika. Panični poremećaj se obično razvija između 18. i 35. godine života. Dva puta više je zastupljeniji kod žena nego kod muškaraca.
Ipak, glavni uzročnik jeste doživljena trauma. Stresni događaji, poput gubitka bliske osobe, gubitka posla, fizičkog ili psihičkog zlostavljanja, stvaraju pogodne uslove za razvoj ovog problema.
U pokretače se svrstavaju i sam način razmišljanja. Paničnom poremećaju su skloniji ljudi koji su preosetljivi na fizičke simptome ili imaju tendenciju ka negativnom tumačenju telesnih signala. Mada ne treba zameriti ni biološke promene. Odnosno, disbalans hemijskih supstanci u mozgu. Naročito, serotonina i norepinefrina.
Koji su simptomi paničnog poremećaja?
Iako panični poremećaj može da se pojavi u bilo kom trenutku života, simptomi najčešće počinju tokom kasne adolescencije ili ranog odraslog doba. Karakteriše ih intenzivan osećaj straha ili preplavljujuće nelagodnosti.
Ispoljava se nizom simptoma. Najčešće su to lupanje srca ili ubrzan rad srca, kratak dah, bol u grudima i osećaj gušenja. Prate ih znojenje, drhtanje, vrtoglavice, nesvestice, mučnine.
Ono što je specifično jeste da simptomi brzo dostižu vrhunac. Obično za 10 minuta. Zato mnoge osobe sa paničnim poremećajem razvijaju anticipatornu anksioznost, stalno se brinući o mogućnosti ponovnog napada. Samim tim nastoje da izbegnu određene situacije i događaje koji mogu biti okidači za simptome.
Kod nekih je čak prisutna depersonalizacija ili derealizacija, tj. osećaj odvojenosti od sopstvenog tela ili osećaj nestvarnosti.
Kako se osloboditi paničnog poremećaja?
Panični poremećaj, kao i drugi anksiozni poremećaji, leči se adekvatnom psihoterapijom.
Kognitivna bihejvioralna terapija može pomoći ljudima sa paničnim poremećajem da nauče nove načine razmišljanja i reagovanja na situacije koje izazivaju anksioznost. Istovremeno im pomaže da identifikuju negativne obrasce razmišljanja i zamene ih realističnijim mislima.
Psihodinamička psihoterapija fokusirana na paniku ima za cilj da otkrije osnovne konflikte i iskustva koja su možda uticala na razvoj panike i anksioznosti kod osobe, dok terapija izloženosti obuhvata progresivno izlaganje objektu i situacijama koje izazivaju napad panike, uz praktikovanje tehnika opuštanja.
Panični poremećaj može dovesti do ozbiljnih poremećaja u svakodnevnom funkcionisanju i otežati suočavanje sa normalnim situacijama. Zato na vreme potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Depresija nakon razvoda – Put kroz faze bola i put ka oporavku
Depresija nakon razvoda može biti duboko emotivno iskustvo koje menja način na koji gledamo sebe, druge i svet oko nas, ostavljajući nas sa osećajem gubitka, tuge i nesigurnosti u budućnost.
Razvod je jedno od najstresnijih iskustava koje osoba može da prođe u životu. Bez obzira na okolnosti koje su dovele do njega, emocionalna cena koju platimo može biti ogromna. U mnogim slučajevima, raskid bračne zajednice ne donosi samo završetak jednog odnosa, već i početak procesa tugovanja i emocionalne bola, koji se može manifestovati kao depresija. Ako se osećate kao da ste u mračnom tunelu iz kojeg ne možete da se izvučete, niste sami, znajte da na njegovom kraju postoji svetlost, i uz adekvatnu podršku, možete se oporaviti.
Kako se manifestuje depresija nakon razvoda?
Depresija nakon razvoda može biti suptilna i postepena, ili se može manifestovati naglo i snažno.
Osobe koje dožive ovako nešto često osećaju tugu, bespomoćnost i gubitak motivacije. U mnogim slučajevima, simptomi uključuju:
- Osećaj tuge i gubitka: Ljudi koji proživljavaju depresiju nakon razvoda mogu se osećati kao da su izgubili ne samo partnera, već i svoju budućnost, planove i snove.
- Poremećaj spavanja: Previše spavanja ili nesanica su česti pratioci depresije, što dodatno pogoršava stanje.
- Gubitak apetita ili prejedanje: Zdravi obrasci ishrane mogu biti narušeni, što može dovesti do promena u težini.
- Osećaj bespomoćnosti i beznađa: Osobe u depresiji često veruju da ne postoji izlaz iz situacije i da se njihov život nikada neće popraviti.
- Socijalna izolacija: Depresija može navesti osobu da se povuče iz društvenih aktivnosti i da izbegava kontakte sa prijateljima i porodicom.
Razvod ne samo da menja životne okolnosti, već i emocionalnu dinamiku osobe. Ove promene mogu biti veoma izazovne, posebno ako je veza bila dugotrajna i ako je osoba emocionalno još uvek vezana za partnera.
Faze depresije nakon razvoda
Put kroz depresiju nakon razvoda često je dug i ispunjen raznim fazama. Svaka od njih donosi nove izazove, ali je i prilika za samoproučavanje i lični rast.
- Faza šoka i poricanja: Na početku, osoba može biti šokirana razvodom, a poricanje stvarnosti može pružiti privremeni osećaj sigurnosti. „Ovo nije moguće“, „Ne mogu da verujem da se ovo dešava“, misli su koje mogu dominirati.
- Faza tuge i bola: Kada šok i poricanje popuste, bol se intenzivira. Ovo je faza tuge, gde osoba gubi osećaj identiteta i osamljena je u svom emocionalnom iskustvu. Svi prethodni planovi za budućnost se raspadaju, a osoba se suočava sa teskobom i tugom.
- Faza besa i ljutnje: Ljudi često postaju ljuti na svog partnera, ali i na sebe. Bes se može usmeriti prema okolnostima, prijateljima, pa čak i deci. Ova faza može uključivati i osećanje nepravde.
- Faza prihvatanja i pomirenja: Ova faza dolazi postepeno, kada osoba počne da prihvata situaciju i realnost svog života nakon razvoda. Iako bol može ostati, osoba se postepeno smiruje i počinje da se fokusira na oporavak.
- Faza ponovnog otkrivanja sebe: Ova faza označava početak izlaska iz depresije. Osoba počinje da prepoznaje svoje snage i vrednosti, da ponovo razmišlja o svojim interesima i ciljevima. Polako, s promenama i malim koracima, život postaje svetliji.
Oporavak i traženje pomoći
Iako su ove faze prirodan deo procesa, oporavak od depresije nakon razvoda može biti izazovan i zahteva puno strpljenja, razumevanja i, najvažnije, podrške. Ako se depresija nakon razvoda ne leči, može imati dugoročne posledice na fizičko i mentalno zdravlje.
Jedan od ključnih koraka ka oporavku je traženje profesionalne pomoći. Psihološka podrška može značajno ubrzati proces lečenja i pomoći osobi da se nosi sa emocionalnim izazovima.
Zašto je važno potražiti pomoć?
Depresija nakon razvoda može biti veoma teška, a nošenje sa njom bez pomoći može dovesti do pogoršanja simptoma. Neki ljudi veruju da je dovoljno da sami prođu kroz ovaj proces, ali to često nije dovoljno.
Psihološko savetovalište Sana koristi različite terapijske tehnike, kao što su kognitivno-bihevioralna terapija, terapija podrške, i tehnike opuštanja, koje pomažu ljudima da se suoče sa svojim osećanjima i pronađu izlaz iz emocionalnog haosa.
Terapija pruža sigurno okruženje za izražavanje bola, ljutnje, straha i svih drugih emocija koje mogu biti potisnute. Takođe, terapeuti mogu pomoći u razvijanju veština za upravljanje stresom, izgradnju samopouzdanja i ponovnom pronalaženju smisla života. Pomoć može takođe uključivati i savete za unapređenje socijalnih odnosa i vraćanje poverenja u sebe i druge.
Depresija nakon razvoda je ozbiljan izazov, ali morate znati da nije kraj vašeg puta. Prepoznavanje simptoma, prolazak kroz faze bola, i najvažnije – traženje pomoći, ključni su koraci ka oporavku.
Psihološko savetovalište Sana je tu da vam pomogne da ponovo izgradite svoj život i naučite kako da se nosite sa izazovima koji dolaze nakon razvoda. Oporavak nije lak, ali uz podršku i terapiju, svaki korak prema izlečenju je korak ka ponovnom otkrivanju unutrašnje snage i sreće.

Temperament – Koja su to četiri osnovna tipa?
Temperament je sastavni deo svake osobe.
Često se koristi za opisivanje nekog. „Ima divan temperament“ ili „Nimalo prijatan temperament“, rečenice su koje čujemo u svakodnevnom razgovoru. Međutim, temperament je samo deo vaše ličnosti.
Prema definiciji, temperament se odnosi na osnovne, urođene karakteristike ličnosti koje utiču na način na koji osoba reaguje na svet oko sebe. To je prirodna sklonost čoveka i često će se pojaviti u svakodnevnim interakcijama. Imajući ovo u vidu ne čudi što mnogi stručnjaci ističu da „vaš temperament određuje način na koji vaš um funkcioniše“.
Nije neuobičajeno da neko ima temperament sličan roditelju ili nekom pretku. Istraživanja pokazuju da je 20 do 60 odsto temperamenta određeno genetikom. Ne treba zanemariti ni spoljne faktore koji utiču na njegovo formiranje. Pre svega, pozitivna i negativna iskustva iz detinjstva. Na primer, osoba koja je odrasla u toksičnoj porodici mogla bi postati manipulator.
Temperament ima veliki uticaj na život osobe, posebno na odnose s drugim ljudima, radno okruženje i način rešavanja problema. Razumevanje vlastitog temperamenta, kao i temperamenta drugih, može pomoći u boljoj komunikaciji i u izgradnji kvalitetnijih odnosa. Zato vam psihološko savetovalište Sana otkriva 4 tipa temperamenta.
Sangvinik
Sangvinici su optimistični, društveni i energični. Uživaju u druženju i vole da budu u centru pažnje. Veoma su komunikativni, emotivni i lako sklapaju prijateljstva. Odlikuje ih i vedrina, prilagodljivost i sposobnost da brzo prebole loše događaje. Njihov pozitivan duh je dominantan, te će uvek videti „čašu pola punu, a ne polupraznu“.
Ipak, njihov temperament ih može učiniti neorganizovanim, impulsivnim i sklonim da brzo izgube interesovanje. U potrazi za uzbuđenjem mogu dospeti u ekstremne situacije, kao što je eksprimentisanje sa psihoaktivnim supstancama.
Kolerik
Kolerici su samouvereni, odlučni i skloni preuzimanju inicijative. Usmereni su na postizanje ciljeva i sposobni su da se nose sa izazovima i brzo donose odluke. Zbog toga su uspešni na poslu, u školi ili čak u igri. Takođe, neretko su vođe u svom timu.
Za razliku od sangvinika, kolerici su temeljni i nezavisni, ali mogu biti i nestrpljivi i tvrdoglavi. Ponekad su i previše autoritativni i skloni sukobima, jer daju prioritet postizanju postavljenih ciljeva u odnosu na negovanje društvenih odnosa.
Flegmatik
Opuštenost je reč koja će vam verovatno pasti na pamet kada naiđete na flegmatičnu osobu. Flegmatici su ljudi koji imaju tendenciju da budu veoma empatični u odnosu sa drugima. Veoma su pouzdani i strpljivi i sposobni da slušaju druge. Vole svoj mir i svakodnevnu rutinu.
Ovaj temperament karakteriše i težnja za harmonijom u međuljudskim odnosima. Sa druge strane, izbegavanje problema i sukoba ponekad može biti štetno, prouzrokujući da propuste prilike kada ne uspeju da se afirmišu.
Nažalost, flegmatici mogu biti pasivni, neodlučni, pa i skloni odlaganju, tj. prokrastinacija.
Melanholik
Ljudi često mešaju melanholičnu osobu sa tužnom i nesrećnom. Ljudi sa ovim temperamentom su, zapravo, skloni dubokom razmišljanju, analitični su i promišljeni. Detaljno proučavaju stvari pre nego što donesu odluku. Kao takvi veoma su vredni, te pokazuju dobre rezultate na poslu. Ipak, radije vole da rade sami, tako možda neće biti najbolji timski igrači.
Iako deluju rezervisano veoma su pažljivi i osetljivi, što ih može odvesti u prekomernu brigu.
S obzirom da mnogi ljudi kod sebe prepoznaju karakteristike različitih tipova temperamenta najefikasniji način da odredite svoj tip jeste da se konsultujete sa stručnjakom. Zato još danas kontaktirajte psihološko savetovalište Sana.
Pročitaj Više
Major depresija – Simptomi i njen uticaj na zdravlje i normalan život
Major depresija, poznata i kao velika depresija, predstavlja ozbiljan mentalni poremećaj koji značajno utiče na emocionalno i fizičko zdravlje pojedinca. Ona nije samo „loš dan“ ili prolazna tuga, to je ozbiljan i iscrpljujući pronlem koja menja način na koji osoba doživljava sebe, druge ljude i svet oko sebe.
Depresija može da utiče na svakodnevni život, smanjuje kvalitet života i, u ekstremnim slučajevima, može biti smrtonosna. U narenim redovima ćemo vas upoznati sa simptomima major depresije, i saznati kako utiču na zdravlje, i zašto je važno potražiti pomoć psihoterapeuta.
Simptomi major depresije
Simptomi major depresije mogu varirati od osobe do osobe, ali neki od najčešćih simptoma uključuju:
- Intenzivan osećaj tuge i beznađa – Osobe sa depresijom često osećaju duboku tugu, beznadežnost i bespomoćnost. Ovaj osećaj može biti prisutan svakodnevno, bez obzira na spoljašnje okolnosti.
- Gubitak interesa za aktivnosti – Aktivnosti koje su ranije bile prijatne ili uzbudljive, kao što su hobiji, druženje sa prijateljima ili čak svakodnevne rutine, gube svoj smisao. Osobe sa depresijom mogu prestati da uživaju u stvarima koje su ranije bile važne.
- Problemi sa spavanjem – Depresija često dolazi sa poremećajem spavanja. To može biti nesanica (insomnia) ili prekomerno spavanje (hipersomnija), što dalje pogoršava emocionalnu iscrpljenost.
- Izražen umor i fizička iscrpljenost – Depresija ne utiče samo na mentalno zdravlje, već i na fizičko stanje. Čak i male dnevne aktivnosti mogu postati iscrpljujuće, što dovodi do opšteg osećaja umora i iscrpljenosti.
- Poremećaji apetita i telesne mase – Depresija može izazvati promene u apetitu, bilo da se javlja gubitak apetita ili prekomerno uzimanje hrane, što može rezultirati naglim mršavljenjem ili debljanjem.
- Nisko samopouzdanje i osećaj krivice – Osobe koje pate od depresije često imaju negativan pogled na sebe, osećajući se nesposobno, manje vredno ili krivi za stvari koje nisu njihova odgovornost.
- Poremećaji koncentracije i donošenja odluka – Depresija može značajno smanjiti sposobnost koncentracije, što može otežati obavljanje svakodnevnih zadataka. Osećaj „zamućenog uma“ može učiniti donošenje odluka teškim i iscrpljujućim.
- Misli o smrti ili samoubistvu – U ozbiljnim slučajevima, depresija može izazvati misli o smrti, samoubistvu ili čak pokušaje samoubistva. Ovi simptomi zahtevaju hitnu intervenciju i pomoć stručnjaka.
Uticaj na zdravlje i normalan život
Simptomi major depresije ne utiču samo na emocionalnu dobrobit, već imaju širok i dubok uticaj na fizičko zdravlje i svakodnevni život:
- Fizičko zdravlje – Dugoročni stres izazvan depresijom može povećati rizik od razvoja drugih fizičkih bolesti, kao što su kardiovaskularni problemi, povišen krvni pritisak, dijabetes, te smanjena imunološka funkcija. Osobe sa depresijom često imaju povećan nivo inflamacije u telu, što može uticati na sve organe.
- Smanjena produktivnost i kvalitet života – Depresija ozbiljno narušava sposobnost osobe da se fokusira na radne zadatke, čineći ga manje produktivnim. To može dovesti do problema na poslu, problema u odnosima sa kolegama i generalno smanjenog zadovoljstva u životu.
- Društvena izolacija – Zbog gubitka interesa za aktivnosti, ljudi sa depresijom često se povlače iz društvenih kontakata. Ova izolacija može dodatno pogoršati simptome, stvarajući začarani krug negativnih emocija.
- Problemi u međuljudskim odnosima – Depresija može učiniti osobu iritabilnom, povučenom ili neosetljivom na potrebe drugih, što može ozbiljno ugroziti odnose sa porodicom, prijateljima ili partnerima.
Zašto je važno potražiti pomoć?
Major depresija je ozbiljna bolest koja zahteva profesionalnu pomoć. Ignorisanje simptoma ili pokušaj samostalnog suočavanja sa problemima može samo pogoršati stanje. Psihoterapija je jedan od najučinkovitijih načina za lečenje depresije, ali je često potrebno uključiti i farmakolo[ku terapiju kako bi se postigao optimalni efekat. Lekovi mogu pomoći u stabilizaciji hemije mozga, dok psihoterapija pomaže osobi da razjasni duboke uzroke svojih emocija i razvije strategije za suočavanje sa svakodnevnim izazovima.
Kombinacija psihoterapije i lekova pokazala se kao najučinkovitiji pristup lečenju major depresije. Psihoterapija omogućava osobi da razjasni svoja osećanja, pronađe emocionalnu ravnotežu i nauči veštine za suočavanje sa stresom, dok lekovi mogu ublažiti najteže simptome depresije, omogućavajući osobi da funkcioniše u svakodnevnom životu.
Jedan od najvažnijih koraka ka ozdravljenju je kontaktirati stručnjaka u psihološkom savetovalištu Sana. On će vam pomoći da prepoznate i razumete duboke korene vaše depresije, kao i da razvijete personalizovani plan lečenja. Uz adekvatnu terapiju, uključujući lekove i psihoterapiju, moguće je smanjiti simptome depresije, poboljšati mentalno zdravlje i povratiti kontrolu nad životom.
Ukoliko se vi ili neko iz vaše okoline bori sa depresijom budite slobodni da nas kontaktirate i napravite prvi korak ka ozdravljenju.
Pročitaj Više















