Anksioznost kod roditelja – Koji su simptomi i zašto se javlja?
Anksioznost kod roditelja se odnosi na preteranu zabrinutost roditelja ili staratelja o dobrobiti svoje dece.
U izvesnoj meri, briga je normalna i korisna emocija, jer motiviše roditelja da donosi bezbedne, efikasne odluke. Obično se javlja još u trudnoći. Da li ću biti dobar roditelj? Da li će sa detetom biti sve u redu? Da li ću uspeti da mu pružim sve što poželi? Ova i slična pitanja često postavljaju budući roditelji.
Osećaj brige nastavlja da postoji i u detinjstvu, kako dete odrasta, što je sasvim normalna pojava. Međutim, ako roditeljska briga postane preopterećavajuća tako da ima negativan uticaj na mentalno zdravlje svih članova porodice onda je reč o anksioznosti kod roditelja.
S obzirom da je anksioznost kod roditelja čest problem psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da prepoznate njegove znake.
Zašto se javlja anksioznost kod roditelja?
Uzroci koji vode roditeljskoj anksioznosti mogu biti različiti. Obično predstavljaju kombinaciju genetskih faktora i faktora životne sredine. Pri čemu uključuju brige o društvenom, emocionalnom i mentalnom blagostanju deteta, u rasponu od sposobnosti deteta da sklapa prijateljstva do njegovih ocena u školi.
Genetika igra važnu ulogu. To znači da je veća verovatnaća da se razvije ukoliko postoji porodična istorija anksioznih poremećaja. Takođe, lična istorija mentalnih bolesti, kao i hronična medicinska stanja mogu da dovedu do ovog problema.
U okidače se svrstavaju i određene crte ličnosti. Naime, osobe koje ne znaju kako da upravljaju stresom ili su sklone da budu pesimistične i negativne mogu da pokazuju znake anksioznosti.
Anksioznost kod roditelja može biti i posledica preživljenje traume ili nedostatka samopouzdanja te dolazi do nesigurnost u sposobnosti vaspitanja. Mada je danas i velik uticaj društvenih mreža, posebno objave o nasilju u školi i otmicama dece.
Prevelika i nerealistična očekivanja koje osobe stavljaju pred sebe ili očekuju od deteta mogu biti pokretač anksioznosti. Zbog toga se češće javlja kod onih koji su opsednuti kontrolom i kod onih koji stalno teže perfekcionizmu.
Koji su simptomi roditeljske anksioznosti?
Stres i napetost su karakteristični znači za anksioznost kod roditelja. Prate ih problemi sa spavanjem, razdražljivost, problemi sa koncentracijom i preterana zabrinutost.
Ukoliko osete pretnju javljaju se napadi panike, ubrzano disanje, povećan broj otkucaja srca, znojenje, pa i drhtanje i osećaj slabosti.
Osoba koje se bori sa roditeljskom anksioznošću nastoji da izbegne situacije za koje smatra da su opasne. To može uključivati zabranu deci da učestvuju u razumno bezbednim aktivnostima iz straha da će biti povređena, maltretirana ili doživeti druge negativne posledice.
Neretko očekuju najgore. Umesto da realno sagledaju situaciju i vide sve razumne mogućnosti ovi roditelji neće moći da prestanu da očekuju najgore.
Pojedini ispoljavaju anksioznost preteranim reagovanje, naročito u odnosu sa detetom, dok se kod zaposlenih žena mogu javiti i simptomi burn out sindroma.
Kako roditeljska anksioznost utiče na decu?
Odrastanje sa anksioznim roditeljem povećava verovatnoću da se ovaj problem javi i kod deteta. Posebno je povećana opasnost od pojave generalizovanog anksioznog poremećaja i poremećaja anksioznosti pri odvajanju.
Posledica roditeljske anksioznosti može biti i razvoj specifičnih fobija i depresije. Zatim, smanjeno samopouzdanje, nespremnost za nove stvari, kao i nerealno sagledavanje sveta oko sebe.
Imajući u vidu ozbiljnost problema, sa prvim znacima roditeljske anksioznosti potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeOpsednutost kontrolom – Zašto se javlja i koji su znaci?
Opsednutost kontrolom je česta pojava među ljudima širom sveta.
Imati kontrolu nad sopstvenim životom težnja je svih. Ona podrazumeva planiranje i rad na ispunjenju ciljeva. Međutim, kada ta kontrola nije više pokretačka snage i izvor ličnog napretka, već preterana okupacija koja vodi ka frustraciji, pa i anksioznosti i depresiji, javlja se problem.
Kontrol frik, kako se često naziva osoba opsednuta kontrolom, je termin koji opisuje muškarce i žene koji imaju veliku potrebu za kontrolom svega što se oko njih radi i dešava. U nastojanju da se stvari urade na određeni način oni neretko diktiraju drugima kako će se ponašati. Čak mogu postati uznemireni kada neko izazove odstupanje u načinu na koji radije rade stvari.
S obzirom da opsednutost kontrolom narušava svakodnevni život psihološko savetovalište Sana vam otkriva koji znaci ukazuju na ovaj problem.
Zašto se javlja opsednutost kontrolom?
U većini slučajeva opsednutost kontrolom dolazi iz detinjstva. Ukoliko je stil roditeljstva bio previše autoritaran može se javiti problem kontrolisanja. Takođe, deca koja odrastaju uz kontrol frik roditelje često i sama to postaju.
U osnovi ovog problema neretko je strah od napuštanja. Tako, na primer, devojka koja se plaši da će je dečko ostaviti može pokušati da preterano kontroliše njegov život stalno ga proveravajući.
Opsednutost kontrolom posledica je manjka samopouzdanja. Da bi se osetili superiornije ljudi teže da sve oko sebe kontrolišu. Dok ponekad proizilazi iz osećaja ranjivosti. Naime, osobe koje su se suočile sa gubicima i razočarenjima u prošlosti nastoje da negativne emocije izbegnu preteranom kontrolom svog života.
Kontrol frik se često povezuje i sa perfekcionizmom. Želja da osoba bude savršena u svakom pogledu stvara osnovu za prekomernom kontrolom.
Potreba za kontrolom, u ekstremnim slučajevima, potiče od dubljih psiholoških problema. Tu, pre svega, spadaju opsesivno-kompulzivni poremećaj, anksiozni poremećaji i poremećaji ličnosti – antisocijalni poremećaj ličnosti, narcisoidni poremećaj ličnosti, histrionični poremećaj ličnosti.
Znaci da ste kontrol frik
Kontrol frik je obično vođen željom da sve bude urađeno na način za koji smatraju da je ispravan. Ovi ljudi izbegavaju greške u sopstvenom životu. Zbog toga imaju veliku potrebu da ispravljaju druge u slučaju da otkriju da nešto nije u redu. To uključuje i ispravljanje sitnih grešaka, kao što je pogrešno izgovorena reč, pravopis, loši maniri…
Kako ni sebi ne opraštaju greške, prema drugima su veoma kritični. Shodno tome, skloni su da sude o ljudima na osnovu njihovih grešaka.
Osobe opsednute kontrolom vrlo retko traže pomoć. Samim tim ne žele da dele zasluge za postignuti uspeh. Niti da prihvate da je ponekad splet srećnih okolnosti.
Verovanje da znaju šta je najbolje u svakoj situaciji je karakteristični znak kontrol frika. Čak pokušavaju da manipulišu ponašanjem drugih da bi delovali na način koji odgovara njihovom planu. U protivnom, ako neko poremeti njihove planove reaguju burno.
Još jedna osobina ovih osoba jeste želja da pobede u svim raspravama. Bez obzira na temu diskusije, jednostavno smatraju da su uvek u pravu, te da treba da imaju zadnju reč u raspravi. U situacijama kada ne smeju da imaju poslednje reči osećaju da je diskusija ostala nerazjašnjena, što dovodi do frustracije i nezadovoljstva.
Ukoliko ste prepoznali kod sebe neki od znakova opsednosti kontrolom potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Strah od lekara – Jatrofobija
Strah od lekara, tj. jatrofobija predstavlja intenzivan i iracionalan strah od medicinskog osoblja ili medicinske nege. U njegovoj osnovi je strah od bola koji se može javiti u toku pregleda, te se često povezuje sa strahom od igle. Mada može biti povezan i sa strahom od odvajanja od porodice, kao i strahom zbog opsednutosti idejama o bolesti, smrti, zdravstvenim tegobama.
Odlazak kod lekara izaziva strepnju i osećaj brige, što je sasvim normalna pojava. Međutim, kada se javi uporan i neopravdan strah, koji negativno utiče na normalno funkcionisanje, pa i zdravlje osobe, onda je reč o jatrofobiji.
Istraživanja pokazuju da oko 20 odsto odrasle populacije ima strah od lekara. Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da ga prepoznate.
Zašto se javlja strah od lekara?
Uzroci mogu biti različiti. U većini slučajeva potiču iz detinjastva. Naime, strah od bola koji se javlja prilikom primanja vakcina i injekcija može se razviti u generalni strah od „belog mantila“. Neretko, roditelji u nastojanju da umire decu zastrašuju ih lekarima, čime stvaraju pogodne uslove za razvoj straha.
Jatrofobija se može javiti i u kasnijem dobu. Obično je posledica loših vesti o zdravlju, neprijatnih testova, pa i lošeg iskustva sa lekarom i neadekvatne brige medicinskih radnika. Ponekad se razvija nakon loših vesti u vezi sa zdravljem voljene osobe ili nakon gubitka bliske osobe koja je bolovala od neizlečive bolesti.
Genetika, takođe, igra važnu ulogu. Naime, veća je verovatnoća da se javi problem ukoliko postoji porodična istorija fobija ili anksioznog poremećaja.
U faktore rizika svrstavaju se i strah pojedinca od bolesti (nozofobija), strah od reakcije lekara i strah vezan za prepreke u nezi. Zatim, strah od krvi (hemofobija), strah od smrti (tanatofobija), pa i strah od zatvorenih prostora, kao što su MRI mašine (klaustrofobija).
Koji su simptomi straha od lekara?
Mučnina, suva usta, lupanje srca i nedostatak daha pri ulasku u ordinaciju ili zdravstvenu ustanovu su karakteristični znaci. Prate ih prekomerno znojenje, drhtanje i vrtoglavica.
Kod pojedinih postoji opsesivna briga oko posete lekaru. Ona može biti toliko intenzivna da im otežava fokusiranje na druge zadatke. Samim tim, onemogućava normalno funkcionisanje.
Osobe sa jatrofobijom ulaskom u ordinaciju verovatno će doživeti osećaj anksioznosti, napad panike i osećaj da je situacija u kojoj se nalaze van njihove kontrole. Simptomi su toliko izraženi da neki počnu da plaču od straha, dok drugi čak odbijaju da uđu.
Strah od lekara može se javiti i kada ne postoji zakazan pregled, već pri samoj pomisli na neku bolest.
Još jedna česta pojava kod ljudi sa jatrofobijom je hipertenzija. Odnosno, povišeni krvni pritisak u medicinskom okruženju u odnosu na kućne uslove i na drugim mestima. Ova pojava je poznata pod nazivom „sindrom belog mantila“.
Kako pobediti strah od lekara?
Jatrofobiju ne treba olako shvatiti. Ona može dovesti do izbegavanja posete lekaru i preskakanja redovnih medicinskih pregleda, čime osoba ugrožava svoje zdravlje.
Da bi se pobedio strah od lekara neophodna je pomoć psihologa. Kognitivno bihejvioralna terapija vam omogućava da istražite misli, osećanja i ponašanja povezana sa svojim strahom. Posmatranje iz realne perspektive vodi ka promeni ponašanja u vezi odlaska kod lekara.
Terapija izloženosti je još jedna efikasna metoda. U njoj se osoba postepeno izlaže okidačima fobije kako bi postala manje osetljiva na strah.
Važnu ulogu imaju i vežbe opuštanja, te se preporučuju joga i meditacija.
Ukoliko patite od straha od lekara potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
4 mita koja podstiču nezadovoljstvo u vezi
Nezadovoljstvo u vezi je čest problem sa kojim se parovi suočavaju.
Odnos dvoje ljudi treba da bude zasnovan na ljubavi, poverenju i poštovanju. Jedino takva veza se može opisati kao stabilna. Upravo ona pruža sigurnost i utočište od svih stresnih situacija.
Sa druge strane, veza prepuna izazova i nepoverenja predstavlja dodatni izvor stresa. Ujedno, donosi osećaj tuge, pa i manjak samopouzdanja.
Međutim, ponekad su konflikti u vezi izazvani vašim očekivanjem od partnera i nerealnom vizijom šta vaš odnos treba da predstavlja. Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva mitove koji podstiču nezadovoljstvo u vezi.
Savršen partner postoji
Budimo realni, niko nije savršen!
Neki ljudi provode mnogo vremena maštajući o svom savršenom partneru. Maštaju o partneru kojeg žele da imaju. U isto vreme, sve više vide nedostatke svog partnera. Zbog toga dodatno troše energiju razmišljajući o tome koliko bi život bio bolji samo da im se partner promeni.
Težnja ka savršenom partneru stvara nezadovoljstvo u vezi. Razlog za to leži u činjenici da svako ponašanje partnera koje odstupa od zamišljenog ideala izaziva razočaranje.
Ako često razmišljate o svim promenama koje želite da vaš partner napravi, razmislite kako to utiče na vas. Koliko razočarenja, frustracije i besa ovo stvara za vas? Ideja nije samo prihvatiti bilo kakvo ponašanje svog partnera, već uvideti svoja uverenja o njemu. Na taj način moći ćete da shvatite da li je nezodovoljstvo rezultat nerealnih razmišljanja ili, zaista, vas dvoje ne funkcionišete dobro kao par.
Prava ljubav treba da bude laka i da vas uvek čini srećnim
Nemojte da zaboravite da svaki par čine dve osobe. Koje su šanse da se slože po svim pitanjima?
Partneri u vezi imaju različita interesovanja, očekivanja, želje, pa i stilove komunikacije. Takođe, mogu imati različite standarde, različite navike i različite odnose sa porodicom i prijateljima. Lista mogućih razlika je beskrajna. Ipak, to ne znači da ne mogu da ostvare zajednički život.
Nezadovoljstvo u vezi često proizilazi iz uverenja da bi stvari bile lake samo da je njihov partner kompatibilniji. Realnost je da, bez obzira koliko su dve osobe slične, pojedine razlike među njima će postojati. Prihvatanje tih razlika i kompromis jesu ključ jake, stabilne veze.
Ljudi koji očekuju da će njihova veza biti laka sigurno će biti razočarani. Mnogi od njih će je i napustiti čim nastupe prvi problemi u partnerskim odnosima.
Partner vas može upotpuniti
Filmovi često predstavljaju vizuju „prave ljubavi“ zasnovanu na ideji da partner treba da vas učini celim. Iako je zabavna za filmove, ova ideja je veoma problematična u stvarnom životu.
Ljudi koji očekuju da ih partner upotpunjuje vremenom postaju sve više zavisni od njega. To dovodi ne samo da nezdravog vezivanja, već postoji opasnost da se razvije i strah od samoće. Kod partnera, pak, stvara pritisak tako da odnos postaje zategnut. Vremenom, može doći i do raskida.
Da biste izgradili snažnu, trajnu vezu važno je pronaći ravnotežu između oslanjanja na partnera i mogućnosti da budete samostalni.
Večna ljubav postoji
Niko ne kaže da veza ne može trajati zauvek. Naprotiv, vremenom može postati čvršća i smislenija.
Nezadovoljstvo u vezi može se javiti ako verujete da „ljubav“ treba da bude zauvek ista. Ljubav, baš kao i veza, vremenom se razvija, menja. Osećanja su dinamična, te intenzivna privlačnost prema partneru koja je bila na početku veze može dobiti sasvim drugačiji oblik.
Ljudi koji očekuju da zaljubljenost treba da traje zauvek biće razočarani. Neretko, će za to kriviti partnera, dok će neki napustiti vezu čim ova „ljubavna“ osećanja nestanu.
Ukoliko sami ne možete da se izborite sa nezadovoljstvom u vezi potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišePoverenje u novoj vezi nakon prevare
Poverenje u novoj vezi nakon prevare je čest problem ne samo žena, već i muškaraca širom sveta.
Nažalost, mnogi ljudi su se suočili sa neverstvom partnera. Ovo traumatično iskustvo donelo je ne samo osećaj bola i tuge, već i beznađa i smanjenog samopouzdanja. Čak i kada poželite da upoznate nekog novog i započnete novu vezu, može biti teško prevazići ta osećanja.
Kako izlaziti na sastanak nakon neverstva? Kako ponovo nekom pokloniti svoje srce? Kako započeti iznova? Ova i slična pitanja postavljaju svi koji su doživeli prevaru. Sva ona proističu iz nesigurnosti i nedostatka poverenja.
Imajući to u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da imate poverenje u novoj vezi nakon prevare.
Ostavite prošlost iza sebe
Strah da ćete ponovo biti povređeni je opravdan. Ipak, to ne znači da ne trebate više ikome verovati. Ne smete dozvoliti da vas vaša prošlost spreči da ostvarite srećnu vezu. Zato, odlučite da verujete novom partneru. Glavni razlog za to jeste činjenica da osoba sa kojom ste trenutno u vezi nije ona iz prošlosti koja vas je povredila. Novi partner je potpuno vredan vašeg poverenja i poštovanja.
Poverenje u novoj vezi nakon prevare ne odnosi se samo na partnera, već i na vas same. Nakon prevare počećete da preispitujete sebe i svoje odluke, uključujući i izbor novog partnera.
Da biste ponovo verovali sebi morate se osloboditi osećaja krivice. Nemojte zaboraviti da niste krivi što je prethodni partner bio neveran. Verovatno to ne biste mogli da sprečite, čak i da ste primetili znakove upozorenja.
Naučite da budete otvoreni
Nakon prevare ljudi postaju hladniji, postavljajući socijalnu distancu prema svima. Ovo je često neophodan deo „izlečenja“. Međutim, kada pronađete nekoga do koga vam je stalo, trebalo bi da dozvolite sebi da budete ranjivi. Otvorenost sa novim partnerom može vam dati priliku da izgradite divan odnos pun ljubavi i razumevanja.
Biti otvoren i ranjiv ne znači da ćete zaboraviti ono što ste doživeli, niti kako da prepoznate znake prevare. Zapravo, to je prilika koju dajete novom partneru da dokaže da je od poverenja.
Svakako, morate imati na umu da niko nije savršen. Sigurno će vaš novi partner nekada napraviti grešku. Ipak, nemojte automatski pretpostavljati da je greška napravljena da vas povredi. Neretko, osoba nije svesna da vas je svojim ponašanjem povredila. Uz dobru komunikaciju i otvoren, iskren odnos možete rešiti, pa i sprečiti sve konflikte u vezi.
Preuzmite odgovornost za svoje postupke
Za poverenje u novoj vezi nakon prevare veoma je važno da realno sagledate i svoje ponašanje.
Nepokolebljivost, distanciranost, pa i promene raspoložanje su posledice prevare. Kada se provlače kroz novu vezu na kraju dovode do raskida.
Da biste to izbegli morate biti svesni stvari koje radite, a koje ometaju vezu. Suočavajući se sa njima ne samo da ćete postići dobar ljubavni odnos, već ćete izgradite i više poverenja. Takođe, jačaćete svoje samopouzdanje, što doprinosi celokupnom boljitku.
Ukoliko ne znate kako da nastavite život nakon prevare potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Postpraznična depresija – Kako je pobediti?
Postpraznična depresija je problem velikog broja ljudi nakon novogodišnje euforije koja je prethodila.
Sa intenzivnim nivoom prazničnih aktivnosti iza vas, umesto da se osećate spokojno i emocionalno ispunjeno, vi osećate prazninu.
Za mnoge ljude koji pate od depresije, vremenski period tokom praznika donosi dovoljno razonode da im pomogne da ignorišu depresivna osećanja bar neko neko vreme. Onda — bam! — praznici su prošli, a osećaj depresije se vraća ili može postati još intenzivniji.
Jedan od prvih koraka u prevazilaženju depresije posle praznika je shvatanje da je ovo raspoloženje posledica toga što ste „izgubili“ visok nivo aktivnosti na koji ste se navikli. Čak i ako niste bili depresivni, možda ćete doživeti ovo iznenadno razočaranje. Da li ste se ikada osećali čudno i bezveze nakon što završite projekat na poslu? Možda ste bili iznenađujuće depresivni na kraju semestra u školi kada ste mislili da će vam biti drago što je posao završen. Možda ste se na kraju odmora osećali praznim, čak i ako vam je bilo drago što ste kod kuće. Slično je i sa praznicima…
Kako da prevaziđete osećaj tuge i neraspoloženja posle praznika, saznajte u novom blogu.
Postpraznična depresija – Pozovite dragu osobu
Razgovarajte sa nekim verbalno, a ne slanjem poruka. Razmislite o nekome koga volite da bude u vašoj blizini, sa kim volite da razgovarate ili do koga vam je stalo, i pozovite tu osobu telefonom.
Umesto da se žalite na svoje raspoloženje, razgovarajte sa dragom osobom o tome kako je provela odmor i dogovorite skorašnje druženje, kafu, lep ručak ili večeru i zaokupite svoje misli planiranjem zajedničkih trenutaka.
Izađite iz kuće
Čak i po sivom danu i lošem vremenu, boravak van kuće će vam podići nivo energije.
Šetnja do prodavnice ili pak po obližnjem parku skrenuće vam misli od negativnih emocija i osećanja praznine i pomoći će vam da prevaziđete stanje u kome se trenutno nalazite.
Postpraznična depresija se može prevazići vežbanjem
Ukoliko ste depresivni verovatno vam najviše prija da sedite sami i ne radite ništa. To je potpuno pogrešno!
Pre nego što se predate tom osećaju beznađa, pokušajte da se fizički aktivirate. Idite na trčanje i pokušajte da na taj način izbacite negativne emocije iz svog tela. Bićete prijatno iznenađeni promenom raspoloženja.
Imajte ciljeve na kojima radite!
Gledajte napred, a ne unazad. Razmislite o jednoj stvari koju biste voleli da doživite ove godine. Nije džinovski „životni cilj“ – ali bi moglo da pomogne. Zacrtajte samo jednu stvar koju želite u 2024. i onda napravite plan da to ostvarite. Vaš mozak će biti okupiran planovima za ostvarenje i nećete moći da se fokusirate na negativne emocije.
Pokušajte da radite stvari koje vas ne podsećaju na praznike
Bilo koju aktivnost da radite, da li gledate televiziju ili kuvate omiljeno jelo, izaberite nešto što ni najmanje ne liči na praznike, kako ne biste slučajno upali u mrežu onoga što ste upravo izgubili i što vam je stvorilo osećaj praznine.
I na kraju preuzimanje odgovornosti za svoje raspoloženje najbrži je način da zatvorite vrata toj negativnoj mreži osećanja koja vas preplavljuju.
Ukoliko ne možete samostalno da izađete iz negativnog kruga osećanja i ona počinju da utiču na kvalitet vašeg života, potražite pomoć i savet u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Kratak fitilj – Kako eksplozivnu narav držati pod kontrolom?
Kratak fitilj je sve češća pojava modernog doba.
Svaki čovek je u jednom trenutku svog života osetio ljutnju. Reč je o prirodnoj ljudskoj emociji, koja nas upozorava na određenu pretnju. Ujedno, priprema da odgovorimo na nju.
Međutim, problem nastaje kada se ljutnja često javlja i jačeg je intenziteta. Za takve ljude kažemo da imaju „kratak fitilj“. Izgubljena utakmica omiljenog kluba, konobar koji je pokvario porudžbinu ili spori vozač ispred u saobraćaju – samo su neke od situacija koje mogu da izazovu ljutnju, pa i bes kod ovih osoba.
S obzirom da kratak fitilj narušava međuljudske odnose, kao i fizičko i mentalno zdravlje psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da se sa njim izborite.
Što uzrokuje kratak fitilj?
Kratak fitilj može biti rezultat raznih uticaja, često u kombinaciji jedni sa drugima. Pre svega, vaspitanje je važan faktor. Deca uče posmatrajući odrasle. Ukoliko su česte partnerske svađe pred decom izazvane nekontrolisanom ljutnjom, mališani će ovaj obrazac ponašanja usvojiti kao normalan. Samim tim će u kasnijim godinama ispoljavati ljutnju kao odgovor na mnoge događaje.
Neretko je kratak fitilj uslovljen nekom drugom emocijom, kao što su tuga, nesigurnost, strah, frustracija ili zbunjenost. Tada se javlja kao mehanizam suočavanja, kada osoba ne ume drugačije da se nosi sa intenzivnom primarnom emocijom.
U faktore se svrstava i hronični stres. Konstantna briga oko zadržavanja posla, finansija, strah od neuspeha, kao i razne frustracije mogu biti okidači za čestu ljutnju.
Kratak fitilj ponekad predstavlja simptom nekog poremećaja mentalnog zdravlja. Tu spadaju povremeni eksplozivni poremećaj, određeni anksiozni poremećaji, depresija, opozicioni prkosni poremećaj, bipolarni afektivni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj. Takođe, može biti znak određenih fizičkih bolesti i neuroloških zdravstvenih stanja. Dijabetes, demencija i epilepsija su najčešće.
Kako kratak fitilj držati pod kontrolom?
Uprkos složenoj psihologiji koja stoji iza ispoljavanja nekontrolisane i nepredvidive ljutnje, moguće je pronaći zdrave strategije suočavanja sa ovim jakim emocijama.
Otkrivanje zbog čega se tako lako ili često osećate ljuto je prvi korak u učenju da kontrolišete bes i ljutnju. Vođenje dnevnika može biti korisno u tom smislu, jer vam daje uvid u prošle situacije. Na taj način možete jasno da uvidite koji događaj je izazvao ljutnju. Zatim i da odredite zašto.
Na primer, ako ste se naljutili jer ste zaglavili u saobraćaju, pokušajte da shvatite zašto vas je ta situacija toliko mučila. Da li je to bilo zato što niste dobro spavali prethodne noći, te ste generalno bili nervozni? Zato što ste se tog jutra posvađali sa partnerom i bili zabrinuti za svoju vezu? Možda zato što ste se plašili da ponovo ne zakasnite na posao, te ste se bojali da ne izgubite posao?
Drugi važan korak jeste održavanje zdravih navika. Imajte u vidu da su naše fizičko i mentalno zdravlje usko povezani. To znači da briga o fizičkom zdravlju ima pozitivno dejstvo i na mentalno zdravlje.
Istraživanja pokazuju da bavljenje sportom, čak i rekreativno, oslobađa nas stresa i čini da se osećamo smireno. Zdrava ishrana ima isti efekat, jer smanjuje proizvodnju hormona stresa, kortizola u telu. Svakako, ne treba zaboraviti i kvalitetan san. Ne samo da predstavlja osnovu očuvanja zdravlja, već pomaže telu i umu da se bolje pripreme za upravljanje stresnim situacijama tokom dana.
Jedan od ključnih fizičkih simptoma ljutnje je napetost. Kada počnete da osećate da ste uznemireni, možda ćete primetiti da stežete vilicu ili pesnice i pogrbite ramena. Dok će srce početi brže da vam lupa, a telesna temperatura da raste. U ovakvim trenucima vežbe opuštanja mogu biti korisne. Zahvaljujući njima smanjićete napetost pre nego što ispoljite svoj kratak fitilj.
Najefikasnije vežbe opuštanja su meditacija, progresivna relaksacija mišića, tehnika umirujuće vizualizacije i vežbe brojanja.
Ukoliko sami ne možete da se izborite sa kratkim fitiljem potražite stručnu pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeMehanizmi odbrane – Koje vrste postoje i kao se primenjuju u svakodnevnom životu?
Mehanizmi odbrane predstavljaju svako psihološko sredstvo koje funkcioniše kako bi pružilo zaštitu od neprijatnih osećanja.
Ideja o odbrambenim mehanizmima dolazi iz psihoanalitičke teorije koja ličnost posmatra kao interakciju između tri komponente, a to su Id (Ono), Ego (Ja) i Superego (Nad-Ja). Njihov tvorac je Sigmund Frojd.
Polazeći od svoje teorije, ovaj poznati psihijatar je smatrao da mehanizmi odbrane mogu pomoći ljudima da postave distancu između sebe i pretnji ili neželjenih osećanja, kao što su krivica ili stid. Takođe, istakao je da to nisu pod čovekovom svesnom kontrolom. U stvari, većina ljudi ih primenjuje, a da toga nisu svesni.
Prema psihoanalitičkoj teoriji, kada doživite stresor, podsvest će prvo pratiti situaciju da vidi da li vam može naškoditi. Ako podsvest veruje da situacija može dovesti do emocionalne štete, javljaju se mehanizmi odbrane kao zaštita.
S obzirom da čine prirodni deo psihičkog razvoja identifikovanje koje vrste mehanizama odbrane koristite vi, vaši voljeni, pa čak i vaši saradnici, može vam pomoći u budućim razgovorima i susretima. Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva najčešće.
Poricanje
Poricanje je jedan od najčešćih i najpoznatijih odbrambenih mehanizama. Karakteriše ga odbijanje prihvatanja stvarnosti ili činjenice. Ljudi u poricanju mogu blokirati spoljašnje događaje ili okolnosti iz uma tako da ne moraju da se nose sa emocionalnim uticajem. Drugim rečima, izbegavaju bolna osećanja ili događaje.
Obično se javlja kod osoba koje su doživele gubitak bliske osobe, suočile se sa vešću o teškoj bolesti, kao i kod žrtava nasilja.
Represija
Neugodne misli, bolna sećanja ili iracionalna uverenja mogu da vas uznemire. Umesto da se suoče sa tim mislima, ljudi mogu nesvesno odlučiti da ih sakriju u nadi da će ih potpuno zaboraviti.
Međutim, sećanja ne mogu u potpunosti nestati. Kao posledica njihovog sakrivanja dolazi do promene ponašanja, uključujući i odnose sa drugima.
Projekcija
Projekcija znači prebacivanje spolja, tj. projektovanje psihičkog sadržaja na neki spoljašnji objekat, osobu ili situaciju. Ovi mehanizmi odbrane su tipični za strahove i fobije. Naime, lakše je kloniti se nečeg strašnog što je napolju, nego boriti se sa strahom koji je u nama samima.
Može se javiti i u svakodnevnim odnosima. Na primer, možda vam se ne sviđa novi saradnik. Umesto to da prihvatite, počinjete sve njegove reči i postupke prema vama da tumačite na najgori mogući način.
Regresija
Regresija predstavlja vraćanje na prevaziđene, ranije oblike ponašanja koje je osoba „prerasla“. Najočiglednija je kod male dece. Kada doživi traumu dete može iznenada da počne da se ponaša kao da je beba, te ponovo sisa palac ili mokri noću u krevetu.
Nije redak slučaj da se regresija javi kod odraslih. U nastojanju da se izbori sa neprijatnim događajima osoba počinje da spava sa plišanim igračkama, žvaće kosu, jede hranu za koju misli da će doneti utehu i sl.
Racionalizacija
Racionalizacija je odbrambeni mehanizam kojim osoba pokušava da objasni nepoželjne događaje sopstvenim skupom „činjenica“. Na taj način se oseća prijatno sa izborom koju je napravila, čak i ako je svesna da nije u redu.
Na primer, neko ko nije dobio unapređenje na poslu može reći da ionako ne želi unapređenje.
Sublimacija
Ova vrsta odbrambenog mehanizma se smatra zrelom, pozitivnom strategijom. Ljudi koji se oslanjaju na sublimaciju odlučuju da preusmere snažne emocije ili osećanja u objekat ili aktivnost koja je prikladna i bezbedna.
Na primer, umesto da nastane konflikt u radnom okruženju tokom stresnog radnog dana, odlučite da svoju frustraciju usmerite na čas kik-boksa.
Reaktivna formacija
Ljudi koji koriste ovaj odbrambeni mehanizam prepoznaju kako se osećaju, ali biraju da se ponašaju suprotno od svog instinkta.
Osoba koja reaguje na ovaj način, na primer, može osećati da ne treba da izražava negativne emocije, kao što su bes ili frustracija. Zbog toga bira previše pozitivan način, što preti da preraste u toksičnu pozitivnost.
Intelektualizacija
Intelektualizacija akcenat stavlja na intelektualno, dok teži da sve emocije ukloni iz svojih odgovora. U trenutku kada oseti neprijatnost osoba se ne suočava sa osećanjima koja je ona izazvala, već se fokusira na intelektualiziranje, te previše „razmišlja i filozofira”. Time, zapravo, nastoji da se odbrani od osećanja koja su trenutno neprihvatljiva.
Nažalost, mehanizmi odbrane mogu da postanu patološki, narušavajući kvalitet života. U tom slučaju potražite pomoć psihološkog savetovališta Sana.
Pročitaj Više