Frustracija – Zašto se javlja i kako se nositi sa njom?
Frustracija predstavlja vrstu emocionalne reakcije na stres.
Savremeno doba karakteriše stalna potreba za uspostavljanjem ravnoteže između privatnih i poslovnih obaveza. Kada se ovde doda težnja za ispunjavanjem postavljenih standarda, ne čudi što je stres postao sastavni deo naših života. Sa njim dolazi i frustracija, te se ona posmatra kao uobičajena pojava na svakodnevne stresore.
Na primer, možete biti frustrirani kada vaš partner zaboravi godišnjicu. Takođe, možete postati frustrirani samim sobom zbog toga kako ste odgovorili na partnerovu grešku.
Ove i slične frustracije su kratkotrajne. Imaju tendenciju da nestanu kada se situacija promeni. Međutim, problem nastaje kada ste izloženi hroničnom stresu, koji dovodi do dugotrajne frustracije.
S obzirom da ova frustracija utiče ne samo na kvalitet života, već i na vaše zdravlje, psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako na vreme da prepoznate problem.
Zašto se javlja frustracija?
Frustracija potiče od neizvesnosti i nesigurnosti, koje su izazvane nemogućnošću zadovoljenja potreba. Naime, kada su potrebe pojedinca blokirane, postoji veća verovatnoća da će se ona pojaviti.
Potrebe se mogu blokirati na dva različita načina – iznutra i spolja.
Unutrašnja frustracija proizilazi iz uma pojedinca. Pri čemu uključuje osećaj nezadovoljstva nekim ličnim aspektom, bilo da se radi o sopstvenim naporima ili ponašanju.
Spoljašnja frustracija uključuje stres zbog nečega u spoljašnjem okruženju. Zaglavljivanje u saobraćaju kada žurite na posao; kašnjenje sa projektom zbog kolege koji nije završio svoj deo posla – samo su neki od primera.
Znaci i efekti frustracije
Frustracija se ispoljava na različite načine. Iako se oni razlikuju od osobe do osobe, postoje karakteristični znaci. To su, pre svega, bes i gubitak strpljenja.
Ukoliko se frustracija ignoriše ili se blokirane potrebe ne zadovolje uslediće bes i ljutnja. Usled nemogućnosti kontrole besa može se javiti i agresivno ponašanje. Zavisno od izvora, usmereno je na samu osobu ili na druge.
Osobe koje su frustrirane imaju problema sa spavanjem. Primetne su i promene u obavljanju aktivnosti. I dok se neki preopterećuju obavezama, za druge je svojstvena prokrastinacija, tj. odlaganje izvršenja obaveza.
Frustracija može dovesti do gubitka poverenja u sebe same, što vodi ka manjku samopouzdanja. Vremenom se razvija i depresija, dok su pojedini sklonu nezdravom ponašanju. Odnosno, prekomernoj upotrebi alkohola, nelegalnih supstanci i hrani. Zbog toga se u posledice svrstavaju i bolesti zavisnosti i poremećaji ishrane.
Kako se nositi sa frustracijom?
Sposobnost suočavanja sa frustracijom poznata je kao tolerancija na frustraciju. Visoka tolerancija na frustraciju ukazuje na to da možete uspešno da se nosite sa izazovima. Dok niska tolerancija znači da ćete se možda osećati uznemireno zbog manjih neprijatnosti.
Da biste povećali toleranciju na frustraciju stručnjaci preporučuju mindfulness. U pitanju je metoda koja podstiče svesnu, usmerenu pažnju. Tačnije, unutrašnje stanje koje razvijamo posmatrajući um iz različitih perspektiva.
Mindfulness pomaže da zadržite stav prihvatanja, a ne otpora ili prosuđivanja. Takav stav će pozitivno uticati na vaše reagovanje na frustracije.
Promena životnog stila je još jedan način da se izborite sa frustracijom. Dobra ishrana, pravilan san i redovno vežbanje su osnova za borbu sa stresom. Zato, smanjite obaveze i odvojite vreme samo za sebe i aktivnosti u kojima uživate.
Emocionalna inteligencija je sposobnost da primetite i procenite emocije kod sebe i drugih, kao i sposobnost da regulišete način na koji izražavate svoja osećanja. Kao takva povezana je sa tolerancijom na frustraciju.
Da biste poboljšali svoju emocionalnu inteligenciju vežbajte empatiju, posebno prema ljudima koji su skloni da vas frustriraju. Zatim, vodite računa da pronađete pravi trenutak za izražavanje emocija. Obavezno podsećajte sebe da su sve emocije prolazne, uključujući i frustraciju.
Ukoliko ne umete sami da se nosite sa frustracijom potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeNema ništa loše u tome biti singl – Oslobađanje srama i stigma
Biti singl i dalje je stigmatizovan pojam. Iako živimo u modernom društvu postoji uverenje da je živeti bez partnera pogrešno i neprihvatljivo. Cilj svakog bića jeste da pronađe nekog sa kim će biti u vezi. Samo tada može biti potpuno srećan i imati ispunjen život.
Nažalost, ovakve društvene norme čine da osobe koje su same osećaju stid, pa i manjak samopouzdanja. U nastajanju da budu prihvaćeni mnogi su spremni da budu i u nefunkcionalnoj, toksičnoj vezi. Takav stav ne samo da je pogrešan, već može stvoriti mnoge druge probleme.
Da biste ih izbegli psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da „biti singl“ ne posmatrate kao lični neuspeh.
Prestanite da se identifikujete sa statusom svoje veze
Čovek se ne definiše preko svog partnera. Zato nemojte sebe poistovećivati sa statusom veze. Biti singl znači samo da još uvek niste pronašli svoju srodnu dušu. Sa druge strane, vi ste biće prepuno kvaliteta i dobrih osobina, koje ostvaruje uspehe na mnogim poljima.
Imajte u vidu da vaša vrednost ne dolazi spolja. Vaša vrednost ne dolazi sa vezom, partnerom ili venčanim prstenom na ruci. Niste ništa manje vredni, niti beskorisni ako ste solo. Zapravo, život donosi pregršt nepredvidivih događaja, te se i status veze menja tokom vremena. Ono što ste vi je suštinska, unutrašnja vrednost koju treba ceniti.
Ništa nije u redu sa tobom
Jedini razlog zašto ste slobodni je što još uvek niste upoznali pravu osobu. Nije zato što niste dovoljno privlačni. Ili možda dovoljno obrazovani. Ne treba da smršate, promenite stil oblačenja ili nađete novi posao da biste pronašli voljenu osobu. Radite na sebi jedino da biste vi bili zadovoljni, a ne da udovoljite društvenim normama.
Prestanite sebe da potcenjujete i omalovažavate. Takođe, prestanite da osećate krivicu što ste sami. Da ste upoznali pravu osobu, sada biste bili u vezi, zar ne? Umesto da se stidite, prihvatite da vas tek čeka ljubav. Za to vreme, uživajte u svom životu, jer biti singl može biti podjednako zabavno, kao u vezi.
Ostanite verni sebi
Biti singl nije nedostatak opcija, već izbor. Izbor da poštujete svoje standarde i želje, a ne da ispunjavate očekivanja drugih.
Bolje je ostati sam i tražiti ono što zaista zaslužujete u ljubavi nego da gubite vreme sa pogrešnim ljudima. Ne samo da ćete biti nezadovoljni u vezi sa osobom koja vam ne odgovara, već postoji opasnost da u takvom odnosima izgubite i sami sebe. Odnosno, da prestanete da negujete lična uverenja i ciljeve kojima težite.
Uzdignite se iznad pritiska društva
Kolektivno uslovljavanje je toliko pogrešno, ali takođe snažno i duboko ukorenjeno. Zato je teško videti dalje od toga i verovati u suprotno.
Bez obzira što je društvo stvorilo uverenje da je biti singl loše iskustvo, morate se osloboditi ovog pristiska. Nemojte zaboraviti da su i međuljudski odnosi teški. Nisu sve veze idilične, ma kako bile lepo predstavljane. Mnogi se, zapravo, osećaju prazno u zajedničkom životu.
Ukoliko ne umete da se izborite sa stidom što ste sami potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeAnksioznost kod roditelja – Koji su simptomi i zašto se javlja?
Anksioznost kod roditelja se odnosi na preteranu zabrinutost roditelja ili staratelja o dobrobiti svoje dece.
U izvesnoj meri, briga je normalna i korisna emocija, jer motiviše roditelja da donosi bezbedne, efikasne odluke. Obično se javlja još u trudnoći. Da li ću biti dobar roditelj? Da li će sa detetom biti sve u redu? Da li ću uspeti da mu pružim sve što poželi? Ova i slična pitanja često postavljaju budući roditelji.
Osećaj brige nastavlja da postoji i u detinjstvu, kako dete odrasta, što je sasvim normalna pojava. Međutim, ako roditeljska briga postane preopterećavajuća tako da ima negativan uticaj na mentalno zdravlje svih članova porodice onda je reč o anksioznosti kod roditelja.
S obzirom da je anksioznost kod roditelja čest problem psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da prepoznate njegove znake.
Zašto se javlja anksioznost kod roditelja?
Uzroci koji vode roditeljskoj anksioznosti mogu biti različiti. Obično predstavljaju kombinaciju genetskih faktora i faktora životne sredine. Pri čemu uključuju brige o društvenom, emocionalnom i mentalnom blagostanju deteta, u rasponu od sposobnosti deteta da sklapa prijateljstva do njegovih ocena u školi.
Genetika igra važnu ulogu. To znači da je veća verovatnaća da se razvije ukoliko postoji porodična istorija anksioznih poremećaja. Takođe, lična istorija mentalnih bolesti, kao i hronična medicinska stanja mogu da dovedu do ovog problema.
U okidače se svrstavaju i određene crte ličnosti. Naime, osobe koje ne znaju kako da upravljaju stresom ili su sklone da budu pesimistične i negativne mogu da pokazuju znake anksioznosti.
Anksioznost kod roditelja može biti i posledica preživljenje traume ili nedostatka samopouzdanja te dolazi do nesigurnost u sposobnosti vaspitanja. Mada je danas i velik uticaj društvenih mreža, posebno objave o nasilju u školi i otmicama dece.
Prevelika i nerealistična očekivanja koje osobe stavljaju pred sebe ili očekuju od deteta mogu biti pokretač anksioznosti. Zbog toga se češće javlja kod onih koji su opsednuti kontrolom i kod onih koji stalno teže perfekcionizmu.
Koji su simptomi roditeljske anksioznosti?
Stres i napetost su karakteristični znači za anksioznost kod roditelja. Prate ih problemi sa spavanjem, razdražljivost, problemi sa koncentracijom i preterana zabrinutost.
Ukoliko osete pretnju javljaju se napadi panike, ubrzano disanje, povećan broj otkucaja srca, znojenje, pa i drhtanje i osećaj slabosti.
Osoba koje se bori sa roditeljskom anksioznošću nastoji da izbegne situacije za koje smatra da su opasne. To može uključivati zabranu deci da učestvuju u razumno bezbednim aktivnostima iz straha da će biti povređena, maltretirana ili doživeti druge negativne posledice.
Neretko očekuju najgore. Umesto da realno sagledaju situaciju i vide sve razumne mogućnosti ovi roditelji neće moći da prestanu da očekuju najgore.
Pojedini ispoljavaju anksioznost preteranim reagovanje, naročito u odnosu sa detetom, dok se kod zaposlenih žena mogu javiti i simptomi burn out sindroma.
Kako roditeljska anksioznost utiče na decu?
Odrastanje sa anksioznim roditeljem povećava verovatnoću da se ovaj problem javi i kod deteta. Posebno je povećana opasnost od pojave generalizovanog anksioznog poremećaja i poremećaja anksioznosti pri odvajanju.
Posledica roditeljske anksioznosti može biti i razvoj specifičnih fobija i depresije. Zatim, smanjeno samopouzdanje, nespremnost za nove stvari, kao i nerealno sagledavanje sveta oko sebe.
Imajući u vidu ozbiljnost problema, sa prvim znacima roditeljske anksioznosti potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više