
Anoreksija – Uzroci nastanaka i lečenje
Anoreksija, tj. anoreksija nervoza kako se pravilno naziva, je poremećaj ishrane, ali i poremećaj mentalnog zdravlja. Odlikuje se namernim ograničavanjem unosa hrane, intenzivnim strahom od gojenja i iskrivljenom slikom o sopstvenom telu.
Naime, osobe koje pate od anoreksije primenjuju ekstremne dijetetske navike kako bi održale telesnu težinu što je moguće nižom. To dovodi do neuhranjenosti i često veoma niskog BMI.
U medicinskom jeziku, „anoreksija“ znači nedostatak želje za jelom. Dodavanjem „nervoze“ u nazivu ukazuje se da je poremećaj mentalnog zdravlja. Odnosno, da je zasnovana na vašem nervnom sistemu – u vašem mozgu, živcima, impulsima i mislima.
Nažalost, anoreksija je sve veći problem. Posebno kod mladih starosti od 17 do 19 godina. Istraživanja pokazuju da je stopa hospitalizacije zbog poremećaja u ishrani kod dece mlađe od 12 godina značajno porasla poslednjih godina. Stanje dodatno zabrinjava činjenica da anoreksija nervoza ima najveću stopu mortaliteta od svih psihijatrijskih poremećaja. Čak 5 odsto pacijenata umre u roku od četiri godine od dijagnoze.
Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva sve što treba da znate o anoreksiji.
Šta uzrokuje anoreksiju?
Uzroci anoreksije su složeni i višeslojni. Zapravo, ne postoji jedan jedini uzrok, već se bolest razvija kao kombinacija psiholoških, bioloških i društvenih faktora.
Naučnici su primetili razlike u strukturi i funkciji mozga kod ljudi sa anoreksijom. To znači da imaju različite nivoe neurotransmitera poput serotonina i dopamina, koji mogu uticati na apetit, raspoloženje i osećaj zadovoljstva.
Razvoju poremećaja mogu doprineti i hormonalni poremećaji. Problemi sa hormonima štitne žlezde, polnim hormonima i kortizolom su najčešći pokretači ove vrste.
Ne treba zanemariti ni genetiku. Imati rođaka prvog stepena sa poremećajem u ishrani značajno povećava rizik da ga i vi imate.
Uticaj društvenih mreža i medija u savremenom društvu je velik. S obzirom da se na njima stalno plasiraju slike o imperativu lepote i idealizaciji ljudskog tela stvaraju se osnove za razvoj iskrivljene slike o sopstvenom izgledu. To podstiču i komentari drugih, posebno vršnjaka, te je pritisak kod adolescenata da izgledaju „savršeno“ veoma izražen.
Anoreksija je čest problem kod ljudi kojima profesionalni status zavisi od slike tela. Tu spadaju modeli, plesači, sportisti, glumci…
U pokretače se svrstavaju i psihološki faktori. Nisko samopouzdanje ili osećaj da vaša samovrednost zavisi od kontrole telesne težine može postaviti temelje za poremećaj u ishrani. Mada i perfekcionizam može biti uzročnik. Osobe sa anoreksijom često teže savršenstvu i imaju nerealno visoke standarde.
Ponekad, problem proizilazi iz traume, straha od neuspeha ili poremećaja raspoloženja, poput anksioznosti i depresije.
Koji su simptomi anoreksije?
Simptomi anoreksije nervoze mogu biti fizički, bihevioralni ili mentalni.
Osoba koja pati od anoreksije često sebe doživljava kao „predebelu“, te je značajan gubitak težina jasni znak problema. Primetan je i intenzivan fokus na unos namirnica, stalno brojanje kalorija, kao i kompulzivne, produžene sesije vežbanja, posebno nakon jela.
Ove simptome prate i česte kritičke misli i komentari o telesnoj težini. Zatim, prekomerna upotreba lekova poput supresora apetita, laksativa ili diuretika.
U uznapredovalim fazama, mogu se javiti i simptomi neuhranjenosti. Oni uključuju abnormalni srčani ritam, vrtoglavice, nesvestice, hronični umor, stalni osećaj hladnoće i prekomerno opadanje kose i krte nokte. Javljaju se i razdražljivost, neredovne menstruacije i oticanje udova.
Anoreksija je ozbiljan problem koji ne treba olako shvatiti. Ukoliko se ne leči dovodi do brojnih komplikacija fizičkig i mentalnog zdravlja. Zato na vreme potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Sindrom noćnog jedenja
Sindrom noćnog jedenja predstavlja poremećaj ishrane. Baš kao što i sam naziv kaže, odlikuje se kasnim, tj. odloženim unosom hrane. Mnogi ljudi ga poistovećuju sa opsesivnim prejedanjem, što je pogrešno. Naime, osobe koje pate od ovog problema ne unose velike količine hrane, niti imaju gubitak kontrole nad unosom, kao u slučaju opsesivnog prejedanja.
Verovali ili ne, sindrom noćnog jedenja je primećen još u davna vremena, ali je detaljno ispitan tek poslednjih godina. Bolest je u medicinsku literaturu uveo Albert Stukard 1955. godine. Ovaj američki psihijatar je objasnio da se poremećaj ispoljava pojačanim apetitom uveče. Što za posledicu ima konzumiranje najmanje 25 odsto ukupno unetih kalorija u toku dana.
Iako su bulimija i anoreksija rasprostranjeniji poremećaji ishrane, nikako ne smemo zapostaviti ni ovaj problem. Prema najnovijim istraživanjima on pogađa oko 1,5 odsto ukupne populacije, bez obzira na pol i godine starosti. Mada češće od njega obolevaju žene između 25. i 40. godine.
Zašto nastaje sindrom noćnog jedenja?
Na pojavu ovog poremećaja utiče više faktora. Povezan je, pre svega, sa genetikom. Čak 17 odsto je veći rizik od pojave ukoliko je u porodici već registrovana istorija bolesti.
Ipak, na razvoj sindroma noćnog jedenja utiču i drugi faktori. Glavni krivci jesu stres, anksioznost i depresija. Manjak samopouzdanja i emocionalna preosetljivost, takođe, se ubrajaju u uzročnike problema.
Veliki uticaj imaju i loše navike u ishrani. Odnosno, osobe koje preskaču doručak i malo jedu tokom ručka imaju predispoziciju da, vremenom, razviju sindrom noćnog jedenja.
U uzročnike problema sve više se navodi i hormonalni disbalans. Naime, niski nivo hormona melatonina i prisutnost kortizola iznad proseka utiču na ritam spavanja, a zatim i na problem sa ishranom.
Kako prepoznati sindrom noćnog jedenja?
Potreba da se jede kasno uveče, pa i u sitne sate, jasni je znak da postoji problem. Međutim, njega karakteriše i nedostatak apetita ujutru, hronični umor i konstantni osećaj lošeg raspoloženja.
Problemi sa spavanjem i nesanica prate sindrom noćnog jedenja, te stručnjaci naglašavaju da nije u pitanju samo poremećaj ishrane, već i poremećaj spavanja. Zapravo, osobe sa ovom bolešću svaki put kada se probude u toku noći odlaze pravo u kuhinju. Mnogi su mišljenja da moraju nešto da pojedu kako bi mogli da se uspavaju.
Simptomi se ogledaju i u pogledu namirnica koje konzumiraju uveče. Obično je to loša, nezdrava hrana koja je bogata šećerom, ugljenim hidratima i masnoćama.
S obzirom da su noćni obroci učestali normalna telesna težina nakon izvesnog vremena nestaje i dolazi do problema sa viškom kilograma. Što je još jedan znak koji ukazuje da postoji poremaćaj ishrane.
Kako se leči sindrom noćnog jedenja?
Kognitivno bihejvioralna terapija igra važnu ulogu u rešavanju problema. Ne samo da se njome otkriva uzrok, već osoba uči kako da promeni svoje navike.
Planiranje obroka i redovna balansirana ishrana u tačno određeno vreme preko dana najbolji su način da regulišete apetit i otklonite žudnju za određenim namirnicama u noćno vreme. Konzumiranje hrane bogate vitamina C i B, kao i magnezijumom, cinkom i bakrom pozitivno deluju na proizvodnju serotonina. Samim tim smanjuju stres, osećaj lošeg raspoloženja i depresivnih misli koje mogu da izazovu poremećaj.
Navike u ishrani nije lako promeniti, ali uz pomoć psihološkog savetovališta Sana je moguće!
Pročitaj Više