Opsednutost kontrolom – Zašto se javlja i koji su znaci?
Opsednutost kontrolom je česta pojava među ljudima širom sveta.
Imati kontrolu nad sopstvenim životom težnja je svih. Ona podrazumeva planiranje i rad na ispunjenju ciljeva. Međutim, kada ta kontrola nije više pokretačka snage i izvor ličnog napretka, već preterana okupacija koja vodi ka frustraciji, pa i anksioznosti i depresiji, javlja se problem.
Kontrol frik, kako se često naziva osoba opsednuta kontrolom, je termin koji opisuje muškarce i žene koji imaju veliku potrebu za kontrolom svega što se oko njih radi i dešava. U nastojanju da se stvari urade na određeni način oni neretko diktiraju drugima kako će se ponašati. Čak mogu postati uznemireni kada neko izazove odstupanje u načinu na koji radije rade stvari.
S obzirom da opsednutost kontrolom narušava svakodnevni život psihološko savetovalište Sana vam otkriva koji znaci ukazuju na ovaj problem.
Zašto se javlja opsednutost kontrolom?
U većini slučajeva opsednutost kontrolom dolazi iz detinjstva. Ukoliko je stil roditeljstva bio previše autoritaran može se javiti problem kontrolisanja. Takođe, deca koja odrastaju uz kontrol frik roditelje često i sama to postaju.
U osnovi ovog problema neretko je strah od napuštanja. Tako, na primer, devojka koja se plaši da će je dečko ostaviti može pokušati da preterano kontroliše njegov život stalno ga proveravajući.
Opsednutost kontrolom posledica je manjka samopouzdanja. Da bi se osetili superiornije ljudi teže da sve oko sebe kontrolišu. Dok ponekad proizilazi iz osećaja ranjivosti. Naime, osobe koje su se suočile sa gubicima i razočarenjima u prošlosti nastoje da negativne emocije izbegnu preteranom kontrolom svog života.
Kontrol frik se često povezuje i sa perfekcionizmom. Želja da osoba bude savršena u svakom pogledu stvara osnovu za prekomernom kontrolom.
Potreba za kontrolom, u ekstremnim slučajevima, potiče od dubljih psiholoških problema. Tu, pre svega, spadaju opsesivno-kompulzivni poremećaj, anksiozni poremećaji i poremećaji ličnosti – antisocijalni poremećaj ličnosti, narcisoidni poremećaj ličnosti, histrionični poremećaj ličnosti.
Znaci da ste kontrol frik
Kontrol frik je obično vođen željom da sve bude urađeno na način za koji smatraju da je ispravan. Ovi ljudi izbegavaju greške u sopstvenom životu. Zbog toga imaju veliku potrebu da ispravljaju druge u slučaju da otkriju da nešto nije u redu. To uključuje i ispravljanje sitnih grešaka, kao što je pogrešno izgovorena reč, pravopis, loši maniri…
Kako ni sebi ne opraštaju greške, prema drugima su veoma kritični. Shodno tome, skloni su da sude o ljudima na osnovu njihovih grešaka.
Osobe opsednute kontrolom vrlo retko traže pomoć. Samim tim ne žele da dele zasluge za postignuti uspeh. Niti da prihvate da je ponekad splet srećnih okolnosti.
Verovanje da znaju šta je najbolje u svakoj situaciji je karakteristični znak kontrol frika. Čak pokušavaju da manipulišu ponašanjem drugih da bi delovali na način koji odgovara njihovom planu. U protivnom, ako neko poremeti njihove planove reaguju burno.
Još jedna osobina ovih osoba jeste želja da pobede u svim raspravama. Bez obzira na temu diskusije, jednostavno smatraju da su uvek u pravu, te da treba da imaju zadnju reč u raspravi. U situacijama kada ne smeju da imaju poslednje reči osećaju da je diskusija ostala nerazjašnjena, što dovodi do frustracije i nezadovoljstva.
Ukoliko ste prepoznali kod sebe neki od znakova opsednosti kontrolom potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Postpraznična depresija – Kako je pobediti?
Postpraznična depresija je problem velikog broja ljudi nakon novogodišnje euforije koja je prethodila.
Sa intenzivnim nivoom prazničnih aktivnosti iza vas, umesto da se osećate spokojno i emocionalno ispunjeno, vi osećate prazninu.
Za mnoge ljude koji pate od depresije, vremenski period tokom praznika donosi dovoljno razonode da im pomogne da ignorišu depresivna osećanja bar neko neko vreme. Onda — bam! — praznici su prošli, a osećaj depresije se vraća ili može postati još intenzivniji.
Jedan od prvih koraka u prevazilaženju depresije posle praznika je shvatanje da je ovo raspoloženje posledica toga što ste „izgubili“ visok nivo aktivnosti na koji ste se navikli. Čak i ako niste bili depresivni, možda ćete doživeti ovo iznenadno razočaranje. Da li ste se ikada osećali čudno i bezveze nakon što završite projekat na poslu? Možda ste bili iznenađujuće depresivni na kraju semestra u školi kada ste mislili da će vam biti drago što je posao završen. Možda ste se na kraju odmora osećali praznim, čak i ako vam je bilo drago što ste kod kuće. Slično je i sa praznicima…
Kako da prevaziđete osećaj tuge i neraspoloženja posle praznika, saznajte u novom blogu.
Postpraznična depresija – Pozovite dragu osobu
Razgovarajte sa nekim verbalno, a ne slanjem poruka. Razmislite o nekome koga volite da bude u vašoj blizini, sa kim volite da razgovarate ili do koga vam je stalo, i pozovite tu osobu telefonom.
Umesto da se žalite na svoje raspoloženje, razgovarajte sa dragom osobom o tome kako je provela odmor i dogovorite skorašnje druženje, kafu, lep ručak ili večeru i zaokupite svoje misli planiranjem zajedničkih trenutaka.
Izađite iz kuće
Čak i po sivom danu i lošem vremenu, boravak van kuće će vam podići nivo energije.
Šetnja do prodavnice ili pak po obližnjem parku skrenuće vam misli od negativnih emocija i osećanja praznine i pomoći će vam da prevaziđete stanje u kome se trenutno nalazite.
Postpraznična depresija se može prevazići vežbanjem
Ukoliko ste depresivni verovatno vam najviše prija da sedite sami i ne radite ništa. To je potpuno pogrešno!
Pre nego što se predate tom osećaju beznađa, pokušajte da se fizički aktivirate. Idite na trčanje i pokušajte da na taj način izbacite negativne emocije iz svog tela. Bićete prijatno iznenađeni promenom raspoloženja.
Imajte ciljeve na kojima radite!
Gledajte napred, a ne unazad. Razmislite o jednoj stvari koju biste voleli da doživite ove godine. Nije džinovski „životni cilj“ – ali bi moglo da pomogne. Zacrtajte samo jednu stvar koju želite u 2024. i onda napravite plan da to ostvarite. Vaš mozak će biti okupiran planovima za ostvarenje i nećete moći da se fokusirate na negativne emocije.
Pokušajte da radite stvari koje vas ne podsećaju na praznike
Bilo koju aktivnost da radite, da li gledate televiziju ili kuvate omiljeno jelo, izaberite nešto što ni najmanje ne liči na praznike, kako ne biste slučajno upali u mrežu onoga što ste upravo izgubili i što vam je stvorilo osećaj praznine.
I na kraju preuzimanje odgovornosti za svoje raspoloženje najbrži je način da zatvorite vrata toj negativnoj mreži osećanja koja vas preplavljuju.
Ukoliko ne možete samostalno da izađete iz negativnog kruga osećanja i ona počinju da utiču na kvalitet vašeg života, potražite pomoć i savet u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Kratak fitilj – Kako eksplozivnu narav držati pod kontrolom?
Kratak fitilj je sve češća pojava modernog doba.
Svaki čovek je u jednom trenutku svog života osetio ljutnju. Reč je o prirodnoj ljudskoj emociji, koja nas upozorava na određenu pretnju. Ujedno, priprema da odgovorimo na nju.
Međutim, problem nastaje kada se ljutnja često javlja i jačeg je intenziteta. Za takve ljude kažemo da imaju „kratak fitilj“. Izgubljena utakmica omiljenog kluba, konobar koji je pokvario porudžbinu ili spori vozač ispred u saobraćaju – samo su neke od situacija koje mogu da izazovu ljutnju, pa i bes kod ovih osoba.
S obzirom da kratak fitilj narušava međuljudske odnose, kao i fizičko i mentalno zdravlje psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da se sa njim izborite.
Što uzrokuje kratak fitilj?
Kratak fitilj može biti rezultat raznih uticaja, često u kombinaciji jedni sa drugima. Pre svega, vaspitanje je važan faktor. Deca uče posmatrajući odrasle. Ukoliko su česte partnerske svađe pred decom izazvane nekontrolisanom ljutnjom, mališani će ovaj obrazac ponašanja usvojiti kao normalan. Samim tim će u kasnijim godinama ispoljavati ljutnju kao odgovor na mnoge događaje.
Neretko je kratak fitilj uslovljen nekom drugom emocijom, kao što su tuga, nesigurnost, strah, frustracija ili zbunjenost. Tada se javlja kao mehanizam suočavanja, kada osoba ne ume drugačije da se nosi sa intenzivnom primarnom emocijom.
U faktore se svrstava i hronični stres. Konstantna briga oko zadržavanja posla, finansija, strah od neuspeha, kao i razne frustracije mogu biti okidači za čestu ljutnju.
Kratak fitilj ponekad predstavlja simptom nekog poremećaja mentalnog zdravlja. Tu spadaju povremeni eksplozivni poremećaj, određeni anksiozni poremećaji, depresija, opozicioni prkosni poremećaj, bipolarni afektivni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj. Takođe, može biti znak određenih fizičkih bolesti i neuroloških zdravstvenih stanja. Dijabetes, demencija i epilepsija su najčešće.
Kako kratak fitilj držati pod kontrolom?
Uprkos složenoj psihologiji koja stoji iza ispoljavanja nekontrolisane i nepredvidive ljutnje, moguće je pronaći zdrave strategije suočavanja sa ovim jakim emocijama.
Otkrivanje zbog čega se tako lako ili često osećate ljuto je prvi korak u učenju da kontrolišete bes i ljutnju. Vođenje dnevnika može biti korisno u tom smislu, jer vam daje uvid u prošle situacije. Na taj način možete jasno da uvidite koji događaj je izazvao ljutnju. Zatim i da odredite zašto.
Na primer, ako ste se naljutili jer ste zaglavili u saobraćaju, pokušajte da shvatite zašto vas je ta situacija toliko mučila. Da li je to bilo zato što niste dobro spavali prethodne noći, te ste generalno bili nervozni? Zato što ste se tog jutra posvađali sa partnerom i bili zabrinuti za svoju vezu? Možda zato što ste se plašili da ponovo ne zakasnite na posao, te ste se bojali da ne izgubite posao?
Drugi važan korak jeste održavanje zdravih navika. Imajte u vidu da su naše fizičko i mentalno zdravlje usko povezani. To znači da briga o fizičkom zdravlju ima pozitivno dejstvo i na mentalno zdravlje.
Istraživanja pokazuju da bavljenje sportom, čak i rekreativno, oslobađa nas stresa i čini da se osećamo smireno. Zdrava ishrana ima isti efekat, jer smanjuje proizvodnju hormona stresa, kortizola u telu. Svakako, ne treba zaboraviti i kvalitetan san. Ne samo da predstavlja osnovu očuvanja zdravlja, već pomaže telu i umu da se bolje pripreme za upravljanje stresnim situacijama tokom dana.
Jedan od ključnih fizičkih simptoma ljutnje je napetost. Kada počnete da osećate da ste uznemireni, možda ćete primetiti da stežete vilicu ili pesnice i pogrbite ramena. Dok će srce početi brže da vam lupa, a telesna temperatura da raste. U ovakvim trenucima vežbe opuštanja mogu biti korisne. Zahvaljujući njima smanjićete napetost pre nego što ispoljite svoj kratak fitilj.
Najefikasnije vežbe opuštanja su meditacija, progresivna relaksacija mišića, tehnika umirujuće vizualizacije i vežbe brojanja.
Ukoliko sami ne možete da se izborite sa kratkim fitiljem potražite stručnu pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeMehanizmi odbrane – Koje vrste postoje i kao se primenjuju u svakodnevnom životu?
Mehanizmi odbrane predstavljaju svako psihološko sredstvo koje funkcioniše kako bi pružilo zaštitu od neprijatnih osećanja.
Ideja o odbrambenim mehanizmima dolazi iz psihoanalitičke teorije koja ličnost posmatra kao interakciju između tri komponente, a to su Id (Ono), Ego (Ja) i Superego (Nad-Ja). Njihov tvorac je Sigmund Frojd.
Polazeći od svoje teorije, ovaj poznati psihijatar je smatrao da mehanizmi odbrane mogu pomoći ljudima da postave distancu između sebe i pretnji ili neželjenih osećanja, kao što su krivica ili stid. Takođe, istakao je da to nisu pod čovekovom svesnom kontrolom. U stvari, većina ljudi ih primenjuje, a da toga nisu svesni.
Prema psihoanalitičkoj teoriji, kada doživite stresor, podsvest će prvo pratiti situaciju da vidi da li vam može naškoditi. Ako podsvest veruje da situacija može dovesti do emocionalne štete, javljaju se mehanizmi odbrane kao zaštita.
S obzirom da čine prirodni deo psihičkog razvoja identifikovanje koje vrste mehanizama odbrane koristite vi, vaši voljeni, pa čak i vaši saradnici, može vam pomoći u budućim razgovorima i susretima. Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva najčešće.
Poricanje
Poricanje je jedan od najčešćih i najpoznatijih odbrambenih mehanizama. Karakteriše ga odbijanje prihvatanja stvarnosti ili činjenice. Ljudi u poricanju mogu blokirati spoljašnje događaje ili okolnosti iz uma tako da ne moraju da se nose sa emocionalnim uticajem. Drugim rečima, izbegavaju bolna osećanja ili događaje.
Obično se javlja kod osoba koje su doživele gubitak bliske osobe, suočile se sa vešću o teškoj bolesti, kao i kod žrtava nasilja.
Represija
Neugodne misli, bolna sećanja ili iracionalna uverenja mogu da vas uznemire. Umesto da se suoče sa tim mislima, ljudi mogu nesvesno odlučiti da ih sakriju u nadi da će ih potpuno zaboraviti.
Međutim, sećanja ne mogu u potpunosti nestati. Kao posledica njihovog sakrivanja dolazi do promene ponašanja, uključujući i odnose sa drugima.
Projekcija
Projekcija znači prebacivanje spolja, tj. projektovanje psihičkog sadržaja na neki spoljašnji objekat, osobu ili situaciju. Ovi mehanizmi odbrane su tipični za strahove i fobije. Naime, lakše je kloniti se nečeg strašnog što je napolju, nego boriti se sa strahom koji je u nama samima.
Može se javiti i u svakodnevnim odnosima. Na primer, možda vam se ne sviđa novi saradnik. Umesto to da prihvatite, počinjete sve njegove reči i postupke prema vama da tumačite na najgori mogući način.
Regresija
Regresija predstavlja vraćanje na prevaziđene, ranije oblike ponašanja koje je osoba „prerasla“. Najočiglednija je kod male dece. Kada doživi traumu dete može iznenada da počne da se ponaša kao da je beba, te ponovo sisa palac ili mokri noću u krevetu.
Nije redak slučaj da se regresija javi kod odraslih. U nastojanju da se izbori sa neprijatnim događajima osoba počinje da spava sa plišanim igračkama, žvaće kosu, jede hranu za koju misli da će doneti utehu i sl.
Racionalizacija
Racionalizacija je odbrambeni mehanizam kojim osoba pokušava da objasni nepoželjne događaje sopstvenim skupom „činjenica“. Na taj način se oseća prijatno sa izborom koju je napravila, čak i ako je svesna da nije u redu.
Na primer, neko ko nije dobio unapređenje na poslu može reći da ionako ne želi unapređenje.
Sublimacija
Ova vrsta odbrambenog mehanizma se smatra zrelom, pozitivnom strategijom. Ljudi koji se oslanjaju na sublimaciju odlučuju da preusmere snažne emocije ili osećanja u objekat ili aktivnost koja je prikladna i bezbedna.
Na primer, umesto da nastane konflikt u radnom okruženju tokom stresnog radnog dana, odlučite da svoju frustraciju usmerite na čas kik-boksa.
Reaktivna formacija
Ljudi koji koriste ovaj odbrambeni mehanizam prepoznaju kako se osećaju, ali biraju da se ponašaju suprotno od svog instinkta.
Osoba koja reaguje na ovaj način, na primer, može osećati da ne treba da izražava negativne emocije, kao što su bes ili frustracija. Zbog toga bira previše pozitivan način, što preti da preraste u toksičnu pozitivnost.
Intelektualizacija
Intelektualizacija akcenat stavlja na intelektualno, dok teži da sve emocije ukloni iz svojih odgovora. U trenutku kada oseti neprijatnost osoba se ne suočava sa osećanjima koja je ona izazvala, već se fokusira na intelektualiziranje, te previše „razmišlja i filozofira”. Time, zapravo, nastoji da se odbrani od osećanja koja su trenutno neprihvatljiva.
Nažalost, mehanizmi odbrane mogu da postanu patološki, narušavajući kvalitet života. U tom slučaju potražite pomoć psihološkog savetovališta Sana.
Pročitaj Više
Intrapersonalna inteligencija – Zašto je važna i koje su njene karakteristike?
Intrapersonalna inteligencija je jedna od 8 vrsta inteligencija koje je razvio Howard Gardner. Ovaj američki psiholog je u svom delu „Teorija višestrukih inteligencija“ definisao inteligenciju kao „sposobnost rešavanja problema ili razvoja proizvoda, koji su važni u kulturnom kontekstu ili u datoj zajednici“.
Na osnovu te definicije identifikovao je 8 tipova inteligencija koje ljudsko biće ima sa kapacitetom za razvoj. One imaju međusobno dejstvo, ali deluju i samostalno.
Prema Gardneru, intrapersonalna inteligencija je sposobnost istraživanja sopstvenog unutrašnjeg sveta i osećanja. Odnosno, sposobnost samorefleksije, spoznaje svojih snaga i slabosti, kao i osećanja i misaonih procesa koji čine samospoznaju.
S obzirom da intrapersonalna inteligencija može pomoći da se osoba fokusira na planiranje i upravljanje svojim životom psihološko savetovalište Sana vam otkriva njene osnovne karakteristike.
Koje su karakteristike intrapersonalne inteligencije?
Iako će, možda, nekima definicija intrapersonalne inteligencije delovati kao opis za narcisoidni poremećaj ličnosti, postoji velika razlika. Pre svega, osobe sa ovom inteligencijom su zabrinute za okruženje oko sebe, a ne samo za sebe. Zapravo, one počinju da upoznaju druge ljude upoznavajući sebe. Takođe, svesni su svojih prednosti, ali se ne hvale.
Intrapersonalna inteligencija donosi jaku intuiciju i razumevanje sopstvenih osećanja. Samim tim i razumevanje osećanja i misli drugih. Ovi ljudi su spremni da primene ono što nauče u svakodnevnom životu. Često su veoma odlučni da postignu svoje ciljeve bez obzira koliko godina imaju.
Kako vole da provode vreme sami, nije redak slučaj da pokazuju znake introvertnosti. Posebno mlađi u odnosu na svoje vršnjake.
Još jedna značajna karakteristika jeste razumevanje sopstvenih grešaka. Na taj način uče da izbegnu slične situacije u budućnosti. Ujedno poseduju visoku kontrolu besa.
Osobe sa ovom vrstom inteligencije često teže da svoja osećanja i misli izraze na kreativne načine, na primer kroz pisanje ili muziku.
Zašto je intrapersonalna inteligencija važna?
Intrapersonalna inteligencija ide korak dalje od emocionalne inteligencije. Mogućnost razumevanja šta se dešava u vašem umu i svest o svojim emocijama obezbeđuje vam jasno postavljanje ciljeva.
Povezivanje sa drugima, bilo da se radi o kolegama, prijateljima ili porodici, deo je stvaranja smislenog života. Ljudi koji su razvili svoju intrapersonalnu inteligenciju dobri su u međuljudskim odnosima i komunikaciji. Svesni su svojih misli i razumeju da ono što misle direktno utiče na njihov stav prema životu i kako se osećaju o sebi. Sa tim dolazi i razumevanje šta treba da urade da bi promenili svoje okolnosti ili postigli određene ciljeve.
Drugim rečima, sinhronizovani su sa sobom i sposobni da se razvijaju kako se njihov život i okolnosti menjaju.
Intrapersonalna inteligencija omogućava i napredovanje u karijeri. Kada poznajete sebe, ne dozvoljavate da vam spoljni uticaji poljuljaju samopouzdanje. U skladu sa tim kritiku prihvatate kao priliku za poboljšanje, dok vas toksični komentari ne dotiču.
Kako razviti intrapersonalnu inteligenciju?
Howard Gardner smatra da se ljudi ne rađaju sa pojedinim vrstama inteligencije.To znači da možemo da poboljšamo svoje kognitivne veštine kako bismo postigli intrapersonalnu inteligenciju.
Jedan od najlakših načina jeste vođenje dnevnika. Rutinsko beleženje događaja, ali i misli i osećanja pomaže u stvaranju svesti.
Obavezno odvojite vreme za razmišljanje. Nije bitno o čemu mislite. Bićete šokirani uticajem misaonih putovanja tokom kratkih pauza tokom jednog dana.
Važno je da znate da ljudi sa visokom intrapersonalnom inteligencijom mogu razumeti osećanja i misli drugih ljudi. Zbog toga je ključno negovanje društvenih hobija kako biste bili u interakciji sa drugima.
Intrapersonalna inteligencija se razvija kroz učenje i praksu. Ukoliko ne možete sami da pronađete najbolje načine za njen razvoj potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeStres kod žena – Zašto se javlja i koji su simptomi?
Stres kod žena je česta pojava.
Kao odgovor tela na svakodnevne događaje, stres je postao sasvim deo naših života. Može varirati od blagog i kratkoročnog do ekstremnog i dugotrajnog.
Kratkoročna izloženost stresu najčešće ima pozitivno dejstvo. Verovali ili ne, on nas može motivisati da postignemo značajne ciljeve.
Međutim, dugotrajna izloženost stresu predstavlja opasnost. Nažalost, žene imaju mnoštvo privatnih i poslovnih obaveza, te mnoge i ne primete da su izložene destruktivnom dejstvu stresa. Zbog toga hronični stres nekim ženama izgleda kao normalan način života, što je velika greška.
Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako na vreme da ga prepoznate.
Zašto se javlja stres kod žena?
Postoji mnogo uzroka stresa. Pojedini su isti kod muškaraca i žena. Egzistencijalna pitanja, gubitak posla, smrt voljene osobe, suočavanje sa nezdravim vezama, novčani problemi – samo su neki od njih.
Postoje i oni koji su svojstveni samo ženama. Naime, u današnjem društvu, uloge žena često uključuju porodične obaveze, brigu o deci i/ili starijim roditeljima, radne obaveze, kao i druge svakodnevne aktivnosti. Kako se povećavaju zahtevi za ispunjavanje ovih uloga, žene se mogu osećati preplavljene vremenskim pritiscima i neizmirenim obavezama.
Strah od neuspeha je konstantno prisutan, povećavajući nivo stresa. Često žene provode više vremena zadovoljavajući potrebe drugih, umesto da neguju svoje potrebe. Ako funkcionišu pod visokim nivoom stresa, one možda neće ni prepoznati koje su njihove potrebe.
Da li žene i muškarci različito reaguju na stres?
Stres kod žena je izraženiji nego kod jačeg pola. Statistički podaci pokazuju da su žene u većoj meri izložene hroničnom stresu. Takođe, viši je i nivo stresa. Na skali od 10, 28 odsto žena (u odnosu na 20 odsto muškaraca) je prijavilo da se njihov nivo stresa kreće od 8 do čak 10. Pri čemu se kod polovine njih stres povećao u poslednjih 5 godina.
Jasno je da muškarci i žene imaju tendenciju da se nose sa stresom na veoma različite načine – ali zašto? Jedan od najvažnijih razloga za postojanje razlike jesu hormoni. Tri igraju ključnu ulogu: kortizol, epinefrin i oksitocin.
Kada dođe do stresne situacije, hormoni kortizol i epinefrin zajedno podižu krvni pritisak i nivo šećera u krvi. Dok sam kortizol smanjuje efikasnost imunog sistema. Tada na scenu stupa oksitocin, koji smanjuju dalje povećanje proizvodnje kortizola i epinefrina. Na taj način podstiče negujuće i opuštajuće emocije.
Kod žena nivo oksitocina je viši, te se one češće „sprijateljuju“ sa aktivatorima stresa kako bi izbegle dalje nevolje i zaštitile ne samo sebe, već i svoje bližnje.
Muškarci, sa druge strane, imaju manju količinu oksitocina. Zato oni reaguju na stres na uobičajeni „fight or flight“ način.
Koji su simptomi stresa kod žena?
Stres kod žena utiče na sve aspekte kako mentalne, tako i fizičke.
Fizički znaci da je žena pod stresom su česte glavobolje, hronični umor, kožni problemi, uznemireni stomak, bol, naročito u leđima i vratu. Javljaju se i poremećaji spavanja, kao i poremećaji ishrane.
U psihičke simptome svrstavaju se anksioznost, depresija, nagle promene raspoložanje. Prate ih slaba koncentracija, zaboravnost, nemogućnost donošenja odluka. Kod pojedinih žena stres dovodi do razdražljivosti, osećaja da su van kontrole, pa i besa.
Na društevnom nivou primetna je apatija, nedostatak intimnosti, usamljenost, gubitak interesovanja za nekada drage aktivnosti.
Hronični stres kod žena ne treba olako shvatiti, jer može da naruši ne samo kvalitet života, već i zdravlje. Ukoliko ne umete da se same sa njim izborite potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeTemper tantrum – Koji su njegovi uzroci i šta učiniti ukoliko ga vaše dete ima?
Temper tantrum predstavlja razvojni fenomen u odrastanju.
Napadi besa su prirodni tokom ranog detinjstva. To je način pokazivanja jakih emocija, jer dete u početku nije naučeno da ih izrazi na društveno prihvatljiv način.
Iako mnogi stručnajci temper tantrum posmatraju kao prolaznu razvojnu fazu, postoje i oni koji smatraju da je vrsta afektivnog poremećaja. Zapravo, ovaj problem je kroz istoriju različito tumačen. Tako je Sigmund Frojd isticao da se pojavljuje zbog nesvesne potrebe za kažnjavanjem drugih, a izazvan je osećajem krivice usled nemogućnosti ostvarenja željene akcije.
Hajnc Kohut je tvrdio da je u pitanju narcisoidni bes koji se javlja kada je sprečeno grandiozno ponašanje deteta. Dok su pojedini smatrali da je povezan sa ljubomorom zbog rođenja brata ili sestre.
Temper tantrum se javlja obično od 12 do 18 meseci. Simptomi su najizraženiji između 2. i 3. godine, a zatim se smanjuju do 4. godine.
Koji su uzroci temper tantruma?
Temper tantrum nije posledica lošeg vaspitanja, kao što misle oni koji se nikada sa njim nisu suočili. Javlja se bez obzira na stil roditeljstva koji primenjujete. Biološki faktori imaju veći uticaj u razvoju u odnosu na faktore sredine. To znači da postoji genetska predispozicija da se kod nekog deteta jave, a kod drugog ne.
Istraživanja su pokazala i vezu sa neurološkim poremećajima. Pre svega, autizmom, poremećajima pažnje sa hiperaktivnošću, kao i intelektualnim problemima.
U većini slučajeva okidač je neki događaj. Najčešće su to glad i umor. Mada može biti i dosada, želja za pažnjom ili izraz neslaganja sa odlukom roditelja, na primer, odlazak kući iz parka.
Neretko je temper tantrum izazvan nemogućnošću deteta da rečima izrazi svoje potrebe ili želje, jer mu nedostaju verbalne veštine da objasni kako se oseća, pa umesto toga napada.
Kako se ispoljava temper tantrum?
Temper tantrum se opisuje kao prava „eksplozija“ emocija. Vrištanje, plakanje, prkos, ljutnja karakteristični su znaci. Prate ih udaranje, tvrdoglavost, manjak samokontrole, pa čak i nemogućnost kontrole besa i otpor na pokušaj smirivanja.
Ono što je specifično za temper tantrum jeste da simptomi ne prestaju čak ni kada je cilj zadovoljen. Zbog toga oni mogu da traju i nekoliko sati ili se, pak, ponavljaju više puta u toku dana sa kraćim pauzama.
Šta učiniti ako vaše dete ima temper tantrum?
Postoji nekoliko strategija koje stručnjaci preporučuju kod suočavanja sa temper tantrumom.
Prva i najpraktičnija jeste da ostanete potpuno mirni. Kada je vaše dete usred besa, nemojte mu pretiti, držati predavanja ili se raspravljati sa njim. To samo pogoršava situaciju. Kasnije, kada se dete smiri razgovarajte sa njim o njegovom ranijem ponašanju.
Ignorisanje besa je još jedna efikasna strategija. Time ćete svom mališanu staviti do znanja da bes nije prihvatljivo ponašanje, niti će mu pomoći da dobije ono što želi.
Ukoliko možete da predvidite trenutak pre nego što nastupi bes možda ćete uspeti da sprečite da preraste u izliv ljutnje. To ćete postići skretanjem pažnje detetu tako što ćete mu ukazati na nešto zanimljivo ili ga uključite u neku aktivnost.
Nažalost, roditelji se često teško nose sa temper tantrumom kod dece. U tom slučaju najbolje je potražiti stručnu pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeShizoafektivni poremećaj
Shizoafektivni poremećaj je poremećaj mentalnog zdravlja. Karakteriše ga kombinacija simptoma shizofrenije, kao što su halucinacije ili deluzije, i simptoma poremećaja raspoloženja, kao što su depresija ili manija. Upravo zbog toga ovaj poremećaj se često u početku pogrešno dijagnostikuje kao bipolarni poremećaj ili shizofrenija.
Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje shizoafektivni poremećaj može biti bipolarni tip ili depresivni tip. Bipolarni tip uključuje epizode manije i ponekad velike depresije. Dok se kod depresivnog tipa javljaju samo velike depresivne epizode.
Istraživanja pokazuju da je češći od afektivnog poremećaja, ali ređi od shizofrenije. Ipak, ne treba ga zanemariti. Nelečeni shizoafektivni poremećaj može dovesti do problema u funkcionisanju na poslu, u školi i u društvenim situacijama, uzrokujući usamljenost.
Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako na vreme da prepoznate problem.
Koji su uzroci shizoafektivnog poremećaja?
Tačan uzrok nije poznat, te se smatra da shizoafektivni poremećaj nastaje kombinacijom više faktora.
Genetika igra važnu ulogu. To znači da postoji veća verovatnoća da će se razviiti ukoliko u porodici ima članova koji pate ne samo od ovog poremećaja, već i od shizofrenije ili bipolarnog poremaćaja.
Novije studije pokazuju da njegova pojava može biti uslovljena i strukturom mozga. Odnosno, načinom na koji percipiramo stvarnost.
Ne treba zaboraviti ni faktore okruženja. Naime, pojedini stresni događaji, poput smrti drage osobe, razvoda ili gubitka posla, čine osnovu za pokretanje shizoafektivnog poremećaja.
Upotreba nedozvoljenih supstanci, naročito LSD, takođe, se svrstava u potencijalne faktore rizika.
Kako prepoznati shizoafektivni poremećaj?
Shizoafektivni poremećaj ima individualni karakter. Samim tim i simptomi se razlikuju od osobe do osobe. Zavise i od tipa poremećaja.
Ipak, postoje određeni karakteristični znaci. To su, pre svega, halucinacije. One se manifestuju u vidu viđenje ili slušanje stvari koje ne postoje. Zatim, zablude, tj. lažna, fiksna uverenja kojih se osoba drži čak i kada se dokaže da su neosnovana.
Ove simptome često prati neorganizovano razmišljanje. Osoba se može vrlo brzo prebaciti sa jedne teme na drugu ili dati odgovore koji su potpuno nepovezani.
Depresivno raspoloženje je obavezno kod depresivnog tipa. Karakteriše ga osećaj tuge, praznine, bezvrednosti. U težem obliku javljaju se i suicidne misli.
Sa druge strane, kod bipolarnog tipa prisutno je manično ponašanje. Ono podrazumeva osećaj euforije, sa povećanjem energije i smanjenom potrebom za snom. Osoba je preplavljena idejama i različitim mislima, a nije redak slučaj da je spremna i da se upusti u rizično ponašanje.
Kada treba potražiti pomoć?
Shizoafektivni poremećaj može da dovede do brojnih problema u životu. Socijalna distanca, loši međuljudski odnosi, anksiozni poremećaji – samo su neki od njih.
Osobe sa ovim poremećajem imaju problem da zadrže posao, te su mnogi od njih nezaposleni. Egistencijalni problemi uticali su da pojedini čak postanu beskućnici. Povećan je i rizik od bolesti zavisnosti, ali i od pokušaja samoubistva.
Imajući ovo u vidu veoma je važno započeti sa lečenjem na vreme. Terapija podrazumeva kombinaciju farmakoterapije i psihoterapije. Lekovi koji se koriste jesu stabilizatori raspoloženja, antipsihotici i antidepresivi. Dok se od psihoterapije primenjuju kognitivno bihejvioralna terapija i porodična terapija.
Shizoafektivni poremećaj se može držati pod kontrolom uz odgovarajuću terapiju. Zato potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više