Kako zaustaviti preterano razmišljanje?
Kako zaustaviti preterano razmišljanje? Pitanje sa kojim se sreću mnogi ljudi širom sveta. Procenjuje se da 73 odsto odraslih osoba starosti između 25 i 35 godina, kao i 52 odsto ljudi od 45 do 55 godina se susreće sa ovim problemom.
Overthinking, tj. preterano razmišljanje predstavlja prekomerno razmišljanje i analiziranje određene situacije, problema, događaja kako iz naše prošlosti, tako i onih koji tek mogu da se dogode. Iako je razmišljanje i planiranje odraz dobre organizacije i odgovornosti, ovaj način može da preraste u opsesiju, pa i da postane vid hronične zabrinutosti. Kao posledica mentalnog preopterećenja javlja se niz zdravstvenih problema. Najčešće su to anksioznost, depresija i hronična neispavnost. Mada ne treba zanemariti ni komplikacije po fizičko zdravlje, jer dugotrajno preterano razmišljanje ostavlja traga na gastrointestinalni trakt i kardiovaskularni sistem.
Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana daje vam odgovor na pitanje: “kako zaustaviti preterano razmišljanje”.
Prihvatite problem
“Ne mogu da zaustavim mozak”, “Ja sam rob svojih misli”, “Ako sam nesposoban da zaustavim svoje misli, onda sam nesposoban da bilo šta drugo uradim”, “Mozak mi radi bez prekida”, samo su neke od misli koje vode u nezdrave emocije. Zato je prvi korak u zaustavljaju preteranog razmišljanja prihvatanje problema.
Nemojte da zaboravite da je ljudski mozak “programiran” na stalno razmišljanje. On konstantno obrađuje informacije tako da u jednom trenutku može da se pokrene lančana reakcija. Odnosno, jedan loš događaj može da izazove niz misli o sličnim događajima iz prošlosti, koji će se projektovati i na razmišljanja o mogućim neuspesima i razočaranjima u budućnosti.
Upravo shvatanje i prihvatanje ovog toka je polazna osnova za njegovo zaustavljanje. Tek tada ćete se oslobodite besa, straha i anksioznosti koji su prisutni kod prekomernog razmišljanja. Umesto njih razvićete zdrave emocije – brigu, zabrinutost, pa i osećanje tuge i ljutnje, koji će vam pomoći da se fokusirate na rešavanje nastalog problema.
Kako zaustaviti preterano razmišljanje? Primenjujte tehnike zaustavljanja misli i preusmeravanja pažnje
Verni pratilac overthinking-a, negativne automatske misli su jak unutrašnji neprijatelj. Da biste ih pobedili tu je “stop tehnika”. Ona se zasniva na vizualizaciji znaka stop ili glasnom izgovaranju reči “stop”. Na taj način prekinućete lanac preteranog razmišljanja.
Druga korisna metoda jeste preusmeravanje pažnje. Kada primetite da je nastupila lavina negativnih misli možete pozvati blisku osobu koja će vas svojom pričom zabaviti i navesti da zaboravite na problem. U okupiranju pažnje, takođe, pomaže slušanje omiljene pesme ili gledanje filma.
Kako zaustaviti preterano razmišljanje? Aktivirajte svoje telo
Svima su dobro poznate blagodeti fizičke aktivnosti na celokupno zdravlje. One vam mogu pomoći i kod zaustavljanja preteranog razmišljanja. Bez obzira da li je to jak kardio trening, joga, plivanja, obična šetnja ili igranje sa decom i kućnim ljubimcima – i najmanji fizički napor dovodi do dobrog raspoložanja. Samim tim i do sprečavanja razvoja negativnih misli.
Osim fizičkih aktivnosti, efikasne su i vežbe koje stimulišu mozak. To mogu biti igranje karata, rešavanje slagalica i ukrštenica, učenje novog jezika, izrada dekupaža, nakita i drugi ručnih radova.
Nemojte da čekate da vam preterano razmišljanje narušavi kvalitet života, već na vreme potražite savete za njegove prevazilaženje u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Aspergerov sindrom – Kako da ga prepoznate kod deteta?
Aspergerov sindrom predstavlja neurobiološki poremećaj iz autističkog spektra.
Naziv je dobio po bečkom pedijatru Hansu Aspergeru, koji je 1944. godine opisao ponašanje četvorice dečaka sa normalnom inteligencijom i jezičkim razvojem, ali im je nedostajala veština neverbalne komunikacije, nisu pokazivali empatiju i fizički su bili nespretni. Odnosno, imali su ponašanje nalik autističnom. Zbog toga je Asperger svoje otkriće nazvao “autističkom psihopatijom”. Kao njegovu glavnu karakteristiku naveo je društvenu izolaciju, pri čemu je smatrao da se može javiti kod ljudi svih nivoa inteligencije, uključujući i one s mentalnom retardacijom. Međutim, to se u kasnijim istraživanjima pokazalo pogrešnim.
S obzirom da je Asperger svoj rad objavio u nemačkim časopisima tokom Drugog svetskog rata nije dobio šire značanje. Tek 1981. godine, zahvaljujući engleskoj lekarki Lorni Wing, poremećaj je privukao pažnju naučnika. Deset godina kasnije Uta Frith prevela je Aspergerov rad na engleski jezik, a već naredne je postao odvojeno oboljenje.
Pedeset godina od otkrića Aspergerov sindrom je ušao u zvaničnu ICD i DSM klasifikaciju, ali su još uvek ostala nerazjašnjena pojedina pitanja.
Zašto nastaje Aspergerov sindrom?
Tačan uzrok nastanka Aspergerovog sindroma nije otkriven. Smatra se da genetika igra ključnu ulogu. Naime, postoji veći rizik od oboljevanja kod osoba čiji stariji članovi porodice pokazuju simptome slične autizmu, ali u puno blažem obliku. Obično su to problemi sa čitanjem, izražavanjem i socijalizacijom.
Iako je nasledna komponenta potvrđena, specifični gen koji izaziva poremećaj nije utvđen. Zato se nove studije fokusiraju na grupi gena čije varijacije pojedine osobe čine podložnim raznim oblicima autizma. Drugi, pak, radovi pokazuju da varijacija gena nije dovoljna, već je značajan i uticaj spoljašnjih faktora, kojima su bebe bile izložene pre rođenja.
Bez obzira što uzročnik nije pronađen sa sigurnošću se zna da postoje abnormalnosti u mozgu koje pokazuju određene strukturalne i funkcionalne razlike u odnosu na ostalu decu.
Koji su najčešći simptomi Aspergerovog sindroma?
Simptomi Aspergerovog sindroma se javljaju u ranom detinjstvu. Mada se on češće dijagnostifikuje u kasnijim godinama.
Nemogućnost deteta da uspostavi kontakt očima tokom razgovara je jasni znak ovog poremećaja. I dok ga jedna grupa stručnjaka tumači nerazumevanjem značaja gledanja u oči pri komunikaciji, drugi smatraju da je u pitanju manjak samopouzdanja.
Smanjena empatija je drugi karakteristični simptom. Vremenom, deca će naučiti kako da reaguju u pojedinim situacijama, ali i dalje ne mogu da shvate zašto je neko uznemiren ili tužan.
Aspergerov sindrom prate i problemi u sklapanju prijateljstva. Usled smanjenih društvenih veština teško se povezuju sa vršnjacima. Tome doprinosi i abnormalna neverbalna komunikacija koja se manifestuje čudnim izrazima lica, neprirodnim pozama i ponavljanjem pokreta.
Osobe sa ovim poremećajem imaju suženu sferu zanimanja, dok svet oko sebe često pokušavaju da razumeju kroz obrasce i šablone koji su im prepoznatljivi. Prisutne su i slabije motorne funkcije.
Da li se Aspergerov sindrom leči?
Za Aspergerov sindrom, kao i za druge oblike autizma, lek ne postoji. Ipak, uz pravovremenu dijagnostiku život sa ovim poremećajem može se odvijati normalno.
Lečenje obuhvata niz tretmana među kojima je najznačajnija kognitivno bihejvioralna terapija. Trening socijalnih veština uči decu da komuniciraju sa svojim vršnjacima, a govorno jezička terapija da poboljšaju veštinu komunikacije.
Ukoliko se javila depresija ili anksioznost primenjuju se i medikamenti, dok je kod dece sa motornim problemima obavezna fizikalna terapija.
Ako sumnjate da vaše dete ima Aspergerov sindrom potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Perfekcionizam – Šta je i kako se ispoljava?
Perfekcionizam predstavlja karakternu osobinu koja je vezana za visoke standarde i očekivanja. Odnosno, definiše kao “težnja da se bude ili izgleda savršeno ili da se veruje da je moguće postići savršenstvo”. Iako je u početku posmatran kao pozitivna osobina, a ne kao mana, zapravo je koncipiran kao višedimenzionalna i višeslojna crta ličnosti.
Kada prestaje zdrav, a počinje negativan perfekcionizam otkriva vam u ovom blogu psihološko savetovalište Sana.
Adaptivni i maladaptivni perfekcionizam
Adaptivni perfekcionizam je pozitivno orijentisan. Karakterišu ga realni, ostvarivi ciljevi, pa osoba kada ih postigne oseća zadovoljstvo i ponos. Što znači da adaptivni perfekcionisti teže ka savršenstvu, ali ne ugrožavaju svoje samopoštovanje. Na greške ne gledaju kao na pokazatelje sopstvene neadekvatnosti, već ih one motivišu na veće zalaganje, pa i prilagodljivost, kako bi ostvarili cilj.
Maladaptivni perfekcionizam je negativno orijentisan. On postavlja nerealno visoke, a često i nedostižne, ciljeve. Čak i ako se ostvare izostaje osećaj zadovoljstva, jer se smatra da uvek može bolje.
Za razliku od adaptivnog, ovu vrstu perfekcionizma pokreće strah od neuspeha, tačnije težnja da se on izbegne. S obzirom da ličnu vrednost procenjuju na osnovu dostignuća, osobe smatraju da je mišljenje drugih ljudi o njima zasnovano isključivo na postignutom uspehu. Zbog toga su preterano samokritične i pod velikim pritiskom prilikom izvršenja zadataka. Što može da dovede do odustajanja, a nije im nepoznata ni prokrastinacija, tj. odlaganje obaveza.
Šta izaziva negativni perfekcionizam?
Baš kao što stilovi roditeljstva utiču na narcisoidni poremećaj ličnosti, tako se perfekcionizam u većini slučajeva javlja kod ljudi koji su tokom odrastanja kritikovani i za najmanje greške i propuste, a pohvale su izostajale za uspehe. Kako im je stalno ukazivano na nedostatke ne čudi što u kasnijim godinama samo njih i vide.
Perfekcionizam je, danas, veliki problem mladih ljudi jer je jak uticaj socijalnih mreža na samopouzdanje, te se razvija težnja da se u svakom trenutku bude savršen. Mada se može javiti i u zrelom dobu, kada su već postignuti značajni rezultati, pa osoba oseća pritisak da ispuni prethodna dostignuća.
Utvrđena je i veza između perfekcionizma i anksioznosti, kao i perfekcionizma i opsesivno-kompulsivnog poremećaja. Ipak, to ne znači da će se on javiti kod svih koji pate od ovih psihičkih problema.
Da li perfekcionizam može da naruši kvalitet života?
Perfekcionizam tera ljude da se brinu oko postizanja nedostižnih ideala ili nerealnih ciljeva, što često dovodi do mnogih oblika problema prilagođavanja. Perfekcionista svaku grešku gleda kao lični neuspeh, te gubi samopouzdanje. Vremenom, osećaj bezvrednosti može da izazove ozbiljne posledice, uključujući i depresiju i poremećaje ishrane.
Prema Frojdu negativni perfekcionizam vodi ka problemima digestivnog trakta. Naime, stalni pritisak da se bude savršen negativno se odražava na rad sistema za varenje, te su česte mučnine, gađenje, povraćanje, dijareja ili opstipacija. Ove tegobe stvaraju predispoziciju za nastanak oboljenja kao što su čir na želucu, gastritis, ulcerozni kolitis…
Srećom, negativni perfekcionizam se može prevazići. Ovaj put podrazumeva menjanje načina razmišljanja i zaključivanja, kao i postepeno navikavanje na nesavršenost i na ne tako prijatne situacije i emocije.
Ukoliko imate problem sa nerealno visokim kriterijumima potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Strah od promene – Zašto nastaje?
Strah od promene je česta pojava među ljudima širom sveta.
Moderno doba karakterišu stalne promene, razvijaju se nove tehnologije, novi uređaji, pa i nove obaveze kojima moramo da se prilagodimo. Iako se svet oko nas menja i shvatamo da je to jedina konstanta u našim životima mnogi ne žele da je prihvate. Tada promene umesto da budu predmet žudnje postaju izvor straha protiv kog se borimo.
Strah od promene javlja se jer ne možemo predvideti njihov ishod, te smo usmereni na izbegavanje neizvesnosti. Naš mozak više voli predviljive, čak i negativne ishode, pre nego neizvesne koji mogu da predstavljaju pozitivnu promenu.
S obzirom da strah od promene može biti kočeći element u napretku, pa i normalnom funkcionisanju, psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da ga prepoznate i prevaziđete.
Šta je strah od promene?
Metateziofobija predstavlja iracionalan strah koji se javlja pri suočavanju sa novim situacijama ili iskustvima. Ljudi su svesni da je on nerealan, ali ne mogu da ga kontrolišu. Zbog toga se trude da na sve moguće načine izbegnu promene, bez obzira što to dovodi do ometanja ličnog i profesionalnog života.
Kao i kod drugih strahova, prisutna je izražena anksioznost sa približavanjem promene. Prate je napadi panike koji se manifestuju fizičkim simptomima kao što su ubrzani rad srca, prekomerno znojenje i otežano disanje. Osobe koje pate od ovog problema često osećaju i hronični umor, bolove, a razvijaju i depresivne misli.
Kako promena može da donese nepredvidive situacije ljudi radije biraju da ostanu na sigurnom, ma koliko zona komfora bila loša za njih. Upravo to dokazuje činjenica da pojedini ostaju u toksičnoj vezi, jer se plaše da budu sami ili da moraju da idu na sastanke kako bi pronašli novog partnera. Drugi, pak, ostaju na poslu kojim nisu zadovoljni, jer se plaše da započnu novi. Imajući ovo u vidu možemo da kažemo da je strah od promene povezan sa strah od neuspeha.
Zašto nastaje?
Strah od promene može proizaći iz lošeg iskustva iz detinjstva koje je izazvano nekom promenom. Mada je češći slučaj da je rezultat roditeljskog vaspitanja. Naime, odrastati u okruženju u kome se promena vidi kao pretnja dovodi do formiranja stava da je bolje izbeći nego izmeniti nešto u svom životu.
Genetski faktori, takođe, igraju važnu ulogu, kao i sklop ličnosti. Ljudi su predodređeni da vole da imaju kontrolu. Samim tim pojedine promene mogu da stvore osećaj nesigurnosti i gubitka kontrole nad životom, posebno kod onih koji imaju manjak samopouzdanja.
Kako prevazići strah od promene?
Da biste izbegli strah od promene, odnosno nepoznatog trudite se da prikupite što više infomacija. Na taj način u velikoj meri možete predvideti ishod promene, pa i pripremiti se na negativne posledice.
Obično strah nije prisutan od detinjstva, već se javio u nekom trenutku. Zato stručnjaci savetuju da razmislite o prošlim iskustvima i prisetite se kako ste se ranije suočavali sa promenama. Pozitivan stav je osnova za prihvatanje svih neizvesnosti, pa i nesavršenosti. U tome vam mogu pomoći mindfulness tehnike koje će razviti sposobnost prevazilaženja izazova u životu.
Ukoliko, i pored uloženog truda, ne možete sami da prevaziđete strah od promene potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Am I Depressed? 6 Signs You Should Know About
- You’ve been feeling low or irritable for most of the day, every day for two weeks or more. You might have found yourself worrying about past or future events for long periods of time, or simply feeling sad, cross or tearful. Sometimes it’s hard to recognize a gradual change – have others noticed that you don’t seem your usual self?
- You’ve lost interest in activities that you used to enjoy. Perhaps you have been seeing less of your friends or family recently, have stopped going to the gym, or cooking balanced meals. This is really about recognizing changes in what’s normal for you – no one is saying you have to exercise five times a week or eat your greens, but changes in your routine can offer concrete indications that your mood is changing.
- You are struggling to concentrate. You might notice that you struggle to focus when reading or watching television, for example, or to follow the thread of a spoken conversation. This could be affecting your performance at work, or limiting your ability to perform routine tasks such as food shopping. Again, we are looking for a change in what’s normal for you, so if concentration has always been something you find tricky there is little cause for concern.
In three words I can sum up everything I’ve learned about life: it goes on.
– Robert Frost
How to Talk About Your Mental Health
- You’ve been feeling low or irritable for most of the day, every day for two weeks or more. You might have found yourself worrying about past or future events for long periods of time, or simply feeling sad, cross or tearful. Sometimes it’s hard to recognize a gradual change – have others noticed that you don’t seem your usual self?
- You’ve lost interest in activities that you used to enjoy. Perhaps you have been seeing less of your friends or family recently, have stopped going to the gym, or cooking balanced meals. This is really about recognizing changes in what’s normal for you – no one is saying you have to exercise five times a week or eat your greens, but changes in your routine can offer concrete indications that your mood is changing.
- You are struggling to concentrate. You might notice that you struggle to focus when reading or watching television, for example, or to follow the thread of a spoken conversation. This could be affecting your performance at work, or limiting your ability to perform routine tasks such as food shopping. Again, we are looking for a change in what’s normal for you, so if concentration has always been something you find tricky there is little cause for concern.
In three words I can sum up everything I’ve learned about life: it goes on.
– Robert Frost
Which is better, dogs or cats?
- You’ve been feeling low or irritable for most of the day, every day for two weeks or more. You might have found yourself worrying about past or future events for long periods of time, or simply feeling sad, cross or tearful. Sometimes it’s hard to recognize a gradual change – have others noticed that you don’t seem your usual self?
- You’ve lost interest in activities that you used to enjoy. Perhaps you have been seeing less of your friends or family recently, have stopped going to the gym, or cooking balanced meals. This is really about recognizing changes in what’s normal for you – no one is saying you have to exercise five times a week or eat your greens, but changes in your routine can offer concrete indications that your mood is changing.
- You are struggling to concentrate. You might notice that you struggle to focus when reading or watching television, for example, or to follow the thread of a spoken conversation. This could be affecting your performance at work, or limiting your ability to perform routine tasks such as food shopping. Again, we are looking for a change in what’s normal for you, so if concentration has always been something you find tricky there is little cause for concern.
In three words I can sum up everything I’ve learned about life: it goes on.
– Robert Frost
Depression: Not Just for Girls?
- You’ve been feeling low or irritable for most of the day, every day for two weeks or more. You might have found yourself worrying about past or future events for long periods of time, or simply feeling sad, cross or tearful. Sometimes it’s hard to recognize a gradual change – have others noticed that you don’t seem your usual self?
- You’ve lost interest in activities that you used to enjoy. Perhaps you have been seeing less of your friends or family recently, have stopped going to the gym, or cooking balanced meals. This is really about recognizing changes in what’s normal for you – no one is saying you have to exercise five times a week or eat your greens, but changes in your routine can offer concrete indications that your mood is changing.
- You are struggling to concentrate. You might notice that you struggle to focus when reading or watching television, for example, or to follow the thread of a spoken conversation. This could be affecting your performance at work, or limiting your ability to perform routine tasks such as food shopping. Again, we are looking for a change in what’s normal for you, so if concentration has always been something you find tricky there is little cause for concern.
In three words I can sum up everything I’ve learned about life: it goes on.
– Robert Frost