Mentalna iscrpljenost
Mentalna iscrpljenost je, prema definiciji, stanje značajnog mentalnog umora koji negativno utiče na kognitivne procese kao rezultat dugotrajnih stresora. Često je praćena negativnim promenama u našem razmišljanju, koncentraciji i pamćenju, kao i različitim oblicima ponašanja.
Stresori koji dovode do mentalne iscrpljenosti mogu biti dvostruki. Unutrašnji se, obično, vezuju za konstantni perfekcionizam i prevelika očekivanja od sebe samog, dok spoljašnji najčešće dolaze od žongliranja odgovornosti, ali i velikih promena u životu i preživljenih trauma.
Iako je mentalna iscrpljenost simptom dugotrajnog stresa postoji određena razlika. Naime, u stresnim situacijama adrenalin i hormon stresa – kortizol pomažu da brzo reagujemo na uočene pretnje. Nakon toga telo se vraća u normalu. Međutim, kod mentalne iscrpljenosti nivo kortizola i adrenalina ostaje visok tako da vremenom dolazi do narušavanja funkcionisanja, pa čak i do fizičkih tegoba.
S obzirom da je mentalna iscrpljenost čest problem savremenog doba psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako na vreme da je prepoznate.
Mentalna iscrpljenost pogađa i fizičko i mentalno zdravlje čoveka
Simptomi mentalne iscrpljenosti obuhvataju širok spektar kako emocionalnih, tako i fizičkih tegoba.
Nedostatak interesovanja za svakodnevne aktivnosti, kao i nedostatak motivacije na poslu i u privatnom životu karakteristični su emocionalni znaci. Prate ih osećaj malaksalosti, stalna neraspoloženost, a ponekad i razdražljivost, cinizam, sumnja. Osobe koje pate od mentalne iscrpljenosti se brzo iznerviraju i imaju uporni osećaj da će se nešto loše dogoditi. Mogu se javiti i depresija, anksioznost ili samoubilačke misli.
Hronični umor, čak i nakon više sati spavanja u toku noći je karakteristični fizički simptom. Javljaju se i poremećaji spavanja, stalne glavobolje, bolovi u telu i napetost mišića. Zatim, promene u apetitu koje često vode ka poremećajima ishrane, stomačne tegobe, probavni problemi, ali i neobjašnjive ili česte prehlade. Takođe, primetan je visok krvni pritisak ili nepravilnosti u otkucaju srca.
Mentalna iscrpljenost dovodi i do promena u ponašanju. Osobe često ne mogu da se opuste, imaju problema sa koncentracijom i teže da se izoluju od drugih. Pojedini se okreću netipičnim, pa čak i rizičnim aktivnostima, dok drugi rešenje za svoj problem traže u alkoholu i psihoaktivnim supstancama.
Kako pobediti mentalnu iscrpljenost?
Prvi i glavni korak jeste da eliminišete osnovni uzrok vaše mentalne iscrpljenosti. Često možemo smanjiti stres tako što ćemo opustiti sopstvena očekivanja. Ne mora sve biti urađeno savršeno – ili uopšte.
Ukoliko, ipak, nije moguće da u potpunosti otklonite ono što vas opterećuje, pokušajte da smanjite vreme koje trošite na to. Odnosno, napravite balans između poslovnih i privatnih obaveza. Nemojte da zaboravite da slušate svoje telo, te da napravite pauzu ili usporite tempo svaki put kada osetite da vam je to potrebno.
Redovna fizička aktivnost pospešuje lučenje hormona sreće tako da podstiče i dobro raspoloženje. Istovremeno, daje vam dodatnu energiju i reguliše san. Zato obavezno pronađite vremena za vežbanje ili, makar, redovnu šetnju. Preporučljivo je da praktikujete i mindfulness tehnike kako biste se ne samo opustili, već i naučili da se izborite sa svim stresnim situacijama.
Isprobavanje novih stvari je još jedan način da pobedimo mentalnu iscrpljenost. Naime, odrasli ljudi retko imaju vremena da započnu neki novi hobi ili otkriju novu veštinu. Upravo izlazak iz zone komfora i smanjenje svakodnevnice uz telefon i TV, pruža vam šansu da naučite nešto novo, ali i da osetite priliv zadovoljstva i mentalne snage.
Nažalost, mentalna iscrpljenost je kompleksni problem, sa kojim se često ne možemo sami izboriti. Zato na vreme potražite i stručnu pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišePoremećaji mišljenja
Poremećaji mišljenja predstavljaju svaki poremećaj u spoznaji koji negativno utiče na jezik i misaoni sadržaj, a time i na komunikaciju.
Mišljenje je, prema definiciji, psihička funkcija kojom čovek zadovoljava svoje biološke, socijalne i saznajne potrebe. Naime, koristeći misaone operacije, kao što su komparacija, analiza, sinteza, apstrakcija, konkretizacija i zaključivanje, čovek sagledava svet oko sebe.
Iako mišljenje smatramo normalnom aktivnošću našeg mozga, ono u nekim situacijama može da dovede do neslaganja i nesporazumevanja sa društvom, pa i negativnog ponašanja.
S obzirom da su poremećaji mišljenja česta pojava psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da ih prepoznate.
Poremećaji mišljenja prema formi
Formalni misaoni poremećaj (FTD) je poremećaj oblika ili strukture misli. Poznat je i kao neorganizovano mišljenje, jer dovodi do neorganizovanog govora. Predstavlja jednu od vodećih karakteristika shizofrenije i drugih psihoza. Mada se može javiti i kod poremećaja raspoloženja, demencije i neuroloških bolesti.
Najčešći poremećaji mišljenja prema formi su patološka opširnost, usporeni misaoni tok, ubrzani misaoni tok, misaoni blok, perseveracija, salata od reči.
Patološka, bolesna, opširnost je nemogućnost odvajanja bitnog od nebitnog. Nastaje kao posledica gubitka procene informativne vrednosti misaonog sadržaja, tako da sporedne stvari postaju ciljne. Odnosno, iznosi se niz nevažnih informacija, te ključne misli nestaju, a sadržaj gubi smisao.
Usporeni misaoni tok, baš kao što naziv kaže, karakteriše usporen govor, oskudan i obično vezan samo za određene teme. Izražavanje prati tih, nemodulisan glas. Ovaj poremećaj je čest kod ljudi koji se bore sa depresijom.
Ubrzani misaoni tok predstavlja potrebu za neprestanim pričanjem, sa bujicom reči koje se brzo smenjuju, bez prethodnog završetka misli, tako da se gubi celovitost razgovora. Pored logoreja, može imati i ekstremni oblik koji se ispoljava kao „skok ideja“ (fuga idearum). Ovaj poremećaj se sreće kod maničnih osoba.
Misaoni blok označava prekid kontinuiranog pričanja. Prekid toka pri izlaganju se često javlja i kod osoba koje ne pate od poremećaja mišljenja. Pri čemu nakon podsećanja sagovornika lako vraćaju započete misli. Za razliku od njih, osobe sa poremećajem misaonog bloka, prekid ne mogu da prevaziđu.
Perseveracija je pojava nevoljnog ponavljanja određene reči ili rečenica. Javlja se kao posledica nemogućnosti pamćenja izgovorenih reči, uprkos nastojanjima da se izgovori nešto drugo.
Salata od reči predstavlja izgovaranje potpuno besmislenih i nepovezanih reči i rečenica. U pitanju je najteži oblik poremećaja mišljenja prema formi i vezuje se za shizofreniju.
Poremećaji mišljenja prema sadržaju
U osnovi poremećaja misaonog sadržaja su nenormalna verovanja i ubeđenja, te osoba doživljava višestruke, fragmentirane zablude. Pored shizofrenije, javlja se i pri opsesivno-kompulzivnom poremećaju i maniji.
U ovu grupu spadaju precenjenje ideje, prisilne misli i sumanute ideje.
Precenjenje ideje prepoznaju se po preteranoj zaokupljenosti jednom temom, te se sve drugo ostavlja po strani u razgovoru.
Prisilne, tj. opsesivne misli predstavljaju nametljive, neželjene i ometajuće misli koje se ponavljaju. Osoba je svesna njihovog negativnog efekta, te pokušava da se izbori sa njima, ali bez uspeha. Zbog toga ovaj poremećaj često prati manjak samopouzdanja, stid, pa i anksioznost.
Sumanute ideje su zablude nastale na bolesnoj osnovi. Što znači da nemaju pokrića u stvarnim činjenicama. S obzirom da osoba čvrsto veruje u njih, zalaže se za svoje ideje, bez obzira na drugačije stavove drugih. Ovaj poremećaj se najčešće manifestuje sumanutim idejama o proganjanju, sumanutim idejama ljubomore, sumanutim idejama veličine, hipohondrijskim sumanutim idejama…
Poremećaji mišljenja mogu da naruše kvalitet života, zato potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeŠta je eritrofobija?
Eritrofobija je preterani strah od crvenjenja pred drugima.
Svi smo makar jednom u životu iskusili osećaj kada nam lice crveni. Javlja se automatski, kao reakcija borbe ili bekstva, i predstavlja nevoljnu reakciju koju pokreće simpatički nervni sistem. Kada smo anksiozni ili posramljeni, naša tela su preplavljena epinefrinom, poznatim kao adrenalin, koji dovodi do fizioloških simptoma.
Osim što povećava broj otkucaja srca, potiskuje probavni sistem i inhibira bol, epinefrin može delovati i kao vazodilatator na određenim krvnim sudovima. Zbog toga dolazi do širenja krvnih sudova i povećanja protoka krvi i kiseonika kroz određene delove tela, posebno na licu tako da koža na obrazima postaje crvena.
Većina ljudi svesna je da će ovaj neprijatni osećaj brzo nestati. Međutim, postoje oni koji se suočavaju sa preteranim, iracionalnim strahom od crvenila.
Zašto nastaje eritrofobija?
Istraživanja su pokazala da eritrofobija, obično, počinje u ranom detinjstvu. Da bi u tinejdžerskim danima postala izraženija. Nažalost, nisu otkriveni tačni uzroci ovog problema.
Smatra se da je pokretač socijalna anksioznost. Naime, osobe sa socijalnom anksioznošću često se ne osećaju prijatno u društvenim situacijama, čime je veća verovatnoća da će pocrveneti. Samim tim, postoji i izraženi strah da će ih drugi zbog toga osuditi ili ismejati. Strah generalno nije od same reakcije crvenila, već od pažnje koju bi ona mogla privući kod drugih. Crvenilo na licu skreće pažnju drugih, a to je poslednja stvar koju žele ljudi koji pate od socijalne anksioznosti.
Studije pokazuje da eritrofobija može biti i naslednog karaktera. Što znači da je veća opasnost od nastanka ukoliko je već registrovana u porodici.
Kao uzrok navodi se i traumatično iskustvo povezano sa crvenjenjem u prošlosti. Na primer, ako je osoba u detinjstvu bila ismejana zbog crvenjenja, kažnjena zbog toga ili, pak, okvalifikovana kao „slabić“.
Manjak samopouzdanja, takođe, može da pokrene iracionalni strah od crvenjenja. Razlog leži u činjenici da nesigurni ljudi pridaju preteran značaj tuđem mišljenju o sebi samima i skloniji su negativnijim sudovima.
Kako prepoznati strah od crvenjenja?
Najjači simptom straha od crvenila, zapravo, je samo crvenilo. Kako budete primetili da gubite kontrolu nad situacijom, verovatno ćete postajati sve crveniji i crveniji.
Eritrofobija dovodi i do uobičajenih simptoma fobija, kao što su drhtanje, znojenje, ubrzan rad srca, mučnina i otežano disanje. Vremenom, razvija se anksioznost u očekivanju da ćete početi da crvenite. Stalni osećaj brige prate problemi sa koncentracijom i poremećaji spavanja, te nije redak slučaj da počnete da izbegavate određene društvene situacije, a u ekstremnim slučajevima, uopšte izbegavate izlaske iz kuće. Zato se strah od crvenjenja često tumači kao socijalna fobija.
Kako otkloniti strah od crvenjenja?
Eritrofobija utiče na kvalitet života, te je neophodna stručna pomoć.
Osnovu lečenja čini kognitivno bihejvioralna terapija, koja ima zadatak da nauči osobu kako da upravlja svojom eritrofobijom. Ujedno, pomaže da razume svoja osećanja, kao i odgovore na njih, te da može pravilno da postupi kada se ponovo budu javili.
Druga važna metoda jeste terapija izloženosti. Ona uključuje izlaganje strahu u bezbednom okruženju kako bi se preokrenuo odgovor na taj isti strah.
Ukoliko patite od eritrofobije potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Poremećaj kontrole impulsa
Poremećaj kontrole impulsa prema definiciji predstavlja „nesposobnost suzdržavanja od izvođenja nekog poriva ili nagona koji je opasan za druge ili za samu osobu“. Pre izvođenja javlja se rastuća napetost i nervoza, pa i uzbuđenje, dok nakon izvršenja osoba oseća zadovoljstvo i olakšanje.
Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku o mentalnim poremećajima (DSM-IV), poremećaj kontrole impulsa se javlja u različitim oblicima. Najpoznatiji su intermitentni eksplozivni poremećaj, kleptomanija, piromanija, patološko kockanje i trihotilomanija.
Istraživanja pokazuju da se sa njima suočava oko 9 odsto svetske populacije. Pri čemu patološko kockanje, piromanija i intermitentni eksplozivni poremećaj češće pogađaju muškarce, a kleptomanija i trihotilomanija su pre sreću kod žena.
Intermitentni eksplozivni poremećaj
Intermitentni eksplozivni poremećaj predstavlja poremećaj koji karakterišu ekstremni nekontrolisani izlivi besa koji nisu adekvatni situaciji. Prati ih agresivno ponašanje koje često dovodi do uništavanja imovine ili povređivanja druge osobe.
Napadi besa obično traju manje od jednog sata, sa nizom telesnih simptoma, kao što su znojenje, tremor, stezanje u grudima, ubrzano lupanje srca. Da bi nakon završetka napada osoba osetila olakšanje. Kod pojedinih se ubrzo javlja i osećaj krivice.
Poremećaj kontrole impulsa koji dovodi do nelegalnih radnji
Klemptomanija je poremećaj kontrole impulsa koji se manifestuje krađom, koja nije izazvana materijalnom potrebom, već porivom. Na prirodu poremećaja ukazuje i sam naziv. Naime, ime potiče od grčkih reči „kleptein“, što u prevodu znači „krasti“ i mania, tj. „manija“.
U više od polovine slučajeva, klemptomanija se posmatra kao opsesivno kompulzivni poremećaj, a ređe kao poremećaj raspoloženja ili bolest zavisnosti.
Glavni pokretač su preživljena trauma u detinjstvu i loši porodični odnosi, te kleptoman želi time da nadomesti toplinu roditelja koju nije imao tokom odrastanja. Ponekad je povezana i niskim samopoštovanjem i seksualnim nezadovoljstvom.
Poremećaj kontrole impulsa koji je opasnost i za okolinu
Piromanija je namerno i smišljeno podmetanje požara više od jednog puta, koje je izazvano porivom. Osobe sa ovim poremećajem uživaju u svom delu, a često su i opčinjeni požarima, te ih privlači sve u vezi njih.
Iako su mnogi piromani mentalno zaostale ili starije osoba, postoje i oni sa oslabljenom kontrolom impulsa, koja često proizilazi iz osvete ili seksualne frustracije.
Patološko kockanje
Patološko, tj. kompulzivno kockanje se definiše kao preterana, patološka vezanost i nekontrolisani poriv da se uključi ili istraje u ponašanju vezanom za kockanje. Njemu čovek ne može sam da se odupre uprkos štetnim negativnim posledicama, koje neretko podrazumevaju ozbiljne finansijske gubitke i pogoršanje kvaliteta života.
Tačan uzrok za ovaj poremećaj kontrole impulsa nije otkriven, te se posmatra kao kombinacija bioloških, psiholoških i socijalnih faktora. Obično počinje iz radoznalosti, dosade i želje za zabavom. Mada nekima kockanje predstavlja beg od problema. Nije redak slučaj da je pokretač i neki psihički problem.
Trihotilomanija
Trihotilomanija je poremećaj kontrole impulsa koji se manifestuje neodoljivom potrebom da se iščupa sopstvena dlaka. Ovaj poriv nije vezan samo za dlake na glavi, već na čitavom telu. Što znači da uključuje i čipanje brade, obrva, trepavica, malja na grudima, nogama, rukama, ispod pazuha, pa i u stidnoj regiji.
Mnoge osobe sa ovim problemom pokazuju i karakteristične kompulzije kod OKP-a, poput brojanja, proveravanja i pranja, te se trihotilomanija često povezuje sa opsesivno kompulzivnim poremećajem. Taj stav potkrepljuje i činjenica da se često ova 2 poremećaja sreću u jednom porodici.
Pored genetske predispozicije, kao uzročnici se navode i stresni događaji, depresija, anksioznost, kao i hormonske promene, jer se trihotilomanija najčešće javlja u periodu adolescencije.
Ukoliko se suočavate sa nekim poremećajem kontrole impulsa potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Kako preboleti raskid?
Kako preboleti raskid? Pitanje koje je svako makar jednom u životu postavio.
Ljubav je najdivnija stvar na svetu. Nažalost, neke od njih nemaju srećan kraj, te se parovi moraju suočiti sa raskidom. Bez obzira da li već duže vreme u vašoj vezi vladaju ljubavni problemi ili je kraj došao iznenada, ovaj događaj nimalo nije prijatan ni za koga.
Rastanak nije samo prekid odnosa sa voljenom osobom, već i gubitak planova, snova i nada koje ste delili sa njom. Kraj veze označava i velike promene u životu. Pored vaše dnevne rutine, druženja, obaveza i mnoge aktivnosti su izmenjene. Imajući u ovo vidu ne čudi što ljudi osećaju razočaranje, tugu, gorčinu neuspeha, pa i strah od samoće, dok se kod pojedinih, pak, javlja strah od bliskosti.
Ovakva osećanja su sasvim normalna reakcija na gubitak voljene osobe. Ma koliko delovalo bolno, neće potrajati zauvek, ali je potrebno vreme. Zato vam psihološko savetovalište Sana daje odgovor na pitanje: „kako preboleti raskid“.
Dozvolite sebi da budete tužni
Ako pokušavate da zaboravite na raskid i pretvarate se kao da se to nikada nije dogodilo, samo odlažete proces preboljevanja. Izbegavanje problema ne vodi rešenju, pa ni odlaganje suočavanja sa raskidom neće vam pomoći. Naprotiv! Samo ćete produžiti period tuge i patnje.
Da biste krenuli dalje morate osetiti sve emocije koje dolaze sa završetkom veze. Zahvaljujući njima otkrićete šta vam je, zaista, potrebno u ljubavi. Šta ste se nadali da ćete dobiti iz te veze? Da li je to bila želja da se osećate vrednim, voljenim ili da imate nečiju sigurnost? Kada pronađete odgovore na ova pitanja znaćete i kako da se postavite u narednoj vezi, tj. da ne ponavljate iste greške.
Kako preboleti raskid? Ograničite društvene mreže
Svi smo svesni da je u modernom dobu uticaj društvenih mreža ogroman. Zato stručnjaci savetuju da u periodu privikavanja na gubitak svedete upotrebu Facebooka i Instagrama na minumum.
Proveravanje profila bivšeg partnera je jedna od najčešćih grešaka koju mnogi čine. Ne samo da će produžiti vašu patnju, već će izazvati nedostajanje, te ćete doći u iskušenje da se ponovo javite.
Čak i ako ne pratite društvene aktivnosti voljene osobe, društveni mediji i dalje mogu doprineti negativnim emocijama. Gledanje slika srećnih parova, veridbi i venčanja je okidač za njih, koji će vas odvesti u poređenje vaše veze sa ljudima sa fotografija.
Kako preboleti raskid? Posvetite se sebi
Raskidi neretko ostavljaju traga na mentalno zdravlje. Problemi sa spavanjem, pad koncentracije, promene raspoloženja, apatija – samo su neke od posledica.
Da biste sprečili njihovu pojavu veoma je važno da brinete o sebi. Emocionalna briga uključuje postavljanje emocionalnih granica, meditiranje, jačanje samopouzdanja, bavljenje stvarima koje vas čine srećnim, druženje sa dragim ljudima, kao i otkrivanje novih iskustava.
Upravo ova nova iskustva uveravaju vas da postoje i druge mogućnosti u životu, a ne samo one koje ste gradili sa bivšim. Bilo da se radi o putovanju na koje ste oduvek želeli da odete, učenju nove veštine ili jednostavno, čitanju romana koji dugo čeka na polici – svaka nova aktivnost stvara pozitivno iskustvo koje je put ka sreći.
Svakako, nemojte zaboraviti na praktičnu brigu o sebi. Zato ne preskačite obroke, spavajte dovoljno i ne odlažite svoje radne obaveze.
Ukoliko sa tugom nakon raskida ne možete sami da se nosite potražite stručnu pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Šta je imposter sindrom?
Imposter sindrom predstavlja psihološku pojavu u kojoj pojedinac sumnja u svoje veštine, talente ili dostignuća, bez obzira na obrazovanje i iskustvo. Sumnju prati uporan unutrašnji strah da će biti razotkriven kao prevarant, koji nije realan.
Naziv potiče od engleske reči „imposter“, što u prevodu znači „varalica, preverant“. Zbog toga je imposter sindrom poznat i kao fenomen varalice ili sindrom uljeza. Termin je prvi put uveden u nauku 1978. godine kada su dr Pauline R. Clance i dr Suzanne A. Imes ovoj pojavi posvetile svoj naučni rad „Fenomen uljeza kod visoko uspešnih žena: dinamika i terapeutska intervencija“.
Svoje objašnjenje zasnovale su na istraživanju 150 veoma uspešnih žena koje su se osećale kao prevaranti u pogledu svog obrazovanja i intelekta. Uprkos tome što su ih i kolege cenile, a one imale neosporne akademske uspehe, svoje uspehe pripisivale su sreći.
S obzirom da su u istraživanju učestvovale samo žene u početku je smatrano da imposter sindrom pogađa samo lepši pol. Međutim, 2 decenije kasnije je otkriveno da se sa njim susreću i muškarci, i to visokoobrazovani – menadžeri, direktori, naučnici…
Zašto nastaje imposter sindrom?
Iako nisu utvrđeni tačni uzroci, brojne studije su pokazale da je sindrom prevaranta povezan sa brojnim faktorima, naročito u okviru porodice. Naime, stilovi roditeljstva koje karakteriše stalna kontrola ili previše zaštitnički stav mogu da izazovu problem. Takođe, pritisak roditelja da dete bude najbolje, kao i kritika svake greške pokretači su fenomena varalice u kasnijem dobu.
Verovali ili ne, obrazovanje se svrstava u potencijalne uzročnike. Problemi sa učenjem na fakultetu, nakon godina laganog savladavanja znanja u osnovnoj i srednjoj školi, nameću mišljenje da su kolege pametniji.
Određene osobine ličnosti povezane su sa većim rizikom od imposter sindroma. Tu, pre svega, spadaju manjak samopouzdanja koji se odnosi na uverenje u sposobnost uspeha. Zatim, perfekcionizam i neuroticizam, iz kojih preizilaze nesigurnost, napetost i osećaj krivice.
Strah od neuspeha je usko povezan sa sindromom uljeza, kao i socijalna anksioznost. Mada može proisteći i iz depresije i drugih psihičkih problema.
Kako prepoznati imposter sindrom?
Imposter sindrom predstavlja sukob između sopstvene percepcije o samom sebi i načina na koji vas drugi vide. Zbog toga osobe koje pate od njega nastoje, prekomernim radom i zalaganjem, da prekriju svoje nedostatke. Trude se da ljudi ne vide njihov neuspeh, a kada se dogodi imaju jak osećaj krivice.
Svaki svoj uspeh tumače kao splet slučajnosti i srećnih okolnosti, dok greške, pa čak i veoma male, intenziviraju uverenje u nedostatak inteligencije i sposobnosti.
Kako prevazići imposter sindrom?
Prvi korak jeste prihvatanje postojanja problema. Tek onda možete krenuti u učenje kako da potražite i prihvatite pomoć od drugih, kako da ne upoređujete sebe sa drugima, kao i da ne dozvoljavate da sumnja kontroliše vaše postupke. Istovremeno, otkrićete svoje vrednosti. Samim tim, shvatićete da u pojedinim situacijama ste vi sami zaslužni za postignuti uspeh.
Imposter sindrom ne treba olako shvatiti, jer može da naruši kvalitet života. Zato, čim uvidite sa čim se suočavate, potražite stručnu pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeKockanje – Kada razonoda preraste u zavisnost?
Kockanje je, prema, definiciji, preterana, patološka vezanost kojoj čovek ne može sam da se odupre tako da je postala centralni deo njegovog života, bez obzira na svest da dovodi do ozbiljnih ličnih ili socijalnih posledica.
U početku, kockanje je posmatrano kao poremećaj kontrole impulsa, a ne kao zavisnost. Tek je u novije doba svrstano u Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje, kao jedna od šest kategorija poremećaja kontrole ponašanja.
Kockanje spada u široko rasprostranjene bolesti zavisnosti. I dok je ranije vezivano samo za jači pol, novi statistički podaci pokazuju da se sa ovim problemom suočavaju kako muškarci, tako i žene. Pri čemu se kod muškaraca razvija znatno ranije, najčešće u 20-im godinama, a kod žena u proseku oko 34. godine života.
Postoje izvesne razlike među polovima i u načinu razvijanja ove zavisnosti. Tako su muškarci, obično, „akcioni kockari“, jer favorizuju blek džek i poker. Dok su pripadnice lepšeg pola „izbegavajući kockari“, koji radije biraju igre zasnovane na sreći.
Kockanje je poznato od davnina
U savremenom dobu dovoljan je samo jedan klik na pametnom telefonu ili računaru koji će vas odvesti u online klađenje. Samim tim, omiljena zabava vrlo lako može da preraste u ozbiljni problem koji zahteva lečenje.
Iako se, zbog povećanog broja registrovanih slučajeva, čini da je kockanje moderna zavisnost, zapravo, postoji od davnina. Još su pre Nove ere širom Kine postojale brojne kockarske kuće. Najpre je klađenje bilo orijentisano na borbe životinja. Kada je u 9. veku nastalo kartanje, kockanje je dobilo novi oblik. Da bi vek kasnije pažnju privukle loto igre.
Mnogi stručnjaci ističu da je kockanje postalo globalni problem zavisnosti još u 17. veku. Naime, 1638. godine otvoren je u Veneciji prvi kazino tako da je kockanje podignuto na viši nivo. Čime je stvoren put nastajanju različitih tipova kockarske ličnosti.
Koji su uzroci kockanja?
Tačan uzročnik nije otkriven, te se kockanje posmatra kroz niz bioloških, psiholoških i socijalnih faktora.
Radoznalost, dosada i želja za zabavom navode se kao glavni pokretači, naročito kod mlađe populacije. Kod žena često se razvija iz usamljenosti.
Disfunkcionalna porodica ima direktni uticaj na zavisnost. Što znači da je veća verovatnoća da će se razviti kod osoba kojima je jedan od roditelja bio kockar.
Nije redak slučaj da kockanje započne kao beg od stvarnosti. Odnosno, kao želja da se makar na tren zaboravi surova realnost, a u pojednim situacijama i psihički problemi koji su izazvani nekom traumom ili emocionalnim događajem.
Kako prepoznati zavisnika od kockanja?
Baš kao zavisnost od interneta, tako se i zavisnost od kockanja sporo razvija, te znaci u početku nisu jasno vidljivi.
Vremenom, primetno je drugačije ponašanje, preokupacija različitim kockarskim igrama, dok se zanemaruju hobiji i staro društvo. Usled konstantnog pritiska da nabavi novac za kockanje, osoba postaje nervozna, razdražljiva, a nije isključeno ni agresivno ponašanje. Laganje, pozamljivanje novca, kao i prodaja vrednih stvari iz doma, takođe, ukazuje na kockarsku zavisnost. Pojedini su čak spremni da kradu kako bi zadovoljili potrebu za ulaganjem sve većih iznosa.
Kockanje ostavlja posledice i po zdravlje. Glavobolje, poremećaji spavanja, problemi sa probavom, gubitak apetita, kardiovaskularne i kožne bolesti – samo su neki od posledica ove zavisnosti. U kasnijim fazama dolazi do slabljenja koncetracije, depresije, pa i samoubilačkih misli.
Imajući u vidu ozbiljnost posledica, zavisnost od kocke ne treba olako shvatati. Zato na vreme potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Toksičan stid – Šta je i kada je potrebno potražiti pomoć
Toksičan stid je česta pojava u modernom dobu.
Većina ljudi je u nekom trenutku osetila stid. Obično se javlja zbog izgovorenih reči ili stvari koje su učinili, a smatraju ih pogrešnim. Javlja se i kada se osećamo ranjivo, pa i izgubljeno ili poniženo.
Međutim, ukoliko ova osećanja postanu intenzivnija mogu da pređu u trajno stanje koje postaje sastavni deo čovekove predstave o sebi. Tada je reč o nezdravom stidu.
Toksičan stid, kako se još naziva, predstavlja negativnu samoevaluaciju koja vas tera da preispitate svoju vrednost. Najčešće se razvija još u detinjstvu, jer smo u tom periodu razvoja najpodložniji kritikama roditelja, nastavnika i drugih odraslih osoba. Vremenom, počinjemo da verujemo da naša vrednost zavisi od spoljašnjih varijabli.
Nezdravi stid se može javiti i u kasnijim godinama, kao posledica gaslajting-a, fizičkog ili emocionalnog zlostavljanja, kao i nekog psihičkog problema, poput depresije ili anksioznosti.
Koja je razlika između toksičnog i „normalnog“ stida?
Zdravi stid se javlja kao odgovor na pogrešno postupanje ili razmišljanje o nečemu za šta verujete da je nemoralno. Što znači da se vezuje za jedan događaj i traje nekoliko dana.
Za razliku od njega, toksičan stid je hroničan. Nije vezan za konkrektan događaj, već za samu ličnost, te ga mogu pokrenuti misli. Osobe koje pate od ovog problema smatraju da sa njima nešto nije u redu, umesto da pomisle da su „učinile pogrešnu stvar“.
Mnogi, čak, nisu ni svesni da doživljaju toksičan stid, jer je duboko ukorenjen u njihovim umovima. Mada se može prepoznati po određenim znacima. Karakteriše ga, pre svega, osećaj bezvrednosti. Zatim, preterana briga šta drugi misle o vama, kompleks niže vrednosti, stalno isticanje svojih negativnih osobina. Često ih prati perfekcionizam koji nastaje iz straha od neuspeha.
Negativni efekti toksičnog stida
Kada postoji neravnoteža između stida i drugih emocija, stid se može internalizovati i navesti vas da reagujete besom. Ako ova osećanja postanu norma, pribegavanje automatskoj ljutnji, takođe, postaje normalno ponašanje.
Drugi ljudi, pak, pribegnu korišćenju drugih neprilagođenih mehanizama za suočavanje, kao što su zloupotreba alkohola ili droga, samopovređivanje, rizično ponašanje. Neretko se javljaju i poremećaji ishrane, tj. prejadanje ili potpuni gubitak apetita.
U većini slučajeva toksičan stid je udružen sa smanjenim samopouzdanjem. Kao posledica toga dolazi do socijalne izolacije, problema u međuljudskim odnosima, naglih promena raspoloženja, pa i anksioznosti i depresije.
Kako se osloboditi toksičnog stida?
Prvi korak ka rešavanju ovog problema jeste da se sa njim suočite. Morate priznati svoja osećanja. Ujedno, trebate razumeti okidače koji dovode do njih. Najlakši način da saznate šta pokreće toksičan stid jeste vođenja dnevnika. Beleške će vam pomoći da razmislite o događajima, situacijama, ljudima ili frazama koje su izazvale stid.
Imajte u vidu da nezdravi stid može biti toliko intenzivan da vas primora da reagujete. Zato naučite kako da posmatrate svoje misli, da ih preformulišete, ali ne i da reagujte na njih. Veoma je važno da prihvatite svoje greške, da učite iz njih, a ne da sebe osuđujete što ste dozvolili da vam se dese.
Toksičan stid može ozbiljno da naruši kvalitet života, te je najbolje da potražite pomoć psihološkog savetovalište Sana u borbi sa njim.
Pročitaj Više