Visokokonfliktne ličnosti – Kako se suočiti sa njima?
Visokokonfliktne ličnosti su česta pojava. Zapravo, svako od nas je u jednom trenutku ispoljio visoko konfliktno ponašanje. Najčešće je to bilo u situacijama kada smo osećali da ne možemo da ih kontrolišimo ili kada smo pretrpeli neko razočarenje.
S obzirom da ovakvo ponašanje nije uobičajeno vrlo brzo bismo uvideli svoju grešku i izvinili se osobi koju smo ugrozili. Međutim, pojedinim ljudima konfliktno ponašanje predstavlja obrazac koji se konstantno ispoljava. U pitanju je intenzivni, ponavljajući sukob u odnosima u kojima se povećava konflikt umesto da se rešava.
Ovaj obrazac se obično dešava iznova i iznova u mnogo različitih situacija sa mnogo različitih ljudi. Pitanje koje se u tom trenutku čini konfliktnim nije ono što povećava sukob. „Problem“ je ličnost sa visokim konfliktom i način na koji ona pristupa rešavanju problema.
Zašto se javlja visoko konfliktno ponašanje?
Tačni uzroci nisu utvrđeni. Ipak, stručnjaci uključuju nekoliko faktora koji mogu da dovedu do visoko konfliktnog ponašanja.
Prvi na listi je genetika. Istraživanja pokazuju da razvoj visokokonfliktne ličnosti može imati genetsku komponentu. To znači da je veća verovatnoća da će se javiti ukoliko u porodici već postoji osoba sa ovim problemom.
Fizičko ili psihičko zlostavljanje, takođe, je čest pokretač. Mada i druge vrste traumatskih iskustava mogu da doprinesu razvoju ovakvog ponašanja.
Visokokonfliktne ličnosti se mogu razviti iz nekih mentalnih stanja, kao što su depresija, anksioznost i bipolarni poremećaj.
Kako prepoznati visokokonfliktne ličnosti?
Visokokonfliktne ličnosti se fokusiraju na napad. Odnono, okrivljavanje druge osobe i pronalaženje greške u svemu što ta osoba radi. Čak i kada je ponašanje sasvim minorno i zanemarljivo oni ga vide kao grešku.
Za razliku od okrivljavanja drugih, ne priznaju svoje greške. Vide sebe kao oslobođene svake odgovornosti za problem.
Kompromis i fleksibilnost su isključeni iz visoko konfliktnog ponašanja. Razlog za to leži u činjenici da ove osobe imaju tendenciju da vide sukobe u smislu jednog jednostavnog rešenja umesto da odvoje vreme da analiziraju situaciju, čuju različita gledišta i razmotre nekoliko mogućih rešenja. Spremni su i da prekinu kontakt sa prijateljima ukoliko se oni ne slažu sa njima u pogledu određenih pitanja i problema.
Nekontrolisane emocije su još jedna karakteristika visokokonfliktne ličnosti. To su, pre svega, intenzivan bes, vika, pa i nepoštovanje prema bližnjima u svom okruženju. Neretko ih prati grandiozno ponašanje, paranoja, kao i simptomi straha od napuštanja.
Kao posledica nekontrolisanih emocija javlja se ekstremno ponašanje. Ono uključuje iznenadno bacanje stvari, davanje zlonamernih komentara vezanih za bliske osobe, širenje laži. U pojedinim slučajevima ispoljava se u vidu opsesivnog kontakta i praćenja svakog pokreta bližnjih, pa i guranja ili udaranja.
Kako se nositi sa visokokonfliktnom ličnošću?
Iako visoko konfliktno ponašanje nije dijagnoza, niti je navedeno u Dijagnostičkom i statističkom priručniku mentalnih poremećaja, može da naruši odnose sa ljudima. Naročito sa bliskim.
Ukoliko ste u vezi sa ovakvom osobom morate znati da ne pokušava namerno da bude teška ili da izazove sukobe. Često nije svesna kako njeno ponašanje utiče na druge.
Da biste sprečili produbljivanja konfikta u vezi stručnjaci savetuju da postavite granice koje će pomoći da se oba partnera osećaju sigurno. Granice moraju jasno da definišu šta je prihvatljivo, a šta neprihvatljivo ponašanje u vezi.
Ako ne uspevate sami da se izborite sa visoko konfliktnim ponašanjem partnera potražite zajedno stručnu pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeŠta je visoko funkcionalna anksioznost?
Visoko funkcionalna anksioznost čest je problem savremenog doba. Istraživanja pokazuju da ona, zajedno sa drugim anksioznim poremećajima, pogađa oko 301 milion ljudi širom sveta. Nažalost, stručnjaci smatraju da je ova zabrinjavajuća statistika daleko veća.
Sasvim je normalno da se ponekad osećate anksiozno, posebno u stresnoj situaciji. Međutim, za neke ljude, prekomerna i stalna anksioznost može biti izazovna za kontrolu i često ometa svakodnevne aktivnosti. Ovo je znak anksioznog poremećaja. Jedan od načina manifestovanja anksioznosti jeste visoko funkcionalna anksioznost.
Šta je visoko funkcionalna anksioznost?
Visoko funkcionalna anksioznost nije klinička dijagnoza. U pitanju je termin koji se koristi za opisivanje ljudi koji doživljavaju upornu anksioznost dok uspešno obavljaju svoje svakodnevne zadatke i obaveze.
Čini podskup generalizovanog anksioznog poremećaja, koji često ostaje neprimećen ili nedijagnostikovan. Razlog za to leži u činjenici da osoba sa ovim problemom može biti uspešna u karijeri i drugim aspektima života, ali se iznutra bori sa upornim osećajem stresa, straha i sumnje u sebe. Umesto da se povuče iz situacije ili interakcije ona naporno radi na suočavanju sa svojim strahovima i vešta je u prikrivanju simptoma.
Zašto se javlja visoko funkcionalna anksioznost?
Stručnjaci smatraju se uzroci anksioznosti, uključujući i visoko funkcionalnu anksioznost, uglavnom oslanjaju na genetske faktore i faktore životne sredine.
Pojavi problema, pre svega, doprinosi porodična istorija anksioznih poremećaja. To znači da je veća verovatnoća da će se razviti ukoliko je već registrovana anksioznost u porodici.
Veliki uticaj imaju i negativni ili stresni životni događaji ili iskustva. Fizičko i psihičko zlostavljanje, gubitak bliske osobe, razvod su najčešći pokretači. Mada mogu biti i konstantni stres na poslu, problemi sa finansijama i česte svađe sa partnerom.
Visoko funkcionalna anksioznost se povezuje i sa određenim medicinskim stanjima, kao što su problemi sa štitnom žlezdom. Zatim, upotrebom pojedinih lekova, ali i psihoaktivnih supstanci i alkohola.
Koji su simptomi visoko funkcionalne anksioznosti?
Iako se osoba dobro nosi sa svakodnevnim zadacima, simptomi anksioznosti su prisutni. Oni mogu biti različiti i različitog intenziteta.
Zabrinutost tokom većeg dela dana koja traje najmanje 6 meseci je karakteristični znak. Prate je nemir, poteškoće u koncentraciji i konstantni umor.
Osobe koje pate od visoko funkcionalne anksioznosti imaju poremećaje spavanja. Odnosno, ne mogu da zaspu ili nemaju miran san. Dok se neki teško bude. Razdražljivost je, takođe, uobičajena. Prisutan je i intenzivan strah od izneveravanja ljudi i neverovatno visoki standardi koji čak i kada se dostignu, ne dovode do zadovoljstva.
Visoko funkcionalna anksioznost se ispoljava i fizičkim tegobama. Tu spadaju prekomerno znojenje, glavobolje i vrtoglavice, mučnina, napetost mišića, nervozna creva, peckanje ili utrnulost u prstima.
Primetne su i određene karakteristične navike, kao što je nervozno brbljanje, „igranje“ sa kosom ili pucketanje zglobova.
Kako visoko funkcionalna anksioznost utiče na svakodnevni život?
Uprkos uspehu i dostignućima, visoko funkcionalna anksioznost negativno utiče na različite oblasti života.
Osobe sa ovim problemom teže perfekcionizmu. Zbog toga rade prekovremeno, često volontiraju ili pokušavaju savršeno da urade sve zadatke. Stalnom pritisku koji osećaju doprinose i strah od neuspeha i nerealna očekivanja koja sebi postavljaju. Posledica toga može biti sagorevanje, koje donosi mnoge psihičke i fizičke tegobe.
S obzirom da je fokus na uspehu, javljaju se problemi u odnosima sa bliskim ljudima. Posebno, u slučaju kritike i negativnih informacija.
Često zanemaruju i brigu o sebi, uključujući redovnu ishranu i fizičku aktivnost.
Imajući u vidu komplikacije koje može da izazove, visoko funkcionalnu anksioznost nikako ne treba olako shvatiti. Ukoliko ste primetili neke od navedenih simptoma još danas potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeŠta je nocebo efekat i zašto se javlja?
Nocebo efekat nije retka pojava u modernom društvu.
Sisgurno ste čuli za placebo efekat. Odnosno, za proces u kome se zdravlje osobe poboljšava nakon tretmana koji, zapravo, nemaju terapeutski efekat. Ovaj fenomen je otkriven tokom Drugog svetskog rata. Kada je američkim lekarima nestalo morfijuma počeli su povređenim vojnicima da daju so i vodu. Na izneđenje medicinskog osoblja, vojnici su osetili boljitak, samo zbog uverenje da su popili morfijum.
Međutim, „iluzorni“ efekat na naš mozak može biti i obrnut. Taj fenomen se naziva nocebo. Reč je o stanju u kome dolazi do negativnog ishoda zbog verovanja da će ono i nastupiti. Njegovu prirodu opisuje i sam naziv. Naime, ime potiče od latinske reči što u prevodu znači „naškodiću“.
Istraživanja pokazuju da je nocebo efekat zastupljeniji od njegovog pozitivnog para. To znači da je veća verovatnoća da će pacijenti doživeti neželjene simptome ako ih očekuju ili su zabrinuti zbog njih, nego što veruju u pozitavan ishod.
Iako se nocebo vezuje najčešće za medicinu, zapravo, može imati uticaj na čitav naš život.
Zašto se javlja nocebo efekat?
Veza između uma i tela, ma koliko mnogima zvučala neverovatna, zaista je velika. To potvrđuje i nocebo efekat. Negativne misli pokreću niz negativnih emocija, koje se pretvaraju u fizičke simptome.
Koliko je moć ove veze u negativnom efektu najbolje oslikava priča koja se dogodila u Kanadi 70-ih godina. Jedan radnik železniče slučajno se našao zatvoren u hladnjači. Vrata su se zaglavila i on nije mogao da izađe, te je dočekao tako i kraj radnog vremena.
Od straha počeo je da paniči, te je na zidu zabeležio kako mu je hladno i postaje sve hladnije. Poslednji zapis bilo je uverenje da su to njegove poslednje reči. Nažalost, bio je u pravu.
Ujutru, kada su kolege stigle na posao pronašle su ga mrtvog. Ono što je bilo zanimljivo jeste činjenica da hladnjača nije radila sve vreme i da je konstantna temperatura bila 9 stepeni Celzijusovih. S obzirom da to nije znao, njegova podsvest ga je navela da veruje da će umreti od hladnoće.
Osim negativnih misli i negativnih očekivanja, nocebo efekat može biti pokrenut i negativnim, zapažanjima i iskustvima. Pri čemu to ne mora biti lično iskustvo, već iskustvo drugih koje ste čuli.
Kao i kod Mandela efekta, na nastanak nocebo efekta utiču i mediji. Naročito je jak uticaj društvenih mreža. Na njima svako može pronaći različite informacije, kao i iskustva drugih. Čak i kada njihova tačnost nije proverena mogu dovesti do straha od negativnog ishoda.
U moguće pokretače problema svrstavaju se i određene osobine ličnosti. Utvrđeno je da se nocebo efekat češće javlja kod pesimističnih i neurotičnih ljudi. Mada može biti povezan i sa psihičkim problemima, kao što su anksioznost ili depresija.
Kako izbeći nocebo efekat?
Fokusirajte se na željeni ishod, a ne na probleme koji mogu nastupiti. To ne znači da treba da zanemarite svoje trenutno iskustvo. Kada ne dopustite svom umu da se orijentiše na negativna očekivanja imate mogućnost da realno sagledate situaciju. Samim tim i da postignete pozitivan ishod.
Obavezno važne informacije prihvatajte sa velikom pažnjom. Na taj način bićete spremni na negativna očekivanja koja se mogu pojaviti, te i najbolji način upravljati njima.
Svakodnevno praktikovanje vežbi opuštanja je ključno za mentalno zdravlje. One mogu uključivati jogu, meditaciju ili samo određene tehnike disanja. Prebacivanjem tela u parasimpatičko stanje, možete prebaciti svoj nervni sistem u režim odmora i oporavka koji podstiče boljitak.
Ukoliko ne možete sami da se izborite sa nocebo efektom potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više
Strah od dodira – Zašto se javlja i kako se leči?
Strah od dodira, odnosno haptofobija kako se stručno naziva, predstavlja iracionalan, intenzivan strah od dodira drugih ljudi.
Dodiri stranaca ili bez pristanka mnogim ljudima izazvaju nelagodu. To je sasvim opravdano, jer u osnovi leži strah od napada i neprimernog ponašanja. Međutim, ako se strah javlja i kada osobu dodiruju bliski ljudi, članovi porodice ili prijatelji, onda je reč o fobiji.
Sam naziv ukazuje na predmet fobije. Naime, ime potiče od grčkih reči „haphḗ“, što u prevodu znači „dodir“ i „phobia“, tj. strah. Mada se u literaturi sreće i pod drugim imenima, kao što su taktilofobija. i hafofobija.
Prema petom izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje, strah od dodira spada u klasu anksioznih poremećaja, jer podrazumeva simptome anksioznosti izazvane određenim objektom ili situacijom. U ovom slučaju dodirom.
Koji su uzroci haptofobije?
Tačni uzroci nisu poznati, ali postoji nekoliko faktora koji mogu igrati važnu ulogu. To su, pre svega, genetika, porodična istorija, iskustvo i sveukupni temperament.
Istraživanja pokazuju da jak uticaj ima nasleđe. Odnosno, veća je verovatnoća da će se razviti strah od dodira ukoliko je u porodici već registrovana neka fobija ili druga vrsta anksioznog poremećaja.
Neretko je posledica preživljene traume. Fizičko, naročito seksualno, ali i psihičko zlostavljanje, mogu da doprinesu pojavi. Takođe, može biti naučena, tj. stečena posmatranjem bliskih osoba koje imaju ovu vrstu fobije.
U faktore spadaju i pol i tip ličnosti. Prema statističkim podacima haptofobija se češće javlja kod žena. Tačnije, one imaju dvostruko veće šanse od muškaraca da se suoče sa ovo fobijom. Neurotična ličnost ili sklonost ka inhibiciji ponašanja mogu biti faktor rizika.
Strah od dodira se vezuje i sa drugim problemima mentalnog zdravlja. Agorafobija (strah od trgova), mizofobija (strah od mikroba), opsesivno-kompulzivni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) – neki su od najčešćih.
Koji su simptomi straha od dodira?
Simptomi hafefobije mogu se razlikovati po težini. Sa vremenom i poverenjem, neki ljudi sa ovom fobijom možda će moći da prevaziđu svoje reakcije sa jednom ili dve određene osobe. U drugim slučajevima, oni mogu tolerisati dodir koji oni iniciraju ili dati izričitu dozvolu drugoj osobi vezanu za dodire. Dok je trećima uopšte neprijatan bilo kakav oblik dodira.
Bez obzira na nivo intenziteta možemo razlikovati karakteristične simptome. Oni uključuju napade panike, ubrzani rad srca, otežano disanje, tremor ili nekontrolisano drhtanje, vrtoglavicu. Ponekad ih prati bol u grudima, znojenje, mučnina, pa i plač.
Kod pojedinih dolazi do bežanja, a kod drugih strah izaziva osećaj ukočenosti i nemogućnost reagovanja.
Osobe sa haptofobijom se trude da izbegnu sve situacije koje zahtevaju dodir drugih. Ipak, ovu fobiju treba razlikovati od alodinija. Kod preosetljivosti na dodir ljudi nastoje da izbegnu dodire kako bi sprečili pojavu bola, a ne straha.
Kako se osloboditi straha od dodira?
Uz stručnu pomoć se može uspešno izlečiti. To potvrđuju i najnovije studije prema kojima je stopa izlečenja oko 90 odsto.
Kognitivno-bihejvioralna terapija čini osnovu tretmana. Ona vam pomaže da identifikujete iracionalne misli i naučite kako da ih zamenite racionalnim.
Druga jeste terapija izloženosti. Kao što joj naziv kaže, predstavlja postepeno, ali progresivno izlaganje izvoru straha, uz istovremeno praktikovanje tehnika opuštanja.
Ukoliko patite od haptofobije potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više