Kako prepoznati narcisoidno zlostavljanje?
Narcisoidno zlostavljanje, nažalost, nije retka pojava u modernom dobu. Naročito u partnerskim vezama.
U pitanju je vrsta emocionalnog zlostavljanja koja dolazi od osobe sa narcisoidnim poremećajem ličnosti. Iako mnogi smatraju da su narcisoidne osobe one koje uvek sebe stavljaju u prvi plan i ističu svoju važnost, zapravo, se radi o psihičkom poremećaju koji može imati i druge aspekte. Naime, pod time se podrazumeva i neuvažavanje tuđih potreba i niska empatija, što može dovesti do štetnog, toksičnog, uvredljivog ponašanja.
Kod prikrivenih narcisa poremećaj se ispoljava osećajem nesigurnosti i ljubomore, pa i osećajem da su oni žrtve.
Bez obzira na način ispoljavanja, narcisoidno zlostavljanje ne treba zanemariti.
Razumevanje ciklusa narcisoidnog zlostavljanja
Narcisoidno zlostavljanje prati jasan i cikličan obrazac koji se sastoji od tri ključne faze: idealizacije, devalvacije i odbacivanja. Ovaj ciklus se može ponavljati tako da žrtva ulazi u neprekidnu petlju emocionalnog nemira.
Početna je faza idealizacije. Karakteriše je preterano divljenje i pažnja, te se naziva često i „faza bombardovanja ljubavi“. Narcis projektuje idealizovanu sliku o sebi, pokazujući šarm, empatiju i naklonost kako bi namamio žrtvu u vezu.
Kako veza napreduje, narcis postepeno prelazi sa obožavanja na kritiku. Faza devalvacije je obeležena emocionalnim povlačenjem i ponižavajućim ponašanjem. Nasilnik podriva žrtvino samopoštovanje, što dovodi do konfuzije i sumnje u sebe. Nedoslednost između početne idealizacije i naknadne devalvacije stvara psihološku zavisnost, jer žrtva teži da vrati idealnog partnera kakav je bio na početku veze.
U završnoj fazi, narcis naglo prekida vezu ili se postepeno udaljava. Ovo odbacivanje uključuje ne samo emocionalno, već i fizičko napuštanje. Međutim, ono obično nije trajno. Nakon izvesnog vremena narcis se vraća žrtvi pokrećući ponovo fazu idealizacije.
Koji su znaci narcisoidnog zlostavljanja?
S obzirom da postoji faza idealizacija, koje se ponavlja, narcisoidno zlostavljanje je teško primetiti. Ipak, postoje određeni znaci koji ukazuju na njegovo postojanje.
Gaslajting je jedan od najčešćih. Narcisoidni zlostavljač negira svoje loše ponašanje prema vama, pretvarajući se da se ne seća događaja koji ste opisali ili da ne razumete način na koji su se stvari „stvarno“ desile. U pojedinim situacijama može vas čak optužiti da lažete. Ova taktika emocionalne manipulacije izaziva sumnju kod žrtve, što je čini ranjivijom u kasnijem zlostavljanju.
Ignorisanje ličnih granica, takođe, spada u znake narcisoidnog zlostavljanja. Provera vašeg telefona, čitanje poruka, praćenje – uobičajene su radnje narcisa kojima narušava vašu privatnost. Pokušaji da postavite zdrave granice dovode do besa i novih optužbi.
Narcisoidni zlostavljači često odbijaju odgovornost za svoje postupke, te krivicu za svoje greške prebacuju na žrtvu. Pojedini čak konstantno kritikuju svoje žrtve. Vaš govor, izgled, ponašanje, pa i zvuk glasa mogu biti predmet kritike. To vremenom stvara osećaj da sve što radite je pogrešno. Samim tim i vaše samopouzdanje sve više nestaje.
Narcisi su poznati i po stvaranju okruženja u kojem se žrtva oseća stalno nesigurno i van kontrole. Ovo može uključivati nepredvidive reakcije ili iznenadne promene raspoloženja, koje izazivaju dodatni nemir. Zbog toga žtrva postaje podložnija daljoj manipulaciji.
Iskorišćavanje emocionalne ranjivosti je još jedan znak narcisoidnog zlostavljanja. Tada zlostavljač koristi osetljive informacije koje mu je u poverenju rekao partner kako bi manipulisao njime.
Ukoliko ste u vašoj vezi prepoznali neke znake narcisoidnog zlostavljanja potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeTrihofobija – Zašto se javlja strah od kose?
Trihofobija predstavlja intenzivan i iracionalan strah od kose, što ukazuje i samo ime. Naziv potiče od grčkih reči „tricho“ što znači kosa i „phobia“, tj. strah.
Kosa je najlepši ukras na glavi. Bujna, lepo oblikovana frizura san je svih žena, te ne čudi što joj pripadnice lepšeg pola posvećuju veliku pažnju. Mada i muškarci brinu o kosi, svesni činjenice da će se mnogi od njih suočiti sa gubitkom kose u kasnijim godinama.
Međutim, postoje osobe kod kojih sama pomisao na kosu izaziva uznemirujuće simptome. Ovaj strah se ne odnosi samo na sopstvenu kosu, već kosu svakog čoveka, pa i na dlaku životinja.
Iako trihofobija u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM-5) nije zavedena kao posebno stanje može da utiče na kvalitet života, onemogućavajući normalno funkcionisanje.
Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva koji su uzročnici problema.
Zašto se javlja trihofobija?
Tačan uzrok trihofobije nije u potpunosti otkriven. Zbog toga se smatra da je ona, kao i druge specifične fobije, izazvana kombinacijom genetskih, socijalnih i psiholoških faktora.
Vodeći pokretač jesu traumatska iskustva koja su uključivala kosu. Obično se javlja nakon teške nesreće ili maltretiranja zbog fizičkog izgleda u detinjstvu. Ne treba zanemariti ni uticaj genetike. Naime, veća je verovatnoća da će se javiti ukoliko u porodici već neko pati od fobije ili anksioznosti.
Važnu ulogu ima i okolina. To znači da trihofobija može biti naučeno ponašanje. Ovaj faktor je naročito izražen kod osoba koje su odrastale sa roditeljima koji su imali problem opsesivnog čišćenja. Kako dlake od kose vide kao jednu od prljavih stvari, u kasnijim godinama mogu razviti averziju prema njoj što vodi ka fobiji.
U pojedinim slučajevima strah od kose proizilazi iz drugih fobija. Pre svega, straha od bolesti. Verovanje da je kosa zagađivač može dovesti do toga da se ljudi plaše da vide raspuštenu kosu. To može dovesti i do opsesivnog čišćenja opalih dlaka sa površina u kući.
Trihofobija se vezuje i sa drugim psihičkim problemima, kao što su depresija i opsesivno kompulzivni poremećaj. Takođe, može joj doprineti i stanje poznato kao trihotilomanija. Ovaj poremećaj karakteriše neodoljiva potreba da se iščupa sopstvena dlaka.
Koji su simptomi straha od kose?
Kao i kod drugih fobija, ljudi doživljavaju i fizičke i emocionalne reakcije kao odgovor na izvor svojih strahova. Ipak, intenzitet simptoma je različit.
Intenzivan strah ili anksioznost tokom izlaganja kosi ili situacijama koje uključuju kosu je karakterističan znak. Prate ga napadi panike, osećaj nemoći i gađenja. Ovi simptomi se javljaju ne samo pri pogledu na kosu, već i pri pomisli na nju.
Da bi sprečili njihovu pojavu osobe koje pate od trihofobije izbegavaju mesta ili aktivnosti na kojima može biti prisutna kosa. Zato retko odlaze u frizerske salone i teretane. Ovo može dovesti do izolacije, a u ekstremnim slučajevima, osoba izbegava da napusti svoj dom u potpunosti.
Trihofobija izaziva i fizičke simptome. Otežano disanje, stezanje u grudima ili ubrzan rad srca, znojenje, drhtanje su najčešći. Zatim se javljaju mučnina, vrtoglavica ili nesvestica.
Srećom, svi ovi simptomi mogu nestati uz pomoć psihologa i adekvatnu terapiju, kao što su kognitivno bihejvioralna terapija i terapija izloženosti.
Ukoliko ste prepoznali kod sebe znake trihofobije potražite stručnu pomoć u psihološkom savetovalištu Sanu.
Pročitaj VišeAleksitimija – Nesposobnost doživljavanja i opisivanja emocija
Aleksitimija se odnosi na poteškoće ili nesposobnost da identifikujete, doživite i opišete svoje emocije.
Svako od nas je stotinu puta osetio strah, tugu, radost i ljubav. Sve ove emocije imaju veliki uticaj na naš život. Kada nam se dogodi nešto lepo, osećamo lakoću i radost. Sa druge strane, gubici i porazi izazivaju stres i razočaranje.
Verovali ili ne, ne mogu svi da identifikuju svoja osećanja. Naime, postoje osobe koje ne znaju da li su srećne ili tužne. To stanje se u psihologiji naziva aleksitimija.
Iako je prepoznato od davnina, psihoterapeuti John Case Nemiah i Peter Sifneos 70-ih godina su uveli zvanični termin. Naziv potiče od grčkih reči „a“, što je rečca za „ne“, „lexis“, tj. „reč“ i „thymos“ – „emocija“. U bukvalnom prevodu znači „nema emocija kroz reči“.
„Emocionalno slepilo“, kako je još poznato ovo stanje, nije zavedeno u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM-5). Međutim, nikako ga ne treba zanemariti. Ne samo da može da naruši kvalitet života, već može da ukaže na druge psihološke probleme.
Istraživanja pokazuju da pogađa oko 10 odsto svetske populacije. Mada se smatra da je taj broj daleko veći. Imajući ovo u vidu psihološko savetovalište Sana vam otkriva kako da prepoznate problem.
Zašto se javlja aleksitimija?
Stručnjaci nisu sigurni šta uzrokuje aleksitimiju. Može postojati genetski, neurološki i razvojni uticaj. Pre svega smatra se osobinom ličnosti. Formira se najčešće u detinjstvu kao posledica genetske sklonosti. Na taj način može predstavljati rizik za nastanak psihosomatskih bolesti.
Neretko je uzrok preživljena trauma, naročito u detinjstvu. Zanemarivanje od strane roditelja, život u disfunkcionalnoj porodici, fizičko i psihičko zlostavljanje mogu biti okidači problema. Zapravo, tada se aleksitimija posmatra kao produženi odgovor na posttraumatski stresni poremećaj.
Veoma često se razvija uz već postojeća mentalna stanja. Anksiozni poremećaji, depresija, poremećaji ishrane, opsesivno kompulzivni poremećaj – samo su neki od njih. Takođe, aleksitimija može biti povezana sa medicinskim stanjima, kao što su autizam, povrede mozga, moždani udar, epilepsija, Parkinsonova bolest i multipla skleroza.
Simptomi koji ukazuju na aleksitimiju
Pošto je ovo stanje obeleženo nedostatkom emocija ili nesposobnošću da identifikuju emocije, ljudima može biti teško da sami prepoznaju simptome. Zbog toga, njihovi prijatelji i članovi porodice najpre prepoznaju problem.
Nerazumevanje kako se osećate i stalni osećaj praznine jasni su znaci. Kada vas drugi pitaju kako ste možete da kažete da li se osećate dobro ili loše, ali ne možete da konkretizujete svoja osećanja. Istovremeno se javlja nemogućnost razumevanja osećanja drugih, te ove osobe imaju i nedostatak empatije. Čak postoji poteškoća u identifikaciji izraza lica.
Aleksitimija se manifestuje i osećajem fizičke neprijatnosti kada pokušavate da ispoljite emocije. Prate je ubrzan rada srca, otežano disanje, glavobolje.
Osobe sa ovim problemom imaju i ograničenu maštu, nedostatak motivacije, konfuziju identiteta i nesigurnost u planove za budućnost. Pojedini čak koriste nedozvoljene supstane kako bi mogli da opišu svoje emocije.
Aleksitimija stvara problem i u međuljudskim odnosima. Usled nesposobnosti razumevanja osećanja drugih prisutno je nerazumvanje tuđih potreba. Posledica toga može biti izbegavanje bliskih društvenih odnosa kad god je to moguće.
Ukoliko ste navedene simptome prepoznali kod sebe ili bliske osobe potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj VišeZnaci koji ukazuju na nisko samopouzdanje
Nisko samopouzdanje u širokom smislu označava loše mišljenje o sebi. Odnosno, loš osećaj sopstvene vrednosti. Ono može da obuhvati niz faktora, kao što su vaš osećaj identiteta, kompetentnosti i pripadnosti.
S obzirom da je samopouzdanje više od običnog dopadanja sebi, njegov nedostatak može da ostavi trag na razne oblasti vašeg života. Ne samo da utiče na to kako se osećate i odnosite prema sebi, već može uticati i na vašu motivaciju da idete za stvarima koje želite u životu. Takođe, na vašu sposobnost da razvijete zdrave odnose, kao i na to kako dozvoljavate drugima da se ponašaju prema vama.
Imajući ovo u vidu nisko samopouzdanje predstavlja ozbiljan problem. Nažalost, često ljudi nisu svesni da ga imaju.
Zašto se javlja nisko samopouzdanje?
Uzroci niskog samopouzdanja su različiti. Obično dolaze iz detinjstva, tj. u slučaju kada su roditelji (ili drugi značajni ljudi kao što su nastavnici) bili izuzetno kritični. Mada se mogu javiti i kasnije. Loše ponašenje od strane partnera, posebno psihičko zlostavljanje, može da dovede do stalnog preispitivanja sopstvene vrednosti.
Loši akademski uspeh u školi, takođe, se navodi kao pokretač. Svakako, ne treba zanemariti ni uticaj stresa, koji može da dovede do osećaja niže vrednosti.
Nisko samopouzdanje proizilazi i iz niskog nivoa otpornosti, velike samokritike, kao i ruminacije, tj. negativnih opsesivnih misli.
Fizički izgled je dodatni faktor koji doprinosi niskom samopouzdanju. Istraživanja su pokazala da je vodeći izazivač nedostatak zuba ili nelečeni karijes. Sa njim se suočavaju često osobe koje imaju stalni medicinski problem, kao što je hronični bol, invaliditet.
Veliki je uticaj socijalnih mreža na samopouzdanje. Naročito kod mlađih generacija. Slike ljudi savršenog izgleda, u skupoj garderobi i na atraktivnim lokacijama mogu da dovedu u pitanje mišljenje o sebi.
Kako prepoznati nisko samopouzdanje?
Iako nije mentalna bolest, nisko samopouzdanje utiče na kvalitet života. Vremenom, čini kočnicu u ličnom razvoju i napredovanju. Čak može da dovede i do psihičkih problema. Anksioznost, poremećaji u ishrani, depresija – samo su neki do njih.
Stalna briga i sumnja u sebe su karakteristični znaci niskog samopouzdanja. Čak i nakon što donesu odluku, ove osobe se pitaju da li su, možda, napravili pogrešan izbor. Sumnja u svoje mišljenje vodi ka povinovanju onome što drugi misle umesto da se drže svog izbora.
Strah od neuspeha je još jedan jasan znak. Pošto im nedostaje poverenje u svoje sposobnosti, ljudi sa niskim samopouzdanjem imaju tendenciju da izbegavaju izazove ili brzo odustanu, čim se pojavi prva prepreka. Samim tim imaju osećaj da nemaju kontrolu nad svojim životima ili onim što im se dešava.
Nisko samopouzdanje dovodi do toga da se ljudi fokusiraju na svoje mane, a ne na svoje kvalitete. Umesto da pozitivno razmišljaju o sebi, uvek ističu svoje negativne strane, bilo da je to izgled, ličnost ili sposobnosti. Zbog toga ne umeju ni da prihvate komplimente drugih. Razlog za to jeste činjenica da pohvale o njima nisu u skladu sa njihovim uverenjima o sebi.
Ljudi sa niskim samopouzdanjem mogu imati teškoća u postavljanju granica sa drugima. U težnji da svima uvek ugode osećaju krivicu za sve loše stvari koje se dogode. Istovremeno se plaše da će ljudi prestati da ih vole ako pokušaju da uspostave granicu. Posledica toga jesu problemi u gradnji zdravih odnosa.
Ukoliko ne znate kako da ojačate samopouzdanje potražite pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više