
Kognitivna rekonstrukcija
Kognitivna rekonstrukcija je važan deo kognitivne terapije.
Sigurni smo da ne postoji osoba na svetu koja se makar jednom u svom životu nije suočila sa bolešću, gubitkom, strahom, egzistencijalnim pitanjem, pa i toksičnim ljudima. Život, zapravo, nikoga nije poštedeo problema, baš kao greške, oni su sastavni deo naše svakodnevice, smenjujući se sa radošću i osećajem sreće.
Međutim, naše misli, empatija i briga o sebi utiču na dužinu i intenzitet trajanja “loših” epizoda. Odnosno, od naših karakteristika zavisi da li ćemo se odlučiti za izbegavanje problema ili radije suočiti sa njima.
Nažalost, mnoge psihički problemi potpuno slome, ostvaljajujući posledice na mentalno zdravlje. Ova pojava je naročito izražena poslednih godina, što potvrđuju i naučna istraživanju. Prema najnovijoj statistici preko 450 miliona ljudi u svetu pati od različitih poremećaja, uključuju psihoze, napade panike, bolesti zavisnosti, fobije.
Srećom, kognitivna rekonstrukcija može da spreči da životni problemi prerastu u ozbiljnu bolest.
Šta je kognitivna rekonstrukcija?
Najkraće rečeno, kognitivna rekonstrukcija je preoblikovanje negativnih misli, pa se odatle često naziva i kognitivno prestrukturiranje. U pitanju je, zapravo, veština koja nam omogućava na stvari sagledamo iz drugačijeg ugla – pozitivnog. To znači da vežbanjem i trudom, osoba može da postane svesna onoga što se dešava u njenom umu, te da promeni način razmišljanja na bolje.
Kognitivnu rekonstrukciju razvio je psiholog Albert Ellis 50-ih godina na osnovu temelja 2 učenja. Naime, polazeći od principa kognitivno bihejvioralne terapije i racionalne emocionalne bihejvioralne terapije Ellis je postavio osnove tehnike koja pomaže da se izbegnu stres i depresija.
Kako deluje kognitivna rekonstrukcija?
Pre svega, kognitivna rekonstrukcija nas uči da razmišljamo, umesto da reagujemo. Mnogi ljudi kada su uzmemireni reaguju implusivno, zbog čega kasnije trpe posledice.
Kognitivna rekonstrukcija pomaže da razmišljamo jasnije i racionalnije, podstičući nas da ispitujemo svoje dotadašnje misli i reakcije, ova veština nam omogućava da sagledamo greške. Tako da možemo ustaljene obrasce ponašanja da generešimo u nove, pozitivne automatske misli, samim tim dobijamo veću kontrolu nad stvarima koje utiču na naš život.
Zapravo, kognitivna rekonstrukcija nas “tera” da usporimo kako bismo se bolje mentalno organizovali, pa ne čudi što primenom ove tehnike vrlo brzo postajemo produktivniji na poslu i bliži ostvarenju postavljenih ciljeva.
Kognitivna rekonstrukcija gradi bolje međuljudske odnose
Kao što anksioznost pokreće briga, tako je ruminacija ključni pokretač depresije. Stručnjaci ističu da je zabrinutost neracionalno razmišljanje o budućnosti, a ruminacija je iracionlano razmišljanje o prošlosti.
Upravo stalna okupacija negativnim mislima i stalno analiziranje grešaka iz prošlosti utiče na kvalitet života. Ne samo da predstavlja kočnicu za uživanje u srećnim trenucima, već neretko dovodi do izolacije od najbližih, pa se dodatno produbljuje negativno raspoloženja i nepotrebno troše emocije.
Kognitivna rekonstrukcija nam pomaže da identifikujemo negativne misli kako bismo promenili perspektivu. Time razvijamo optimistički stav i jačamo samopouzdanje. Istovremeno, prestrukturiranjem misli poboljšavamo našu sposobnost da komuniciramo iskreno i sa poštovanjem, što je osnova za dobre odnose kako u privatnom, tako i u poslovnom životu.
Za svaki problem postoji rešenje, zato nemojte da čekate da loše raspoloženje postane vaša svakodnevica. Potražite stručnu pomoć u psihološkom savetovalištu Sana.
Pročitaj Više

Automatske misli
Automatske misli izučava kognitivno bihejvioralna terapija.
Savremeno doba karakteriše brz način života, preopterećenje poslom, brojne porodične obaveze i stalni stres. Te ne čudi što se svako u jednom trenutku suočio sa osećajem beznađa i nezadovoljstva. Koliko puta ste pomislili da vaš trud i znanje ne vrede? Koliko puta sebi rekli da vam se dešavaju loše stvari jer vas niko ne razume? Ili, možda, da niikada nećete naći dečka/devojku.
Gotovo da ne postoji osoba na svetu kojoj se ovakva osećanja nisu “vrtela” u glavi. Međutim, problem nastaje kada ona počnu da utiču na mentalno zdravlje.
Zbog toga vam psihološko savetovalište Sana otkriva kako da pobedite automatske misli pre nego što se iz njih razviju psihički problemi.
Šta su automatske misli?
Automatske misli, kao što im i sam naziv kaže, javljaju se spontano, tj. automatski. One se nalaze na ivici između svesnog i nesvesnog. Obično osoba nije svesna njihovog postojanja. Ukoliko jeste, smatra ih normalnim razmišljanjem, pa dopušta da one utiču ne samo na osećanja, već i na celokupno ponašanje i svakodnevne aktivnosti.
Najčešće se ispoljavaju kao kratke, brze rečenice, mada mogu biti i u dužoj konstruktivnoj formi, a nije redak slučaj da se umesto rečenice jave u obliku slike u glavi.
Tvorac kognitivne terapije, američki psiholog Aron Bek smatra ih fenomenima koje određuju pojavu emotivnih poremećaja. Što znači da depresija, anksioznost, fobije i strahovi, kao i teži psihički poremećaji mogu da izazovu netačne, iskrivljene, nerealne automatske misli čiji tok je nemoguće kontrolisati bez stručne pomoći.
Mnogi ljudi nisu svesni da pate od ovog problema
Postoje 4 tipa automatskih misli.
- Osoba koja previše brine je u stalnoj strepnji da će se nešto loše dogoditi, samim tim, svaki problem preuveličava. U ovom slučaju automatskih misli može da se razvije generalizovana anksioznost. Umesto da energiju trošite na pripremanje nečeg lošeg, što se najverovatnije neće ni dogoditi, neka briga o sebi i pozitivni pogled na svet budu vaš prioritet.
- Automatske misli kod kritičara govore da nikad neće biti toliko uspešan kao drugi, zato treba i da odustane od cilja. Ovakvo razmišljanje uzrokuje manjak samopouzdanja.
- “Ne mogu to da učinim”, je karakteristična automatska misao za žrtvu. Kada naiđe na prepreku ovaj tip ne veruje da je može prebroditi, jer je za njega previše teška, pa se često bori sa depresijom.
- Perfekcionisti teže uvek da učine više i bolje, oni nikada nisu zadovoljni sobom i svojim rezultatima. Njihove automatske misli dovode do hroničnog stresa, koji preti da preraste u stanje konstantnog nezadovoljstva i nemogućnosti uživanja u srećnim trenucima.
Kako zaustaviti automatske misli?
Automatske misli utiču na kvalitet života, pa je veoma važno naučiti kako da se sa njima izborite.
Prvi korak jeste da naučite da ih prepoznate. Stručnjaci savetuju da vodite dnevnik negativnih misli, zatim ih racionalno sagledajte. To ne znači da ćete imati pozitivne automatske misli, već da pronađete realni odgovor vašem problemu koji je izazvao destruktivno razmišljanje.
Mindfulness je posebna tehnika koja pomaže da se izborite sa negativnim automatskim mislima. Naime, primenom meditacije i specifičnih vežbi učite kako da upravljate sopstvenom energijom, kanališete stres i razumete sopstvene emocije. Na taj način smirenije reagujete u različitim situacijama i iz svake izvaličite samo pozitivne stvari kako biste mogli da donesete ispravne odluke.
Ne dozvolite da vam automatske misli diktiraju život, potražite pomoć kliničkog psihologa Mr Ane Stamenić.
Pročitaj Više
Šta je neurotičnost?
Neurotičnost je pojam koji često srećemo danas. Njime se bave mediji i naučni krugovi. Pa i mi sami ovu reč upotrebljavamo u svakodnevnoj komunikaciji kada želimo da opišemo nečije prenaglašene reakcije. Odnosno, nestrpljivu, brzopletu osobu, koja stalno menja raspoložanja, tako da često ispoljava i izlive besa i agresije.
Međutim, neurotičnost treba dublje posmatrati. Imajte u vidu da nisu u pitanju psihički problemi, niti je treba svrstati u psihoze.
Šta je tačno neurotičnost otkriva vam psihološko savetovalište Sana.
Neurotičnost je karakterna osobina
Još je grčki lekar i filozof Galen u 2. veku objašnjavao temperament ljudi mešanjem 4 glavne telesne tečnosti. Tako po njemu melanholični tip ličnosti, koji se posmatra pretečom neurotičnosti, karakteriše mentalnu neuravnotežu, strah, anksioznost i tugu. Dok Hipokrat smatra da je ona rezultat nakupljanja “crne žuči” u telu.
Iako ove terorije nemaju naučnu osnovu, savremene studije potvrđuju da je neurotičnost osobina ličnosti. Jedna grupa naučnika je definiše kao tendenciju brzog uzbuđenja i sporog vraćanja u ravnotežu. Drugi je objašnjavaju kao emocionalnu nestabilnost ili neprilagođenost. Dok treći, pak, ističu da je reč o nedostatku samokontrole, slaboj sposobnosti upravljanja psihološkim stresom i sklonosti ka kajanju.
Zapravo, neurotičnost je skup svih navedenih opisa. Što znači da su osobe sa ovom osobinom manje tolerantne na stres. Pa imaju sklonost da obične situacije tumače kao preteće i na njih reaguju razdražljivo, impulsivno, anksiozno, pa i depresivno.
Neurotični ljudi su često stidljivi, zbog čega mogu imati problema sa kontrolisanjem nagona i odlaganjem zadovoljstva. Emocionalna nestabilnost, vremenom, može negativno da se odrazi na mentalno zdravlje. Pa neretko dolazi do razvoja psihičkih poremećaja, kao što su anksioznost, depresija, poremećaji raspoloženja, ali i bolesti zavisnosti, pre svega upotreba narkotika.
Da li neurotičnost uvek predstavlja kočnicu u životu?
Verovali ili ne, Isak Njutn, Čarls Darvin i mnogi drugi geniji imali su ovu osobinu. Ta činjenica nagnala je naučnike sa Univerziteta u Edinburgu i Univerziteta u Sauthemptonu da detaljnije ispitaju neurotičnost. Na osnovu sprovedenih studija otkriveno je da neurotični ljudi žive duže od “opuštenijih”.
Takođe, psiholog na Univerzitetu Jork u Engleskoj Džonatan Smolvud ističe da neurotičnost aktivira automatski generisane misli. Na taj način deo mozga, i tokom odmora, pokazuje prekomerno razmišljanje i udubljivanje u probleme. Što sa jedne strane može biti i pozitivno.
Naime, neurotične osobe su često fokusirane na probleme. Pa lakše pronalaze rešenja kada oni nastupe, u odnosu na ljude koji živi “u trenutku”. Zato pojedini naučnici smatraju da neurotičnost utiče na razvoj kreativnosti.
Da li na neurotičnost može da se utiče?
S obzirom da je neurotičnost biološki određena, ranijih godina je postojalo mišljenje da na nju ne može da se utiče. Ipak, saveti psihologa u izvesnom stepenu mogu da promene ovu tendenciju.
Vladeta Jerotić, akademik i psihijatar, ističe da uzroke za neurotičnost treba tražiti u detinjstvu. Pa delovanjem na njih osoba može da razvije sposobnost kontrolisanje nagona, sposobnost podnošenja neprijatnosti, kao i razvijanje umerene agresivnosti, bez impulsivnosti i besa.
Da biste svoju neurotičnost na pravi način usmerili, potražite pomoć psihološkog savetovališta Sana.
Pročitaj Više

Kako se nositi sa toksičnim šefom?
Kako se nositi sa toksičnim šefom? Pitanje sa kojim se susreću mnogi zaposleni.
Odnos prema novcu svima je važan prilikom zaposlenja. Međutim, on ne mora biti presudan. Istraživanja pokazuju da ključnu ulogu igra radno okruženje. Odnosno, osećaj pripadnosti, timskog duha i dobra komunikacija sa kolegama i nadređenima je važna za vaše mentalno zdravlje.
Kako više od trećine dana provodimo na poslu, konflikti u radnom okruženju su neminovnost. Ipak, njihovo konstruktivno rešavanje i prihvatanje greške ne narušavaju atmosferu u kancelariji, već su pokretač produktivnosti.
Nažalost, to nije uvek slučaj. Mnogi ljudi umesto dobrih odnosa i zdravih konflikata nailaze na toksične šefove. S obzirom da njih ne možete izbeći, kao loše prijatelje, dugo željeno radno mesto izaziva anksioznost, strah i emocionalni pritisak.
Svakako, promena posla je rešenje. Međutim, da li je to najbolja opcija? Da li trebate da dopustite da vam nadređeni “diktira” životne ciljeve?
Kako se nositi sa toksičnim šefom otkriva vam psihološko savetovalište Sana.
Kako se nositi sa toksičnim šefom? Naučite da prepoznate loš period
Da biste shvatili kako se nositi sa toksičnim šefom morate, najpre, da se potrudite da razumete zašto je on takav. Obično se loši nadređeni dele u 3 grupe:
- tirani, gnevni i agresivni ljudi koji često ispoljavaju bes,
- kontrol-frikovi, koji su, zapravo, neverovatni perfekcionisti željni da sve stvari drže u svojim rukama,
- neodlučni šefovi koji nastoje da uticajem na vas sakriju ovu svoju manu.
Tek kada shvatite kakav je vaš šef, zaista, moći ćete i da prepoznate kada nailazi “bura” na poslu. Samim tim, znaćete kako da se postavite pred njegovom “žutom minutom”.
Nikako nemojte da pokušavate da promenite ponašanje svog šefa. Niti započinjite komunikaciju davanjem saveta, jer to ima sasvim suprotni efekat, pa se loš odnos može produbiti.
Sačuvajte sopstveni integritet
Rečenice tipa: “Trebalo bi da budeš srećan što imaš ovaj posao” ili “Ništa ne umeš da uradiš kako treba” ne samo da pogađaju, već mogu da demotivišu. Ako se tome doda i nepoštovanje granica između posla i ličnog života, problem sa dobijanjem godišnjeg odmora ili, pak, odlazak na bolovanje, reč je o toksičnom šefu.
Ipak, imajte u vidu da niste vi uvek okidač za ovakvo ponašanje, pa ne treba da ga doživljavate lično. Iako je to lakše reći nego učiniti, morate naučiti da cenite sebe. Ako dozvolite da grubi komentari deluju, narušiće vaše samopouzdanje i dodatno uticati na emocinalno stanje.
Zato, budite svesni svojih kvaliteta i konstantno radite na sebi i svom znanju. Pa vam nijedna opaska i prigovor šefa neće pokvariti karijeru.
Fokusirajte se na posao
Ukoliko niste sigurni kako se nositi sa toksičnim šefom najbolje je da se fokusirate na posao. Loši nadređeni češće obraćaju pažnju na vaše ponašanje, vibracije koje šaljete, nego na postignute rezultate. Pa što više emocionalne snage dajete svom toksičnom šefu, više će se vaš šef usredsrediti na vas kao na metu.
Umesto toga posvetite svu pažnju radnim zadacima i obavezno vodite računa da svaki dogovor sa šefom imate u pisanoj formi.
Ako je pristisak na poslu prevelik da se sa njim sami izborite, mogu vam pomoći saveti psihologa Mr Ane Gligorić.
Pročitaj Više

Placebo efekat
Placebo efekat je pojam koji povezuje medicinu i psihologiju. Ujedno, on je jedan od dokaza koliko su naš mozak i misli jako oružje u borbi sa bolešću, baš kao što je podrška porodice. Takođe, pokazuje da je mentalno zdravlje neistraženi teren, koje i danas budi pažnju naučnika.
Nažalost, placebo efekat je jedan od najeksplotisanijih pojmova u modernom društvu. Srećemo ga ne samo u medicini, već i u drugim sferama života, pa i u marketingu. Zato ne čudi što izaziva mnoge nedoumice i kontroverze kod ljudi širom sveta.
Šta je placebo efekat otkriva vam psihološko savetovalište Sana.
Placebo efekat – autosugestija ili prevara?
Prema zvaničnoj definiciji: “Placebo efekat je pojava kada neka supstanca, koja nema medicinsko delovanje, dovede do poboljšanja stanja pacijenta”. Najčešće se vezuje za medicinu, tj. farmaciju i predstavlja upotrebu lažnog leka ili običnog fiziološkog rastvora za koji pacijent veruje da je pravi.
Iako placebo efekat dolazi sa sve većim razvojem nauke i tehnike, pojava je poznata od davnina. Naime, sam naziv potiče od latinske reči “placere”, što znači “ja ću zadovoljiti”. Zapravo, prvi put je upotrebljena u originalnom prevodu 116 Psalma. U 14. veku označavao je lažne ožalošćene, tj. ljude koji su žalili i oplakivali pokojnika na sahrani kako bi dobili hranu i novac.
Tek u 18. veku placebo efekat se uvodi u medicinski rečnik kao “bilo koji lek koji je prilagođen kako bi prijao pacijentu” pre samog izlečenja. Vrlo brzo njegova upotreba je izazvala neslaganja. Tako je američki lekar Richard Clarke Cabot 1903. godine istakao da placebo treba izbegavati. Dok se francuski farmaceut Émile Coué zalagao za efikasnost njegove upotrebe.
Placebo efekat zvanično je dokazao Henry Beecher. Ovaj lekar je tokom Drugog svetskog rata umesto morfijuma povređenima davao fiziološki rastvor. Kako pacijenti nisu uočili razliku, bolovi su bili sanirani. Stav da su terapijski efekti povezani sa samim verovanjem osobe da prima odgovarajući lek Beecher je kasnije i potvrdio kroz istraživanje.
Kako deluje placebo efekat?
Mehanizam placebo efekta se zasniva na psihološkom delovanju. Odnosno, verovanje da određena terapija pomaže aktivira u mozgu žlezde sa unutrašnjim lučenjem. Na taj način podsvest podstiče odbrambene funkcije organizma. Istovremeno, jačaju i motivacija i volja za ozdravljenjem.
Međutim, placebo efekat je kratkotrajan, pa posle izvesnog vremena nastaje relaps. Tačnije, njegovo dejstvo je indvidualnog karaktera – kod nekih pacijenata lečenje daje veće efekte, a kod drugih gotovo neprimetne. Ispitivanja su pokazala da na mehanizme delovanja utiču pol, godine starosti, pa i obrazovanje i kulturološki faktori.
Depresija i psihosomatske bolesti su u najvećoj meri tretirane ovim lečenjem. Mada su potvrđeni pozitivni rezultati i kod kod kožnih bolesti i sindroma iritabilnog creva, jer su one povezane sa našom psihom.
Koliko jaku moć ima placebo efekat najbolje pokazuje studija Albertskog univerziteta iz 2006. godine. Prema njoj ljudi koji redovno uzimaju “lažne” lekove imaju manji rizik od smrti nego oni koji ne koriste ikakvu terapiju.
Placebo ima svoju suprotnost!
Za razliku od placebo, nocebo efekat predstavlja formiranje negativnog očekivanja na dejstvo određene terapije. Njegovo postojanje potrvđeno je eksperimentom. Učesnicima je rečeno da će im pustiti struju niskog napona kroz glavu, koja će izazvati glavobolju. Iako struja nije puštena kod dve trećine pojavila se glavobolja.
Nocebo efekat deluje u 55 do 100 odsto. Dok placebo u proseku do 50 odsto. Što potvrđuje činjenicu da je psihološki efekat jači kod negativnog verovanja.
Da biste izbegli negativne misli i uverenja kontaktirajte psihološko savetovalište Sana.
Pročitaj Više